Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Zamislite situaciju u kojoj izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjećuje teroriste IS-a u izraelskim bolnicama kako bi im zaželio brzi oporavak, situaciju u kojoj obitelj Tajipa Erdogana krijumčari sirijsku naftu od IS-a, situaciju u kojoj se izraelski komandosi uvlače u Siriju kako bi spašavali teroriste IS-a, u kojoj Turska vojska okupira dijelove Iraka i stvara vojne baze, u kojoj Turci ubijaju Kurde jer se Kurdi bore protiv IS-a, situaciju u kojoj se hvataju izraelski visoki časnici s borcima IS-a u Iraku i slične stvari, sve s blagoslovom SAD-a i sunitskih kraljevskih obitelji iz Perzijskog zaljeva. Takvo što ne pripada kakvom suludom scenariju horora s elementima akcijskog trilera, ovo su činjenice koji cenzurirani mediji pokušavaju izbjeći, a ako to već ne mogu onda će ih tako modificirati da vragovi postaju anđeli i obrnuto.

Teško je danas znati istinu, a još je teže sagledati svijet bez psihopatskoga “filtera” zbog kojega niti ne znamo u što gledamo i kuda nas to vodi. Maknemo li mrenu s očiju vidjet ćemo svijet u brzim promjenama, vidjet ćemo propadanje biosfere, sve ekstremniju klimu, meteorološke anomalije, masovna umiranja riba, ptica, sve veći broj kometa i asteroida koji nas promašuju za “dlaku”, sve to gotovo izgleda kao da planeta i te kako protestira zbog svega što se na njoj događa.

Možda bi je trebali poslušati.

Islamska država, bivši ISIS ili ISIL je godinama u fokusu svih najvećih medija. Unatoč sjajnoj medijskoj pozornosti rijetko koji profesionalni medij je odlučio saznati kako je nastao IS, tko ga podupire, tko ga financira i komu on zapravo služi?

Busheva verzija “demokracije” se uspješno širi svijetom od 2001. godine.

Da ne duljimo puno IS služi onima kojima odgovara uzburkani i nemirni Bliski istok, kako bi mogli krasti naftu i zemni plin i kako bi mogli nastaviti s politikom “spaljene zemlje” poput slučaja Libije i Iraka, te kako bi spriječili utjecaj Rusije i Irana na isto područje. Ta politika se uspješno održava u Washingtonu od Busheve najave rata protiv terora, uz naputak da Izrael pokušava izvesti tu ideju u SAD još od 50. godina XX. vijeka. Uz sve spomenuto na dnevno svjetlo su došli vahabijski ekstremisti multimilijarderi iz kraljevskih kuća u Perzijskom zaljevu koji bi željeli vidjeti izolaciju šiitske verzije islama i naravno ako je to moguće propast Irana i potpunu kolonizaciju Jemena. S druge strane tu se pojavila i donedavna “sestrinska država” Sirije i njeno bolesno vodstvo koje na tuđoj muci želi profitirati te stvoriti obrise mini Otomanskog carstva, naravno riječ je o Turskoj, poslušnom lakeju Sjedinjenih Američkih Država i ponosnoj članici NATO-a koja se jedina može pohvaliti obaranju ruskog vojnog zrakoplova na tuđoj teritoriji.

Barack Obama je nastavio Bushevim stopama, te je američku “demokraciju” pogurao i tamo gdje je nitko ne želi.

Naše malo šareno društvo je toliko uvjereno u svoju pobjedu, da je odnedavno počelo praviti velike greške u koracima, oholost i psihopatija u vrhu spomenutih država je toliko narasla da moderni mediji, koliko god bili poslušni, koliko god su NA NJIHOVOJ STRANI, već pokazuju nedostatak maštovitosti i u skrivanju i obmanjivanju te njihove priče više ne može “progutati” nitko, a da mu u ustima ne ostane smrdljiv ukus raspale laži.

Ovaj tekst bi trebao poslužiti kao mali mozaik, relativno nepovezanih priča, a pažljivom čitatelju će se na koncu omogućiti stvaranje vlastite slagalice koja će voditi ka novim saznanjima i eventualnom životu bez zadaha laži.

Malecki podsjetnik

U odličnom SOTT-ovom tekstu kojeg je napisao Joe Quin se detaljno opisuje način na koje vodeće zapadnjačke demokracije pokušavaju od Bliskog istoka stvoriti vlastito psihopatsko igralište. Sa svojim ogromnim zalihama nafte, Bliski istok je uvijek bio veoma “strateški važan” za “nacionalne interese” SAD-ovog imperija. Svaki put kada bi ti interesi bili ugroženi, kao u slučajevima kad bi “reformist” bio demokratski izabran, ili bi se približio Rusiji, Imperij bi izabrao strategiju “uzburkavanja stvari”. Kao na primjer u 1957. godini, kada sirijska vlada nije htjela surađivati sa zapadnjačkim “antikomunizmom”, američka i britanska vlada su skovale plan da kreiraju “provokacije” u Siriji koje su se trebale iskoristiti kao opravdanje za vojnu invaziju tada klijentelističke vlasti u Iraku. Pojedinosti ove urote je objavljen s “Izvješćem radne skupine” otkriveno 2003. godine među papirima britanskog ministra obrane Duncana Sandysa:

Kako bi olakšali djelovanje slobodarskih [hm?] snaga […] poseban napor bi se trebao učiniti u smjeru eliminacije određenih ključnih pojedinaca [i] nastavljanju s unutrašnjim nemirima u Siriji. CIA je spremna, a SIS (MI6) će pokušati napraviti manje sabotaže i incidente tipa državnih udara [hm?] unutar Sirije, djelujući preko kontakata s pojedincima […] neophodni stupanj straha […] pogranični i [inscenirani] okršaji na granici [će] pružiti izgovor za intervenciju […] CIA i IS trebali bi koristiti […] sposobnosti i na psihološkim i akcijskim poljima da povećaju tenziju. Siriju će se “prikazati da izgleda kao sponzor urota, sabotaža i nasilja usmjerenih protiv susjednih vlada.”

U slučaju da još niste shvatili, situacija iz 1957. godine skoro je originalna preslika današnjih događaja, s razlikom da umjesto korištenja iračke vojske za invaziju Sirije, vlada SAD-a je iskoristila svoju vlastitu invaziju i okupaciju Iraka za stvaranje plodnog tla za posredničku vojsku zvanu “ISIS” koju su potom iskoristili za invaziju Sirije. Tajni dokument Obavještajne agencije obrane SAD-a (DIA), s kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti, koji je zatražila pravna firma za javni interes, Judical Watch, posve jasno pokazuje da su vlada SAD-a i njene obavještajne službe u potpunosti predvidjele da će doći do ovoga. Priznajući kako bi njihova potpora skupini psihopatskih glavosječa mogla “uspostaviti, proglašenu ili neproglašenu, salafističku kneževinu u istočnoj Siriji” zaključili su da je to “upravo ono što snage koje podupiru opoziciju [SAD] žele, u svrhu izoliranja sirijskog režima.”

Kad promotrimo “bit” ISIS-a, ili “Al-Qaide” prije njh, ono što vidimo jest dobro financirana skupina čiji je cilj voditi i fizički i ideološki rat protiv umjerenih muslimana, a istovremeno (uglavnom psihološki) terorizirati zapadnjačku populaciju. Fizičko ratovanje se provodi vojnim napadima na umjerene muslimanske vlade u pokušaju da ih se zbaci s vlasti (Irak, Libija, Sirija, Hezbolah u Libanonu). Ideološki rat uzima formu ocrnjavanja slike o muslimanima činjenjem najužasnijih zločina u ime islama, koji se potom izravno šalju u glave zapadnjačke publike putem zapadnjačkih medija. Na taj se način djelovanja IS-a i “Al-Qaide” idealno nadopunjavaju s dugogodišnjom bliskoistočnom strategijom zapadnih sila podupiranja najekstremnijih islamističkih skupina i vlada protiv svakog sekularnog, umjerenog, panarapskog pokreta.

Unatoč onome u što bi nas zapadnjačke vlade željele uvjeriti, početak ‘sirijske revolucije‘ 2011. godine nije uključivao masovni ustanak običnog sirijskog naroda. Uključivao je relativno male protuvladine prosvjede i ekstremno velika provladina okupljanja. Potonji su brzo zasjenjeni nasilnim napadima na okupljene i sirijsku policiju, te na vladine zgrade, od strane dobro opremljenih grupa koje su izučile i naoružale zapadnjačke vojne i obavještajne službe stacionirane u Jordanu, Iraku i Turskoj.

Od tada se „rat“ u Siriji vodi, ne od strane Sirijaca, već od strane grupa stranih plaćenika koji su ubačeni u tu zemlju i koje kontroliraju američki, turski, katarski i saudijski „državni glumci“. Tijekom 2012., čak je i generalni tajnik UN-a Ban Ki Moon priznao da ‘Al-Qaida’ stoji iza puno auto-bombi koje su ubile brojne nedužne Sirijce.

Provladino masovno okupljanje u ožujku 2011. je bila kap koja je prelila čašu psihopatskim dizajnerima IS-a. Bashar al-Assad je morao “otići” s ili bez pomoći Sirijaca.

Američka vlada i njeni bliskoistočni saveznici su potrošili četiri godine u vođenju strašnog posredničkog rata protiv sirijskog naroda jer su ovi izabrali pogrešnog predsjednika. No, zašto je Assad ‘pogrešan izbor’? Tijekom 2002., Assad – dugogodišnji pristalica i pobornik za prava Palestinaca i kritičar izraelskog terorizma – i njegova žena su bili u državničkoj posjeti Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je razgovarao s ratnim zločincem Tonyjem Blairom, te je tolerirao čak i audijenciju kod kraljice u Buckinghamskoj palači. Britanski su zvaničnici u to vrijeme razmatrali mogućnost čašćenja Assada počastima viteza. Na konferenciji za tisak koju je Assad održao zajedno s Blairom ispred ureda premijera, Assad je upozorio Ujedinjeno Kraljevstvo da se ne pridružuje SAD-u u ratu protiv Iraka, smatrajući kako će takvo što stvoriti „pogodno tlo“ za terorizam. „Nitko ne želi rat… tko god teži ratu kao cilju samom po sebi je psihološki bolestan,“ napomenuo je Assad.

Bračni par Assad u državničkom posjetu kraljici Elizabethi drugoj, u vrijeme kada su Bashara al-Assada htjeli počastiti počastima viteza Ujedinjenog Kraljevstva.

Do 2006., tretiranje s crvenim tepihom je postala davna prošlost, te su Washington i London pretvorili Assada u još jednog ‘diktatora koji podupire terorizam’ i čiji ‘režim treba smijeniti’. Razlog za ovu radikalnu promjenu izgleda da leži u Assadovoj odluci da stane uz bok povijesnim saveznicima u regiji, prvenstveno Iranu, Libanonu i Rusiji, te da odbije svaku suradnju sa zapadnjačkim ‘ratom protiv terorizma’ ili izraelskim polaganim genocidom nad Palestincima. Kako bi svoje stanovište učinio kristalno jasnim, 2006. Sirija je prebacila sve državne transakcije u stranoj valuti iz dolara u eure.

Kada govorimo o radikalnim promjenama u politici, dobro je poznato kako je Turska odigrala veliku ulogu u omogućavanju priljeva džihadista u Siriju u proteklih nekoliko godina, te da je Erdoganova vlada bila jedan od najvećih kritičara Assada tijekom tog istog vremena. No, nije uvijek bilo tako, zapravo do 2011. i početka lažne sirijske ‘revolucije’ Turska i Sirija su bili bliski saveznici barem deset godina. Između 2002. i 2009., Sirija i Turska su potpisale gotovo 50 ugovora o suradnji, najavile stvaranje „Višeg odbora za stratešku suradnju“, te održale prve zajedničke vojne vježbe u povijesti.

Kako se velika ljubav Tajipa Erdogana mogla pretvoriti u veliku ljubav prema sirijskim bogatstvima uz mržnju prema sirijskom narodu?

2010., Turska i Sirija su potpisale povijesni ugovor o protuterorističkoj suradnji, a naknadno su potpisale i zajednički protupobunjenički pakt. Do 2011. Turska je postala najveći sirijski trgovinski partner. Njihovi su odnosi bili toliko bliski da je 2009. turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu izjavio kako dvije države dijele „zajedničku sudbinu, povijest i budućnost“.

Dakle, što je moglo uzrokovati da se Turska tako dramatično okrene protiv svojeg nekadašnjeg bliskog saveznika? Iako se još uvijek točno ne zna, moguće je da kada je Turska shvatila načine na koje će se SAD, Saudijska Arabija i Izrael obračunati sa Sirijom, riječi turskog ministra vanjskih poslova su dobile puno zloslutnije značenje. Na koncu, ako se armija džihadista može poslati iz Libije, Jordana i Iraka u Siriju, tada nije toliko teško poslati te iste snage i u Tursku. Ako je turska vlada imalo sumnjala u takvu mogućnost, tada je izgledno da su joj situaciju pojasnili visokorangirani zapadnjački i izraelski diplomati. Turci svakako nisu nevažni, te se vjerojatno posegnulo za turskom potporom uz pomoć obećanja lijepog dijela kolača, moguće omogućavanja aneksije sjevernih i sjeverozapadnih dijelova Sirije koji su naseljeni turskim tradicionalnim neprijateljima Kurdima. O ovoj temi možete više saznati u odličnom SOTT-ovom tekstu.

Unatoč “bliskim vezama” Turske i Sirije koje su trajale cijelo desetljeće, mi ćemo priču početi s Izraelom jer su veze ove države s IS-om toliko čudnovate i nevjerojatne da zvuče gotovo suludo.

Izraelski pukovnik uhićen s teroristima IS-a u Iraku

Krajem 2015. Iranska novinska agencija je citirala izjavu višeg iračkog obavještajca o hvatanju pukovnika izraelske vojske pod imenom Yusi Oulen Shahak, koji je bio u vezi s IS-ovom Golanskom bojnom zaduženom za djelovanje u Iraku u dijelu bojišnice Salahuddin.

Zapovjednik iračke vojske je izjavio sljedeće za Fars News Agency (FNA):

“Sigurnosne i milicijske snage drže u zatočeništvu izraelskog pukovnika”. Dodao je još da je pukovnik IDF-a “sudjelovao u terorističkim operacijama IS grupe Takfiri. Također je rekao kako je pukovnik uhićen zajedno s brojnim teroristima IS-a, dodajući detalje: “Izraelski pukovnik se zove Yusi Oulen Shakak, te također ima pukovnički čin u brigadi Golani… sa sigurnosnim i vojnim kodom Re34356578765az231434“.

Slika izraelskog pukovnika Yusi Oulen Shakaka je obišla svijet nakon što su ga uhitili Iračani u redovima IS-a.

U daljnjem izvješću FNA stoji:

Nadležna tijela sada ispituju izraelskog pukovnika kako bi razumjela razloge zbog kojih se on bori na strani snaga IS-a i kako bi saznala za prisutnost drugih cionističkih agenata među teroristima ISIL-a.  Iračke snage sigurnosti su izjavile da je izraelski pukovnik već dao šokantna priznanja.

Nekoliko militanata IS-a, uhićenih u protekloj godini, je već priznalo da su izraelski agenti iz Mossada i drugih izraelskih špijunskih i obavještajnih tijela bili prisutni u prvom valu IS-ovih napada na Irak kada je zauzet Mosul u ljeto 2014., ali niti jedan od izraelskih agenata do sada nije bio uhićen.

Politički i vojni eksperti su rekli FNA-i kako će uhićenje izraelskog pukovnika ostaviti teške posljedice na iračku ratnu strategiju, uključujući i partnerstvo s izraelskim saveznicima.

Izrael liječi teoriste IS-a u svojim bolnicama

Izrael od početka rata u Siriji pruža pomoć sirijskim pobunjenicima, iako se Izrael pravda da je riječ o umjerenim islamistima koji nemaju veze s džihadom i IS-om s vremenom je postalo jasno kako ne postoje “umjereni” islamisti u Siriji osim ako se ne bore na strani sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. O tome je čak i posvjedočila senatska istraga SAD-a te se administracija Baracka Obame našla u nevoljama jer je potrošila pola milijarde dolara na pet sirijskih boraca protiv IS-a, dok su svi ostali zajedno s američkim oružjem, streljivom i prijevoznim sredstvima prešli na stranu Islamske države.

Trenutak spašavanja sirijskog teroriste od strane IDF-a i izraelskih komandosa.

Prvi je o temi izraelske medicinske pomoći džihadistima pisao MailOnline koji je dobio jedinstveni pristup tajnovitim i opasnim operacijijama u kojima izraelski komandosi riskiraju svoje živote kako bi spasili sirijske teroriste od kojih neki otvoreno priznaju da namjeravaju ubijati Izraelce.

Terorist Is-a u brižnim izraelskim rukama.

Izraelski režim je nakon ovoga pokrenuo snažnu medijsku kampanju s kojom je navodno trebao pokazati “pravo lice zlog Irana” unatoč bezobraznoj priči, Izrael je definitivno pokazao svoje PRAVO lice naročito ako se uzme u obzir prisvajanje Golanske visoravni, uništavanje Palestinaca, otvorena suradnja s IS-om, traganje za naftom na okupiranim teritorijima, mučenje palestinske djece, prskanja otrova po palestinskim usjevima, institucionalizaciju mučenja Palestinaca i naravno konstantno upadanje u Libanonski i sirijski teritorij i destabilizacija Bliskog istoka.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je, uz snažnu podršku medija, posjetio borce IS-a u izraelskoj poljskoj bolnici na Golanskoj visoravni što je samo potvrdilo kako je izralelski režim i te kako povezan s nesretnim stanjem u Siriji te da mediji više ne mogu sakriti nešto što je postalo očigledno, čak i ako se od Izraela pokušava odjednom stvoriti, brižnog mirotvorca sa snažnom humanom notom.

Nakon što su pripadnici arapskih Druza napali izraelski konvoj na Golanskoj visoravni koji je prevozio ranjene teroriste iz redova Takfiria – sunitskih esktremista s područja Sirije, te nakon što je jedan terorista podlegao povredama, Netanyahu je izjavio da je incident vrlo ozbiljan te da će se pronaći krivci kako bi se kaznili. Izraelski ministar obrane Moshe Yaalon je na to dodao:

“Takvo što nećemo ignoritati, vojne snage će uz upotrebu sile reagirati kako bi se kaznili krivci.”

Nevjerojatno je da Izrael svojim vojnim snagama brani esktremiste iz redova IS-a, te da se zaklinje na kažnjavaje onih koji se bore protiv terorista, naročito ako se uzme u obzir da u ovom incidentu nije stradao niti jedan izraelski državljanin. Ako mislite da je izraelska medicinska pomoć IS-u bila kratkog vijeka, morat ćemo vas razočarati, ona još uvijek traje.

Turski zločini protiv Kurda i sirijsko-irački plijen pod okriljem IS-a

Jako je dobro poznat podatak o tome kako su se Kurdi od prvog dana nastanka IS-a uspješno borili protiv ove monstruozne tvorevine, Turcima i Tajipu Erdoganu to nimalo ne odgovara, naročito nakon što su Kurdi potpisali sporazum o vojnoj suradnji i zajedničkim akcijama sa sirijskim vlastima. Erdogan se nadao kako će IS omogućiti brzo iskorjenjivanje Kurda, unatoč ‘lijepim’ željama, Erdogan je morao prionuti na posao kako bi Kurdi nestali s lica planete, ponajviše jer ovaj narod živi na područjima bogatima naftom, na koju je Turska ozbiljno “bacila oko“.

Ne treba puno pisati o turskim zločini protiv Kurda, ono što zaudara u cijeloj toj priči je potpuna nezainteresiranost međunarodne zajednice te branjenje Turske s navodima kako se radi o unutrašnjem pitanju u koje se ista nema pravo dirati. Pa ipak, neki bi morali shvatiti da je Turska do sada nebrojeno puta granatirala i napadala kurdske položaje u Iraku, te da su po pravilu džihadisti napadali Kurde s turskog teritorija. Osim toga nedavno je irački premijer Haider al-Abadi zatražio hitno povlačenje turskih vojnih snaga iz Iraka i zatvaranje njihovih vojnih baza na iračkom teritoriju. Uz dostojno medijsko ignoriranje, riječi iračkog premijera su do Zapada došle preko Sputnika, evo što je Abadi zaključio:

“Turci nam govore kako se žele boriti protiv IS-a, ali ja sam im iskreno rekao da ne vidim dokaze o tome te da se nadam da ću ih u budućnosti imati priliku vidjeti. Smatram da bi Turci trebali zamijeniti svoje prioritete, te da bi trebali prestati misliti kako su im Kurdi najveći problem i jednom za svagda bi trebali shvatiti da je IS najveći problem.”

Kako bismo shvatili koliko Turska krši ljudska prava pogledajmo jedan kratki video u kojem se vidi kako turski vojnici muče kurdske tinejdžere, je li to pravo lice “demokracije” ili baš takve zemlje trebaju biti članice NATO-a?

Unatoč frapantnom kršenju ljudskih prava, Turska se smatra ravnopravnim partnerom u međunarodnoj borbi protiv terorizma i novonastale hidre Islamske države.

Zarada na tuđoj nesreći

Erdoganovo “igranje s vatrom” i konstantno iskorištavanje džihadista za svoje imperijalističke ciljeve bi moglo nalikovati dvosjeklom maču. Porast islamističkog ekstremizma je oslabio Tursku na svakom mogućem planu, uz nedavne terorističke napade i ruske sankcije, Turskoj je sve teže izigravati lokalnog “glavešinu”.

Bashar Ja’afari sirijski veleposlanik pri UN-u.

Iako se riječ sirijskih diplomata gotovo uopće ne čuje, nedavno otvoreno pismo sirijskog predstavnika pri UN Bashara Ja’afarija tajniku UN-a Ban Ki-Moonu, ne ostavlja traga sumnjama u Erdoganove planove i (ne)dijela:

“Tursko je miješanje za vrijeme unutrašnje krize u Siriji imalo različite forme, uključujući i direktni utjecaj Erdoganovog režima uz djelovanje turskih oružanih snaga u ofenzivnim akcijama koje su pomagale teroriste. Turske snage su također osiguravale bojevnu zaštitu terorističkim snagama tako što su pucale po našim vojnicima kada su nas teroristi napadali. Turci su djelovali duž granice između naše dvije zemlje kako bi omogućili infiltraciju terorista i plaćenika koji dolaze u Siriju preko turske teritorije. Erdoganove optužbe da su ruski vojni zrakoplovi povrijedili turski zračni prostor dok su obavljali vojne akcije u sklopu sirijske arapske armije protiv džihadista, je ništa više nego li jadni pokušaj za zbunjivanjem, fabriciranjem lažnih podataka i bijedan pokušaj laganja kako bi se prikrile činjenice da je Erdoganov režim uključen u krijumčarenje sirijske nafte koja se preko IS-a prebacuje u Tursku, te je isti pokušaj zavaravanja javnosti o krijumčarenju oružja i streljiva koje se iz Turske dovozi teroristima IS-a u Siriji. Ne smijemo zaboraviti da Turska omogućava nesmetan rad i pruža utočište terorističkim organizacijama poput ISIL-a, Al Nusra fronta, Osvajačke vojske, Islamskog fronta te da se sve to događa s blagoslovom turske vlade. Ljudi koji bježe iz Sirije zbog terorističkih zločina kako bi spasili goli život, na koncu zavše u Turskoj kako bi se našli u još većoj tiraniji na milost i nemilost teroristima i bandama koje se bave preprodajom ljudi i trafickingom, a sve to ponovno s blagoslovom i znanjem Erdoganovog režima te potporom vladinih agencija i institucija.”

Rusko Ministarstvo obrane je krajem 2015. dalo jasne dokaze da Turska krijumčari sirijsku naftu preko područja pod okupacijom Islamske države, na žalost svi pro američki mediji koji zauzimaju 90% svjetskog medijskog prostora su te jasne dokaze obrazložili kao “navodne” pokazatelje. U gornjem videu možete pratiti konvoj šlepera s prokrijumčarenom sirijskom naftom koji završavaju na parkingu pored rafinerije i skladišnih prostora koji je “okićen” velikom turskom zastavom.

Unatoč pokazateljima kako je Erdoganova obitelj umješana u krijumčarenje sirijske nafte i ljudi te direktnu suradnju s IS-om u vezi istog biznisa, američko Ministarstvo vanjskih poslova je odlučilo obraniti svog turskog lakeja koji štiti zajednički adut točnije Islamsku državu. Amerikancu su jednostavnim jezikom, rekli kako Rusi lažu te da “postoji lokalno krijumčarenje koje već traje desetljećima a prihod je sasvim beznačajan“. Pogledajmo odličnu snimku na tu temu.

Kavo mišljenje imaju turske vlasti o Islamskoj državi najbolje pokazuje nedavna izjava šefa turske obavještajne službe Hakana Fidana koji ima krajnje bolesne simpatije prema brutalnim glavosječama iz IS-a:

“ISIS je stvarnost i moramo prihvatiti da ne možemo iskorijeniti dobro organiziranu i popularnu instituciju kao što je Islamska država; stoga pozivam svoje kolege na Zapadu da preispitaju svoje razmišljanje o islamskim političkim strujama, da ostave postrani svoj ciničan mentalitet i spriječe planove Vladimira Putina da slomi sirijske islamističke revolucionare.”

U studenom 2015. list Today’s Zaman je objavio da je uhićeno dvoje turskih generala i jedan pukovnik zbog presretanja kamiona koji su putovali za Siriju, a pripadali su turskoj Nacionalnoj obavještajnoj organizaciji (MIT). Naime, general Ibrahim Aydin, general Hamza Celepoglu i pukovnik Burhanettin Cihangiroglu su još u siječnju 2014. godine naredili presretanje kamiona nakon što su od anonimnih izvora dobili informaciju da se u njima nalazi ilegalno oružje koje se prebacuje militantima u Siriju. List navodi kako su predsjednik Erdogan i premijer Davutoglu bili bijesni zbog njihovog poteza te su inzistirali kako se na kamionima nalazi “samo humanitarna pomoć” za Turkmene koji žive na prostoru sjeverne Sirije. Kada je pokrenuta istraga protiv MIT-a, iz vladajuće Erdoganove stranke AKP su postupak nazvali “veleizdajom”.

U isto vrijeme Erdoganov režim je pokazao kako medijske slobode u Turskoj uopće ne postoje. Nakon što su glavni urednik lista Cumhuriyet, Can Dundar, i njegov korespondent iz Ankare, Erdem Gul objavili video snimku u kojoj se pokazuje kako turska policija mirno propušta kamione s oružjem koje idu za Siriju, ukazujući tako na državni posao krijumčarenja oružja iz streljiva iz Turske u područja pod kontrolom IS-a, medijski cenzori su savjesne novinare nazvali “asistentima terorista” a sam Erdogan je zaključio kako neće “tolerirati takvo ponašanje”.

Posljedni ispraćaj Naji al-Jarfa, savjesnog novinara koji je smetao turskim vlastima.

Turska je poznata i po tome što se u njenom okviru ubijaju novinari koji su otvoreno pokazivali zvjerstva Islamske države. Najpoznatiji slučaj “eliminacije novinara” se dogodio kada je ubijen istaknuti sirijski novinar i snimatelj Naji al-Jarf, autor dokumentaraca o IS-u, koji je ušutkan hicem u glavu u gradu Gaziantepu i to u samoj blizini zgrade u kojoj se nalaze uredi sirijskih nezavisnih medija. Osim Jarfa ubijeno je još troje neovisnih novinara u zadnjih četiri mjeseca.

Što se tiče samog obaranja ruskog vojnog zrakoplova postoji dobra mogućnost da turski avion F-16 koji je oborio ruski borbeni avion nije djelovao ni po kakvoj službenoj naredbi turskih vlasti.

U tekstu koji je objavljen na hrvatskoj inačici SOTT-a stoji sljedeće:

Također je moguće da nije djelovao ni po kakvoj službenoj naredbi turske vojske. Zapravo, ni pilot možda nije bio turski, ili ako jest, moguće je da je privremeno djelovao za neku drugu stranu koja ima interes u zagorčavanju rusko-turskih odnosa.

Budimo iskreni, provociranje sukoba između Rusije i, pa… svih, standardna je operativna procedura za Ujaka Sama. I to je tako već desetljećima. S tim ciljem, SAD ima oči i uši gotovo posvuda, kao i u Turskoj u obliku suvremene mreže tipa “Gladio” kako su to otkrila suđenja Ergenekonu. Pokret Gulen – “umjerena” islamska lažna nevladina organizacija (NGO) koju podupire CIA – također je vrijedan da ga se pogleda u tom smislu. Zviždač iz FBI-ja, Sibel Edmonds ima saznanja iznutra o tome što Gulen predstavlja:

“Pod maskom škola [medrese] u središnjoj Aziji i Kavkazu njegova mreža je umiješana u treniranje terorista [od Čečena do drugih islamskih džihadista u tom području]. FBI je vršio istragu nad njim još od 1998. Međutim, spriječili su ih da nastave s istragom [unatoč svim prikupljenim dokazima] izravnim pritiskom CIA-e/State Departmenta. Kako to znam? Neki od istražnih spisa su bili pod ogrankom u kojem sam radio [protuobavještajna služba].”

Zaključak je da Turska dobija jako malo, ako išta, od napadanja Rusije na ovaj način, a riskira jako mnogo. Lako predvidljiv ruski odgovor na rušenje aviona bi bio udarac Turskoj u bolno mjesto: u Kurde, drugim riječima, veća i brža ruska i sirijska vojna podrška Kurdima i njihovoj kampanji osvajanja i zadržavanja što većeg mogućeg teritorija duž sirijsko-turske granice, prije daljnjih mirovnih pregovora u Beču.

Joe Quin svoj tekst zaključuje s odličnom napomenom:

“SAD i Izrael imaju dugu povijest korištenja Kurda za razne geopolitičke ciljeve na Bliskom istoku. Trenutni plan za Siriju, kako sam ranije spomenuo, je “balkanizacija” – komadanje Sirije u poluautonomne regije. Kurdi, sa svojim povijesnim polaganjem prava i borbom za neovisan Kurdistan, omogućuju najbolje opravdanje za ubrzavanje ovog plana “balkanizacije” u Beču. “

Saudijci skriveni adut Islamske države

Saudijska Arabija i Katar su u zadnje vrijeme sve više eksponirani kao glavne platiše vehabijskog pokreta i direktni dizajneri Islamske države. Ove dvije zemlje troše na milijarde dolara kako bi se u različitim zemljama diljem svijeta stvorile velebne džamije i muslimanski centri u kojima će propovijedati sunitski klerici. Za razliku od šiita čiji bi oblik islama mogli nazvati liberalnim i otvorenim, suniti se uglavnom prepoznaju po zatvorenoj vrsti društva i esktremima poput vahabija i takfira.

Frank-Walter Steinmeier nema dlake na jeziku kada je riječ o Saudijskoj Arabiji.

Iako moramo biti oprezni na zapadnjačku medijsku pompu koja sve muslimane želi okarakterizirati kao silovatelje i potencijalne ubojice, ne smijemo zaboraviti kako je sunitski ekstremizam u velikom dijelu kriv za ono što se danas događa na području Islamske države. Unatoč propagandi do nas dolaze i realne procjene situacije. Njemački ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier je u intervjuu za dnevnik Funke Medien Gruppe objasnio kako je Kraljevina Saudijska Arabija imala ključnu ulogu u nastanku terorističko-tekfirijskih grupa na Bliskom istoku. Ovo je jedna od rijetkih antisaudijskih izjava koje se mogu čuti od njemačkih zvaničnika. Svoje službeno tumačenje vjere Saudijska Arabija izvozi po cijelom svijetu. Kraljevstvo je u posljednjih 25 godina investiralo 87 milijardi dolara u religijsku propagandu. Ova suma vjerojatno je i dodatno uvećana nakon znatnog skoka cijene nafte, koja je godinama bila visoka. Novac odlazi u izgradnju džamija, medresa, njime se obučavaju imami, finansira izdavaštvo, objavljuju vehabijski tekstovi. Veliki dio novca odlazi u ekonomski slabe, ali mnogoljudne muslimanske zemlje jugoistočne Azije: Pakistan, Indoneziju, Filipine, Maleziju. U dijelovima Afrike se također vrbuju nove vehabije. Za ljude u mnogim dijelovima svijeta su vehabijske škole jedina mogućnost obrazovanja.

Unatoč međunarodnom ignoriranju saudijskih zločina u Bahreinu i Jemenu, Rusi otvoreno pozivaju na odgovornost ove države i njenog vodstva, poglavito u manipuliranju cijena nafte i njihovom konstantnom padu. Ruski ministar energetike Alexander Valentinovich Novak je nedavno objasnio kako je Saudijska Arabija destabilizirala naftno tržište jer je tijekom 2015. povećala proizvodnju za nevjerojatnih milijun i pol barela dnevno, te da najveću krizu u pogledu cijena energenata očekuje u drugom dijelu 2016. Iako su Saudijci s otvorenom destabilizacijom Bliskog istoka pokušali onemogućiti Iran u jačanju i širenju utjecaja, čini se kako Saudijci više nemaju utjecaja na zlo koje su pokrenuli te će zbog smanjenja cijena nafte imati deficit u državnom proračunu od nevjerojatnih 87 milijardi dolara. Zbog užasnih vojnih zločina nad Jemencima, stvorio se i svojevrsni partizanski rat, te su Jemenci zauzeli dva saudijska sela.

Kraljevina Saudijska Arabija je tjekom 2015. nekoliko puta tražila dželate jer za posao dekapitacije i sječe ruku treba “snažne momke”.

Ovaj podatak ne bi značio ama baš ništa da na svjetlo dana ne izlaze sve veći nemiri unutar granica same kraljevine. Naime Saudijci su samo tijekom 2015. pogubili 151 osobu uglavnom zbog prosvjeda protiv njihova režima, no među pogubljenima se nalazi i 71 stranac iz siromašnih zemalja koji nisu znali zakone i jezik da bi se mogli obraniti na sudu, Saudijska Arabija se našla i u “nezgodnoj” situaciji jer joj je zbog povećanog biznisa odrubljivanja ljudskih glava u jednom trenutku nedostajalo kvalitetnog dželatskog kadra te je “otvorila” međunarodni natječaj za dželate. Unatoč očiglednom kršenju ljudskih prava, zapadnjaci na čelu sa Sjedinjenim Američkim Dražavama smatraju kako Saudijci ne čine ništa loše već se drže vlastitih zakona.

Da podsjetimo, Saudijci sijeku glave zbog krijumčarenja droge te za svako antidržavno djelovanje u što spada i vrijeđanje kralja ili kritiziranje vlasti. Zbog toga je sheikhu Nimr Baqir al-Nimru, poštovanom i priznatom šiitskom kleriku odsječena glava, a njegovo obezglavljeno tijelo se prikazivalo gomili kao upozorenje drugima kojima na um padnu “liberalne ideje”. Saudijci smatraju kako su javna smaknuća stvar kulture i plemenskih tradicija koji su se pretočili u državne zakone, nevjerojatno je da takvim užasima prisustvuju i djeca koja od malih nogu “uče” kako izgleda saudijska pravda.

Saudijska Arabija i IS imaju istu ideologiju

Najvažniji podatak koji povezuje Saudijsku Arabiju s psihopatama iz IS-a je činjenica kako je ova zemlja bila izvor gotovo svih dosadašnjih islamističkih terorističkih grupacija te je još uvijek glavni rasadnik regruta i financijske pomoći. Iako je Saudijska Arabija osudila Islamsku državu i njen islamski radikalizam, gotovo je nemoguće da bi Saudijci učinili išta nažao takvoj tvorevini kada u potpunosti kopira i prikazuje saudijsku ideologiju i državni ustroj.

Edukacija djece na saudijski način.

Nedavno je objavljeno kako Islamska država koristi odrubljivanje glava kao prijeko potrebnu edukaciju. S prisutnošću IS-a u Libiju je stigla i ekstremna brutalnost koju smo navikli gledati u Siriji i Iraku. U libijskom gradu Derna odrubljivanje glave jednom vojniku regularne libijske armije je napravljeno ispred prisutne djece, no čini nam se da je to samo vrh ledenog brijega zločina IS prema najmlađima jer se djeca dehumaniziraju i indoktriniraju uz zvjerstva koja je teško gledati. Ovaj libijski slučaj dekapitacije ljudskog bića pred djecom je samo jedan u nizu užasa koji se događaju pod okriljem Islamske države, no nemojmo zaboraviti taj modus operandi je uvezen iz bratske Saudijske Arabije.

I na koncu ne smijemo zaboraviti kako SAD ne kritizira Saudijsku Arabiju o kršenju ljudskih prava zbog zajedničkih interesa i operacija koje vrše na Bliskom istoku, uključujući i CIA-ine tajne rabote vezane za IS. Jedna od takvih zajedničkih akcija je operacija “Sikomor” s kojom su se obje zemlje složile o aktivnom treningu sirijskih pobunjenika od 2013. godine, tu je nevjerojatnu vijest prvi prenio New York Times.

Sjedinjene Američke Države “najglavniji” dizajner IS-a

Obama je tijekom 2014. godine od Kongresa zatražio 500 milijuna dolara za borbu protiv širenja terorizma i IS-a u Siriji, Kongres je bez ikakvog razmišljanja “odriješio kesu” te je rado dao novac vjerujući da radi “dobru stvar” u globalnoj “borbi protiv terora.”

Nakon što se Ruska Federacija odazvala na poziv predsjednika Assada za borbu protiv islamskih terorista te počela efektivno uništavati IS i njihova uporišta u Siriji, Američka vlada je bila dužna odgovoriti na pitanje gdje je potrošila novac i kako je Rusija, u samo par mjeseci, uspjela učiniti ono što Sjedinjenim Američkim Državama uz pomoć saveznica iz NATO-a, nije pošlo za rukom u protekle četiri godine. Američki mediji su se odjednom našli u “neobranom grožđu” jer već godinama tvrde kako “SAD uspješno uništava IS u Siriji.” Laži koje su medijski oligopoli plasirali svjetskoj javnosti su postale vidljive, a oni koji su do danas sumnjali u cenzuru i pozamašno “naštimavanje vijesti,” sada vjerojatno imaju jako velike probleme jer istina boli.

General Lloyd J. Austin treći iz U.S. Central Command (CENTCOM) ili Združene vojne komande SAD-a, je pred senatskim Odborom otkrio stvari kojeg bi se svaki vojnik trebao stidjeti (ako je to u stanju), naime Austin je priznao sljedeće:

• Sjedinjene Američke Države su za trening i naoružanje sirijskih pobunjenika (umjerenih islamista) potrošile pola milijarde dolara. Do 2015. godine Obamina vlada je planirala izučiti i opremiti za borbu 5400 Sirijaca (i stranaca koji im se pridruže na tlu Sirije), no nije uspjela.
• Trenutačno na tlu Sirije obitava četiri ili pet ljudi (boraca koje je izučila SAD) koji se aktivno bore protiv IS-a i predsjednika Assada.
• Od sveukupno 65 obučenih boraca, na stranu IS-a je prebjeglo 60 osoba zajedno s najmodernijom vojnom opremom; naoružanjem, municijom, uniformama, hranom i lijekovima, sredstvima satelitske komunikacije, opreme za noćno nišanjenje, protupješadijskim minama, desecima minobacača i najnovijim terenskim vozilima.

Iako je Austin priznao potpuni debakl američke vojne strategije na Bliskom Istoku uspio je ubaciti i malo propagande u svoj “govor”:

“Unatoč sporom trenutačnom napretku na taktičnoj razini, mi nastavljamo s progresom u ovom pogledu te i dalje napredujemo na ratištu kako bi poduprli strategiju američke vlade za degradiranje i krajnje uništenje Islamske države.”

Ministar obrane SAD-a Ashton B. Carter je još 07.06. izjavo da je SAD do tog datuma izučio 60 umjerenih islamista na tlu Sirije, te da do kraja godine očekuje brojku od 3000 boraca. Već 17.06.2015. Carter mijenja pjesmu tvrdeći kako Amerika ima jako velike probleme u “pronalaženju umjerenih islamista” koji bi se borili protiv IS-a.

Kako bismo shvatili koliko je SAD uključen u rabote oko Islamske države obratimo pažnju na neke dodatne stvari.

Prije nekoliko mjeseci umirovljeni general Wesley Clark je gostovao na CNN-u. Ova vijest ni po čemu ne bi bila važna ili znakovita, da Clark nije jasno rekao sljedeće:

„IS je nastala zahvaljujući novčanoj i organizacijskoj potpori američkih saveznika i prijatelja kako bi se ta novonastala tvorevina borila protiv Hezbollaha.“

Hezbollah (Hizb Allah – božja stranka) je šijitska libanonsko proiranska paravojna organizacija nastala 1982. godine kao odgovor na upad Izraela u južni Libanon. Hezbollah je uz pomoć strahovite partizanske upornosti uspjela natjerati Izrael na povlačenje sredinom 2000. godine, nakon toga simpatizeri ove stranke su se počeli uočavati na području Palestine i drugih zemalja Bliskog Istoka.

Vratimo li se na riječi generala Clarka, podsjetit ćemo vas kako je ovaj visoko odlikovani general s četiri zvjezdice bio glavni zapovjednik NATO-vih snaga u Europi, no za vrijeme krize na Kosovu je gotovo pokrenuo sukob svjetskih razmjera dajući naredbu britanskom general-pukovniku Mikeu Jacksonu da pokrene napad na Ruse koji su imali mali kontingent na aerodromu u Prištini.

Clark je tada odbijao sve ponude Rusije da se kriza na Kosovu riješi mirnim putem te se još 1997. pripremao na napad na tadašnje južne dijelove Srbije i suradnju s albanskom vojnom organizacijom OVK.

Ovaj general je oduvijek glasio za čovjeka brzog na oružju i nesklonog laganju. Zbog nemogućnosti laganja i nedostatka kurtoazije, povučen je iz nominacije Demokratske stranke za američkog predsjednika 2004. godine.

Clark je CNN-u rekao još neke stvari od iznimnog značaja:

„Ako netko želi uništiti Hezbollah tada to neće učiniti s reklamiranjem i pozivom u regularnu vojsku, već će regrutirati zlikovce i religijske fundamentaliste kako bi oni odradili prljavi posao.“

Uzmemo li u obzir kolikom se brzinom IS raširio po Bliskom istoku, te očigledno zapadnjačko naoružanje i tehnologija u rukama iznimno dobro organiziranih „terorista,“ Clarkove riječi više ne zvuče ludo i besmisleno.

Pogledate li video s Clarkom postaje jasno kako je u jednom jedinom obraćanju na CNN-nu otkrivena istina o tome kako Izrael treba uništenje Hezbollaha te da Rusi također smetaju jer imaju veliki utjecaj na Siriju i Iran, a i petljaju se u situaciju u Ukrajini, na takav način Frankenstein od IS-a postaje od ultimativne važnosti.

Koliko su Amerikanci “uspješni”?

Obamina je vlada od 08.08.2014. do 31.07.2015. autorizirala 20 tisuća zračnih napada na uporišta “IS-a” u Siriji, Iraku i Libiji, no umjesto uništenja terorista ciljani su civilni objekti i područja pod upravom regularne sirijske armije čiji je komandant predsjednik Assad. NATO je u međuvremenu prigrlio takozvano “tepih bombardiranje” s kojim se bespoštedno uništavaju civilni objekti i životi. U kolovozu 2015. predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin je prihvatio sirijski poziv za vojnom pomoći kako bi se uništio ISIS. U desetak pomno isplaniranih vojnih akcija, ruski su zrakoplovi učinili ono što Amerika i NATO nisu mogli (točnije nisu htjeli) u punih godinu dana.

Američka vojna operacija Enduring Freedom je imala za cilj (navodno) oslobađanje Afganistana i okolnih zemalja od terorizma i uspostavljanje građanske demokracije, iako je prvotno trebala koštati 650 milijuna dolara, troškovi ove groteskne operacije su narasli na tri i pol milijarde dolara. Sloboda se nije donijela nikome, doli najgorima od najgorih koji, pod štitom NATO-a i Amerikanaca siluju i muče djecu te ih otimaju od majki. Čak što više, američkim vojnicima je naloženo da “okrenu glavu” u slučaju da vide silovanje djeteta jer je to “normalno u afganistanskoj kulturi.”

Gdje god da je Amerika i NATO pružila svoju vojnu “pomoć,” umjesto demokracije i obnove vidimo smrt, razaranje i potpuno bezvlađe, bez obzira radi li se o Libiji, Siriji, Iraku ili Afganistanu.

Prema podacima koje je objavila Središnja vojna komanda SAD-a (CENTCOM), Amerika i njeni saveznici su do sada uništili 10.684 mete, uključujući i 3.262 mete ISIS-a, pa ipak umjesto stvarnog uništenja ove psihopatske i luđačke tvorevine svjedoci smo kako je ona rasla i jačala, barem do trenutka u kojemu su na scenu došli dobro obučeni vojnici Ruske Federacije.

Ovaj tekst je donio samo neke od najvažnijih elemenata koji bi svakom čitatelju trebali pomoći u eventualnom slaganju poprilično složene slagalice. Jasno je da psihopate na vlasti čine sve što je u njihovoj moći kako bi javno mnijenje ostalo podjeljeno i poprilično zbunjeno. Medijska propaganda je tolika da je jako teško razabrati istinu od laži, no na nama je da odlučimo je li nam istina draža od šarene i puno privlačnije laži.

Utjecaj psihopatskih i ratno huškačkih pojedinaca na naš napaćen svijet je ogroman, smatramo da se protiv njih možemo boriti isljučivo edukacijom i prezentacijom što točnijih podataka kako bi se ljudima pomoglo u shvaćanju što kompletnije slike.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.