SVIJET POD LUPOM

Poludjela planeta i smanjenje sunčeve aktivnosti – kako su povezane ove dvije stvari?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Unatoč činjenicama da naša planeta prolazi kroz dramatične promjene, čini se da malo tko obraća pažnju na ono što se događa oko nas. Smanjenje sunčeve aktivnosti uvjetuje povećanje ekstremnih anomalija u globalnoj klimi i seizmičkoj aktivnosti. Na planeti se otvaraju neobične rupe, broj vulkanskih erupcija i potresa stalno raste, pojavljuju se duboki rasjedi u tlu, izboji plina i sve obimnija klizišta, pa ipak rijetki znanstvenici nam pružaju objašnjenje.

Ledenice nastale u prvinciji Shandong tijekom najhladnije kineske zime u zadnjih 40 godina. Jesi li ovakve slike zaista pokazatelj "globalnog zatopljenja"?

Ledenice nastale u siječnju 2016. u provinciji Shandong tijekom najhladnije kineske zime u zadnjih 40 godina. Jesu li ovakve slike zaista pokazatelj “globalnog zatopljenja”?

Profesorica Valentina Zharkova s britanskog Sveučilišta u Northumbriji je prateći solarnu aktivnost otkrila kako će Zemlja za nekih 15 godina ući u mini ledeno doba, koje će karakterizirati ekstremno hladne zime i relativno kratka ljeta. Northumbijski tim je do ovakve tvrdnje došao na temelju novog modela sunčeve aktivnosti s kojim se dobivaju precizna predviđanja.

Snijeg u tropskom Laosu.

Snijeg u tropskom Laosu. Nikad zabilježena pojava u sjevernom Laosu snimljena tijekom siječnja 2016.

Zharkova je održala prezentaciju o svom radu i zaključcima studije na astronomskoj konvenciji u Walesu, te je okupljenima iznijela tezu kako će tijekom predstojećeg globalnog zahlađenja klimatski uvjeti biti usporedivi s velikim hladnoćama iz 16. i 17. stoljeća koje poznamo kao “malo ledeno doba” ili Maunderov minimum. Tijekom izlaganja ona je kolegama poručila sljedeće:

U ciklusu od 2030. do otprilike 2040. godine dva će solarna fluidna vala biti doslovce jedan nasuprot drugome, u stvari vrhunac će im biti u isto vrijeme, ali na različitim hemisferama Sunca, takva će interakcija dvaju valova dovesti do njihova međusobnog poništenja, što će ostvariti definitivan minimum sunčeve aktivnosti. S obzirom da planetarna klima ovisi o sunčevoj aktivnosti, predviđamo da će takvo stanje dovesti do novog Maunderovog minimuma.

Bez obzira što je Zharkova svoje istraživanje popratila s brojnim podacima, a njen model je unaprijed predviđao sunčevu aktivnost u rasponu od 97% do 100% točnosti, znanstvena zajednica je s popriličnim podsmijehom popratila njen rad, dok su mediji uglavnom ignorirali ovu vijest, ili ako su je već objavili okarakterizirali su je kao malo mogućom ili gotovo nemogućom.

Poptuni nedostatak solarnih pjega. Sunce je ponovno "zaspalo."

Poptuni nedostatak solarnih pjega. Sunce je ponovno “zaspalo.”

A onda se dogodio šok, naša zvijezda je nakon 2008. i 2011. pokazala još jedan minimum, s potpunim nedostatkom solarnih pjega. Taj neobični događaj je zabilježen 11.02.2016. Nedavne snimke satelita Solar Dynamics Observatory (SDO) pokazuju kako ulazimo u 24-godišnji solarni ciklus koji predstavlja najnižu sunčevu aktivnost u zadnjih 200 godina. Ovaj podatak možda ne bi bio tako čudesan da 2013. nije zabilježeno najbrže opadanje sunčeve aktivnosti i to u zadnjih 9300 godina.

Sunčeva aktivnost je gotovo identična onoj koja se događala za vrijeme Daltonovog minimuma.

Sunčeva aktivnost je gotovo identična onoj koja se događala za vrijeme Daltonovog minimuma.

Da stvar bude gora, trenutačna sunčeva aktivnost odgovara solarnom ciklusu zabilježenome od 1798. do 1810. godine. koji se u znanstvenom žargonu naziva Daltonov minimum. Trenutačno se američka NOAA Space Weather Prediction Center smatra neprikosnovenim autoritetom u globalnim predviđanjima i proračunima u sunčevoj aktivnosti, na žalost moramo priznati kako ova agencija godinama daje pogrešne pretpostavke i zaključke.

NOAA opet daje pogrešna predviđanja.

NOAA opet daje pogrešna predviđanja.

Na gornjoj slici možete vidjeti stvarni broj solarnih pjega i NOAA-ino predviđanje u crvenoj boji. Naravno da nas takvo što ne treba čuditi jer je ista agencija jedan od najvećih zagovornika teorije o globalnom zatopljenju i pretvaranju planete u suhu i vruću pustinju.

Kako bismo dobili bolju sliku onoga što se trenutačno događa na planeti pogledajmo odličan SOTT-ov sažetak događaja u siječnju 2016.

Sigurno se pitate gdje nas ovo vodi? Iako bismo voljeli donijeti umirljive i ohrabrujuće informacije, bojimo se da je to daleko od istine i onoga što nas čeka u bližoj budućnosti, naime na našu planetu utječu snažni električni fenomeni koje možemo zahvaliti našoj zvijezdi i povremenim električnim nabijenim tijelima koja ulaze u naš solarni sustav.

Švedski fizičar i električni inženjer dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1970. i poznavatelj efekata plazma kozmologije Hannes Alfvén je imao velike predođbe o utjecaju električnih efekata iz svemira na kompletnu planetu.

Švedski fizičar i električni inženjer, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1970. i poznavatelj efekata plazma kozmologije, Hannes Alfvén je imao velike predodžbe o utjecaju električnih efekata iz svemira na kompletnu planetu.

Teorija električnog univerzuma ili ‘plazma kozmologija‘ objašnjava gotovo sve anomalije koje trenutačno možemo vidjeti na planeti, od klimatskih anomalija do najčudnijih stvari poput sve češćih eksplozija električnih transformatora. Plazma kozmologija objašnjava univerzum kao ogromni električni motor čije napajanje možemo zahvaliti izmjeni električno nabijenih čestica.

Superbrza vrtača nastala u Gvatemala Cityju.

Superbrza vrtača nastala u Gvatemala Cityju.

Na takav način postaju jasni i fenomeni poput sve češćih i većih brzih vrtača, rupa koje se stvaraju u tlu bez naoko vidljivog razloga. Superbze vrtače ili ponikve su se do sada objašnjavale s utjecajem podzemnih voda, likvefakcijom dubinskog tla ili pak pucanjem vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. No znanstvenici nisu mogli objasniti kako se takve rupetine stvaraju tamo gdje nije bilo vode.

U sljedećem video uratku se daje moguće objašnjenje za nastanak super brzih vrtača, prenosimo dio pratećeg teksta iz istoga:

Sunčeva aktivnost je direktno povezana s brzinom rotacije Zemlje. Što se proizvodi više energije na Suncu to se Zemlja brže okreće. Kao što se to događa u električnom motoru, naša se planeta okreće zahvaljujući različitom električnom naboju planete i njenog svemirskog okoliša. Sunce se trenutačno nalazi u periodu koje nalikuje Maunderovom minimumu s vrlo niskom solarnom aktivnošću. Niska solarna aktivnost znači da do viših dijelova planetarne atmosfere dolazi manje pozitivno nabijenih solarnih čestica ili protona. Potencijalna razlika između pozitivno nabijenih čestica u višim dijelovima atmosfere i negativno nabijene Zemlje se smanjuje. Rezultat toga je usporavanje naše rotacije. Smanjena brzina planetarne rotacije smanjuje ekvatorijalnu razvučenost i uvjetuje stvaranje sve veće sfernosti planete. Inducirani mehanički stres stvara deformacije što pak dovodi do rascjepa, rupa i napuknuća. Ne smijemo zaboraviti i potencijalnu razliku između električnog naboja zemljine kore i zemljine jezgre. Zbog toga što u gornjim dijelovima atmosfere ima manje pozitivno nabijenih čestica, tako se na površinu planete privlači manje negativno nabijenih čestica – elektrona, a to također smanjuje i potencijal razlike između naboja panetarne kore i planetarne jezgre. Ovaj potencijal razlike električne naboja između jezgre i planetarne kore služi kako svojevrsno ljepilo površine i unutrašnjosti planete. Kada potencijal razlike električnog naboja padne, tada zemljina kora postane klimava, a ispod površine se stvaraju rasijedi i napukline. Stres u kori koji se stvara električnim i mehaničkim silama rezultira povećanjem broja potresa, povećanjem vulkanskih erupcija, te na koncu, olabavljenje zemljane kore i stvaranje rupa ispod površine rezultira povećanjem nastanka brzih vrtača. Vrtače nisu izolirani fenomeni, one su povezane s potresima, vulkanima, cunamijima, čudnim zvukovima i ekstremnim vremenskim anomalijama. Ovo je samo početak.

Pogledajmo video uradak.

Više informacija o ovoj temi možete dobiti iz odlične knjige Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk pod nazivom: Earth Changes and the Human Cosmic Connection: The Secret History of the World – Book 3.

Odličan dijagram s prikazom temperatura u prošlosti. Unatoč brujanju o globalnom zatopljenju, planetarni prosjek je još uvijek manji od srednjevjekovnog prosjeka i tempreatura prije 2000 godina.

Odličan dijagram s prikazom temperatura u prošlosti. Unatoč brujanju o globalnom zatopljenju, planetarni prosjek je još uvijek manji od srednjovjekovnog prosjeka i temperatura prije 2000 godina.

Možda vam se ovakva objašnjenja ne čine logična, možda još uvijek smatrate kako su temperature puno veće nego li u prošlosti, no mi bismo vas podsjetili da mi još uvijek imamo manje temperature negoli za vrijeme staroga Rima kada su rimske legije uzgajale vinovu lozu u području Hadrijanova zida, na granici između današnje Škotske i Sjeverne Umbrije, u biti mi se temperaturno nalazimo čak i ispod prosjeka iz Srednjeg vijeka kada su Vikinzi kolonizirali Grenland. Mi se zapravo, globalno gledajući još uvijek oporavljamo od malog ledenog doba koje smo iskusili za vrijeme 16. i 17. vijeka.

Globalno hlađenje, obratite pažnju na “Malo ledeno doba” ili Maunderov minimum oko 1600. godine nove ere, zajedno s toplijim periodima za vrijeme starog Rima i srednjeg vijeka.

Globalno hlađenje, obratite pažnju na “Malo ledeno doba” ili Maunderov minimum oko 1600. godine nove ere, zajedno s toplijim periodima za vrijeme starog Rima i Srednjeg vijeka.

Znanstvenici su ove podatke otkrili zahvaljujući provjerama godova drveća. Naime drveće raste brže i više za vrijeme toplih i kišnih godina, a manje za vrijeme hladnih godina (bez obzira na padaline). Ispitivanjem godova najstarijeg drveća na svijetu iz skandinavskih šuma, dendrokronologija je otkrila koliko smo živjeli u zabludi vjerujući da na planeti nikada nije bilo toplije te da su ljudi glavni, ako ne i jedini krivac za navodan rast temperature. Čak je i CERN priznao da ljudi nisu skrivili klimatske promjene.

Florida krajem 2013., na slici vidite u potpunosti zaležene nasade naranče, takvo što do 2011. nije bilo moguće, a sada se događa svake zime.

Florida krajem 2013., na slici vidite u potpunosti zaleđene nasade naranči, takvo što do 2011. nije bilo moguće, a sada se događa svake zime.

Možda je zaista došlo vrijeme da promislimo o svojoj budućnosti, jer ako nam doista dolazi ledeno doba, bilo ono kratkotrajno ili dugotrajno, tada smo, kolektivno gledajući u popriličnim problemima jer na takvo što uopće nismo spremni. Dolaze li zajedno s klimatskim promjenama i nestabilnosti te previranja poput vulkanskih erupcija, cunamija i potresa, tada slika postaje iznimno zabrinjavajuća.

Na nama je hoćemo li vjerovati lažljivcima poput Ala Gorea koji je zaradio milijarde dolara na tehnologijama za sprječavanje stvaranja stakleničkih plinova ili ćemo uzeti u obzir provjerene informacije i znanstvena istraživanja iza kojih ne stoje sumnjive institucije i fondacije s bogatašima koji imaju psihopatske tendencije.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.