Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Ako s vremena na vrijeme mislite da ste glupi ili da niste tako inteligentni kao drugi, onda je ovo tekst za vas! Važno je naglasiti da su postignuća iz školovanja samo mali dio vaše inteligencije. Zapravo, uspjeh koji ste postigli u školi/na fakultetu uglavnom odražava napore koje ste bili spremni ulagati u svoje obrazovanje. Napor i vrijeme koji ste uložili u to, ali ne i razinu inteligencije!

Čini li vam se da ste prestari da biste nešto novo učili, možda će vam pomoći informacija da inteligencija može biti poboljšana baš kao i svaki mišić – napornim treningom. Nerijetko osjećaj da smo glupi ili nedovoljno inteligentni utječe na sve sfere našeg života. Od izbora posla do izbora partnera. Nadamo se da će vas ovaj tekst potaknuti da shvatite da ne postoje glupi ljudi kao niti pametni. Svaka je osoba za sebe i svaka osoba ima svoje vrijednosti koje može otkriti tek onda kada shvati kako radi njen stroj, kad otkrijete programe koji upravljaju vama i koji vas onemogućavaju u vlastitom razvoju i napredovanju.

U prvom poglavlju Četvrtog puta, Ouspensky objašnjava:

Ljudsko biće je veoma komplicirana mašina i mora se proučavati kao mašina. Mi shvaćamo da najprije moramo učiti kako bismo upravljali bilo kojom vrstom mašine, kao što je automobil ili lokomotiva.

Takve mašine ne možemo voziti instinktivno, ali iz određenih razloga mislimo da je običan instinkt dovoljan da se upravlja ljudskom mašinom, iako je ona mnogo složenija. To je jedna od prvih pogrešnih pretpostavki: mi ne shvaćamo da moramo učiti, da je upravljanje pitanje znanja i veštine.

Svatko je genije. No, ako sudite ribu po njenoj mogućnosti da se penje na drvo, tada će ona živjeti cijeli život u uvjerenju da je glupa. Albert Einstein

Prije nego krenemo osuđivanjem sebe ili drugih potrebno je da si postavite par pitanja koji vam mogu početna točka u sagledavanju što vam riječ inteligencija/glupost znači:

• Kako mjerite inteligenciju?
• Koga smatrate da je stvarno inteligentan, i zašto?
• Kako je inteligencija vidljiva?
• Što znači inteligencija za vas?
• Ako ocjenjujete svoju inteligenciju činite li to zbog svog ega, zbog svojih programa ili zato što želite više poznavati sami sebe?
• Ako nešto ne razumijete, čini li vas to glupim? ili
• Ako nešto razumijete, čini li vas to pametnim?
• Ako učinimo grešku ili nešto zbog čega se drugi osjećaju neugodni (ili mi sami) čini li nas to glupima?
• Mislite li da niste inteligentni jer smatrate da ne znate dovoljno?

Iz koje početne točke sebe vrednujete:

• Iz vlastitog ideala ili
• u odnosu prema drugima?
• Osjećate li se glupima zbog jedne ili više stvari?
• Osjećate li se glupo vezano uz sve?

Inteligencija je sveobuhvatan pojam koja označava sposobnost ljudskog bića da se verbalno izražava, zatim da je uspješan u pronalaženju rješenja za teške probleme, da stječe znanje i primjenjuje ta znanja na učinkovit način, uzimajući u obzir složenost činjenica i puno više stvari kao što su i moć opažanja. Činjenica je da se inteligencija razlikuje od osobe do osobe, kao i svačija snaga uma koja se izražava na stotine različitih vrsta sposobnosti kao što su analitika i prostorno razmišljanje do kreativnosti i jezičnih sposobnosti.

Razinu inteligencije ne možemo vrednovati kao što možemo težinu ili veličinu našeg tijela. Testovi (link vas vodi do besplatne ‘provjere’ inteligencije) se mogu koristiti kako bi nam pokazali našu približnu razinu inteligencije, ali zbog činjenice da se ti testovi koncentriraju samo na pojedina područja (matematika, prostorno razmišljanje itd.) nisu u mogućnosti pružiti pregled svih naših sposobnosti.

Nažalost, nastojimo klasificirati vlastiti intelekt prebrzo zbog utjecaja vanjskih čimbenika. Vjerojatno jedan od najranijih ‘pokazatelja inteligencije’ su ocjene u školi. Čak i među najmlađim učenicima odlične ocjene tumače se kao znak visoke inteligencije (a loši rezultati se smatraju dokazom neinteligencije). I to je žig koji nosimo kroz cijeli život, sami sa sobom a i među ljudima koji su ostali u našem okruženju i nakon školovanja.

Imajte na umu da vaša akademska predstava (u prošlosti i budućnosti) neće odražavati čak ni blagi iznos vaše stvarne inteligencije.

Ako mislite da je današnje školstvo prilagođeno stvarnom učenju i podučavanju kako biste si olakšali budućnost, razmislite o tome još jednom. Jesu li vaši učitelji, nastavnici i profesori uspjeli vam pomoći da pronađete ono s čime se doista želite baviti u svom životu?

Ne postavljajte sebi granice u percipiranju svoje niti tuđe inteligencije. Kao što smo spomenuli ranije: mišić mozga može biti poboljšan poput svakog mišića. Ovaj “mišić” je prisutan od trenutka našeg rođenja, ali na nama je hoćemo li ga trenirati, ojačati i proširiti kako bi iskoristili svoj puni potencijal. Razina naše inteligencije ovisi o čimbenicima kao što su društvena okolina u kojoj odrastamo, rani odgoj u djetinjstvu, obrazovna razina roditelja, škola i cijeli trud koji smo uložili kako bi trenirali i unapređivali našu inteligenciju.

Pozitivna činjenica koju bi svi tražitelji istine i znanja trebali znati je da svaka osoba može postići apsolutno sve sa specifičnom obukom, marljivošću, upornošću, ulaganjem vremena i energije. Uspjeh nije ograničena samo na trenutnoj razini inteligencije.

Osuđivanje drugih

Pametan čovjek nikada neće reći za nekog drugog da je glup, jer je sam svjestan koliko malo zna u odnosu koliko toga ne zna.

Ne postoji glup čovjek!

Postoje ljudi koji su manje talentirani, manje vješti i imaju manje znanja od drugih o različitim vrstama tema. Njihovo ponašanje također može izgledati kao da se ne snalaze pri socijalnim druženjima ili možda češće ispadnu smotani, no to ne znači da oni nemaju intelektualne potencijale.

Svako ljudsko biće je opremljeno nevjerojatnim potencijalom i intelektom, koje se nažalost često ne koristi za pametne i u konstruktivne svrhe.

Svijet je pun obrazovnih ljudi no praznih glava. Što mislite o ovome?

Svaka osoba jednostavno sama stvara različite interese i vrijednosti koje utječu na razvoj njene inteligencije i činjenica da u kakvom god području našeg života živimo možemo akumulirati znanje, bilo da je to vezano uz sport, TV serije ili još bolje u znanstvenom i istraživačkom smislu. Jedna od razlika između uspješne osobe i drugih je da se drugi koncentriraju na upijanje znanja o nepotrebnim činjenicama kao što su sadržaj razni televizijskih emisija i slično dok se uspješna osoba usmjerava na znanje koje joj stvarno može pomoći u postizanju uspjeha. Uspješan čovjek je majstor u kombinaciji znanja iz različitih izvora i pitanja i pokazuje interes za velike i široke količine teme, a ne samo za površne naslove u člancima. No, kad je stvarno u pitanju studiranje, oni su apsolutno motivirani za učenje, konstantna glad za znanjem i osjećaj da si stalno na početku jedne su od njihovih karakteristika.

U ovoj emisiji punašna gospođa objašnjava kako je dobila otkaz zbog svoje debljine. Katie Hopkins, kontroverzna mrziteljica svega što nije idealno ju promatra upravo sa osuđivačkim pogledom koji smo svi, barem jednom doživjeli u životu, i na kraju zaključi da ona nikada ne bi zaposlila debelu osobu jer smatra da su debeli ljudi glupi, lijeni, inertni i nesposobni za bilo kakav ozbiljan posao. Promatrate li i Vi svijet ovim očima, vrlo vjerojatno promatrate kroz tu prizmu i sami sebe.

Često se smatra neke ljude da su glupi pa čak i sama njihova nezainteresiranost i nesposobnost se smatra karakteristikama glupih osoba jer ne žele steći znanje o nekim temama i skloniji su negativnim temama i osjećanjima. Mnogi ljudi ne vole matematiku ili povijest, no to nema nikakve veze s njihovom inteligencijom, možda više ima s njihovim životom i uvjetima u kojima su živjeli kao djeca. I s osjećajem koji cijeli život nose u sebi, da su glupi, odnosno nisu dovoljno pametni da bi se bavili s takvim ‘nedostižnim’ znanjima.

Usput, misliti o sebi da smo glupi je apsolutno negativno razmišljanje – ograničavajuće uvjerenje. To nam sugerira da nismo i nikada nećemo biti u mogućnosti ostvariti sve što želimo. Uklonite ove riječi iz svojih misli i vokabulara (kao ‘glup si’, ‘glupa sam’, ‘bože, koji idiot’, ‘vidi kretena’ i slično.)

Ouspensky je ovome rekao:

Učenik: Je li kontroliranje osjećanja razuman cilj?

O: Kontroliranje osećanja je vrlo teška stvar. Ono je veoma važan dio samoproučavanja, ali ne možemo početi kontrolirati osećanja, jer ne razumijemo dovoljno.

Objasniti ću to: ono što od samog početka posmatranja emocionalne funkcije možemo učiniti jest pokušaj zaustavljanja u sebi jedne određene pojave. Moramo pokušati zaustaviti izražavanje neugodnih osjećanja. Za veliki broj ljudi ovo je jedna od najtežih stvari, jer se neugodna osjećanja izražavaju toliko brzo i tako lako da se ne mogu uhvatiti. Pa ipak, dok to ne pokušate, ne možete zaista posmatrati sebe, tako da od samog početka posmatranja osjećanja morate pokušati zaustaviti izražavanje neugodnih osjećanja. To je prvi korak. U ovom sistemu sva neugodna, nasilna ili depresivna osjećanja nazivamo negativna osjećanja.

Kao što sam rekao, prvi korak je pokušaj da ne izrazimo ta negativna osjećanja; drugi korak je proučavanje samih tih negativnih osjećanja, njihovo popisivanje, nalaženje veze između njih – jer su neka jednostavna, dok su druga složena – i pokušaj razumijevanja da su ona u potpunosti nepotrebna. Iako to zvuči čudno, važno je da se razumije da su sva negativna osjećanja apsolutno beskorisna; ona ne služe nikakvoj korisnoj svrsi; ona nam ne omogućavaju da stičemo nove stvari niti nas približavaju nečem novom; ne daju nam energiju; ona samo traće energiju i stvaraju neugodne iluzije. Ona čak mogu uništiti fizičko zdravlje.

Dalje, nakon određenog vremena proučavanja i posmatranja možemo doći do zaključka da se možemo otarasiti negativnih osjećanja, da ona nisu obavezna. Tu nam pomaže sistem jer ukazuje na činjenicu da ne postoji stvarni centar za negativna osjećanja, već ona sva pripadaju jednom umjetnom centru u nama, koji je stvoren u djetinjstvu imitiranjem ljudi s negativnim osjećanjima kojima smo bili okruženi. Ljudi čak uče djecu da izražavaju negativna osjećanja. Potonji djeca uče još više imitacijom; ona imitiraju stariju decu, starija deca imitiraju odrasle ljude, pa tako u vrlo ranom uzrastu postaju profesori za negativna osjećanja. Veliko oslobođenje predstavlja početak uviđanja da nema obaveznih negativnih osećanja. Rođeni smo bez njih, ali ih iz određenih nepoznatih razloga učimo.

Imamo tendenciju da idemo kroz život ocjenjivajući sebe i druge prema vrijednosnoj skali. Ove vrijednosti se razlikuju od osobe do osobe. Neke osobe ocijenimo malom vrijednošću i strpamo ih u ‘box’, ne bavimo se više puno s njima (npr. neke ljude pratimo na Fejsu, neke ne, neki njihov post ili komentar smo ocijenili lošim, glupim, prostim ili slično i maknuli smo ih sa strane), dok neke druge ocijenimo s visokom ocjenom davajućim im sve lijepe, pametne, mudre i ‘cool’ epitete. No, nemojte zaboraviti jednu važnu stvar, kako cijenite/vrednujete druge tako vrednujete i sebe. Koliko ste često kritični prema sebi, ocjenujete li druge prema onome što vam je trenutno interesovanje? Npr. želite se li se hraniti zdravo ili se baviti sportom? Vjerojatno ćete više vrednovati osobe koje vam se čine uspješne u tome. Pa čak i ako upoznate osobu koja se ne slaže s vašim novim uvjerenjima, iako je ona možda inteligentna, obrazovana i mogla bi vas svašta naučiti, eliminirate ćete ju i onemogućiti ju da vam se približi. No, zapitajmo se, ako to činimo drugima, činimo li to i našim vlastititim unutrašnjim ‘ja’, jednog našeg umjetnika koji nikad ne dobije priliku izražavanja kroz crtanje, sviranje ili pjevanje, onemogućujemo s nabrijanom debeljucom koja silno želi smršaviti jer smatra da sva njena budućnost ovisi o njenoj liniji?

Nisko samopoštovanje može biti posljedica negativnih životnih iskustava, osobito kad smo mladi i najranjiviji. Ta iskustva mogu uključivati kritiziranje ili negativno ocjenjivanje drugih, kao što su roditelji ili školski zlostavljači. Kod odraslih osoba, odnosi prepuni povređivanja i uvreda su vrlo stresni te također mogu uzrokovati nisko samopoštovanje. O ovoj temi imate izvrstan tekst: Kako znati da vas je odgojio narcis

Nisko samopoštovanje može ostati na niskoj razini i zbog vlastite samo-kritičnosti, koje obično pokreću tuđe kritike ili ‘dobronamjerni’ savjeti.

Nemojte zaboraviti da svaka vaša negativna emocija znači da ne posjedujete znanje o sebi i o svojoj mašini.

Paleta emocija koje se javljaju uz nisko samopoštovanje je velika, evo neke od njih: potištenost, demotiviranost, osjetljivost, ljutnja, frustriranost, zabrinutost, posramljenost, krivnja..itd.

Da živimo u osjetljivom društvu u kojem je važan pojedinac bilo bi lakše istraživati sebe no Ouspensky tvrdi da smo u zatvoru što nam mogu potvrditi sve one značajke društva koje je većini teško ako ne i nemoguće prihvatiti: hrana, zračenja, voda koju pijemo, religijska uvjetovanja, ratovi koje plaćamo vlastitim novcem iako rijetko kada pojedinac sam želi sudjelovati u tome, niski standard življenja, stalna borba s psihopatama, vlastito i tuđe vampirenje i slično, nemoguće je dozvoliti si iskrenost i prezentirati se onako kako se doista osjećamo. Povrh svega toga, pitanje je jesu li naša osjećanja, mišljenja stvarno stanje ili lažemo sami sebe zbog vlastitog neznanja o sebi i o svijetu u kojem živimo. Ukoliko vam se javi osjećaj da ste glupi, nedovoljno inteligentni, nesposobni ili da nemate dovoljno znanja možete primijeniti ove savjete:

• nemojte stalno pokušavati ugoditi drugima, pogotovo ne onima koje iz nekog svog (lažnog) mišljenja ili osjećanja mislite da biste trebali, ugodite sebi
• ukoliko vas kritiziraju obranite se i pokušajte smireno sagledati širu sliku
• ako smatrate da ste nedovoljno postigli, nadoknadite to svojim radom i trudom eventualnu nesposobnost
• izbjegavajte situacije i ljude koji vas smatraju lošim, glupim ili slično
• nikada nemojte zapuštati ili zlostavljati sebe, u ovom svijetu nema puno nježnosti, naučite biti nježni prema sebi, svojim potrebama, htijenjima, svom tijelu i okolini

Biti pametan znači razmišljati o svemu – to znači da pokušavate pronaći pravi odgovor, a ne prvi odgovor.

Biti ‘glup’ znači izbjegavanje razmišljanja već samo skakanje na zaključke. Skakanje do zaključka je kao prestanak učenja i razvoja: gubite po ‘defaultu’.

Dakle, kada netko kaže “On je tako glup!” – To znači da je ta osoba zapravo prestala razmišljati o onome kome sudi. Reći da se osjećate kao da ste završili s nekom temom, znači da smatrate da ne možete više ništa naučiti o tome. To je vrlo pojednostavljeno gledanje i svakako lakše nego istraživati dalje. Dakle, ako ste se odlučili da je netko glup, to znači da više ne razmišljate o njemu (kao ni o sebi), što ne znači da ste pametni.

Svatko ima svoj način i brzinu učenja, nezahvalno je druge i sebe osuđivati jer s time ne dobivate ništa produktivno niti konstruktivno, samo gubitak energije koja nam je svima tako dragocijena.

Ponekad želimo stvari razumjeti odmah, instant, no to jednostavno nije način na koji možete razumjeti stvari, jer shvaćanje nečega dolazi kroz istraživanje i razumijevanje same te stvari, stoga je nemoguće ostvariti instant znanje o tome.

Jednom kad naučite prilaziti životu sa željom da doista razumijevate ono o čemu želite naučiti, to će postati konstanti izvor radosti.

Postoji i druga strana ovog osjećaja, kod nekih ljudi to može prerasti i u Dunning-Kruger efekt kad relativno nevješta osoba pati od osjećaja superiornosti, pogrešno shvaćajući svoje sposobnosti puno većima nego što one doista jesu. Pa kad se nađete u društvu ovih ‘pametnjakovića’ sjetite se koliko ste se puno osjećali nesposobnim, neinteligentnim i manje vrijednim u odnosu na njih, a zapravo u punoj ste boljoj poziciji jer kao što bi Albert Einstein rekao:

Što više znam, više sam svjestan koliko toga ne znam. Albert Einstein

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Dunning–Kruger effect

Stop Thinking you’re Stupid

What is stupid?: People’s conception of unintelligent behavior

Testovi inteligencije