PRIZMA DRUŠTVA

Postoji li jednostavan način rješavanja problema? Postoji.

Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

U rješavanju svakodnevnih problema, malih ili velikih, često upadnemo u osjećaj da smo nemoćni i da mi tu ne možemo ništa. I doista, na puno stvari ne možemo utjecati u globalnom smislu. No, postoje problemi u našim životima čije rješenje ovisi samo o nama. Za svaki problem postoji rješenje, neki vole reći, no do rješenja ipak treba doći. Jedan od načina kako riješiti problem je otkriveno u ovom istraživanju:

Koliko često na neki problem odgovarate sami sebi „ja sam jednostavno takav/va“ ili „ja to jednostavno ne mogu“?

To je vrlo jednostavan ‘način’ rješavanja problema, zar ne? Na vašu nesreću, upravo ovakav način razmišljanja vas onemogućava u širenju perspektive koja je nužna u rješavanju konfliktnih situacija ili problema zbog kojih se osjećate kao da ste zarobljeni u zamku.

Predsjednik Dwight Eisenhower o tome tvrdi:

Ako imate poteškoća u razumijevanju nekog problema ili kako ga riješiti, uvećajte ga.

Ovo se doista može primijeniti, i ne samo na razini Bijele kuće. I to je to, uvećajte svoje predviđanje u odnosu na problem ili situaciju u koju ste ‘zapeli’ kako biste se oslobodili ograničenja vlastite perspektive koja vas zadržava kako biste krenuli rješavati problem.

Nova empirijska istraživanja su upravo ovo i pokazala da: distanciranje sebe od problema i konlikata pojačava vaše rezoniranje, i pomaže vam da nađete nove solucije kroz proširenu perspektivu. Za studiju objavljenu u Psycological Science Igor Grossman s univerziteta Waterloo i Ethan Kross s univerziteta Michigan su proučavali sposobnost prepoznavanja limita znanja svakoga od nas, traženje kompromisa, uzimajući u obzir tuđu perspektivu i prepoznavanje mogućih načina gdje bi scenario lako mogao otkriti.

Ne možemo riješiti problem ako koristimo isti način razmišljanja koji nas je i doveo do problema. Albert Einstein

Ne možemo riješiti problem ako koristimo isti način razmišljanja koji nas je i doveo do problema. Albert Einstein

Istraživači su otkrili da razmišljamo puno mudrije ako uzmemo u obzir što bi učinio netko drugi.

Ovakav utjecaj znanstvenici nazivaju „Solomonov paradoks“, jer je kralj poznat po svojoj mudrosti, ipak bio loš u donošenju vlastitih odluka koje su se ticale njegovog života.

U ovom eksperimentu, Grossmann i Kross su tražili od sudionika u istraživanju koji su bili u monogamnim romantičnim vezama da slikovito zamisle scenarij u kojem je njihov partner ili prijateljev partner bio nevjeran. Postavljeno im je tucet pitanja vezano uz scenarij. Rezultati su pokazali da su sudionici koje je pitano za prijateljev problem u vezi razumnije i mudrije vidjeli rješenje za taj problem nego kad je bio u pitanju njihov konflikt u njihovoj vezi. Logično, zar ne? No, zašto se onda mi sami ne sjetimo takvog gledanja bez da nam to netko kaže, a onda još i provede istraživanje da bi nam to rekao.

Prema ovom istraživanju i ovim pronalascima čini se da je ključ mudrog sagledavanja naše situacije gledanje iz šire perspektive ili jednostavno iz tuđeg kuta na naš problem.

A što o rješavanju problema misli Ouspensky:

Da bi se u potpunosti pratile ideje ovog sistema, neophodno je da se dvije stvari prepoznaju i da se s njima saglasi: da je čovekova svijest na niskoj razini, i da u njemu praktično nema volje i individualnosti. Kad se ovo prihvati, vrlo je korisno, a i neophodno, da se nauči pravilna upotreba dvije ideje, dvije riječi: “štetno” i “korisno”, jer je prilično teško da se ove riječi primjene na psihološko stanje i da se odredi što je u psihološkoj strukturi čovjeka korisno, a šta štetno. Vrlo je čudno da se ovo uopće treba objašnjavati, ali na nesreću, naše uobičajeno mišljenje, posebno kad naiđe na ozbiljne probleme, ne koristi ovu ideju; nekako prestanemo razumijevati što je štetno, a što je korisno. Naše mišljenje je nakupilo mnoge ružne navike, a jedna od njih je mišljenje bez cilja. Naše je mišljenje postalo automatsko; mi smo sasvim zadovoljni ako o nečem razmišljamo i razvijamo moguće varijante rezultata, a da i nemamo nikakvu ideju zašto to činimo. Iz perspektive ovog sistema takvo je mišljenje beskorisno. Svo proučavanje, svo mišljenje i istraživanje mora imati jedan cilj, jednu svrhu, a taj cilj mora biti sticanje svesti. Bez toga cilja beskorisno je proučavati sebe. Razloga za proučavanje sebe ima samo ako je čovek već shvatio da ne posjeduje svijest i želi ju steći. U suprotnom to proučavanje postaje jalovo. Sticanje svijesti je povezano s postepenim oslobađanjem od mehaničnosti, jer čovek je, ovakav kakav jeste, u potpunosti potčinjen mehaničkim zakonima. Što više svijesti stiče, to više napušta mehaničnost, što znači da postaje slobodniji od slučajnih mehaničkih zakona.

Možda, na kraju, bi se mogli zapitati jedno drugo pitanje prilikom pokušaja da riješite neki problem – što je krajnji cilj rješavanja bilo kojeg problema za Vas?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

There’s a Better Way to Solve Your Problems

How to Solve a Problem