Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Dobar osjećaj, zar ne? Osjećaj i mišljenje da imate kontrolu nad svojim životom. No, čak i ako nemate taj osjećaj internet je prepun programa, knjiga, tečajeva i članaka koji će vas uvjeriti da tu kontrolu možete steći. Jedan od članaka koji su nam čitatelji predložili je i ova studija koja slijedi u kojoj možete pročitati da vaš život, a onda i vaša dugovječnost ovisi o stavu koji imate prema kontroli.

Vjerujete li u svoju sposobnost postizanja uspjeha, ili vjerujete da su životni događaji uglavnom izvan vaše kontrole? Dobro razmislite o svom odgovoru – to bi moglo utjecati na rizik od smrtnosti.

Ljudi koji se osjećaju da imaju svoj život pod kontrolom i vjeruju da mogu postići ciljeve unatoč teškoćama imaju veću vjerojatnost da žive duže i zdravije, pogotovo među onima s nižim stupnjem obrazovanja, navodi se u novoj studiji Brandeis univerziteta i univerziteta Rochester. Studija je objavljena u časopisu Health Psychology.

Prethodna istraživanja su pokazala da ljudi s SSS ili nižim obrazovanjem imaju tendenciju umiranja u mlađim godinama od onih s diplomom koledža. Ipak, to nije pravilo. Zašto?

U ovom istraživanju, manje obrazovani ljudi s višom percipiranom kontrolom u svom životu imaju stopu smrtnosti tri puta niže od onih s nižim osjećajem kontrole. U stvari, visok osjećaj kontrole kao da negira rizike smrtnosti u odnosu onih nižeg obrazovanja, kaže Margie Lachman je Minnie i Harold Fierman profesor psihologije i autor studije.

“Visoki osjećaj kontrole u svemu briše obrazovne razlike kada je riječ o smrtnosti”, kaže Lachman. “Osoba s nižim stupnjem obrazovanja, ali s visokim osjećajem kontrole praktički se ne razlikuje od osobe visokog obrazovanja.”

Istraživači su odredili stavove percipirane kontrole tražeći od sudionika da rangiraju skupinu izjava. Na primjer, sudionici su dobili izjavu: “Ponekad imam osjećaj da me svi guraju u mom životu”, te je zatim zatraženo od njih da rangiraju svoje slaganje kao jedan (ne slažem se) do sedam (slažem se).

Javna studija je donijela javne vrlo uzbudljive implikacije, kaže Lachman.

“Postoje metode i strategije za poboljšanje nečijeg osjećaja kontrole, a obrazovna iskustva su jedan od njih”, kaže Lachman. “Mogli bismo provesti one pristupe u obrazovanje i javne zdravstvene programe usmjerenih na povećanje zdravlje promicanje stavova i ponašanja i na kraju snižavanje rizika smrtnosti.”

Autori studije su Nicolas Turiano i Benjamin Chapman sa Sveučilišta Rochester Medical Center, Frank Infurna Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, Stefan Agrigoroaei od Brandeis.

Istraživanje je podržano od strane Nacionalnog instituta za starenje i koriste podatke iz života srednjovječnih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama (MIDUS), nacionalno istraživanje na više od 6000 ljudi.

Spadate li među one ljude koji misle da imaju kontrolu nad svojim životom? Nismo sigurni da vam ovaj tekst ikako može pomoći.

Ako se sjećate prije nekoliko godina knjiga „The Secret“ je privukla mnogobrojne čitatelje koji su vapili za jednostavnim i naizgled lakim oblikom sticanja kontrole. Sve što ste trebali je nekoliko minuta svoga dana posvetiti slanju svoje namjere u svemir. Od knjige, do predavanja, video uradaka, tečajeva i programa, sve vam je bilo dostupno, naravno ako platite. No, evo sada nakon nekoliko godina otkad je ta ‘ideja’ bila tako važna, vrijedna i proširena po cijelom svijetu, jeste li uspjeli? Jeste li ostvarili sve što ste željeli? Je li vam Svemir doista poslao ono o čemu ste maštali, jeste li dobili odgovore kojima ste stremili? Ako jeste, mi bismo vam poželjeli sretan put, jer Vam ne treba više ništa do samog nastavka stremljenja da ostvarite svoje vlastite želje, potrebe i htijenja.

“Sva snaga dolazi iznutra i zbog toga je možemo kontrolirati”, Robert Collier. Dobro umotan marketinški trik. E sad samo još kupite knjigu i tamo će vam se sve otkriti.

Ako niste, dopustite nam da vam kažemo da je sve to skupa jedno veliko ništa.

Razmislite malo što bi se dogodilo da je doista 10, 100, 1000 ili 10.000 ljudi uspjelo u svojim naumima. Kako bi izgledao svijet? Na osnovu čega neka osoba može stvarati paletu svojih želja? Na osnovu poznavanja sebe. No, kako netko može znati što želi ako ne poznaje sebe? Kako netko može razlikovati laž od istine, ako nije upoznao ono što ga doista čini bićem?

I ako je to tako lako, zar nitko od tih ‘10.000’ ljudi nije poželjelo mir u svijetu, prestanak gladi, ‘normalan’ život, državne institucije bez korupcije i iskorištavanja ovog napaćenog naroda?

U više nastavaka teksta „Najveća tajna“ pokušali smo prenijeti barem dio znanja škole Gurdjieffa i Ouspenskog, ne tražeći od vas ništa, čak niti da se pozabavite teorijom o kojoj smo pisali, jer to je izričito vaša odluka i ona ne može niti zavisi od nas. Sami tekstovi nikako nisu čak niti osnova takvog vrsta rada na sebi. U tom radu ništa nije jednostavno, lako i ne pripada ‘instant’ kategoriji koju mnogi traže. Možete se baviti ovim radom, a da ništa nikada ne doznate o sebi, ako prilazite radu kao da već nešto znate.

Sigurno se pitate ali čemu to, u praktičnom smislu, doista i služi. Mi bismo rekli da postoje mnogobrojni ciljevi koji se mogu ostvariti ovim radom, no jedan od njih je sticanje znanja. Čemu vam služi znanje o prvoj pomoći kad se nađete u situaciji da se najdraža vam osoba guši? Ako joj spasite život, to ima dalekosežne posljedice kako na vašem osjećaju vrijednosti, na vrijednosti koju ste dali ‘novom’ životu vaše najdraže osobe, težinu i dubinu vašeg odnosa, a onda i životu u cjelini. To vam daje vrijednost zbog koje ste potrebni i sebi i društvu. Ako znate već dovoljno o svijetu u kojem živite, o patokraciji, o psihopatima i vampirima, šefovima/partnerima/prijateljima koji vas žele kontrolirati i iskoristiti zar ćete se doista pored te spoznaje upustiti u odnose s njima? Hoćete li na isti način čeznuti za stvarima koje nemate, bogatstvom i privilegijama ako znate koliku to malu vrijednost može donijeti vašem životu?

Ponor između osjećaja da imate kontrolu i osjećaja da nemate velik je i iako se prvi čini kao olakotno mišljenje kojima hranite vlastite iluzije, drugi osjećaj je puno točniji no i praktičniji. Vi doista možete toliko toga, ali ne ono što priželjkujete i igrate se da možete. Svaki dan možete izabirati znanje, pomaganje, promatranje i donošenje sitnih odluka koje će vam dugoročno donijeti, eventualno, svijest kada će se prvotni osjećaj kontrole činiti kao smiješna i daleka stvar.

Ljudi koji su uvjereni da imaju kontrolu uvijek će visiti na niti, za razliku od onih koji shvaćaju da njihova percepcije ovisi o njihovom znanju.

Ouspensky nam predlaže nekoliko načina koje koristimo u promatranju sebe:

Neizražavanje negativnih emocija

Primjer: opušteni ste i uživate u društvu neke drage osobe. Zbog zakona broj 7:

Zakon broja sedam mora se razumjeti zato što on igra vrlo važnu ulogu u svim događajima. Kad ne bi bilo Zakona broja sedam, sve na svijetu bi išlo do svog konačnog svršetka, ali uslijed ovog zakona sve skreće. Na primer, ako bi počela kiša, padala bi bez prestanka, ako bi počela poplava, potopila bi sve, ako bi počeo zemljotres, trajao bi beskrajno. Ali sve ovo prestaje uslijed Zakona broja sedam, jer u svakom nedostajućem polustepenu stvari skreću, ne idu pravom linijom. Zakon broja sedam objašnjava i zašto u prirodi nema pravih linija. Sve u našem životu, a takođe i u našoj mašini, zasnovano je na ovom zakonu. Zato ćemo ga proučavati u radu našeg organizma – jer sebe moramo proučavati ne samo psihološki, ne samo u kontekstu našeg mentalnog života, već i u kontekstu našeg fizičkog života. U našim fizičkim procesima možemo naći dosta primjera za delovanje ovog zakona (kad god nam se čini da nam je sve u životu savršeno dogodi se nešto nepredviđeno što sve to poremeti, zar ne?)

i Zakona nerazumijevanja:

P: Šta podrazumevaš pod međusobnim razumevanjem?
O: Kad ljudi razgovaraju, pokušavajući da objasne svoje poglede, ne mogu to postići. Oni čak ne mogu točno niti ponoviti ono što su čuli, oni mijenjaju stvari. A nerazumijevanje raste i raste. Čovjek izmisli neku teoriju, i odmah je izmišljeno pet drugih da joj proturiječe. Tisuće godina su prošle od početka stvaranja, i za svo to vrijeme ljudi nikad nisu razumjeli jedni druge. Kako možemo očekivati da se razumiju sada? Zato najprije moramo razumijeti sebe. Mi ne shvaćamo svoju situaciju i ne uviđamo vlastitu mehaničnost. Mi ne shvaćamo da je nerazumijevanje zakon.

(a sveli smo to na najednostavniji primjer) druga osoba počne govoriti nerazumljivim (vama) jezikom. Nečega se sjetila što ju je povrijedilo i sada o tome govori na vama neprihvatljiv način. Vas to i uvrijedi i povrijedi (uvrijedi jer je napad usmjeren na vas i povrijedi dodatno jer ste se opustili i osjećali povezanost s tom osobom). Možete li se sjetiti takvog nekog primjera? Sjećate li se kako ste se osjećali i kako ste odgovorili na ovaj ‘napad’? Možda ste osjetili da vam se cijelo tijelo zgrčilo, a u predjelu trbuha ste osjećali napetost i osjećaj kao vam je cijela utroba stisnuta. Ako u ovom trenutku ne možete promatrati sami sebe, ne možete osjetiti što se događa u vašem tijelu zašto mislite da je dovoljno da pošaljete namjeru u Svemir i da vam se želja ostvari? No, ako uspijete u ovakvom trenutku pratiti svoje unutrašnje i vanjsko stanje osjetiti ćete da imate barem malu kontrolu nad situacijom. Zar to nije puno bolji osjećaj, nego samo zamišljati da imate kontrolu? Ako uspijete kroz ovaj osjećaj, koji može trajati i satima, razviti osjećaj razumijevanja a ne samo automatski se braniti od druge osobe, možda osjetite i veliko olakšanje. Svaki ‘napad’ koji dolazi izvana samo je prilika za vaš unutarnji razvitak i znanje.

Neidentificiranje

To je gotovo nemoguće, zar ne? No, pokušajte naći primjere u svom životu kad ste se snažno identificirali s nečim što u vama budi veliku količinu emocija a kad vam to doista uopće nije potrebno. Npr. gledate film u kojem glavna junakinja ostaje bez svega. Sjedinjujete se s njenom patnjom i grčevito držite jastuk uzdišući svaki put kad ona uspije izaći iz neke nevolje. Na kraju filma, ili sve završava dobro ili sve završava loše. U svakom slučaju, sve do kraja filma bili ste duboko u želji da sve završi dobro, iako niste mogli ni na koji način (pa čak ni onaj koji bi vam ponudio svaki ‘new ager’) utjecati na ishod. Dolaze reklame a vi se budite iz sna. Tek sad počinjete shvaćati da uopće niste bili svjesni, niti budni. Zapravo, Ouspensky i Gurdjieff kažu da većinu svog života, ako ne i cijeli provedemo upravo u ovakvom snu. Kako bi takav čovjek mogao imati ikakvu kontrolu? Ako mislite da to malo, dva, tri sata gledanja filma i suživljavanja s glavnom junakinjom nije ništa loše i da ste se samo opustili, pokušajte promotriti svoje misli i stanje tijela. Izmoždeni, u stanju stresa i misli vam se još uvijek vraćaju na scene iz filma koje su vas duboko dojmile. Nemojmo zaboraviti da to također utječe i na snove, a onda snovi utječu na naš sljedeći dan i tako u krug.

Promatranje kad lažemo

Ljudi vole onu rečenicu: Pa svi lažemo! Tako se mnogi opravdavaju. No, ovdje se ne govori samo o sitnim lažima, kojima pokušavamo održati svoju važnost. Uzmimo za primjer nekog religioznog fanatika, malog i velikog. Onog koji je spreman po cijele dane posjećivati portale na kojima se objavljuju tekstovi kontra religioze. Do velikog koji je spreman ubiti u ime vjere. Ljudi su spremni ubiti zbog različitih razloga, no vjerska i ideološka ubojstva su obično dobro indoktrirana, organizirana i provedena masovno. Ako ne znate, kako možete znati da znate? Vratimo se onome što je rekao Ouspensky, mi ne znamo svoju mašinu, ne znamo kako funkcioniramo, kako bi onda znali što doista želimo? Kako možete razlučiti istinu od laži, u samima sebi, i u svijetu oko vas? Promatranjem kad lažemo i kad govorimo istinu. Ima nešto u laži što možemo slobodno reći da je izvijeno, umjetno, izvještačeno i gotovo da smrdi. Uočavanjem u kojim trenutcima lažemo možemo puno doznati o sebi, jer onda se postavlja pitanje zašto sada lažemo a u nekoj drugoj situaciji ne? Ako smo u vezi s osobom koju svjesno i nesvjesno lažemo, zar nije logično da je ta veza jednostavno za nas loša? Čega se bojimo kad lažemo?

Uočavanje programa (odbojnika)

Zakon broj 3 kaže:

Ukratko rečeno, Zakon broja tri znači da u svako ispoljavanje, svaki fenomen i svaki događaj ulaze tri sile. One se nazivaju (iako su ti nazivi samo riječi, koje ne izražavaju njihova svojstva) pozitivna, negativna i neutralizirajuća – ili, aktivna, pasivna i neutralizirajuća – ili, još jednostavnije – prva sila, druga sila i treća sila. Ove tri sile ulaze u sve. U mnogim slučajevima mi razumemo da su neophodne dvije sile – da jedna sila ne može izazvati djelovanje, da postoje akcija i reakcija. Međutim, treće sile uglavnom nismo svjesni. To je povezano sa stanjem našeg bića, sa stanjem naše svijesti. U drugačijem stanju bili bismo je svesni u mnogim slučajevima u kojima je sada ne vidimo. Ponekad možemo naći primjer za treću silu u uobičajenim naučnim proučavanjima – na primer u kemiji i biologiji možemo vidjeti da je za nastanke događaja i fenomena neophodna treća sila.

Ovaj zakon koliko god se čini u samom startu otežavajuća okolnost, zapravo je velika pomoć. U ovom našem treće denzitetskom svijetu postoje tri sile. Kako bismo rasli kad ne bi imali prepreke na putu? Kako biste znali gdje trebate doći ako između točke početka i promjene ne bi bilo otpora koju bi nas vukao nazad. Potreban je napor između te dvije točke. Taj napor je vaš razvitak. Koliko god je depresivna i teška činjenica da smo ispunjeni s različitim programima oni su naša odskočna daska da živimo svjesnim životom.

Fantaziranje

Uff, nema mi ništa ljepše nego kad nakon cijelog radnog i stresnog dana uvalim se u fotelju, popijem malo vina i počnem maštati o životu koji bi doista željela živjeti. Ma znam da to nije dobro, jer bolje bi bilo da živim taj život nego samo da maštam, al ima toliko toga što bi se trebalo napraviti, a ja sam jednostavno prekukavica, prelijena ili slično.

Ouspensky fantaziranje navodi kao jednu od glavnih prepreka buđenju bića. Razmislite, mnogobrojna negativna osjećanja proizlaze iz fantaziranja. Vi ne vidite stvari kakve jesu i onda vam se čini sve najgore. Ili zamišljate da su stvari, Vi ili netko drugi superiorni i onda dođete u situaciju kad se razočarate. U “Četvrtom putu” Ouspensky kaže:

Pri proučavanju lažne ličnosti počinjemo sve više i više uviđati mehaničnost. Naporedo sa uviđanjem svoje mehaničnosti mi proučavamo kako da se od nje izbavimo stvaranjem nečeg što nije mehaničko. Kako to možemo učiniti? Najpre moramo misliti o onom što želimo, odvajajući bitno od nebitnog. Rad na sebi, želja da upoznamo sebe i ideje rada, borba da se stvori svijest, nisu mehanički – u to možemo biti sigurni. Ako promatramo iz te perspektive, u sebi ćemo vidjeti mnoštvo imaginarnih stvari. Te imaginarne stvari su lažna ličnost – imaginarna osjećanja, imaginarni interesi, imaginarne ideje o sebi. Lažna ličnost je krajnje mehanička, pa je tu opet i podjela na svjesno i mehaničko. Ovaj mehanički dio nas je uglavnom zasnovan na fantaziji, pogrešnim pogledima na sve stvari, a iznad svega na pogrešnom gledanju na samog sebe. Moramo shvatiti koliko smo u vlasti ove lažne ličnosti i pronaći stvari koje stvarno ne postoje, i moramo u sebi odvojiti ono na što se zaista možemo osloniti od onog na što se ne možemo osloniti. To može biti početak. Kad budemo sebe bolje poznavali, to će nam pomoći da se probudimo.

Pretjerana priča – govor

Koliko vam se često dogodi da vam netko dosađuje sa svojim pričama a da vi ne znate kako se izvući iz te situacije? No, jeste li vi ponekad taj netko? Većina ljudi u društvu želi se na neki način istaknuti. Čim dođe tema o kojoj misle da nešto znaju, odmah će se progurati kako bi se pokazali u određenom svjetlu. No, takve situacije možemo izbjeći isprikom a vlastiti pretjerani govor tek možemo uočiti, ako se odlučimo na to. Možete li povremeno zašutjeti i jednostavno promatrati sebe i druge bez osuđivanja, kritiziranja i procjenjivanja?

Nakon navedenih smjernica koje bi vam, eventualno, mogle pomoći da steknete uvid u školu Ouspenskog i Gurdijeffa moramo vam napomenuti da ovi tekstovi nikako ne mogu biti podloga prema kojoj ćete provjeravati kakvi ste u vlastitom promatranju, za to je potrebna škola. Ili barem pročitajte “Četvrti put” nekoliko puta i upustite se u ovaj rad. Sam Ouspensky je odgovorio svojem učeniku kad ga je pitao što je moguće steći ovim radom:

O: Opći odgovor glasi – jedini cilj je promjena bića. Cilj je da se dosegnu viša stanja svijesti i da se bude u stanju raditi s višim centrima. Sve ostalo je zbog toga, da bi se to postiglo. Neophodno je da se učini tisuću stvari za koje izgleda da s tim nemaju veze, ali su sve one neopohodne, jer mi živimo ispod normalnog nivoa. Najpre moramo dostići normalan nivo, a drugo, moramo pokušati razvijati nove stvari i sposobnosti. Nitko ti ne može u tome pomoći, samo tvoj vlastiti rad i tvoje vlastito razumijevanje. Moraš početi od razumijevanja. Ova predavanja i sistem služe kako bi nam dali razumijevanje. Sljedeći korak zavisi od tvojih vlastitih napora. Promjena bića se može postići samo ako se sjećaš svega što je rečeno i ako za sebe ne praviš izuzetke i ne ostavljaš po strani stvari koje ti se ne sviđaju. Ako tako radiš, nećeš imati ispravan odnos prema onome što je rečeno, pa čak i ako budeš nastojao da se toga sjećaš, to ništa neće promijeniti.

Na početku ovog teksta naveli smo primjer studije koja je očigledna laž. Kako bi naša dugovječnost mogla ovisiti o našem stavu da imamo kontrolu ili ne kad mi doista nemamo kontrolu. Urednici MW puno vremena posvećuju provjeravanju izvora i razloga zašto je neka studija objavljena. Naša sloboda objavljivanja tekstova koje sami izaberemo između prijedloga čitatelja ovisi o našem volonterskom radu, jer nas nitko ne plaća pa samim tim niti cenzurira. Želja nam je dati vam alate s kojima možete provjeriti sve članke pa i naše kako biste naučili prepoznavati laž od istine.

U gornjoj studiji je navedena studija koja tvrdi da ljudi s osjećajem kontrole mogu živjeti duže nego ovi drugi, no nije vam dat niti praktičan savjet niti objašnjenje zašto je tako. Kao primjer dobrog članka u kojem možete detaljno pronaći načine kako koristiti znanje o različitim dijelovima mozga je tekst: Razumijevanje unutrašnjih procesa vašeg mozga može unaprijediti produktivnost i kvalitetu života

Ovdje možete pročitati sve dosadašnje dijelove Najveća tajne.

Zbog manipulacija i ucjena Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova (EFSA) nije imalamuda snage obraniti naše zdravlje, zbog toga se mi već desetljećima hranimo, napajamo, odijevamo s kancerogenim supstancama, a u nas se ubrizgavaju i usađuju tvari za koje se također zna da izazivaju rak i brojne opasne bolesti.

Izvori:

Najveća tajna – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

TT-Program za osobnu transformaciju vaš je najbolji izbor

Najveća tajna – želite li se dobro osjećati ili znati istinu?

Najveća tajna – iza vela spoznaje

Četvrti put – knjiga u pdf izdanju

Study finds feeling in control may increase longevity