INTERVJUI ZA PAMĆENJE

Jose Mujica poručuje: Život se ne može kupiti!

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Iako Jose Mujica više nije predsjednik Urugvaja on još uvijek plijeni pozornost javnosti svojim skromnim životom i mudrošću povezanom s empatijom koja se rijetko može sresti kod nekog političara. Njegove poruke su jednostavne i tople, pa ipak vrijedno ih je poslušati, naročito ako se tiču stanja današnje civilizacije i potrošačkih potreba koje oblikuju naše društvo.

Jedna od najpoznatijih snimaka Josea Mujice je ona u kojoj urugvajski političar na jednostavan i svima razumljiv način objašnjava vrijednost ljudskog života i iluzije koje gajimo prema istome. Prijevod snimke glasi:

Moje je ime Jose Mujica. U prvom dijelu svoga života, radio sam na polju kao farmer, kako bi osigurao egzistenciju. Tada sam se odlučio boriti za promjenu, kako bih poboljšao život ljudima u našem društvu. Sada sam predsjednik, a u budućnosti ću biti, kao i svi drugi, samo obična gomila crva koja će i sama nestati. Imao sam brojne probleme u životu, brojne ozljede. Proveo sam godine u zatvoru, u svakom slučaju to je obična rutina za nekoga tko želi promijeniti društvo na bolje. Za divno čudo, još uvijek sam tu, a najvažnije od svega, još uvijek volim život. Nadam se da ću pripremiti sebe za posljednje putovanje kao čovjek koji ulazi u bar, i koji će reći barmenu, ova runda je na moj račun. Ističem se jer moji pogledi na život reflektiraju odjek društva kojem pripadam s ponosom. Pripadam društvu, no to nema veze što sam predsjednik. O tome sam morao puno misliti. Proveo sam gotovo deset godina u samici u rupi. Sedam godina sam proveo bez jedne jedine knjige. To mi je ostavilo dosta vremena za razmišljanje. Evo što sam otkrio.

Ili je čovjek zadovoljan s malo, slobodan od bilo kakvog “tereta”, jer je takav čovjek sretan u svom umu, ili nigdje neće završiti, ništa neće postići. Ja ne zagovaram siromaštvo. Zagovaram savjest i svjesnost. Ali mi živimo u potrošačkom društvu, ekonomija u takvom društvu mora stalno rasti. Ako ne raste tada je to prava tragedija.

Izmislili smo cijelu planinu površnih potreba zbog kojih kupujemo, bacamo, na takav način trošimo život. Kad ja nešto kupim, ili kad ti nešto kupiš, ne kupujemo s novcem, već kupujemo s vremenom našeg života kojeg smo potrošili na zarađivanje novca. U tome je velika razlika, jer mi ne možemo kupiti život. Život samo tako prolazi. Postaje sve kraći i kraći. Užasno je trošiti život na gubljenje svoje slobode.

Život ne možeš kupiti, Jose Mujica

Urugvaj je mala zemlja, i još uvijek nemamo kult predsjednika, mi ne marimo puno o tome. Odlučili smo kupiti jako skupi helikopter od Francuske, s medicinskom opremom, čak i s opremom za hitne kirurške intervencije. To je bilo puno pametnije, pomoći ljudima u zabitim područjima umjesto da se kupi predsjednički zrakoplov. Taj helikopter će biti stacioniran u centralnom Urugvaju i moći će spašavati žrtve prometnih nesreća. Moći ćemo ponuditi brzu medicinsku uslugu bez obzira gdje se žrtva nalazi. Takva odluka je bila vrlo jednostavna. Shvaćati dilemu ili kupiti predsjednički zrakoplov ili helikopter za hitne medicinske intervencije. Sve se svodi na takve odluke. Meni se čini da je to pitanje savjesti. Ja ne sugeriram da se mi vratimo životu u špiljama ili u kolibama, uopće ne, to nije moja ideja.

Ono što predlažem je da prestanemo trošiti resurse na bespotrebne stvari poput ogromnih kućerina koje trebaju pet ili šest slugu da bi se takva kućerina održavala. Što će nam takvo što? Čemu to služi? Ništa od toga nije korisno. Možemo živjeti puno skromnije. Možemo potrošiti resurse na stvari koje su važne svima. To je pravo značenje demokracije. Političari su zaboravili na to značenje, oni su ga izgubili.

Ako pomislim o okrunjenim glavama, feudalnim barunima i slično, oko kojih se nalaze dvorske lude koji za njih sviraju u trubljice, ako pomislim na plemenitaše koji idu u skupe lovove, ako je to prava ideja, ako je to značenje svega, tada bismo još uvijek bili u antičkim vremenima. Zbog čega smo imali revolucije, zbog čega su se one događale? Odgovor je zbog jednakosti i sličnih stvari. Stvaranje predsjedničke palače je ista stvar, stvaranje predsjedničke fame je ista stvar.

Sloboda, Jose Mujica

Kada sam posjetio Njemačku, u pratnji je bilo 25 policijskih BMW motora, stavili su me u Mercedesovu limuzinu, čija vrata su teška tri tone, jer je taj automobil u stvari luksuzno oklopno vozilo. Ma što će im to? Čemu to služi? Kakvo dobro takvo što može donijeti? To je samo obična priča. Ja sam skroman čovjek, sretan sam s onim što imam, snalazim se s onim što imam. Ali ipak, takvo rasipanje resursa je smiješno.

Moram reći što mislim.

Nije problem u nedostatku resursa. Radi se o nedostatku odgovarajuće politike, problemu vlasti koja ne čini ono što treba. Vlade su preokupirane s dobivanjem sljedećih izbora. Političari se brinu tko će biti sljedeći “gazda”. Borimo se za vlast, a zaboravljamo na ljude i njihove probleme. To je globalni problem. Nije riječ o ekološkoj krizi, ovo je politička kriza. Naša civilizacija je dosegla fazu u kojoj nam je potreban planetarni konsenzus, no umjesto da se dogovaramo, mi bježimo od toga. Zaslijepljeni smo nacionalnim šovinizmom i glađu za dominacijom, naročito su s time zaokupljene najjače države. One bi zapravo trebale biti primjer drugima, sramotno je da u 25 godina od dogovora u Kyotu, mi još uvijek ne znamo osnove problema. To je sramotno. Čini se da je čovjek zaista jedina životinja koja je u stanju uništiti cijelu svoju vrstu. S tom se dilemom svi moramo suočiti. Ja se jedino mogu nadati, da sam u krivu.

Ljudska narav je tako konstruirana da naučimo puno više kroz patnju nego li kroz ugodan i bezbrižan život. To ne znači da ja preporučam život pun patnje ili takvo što. No, shvatio sam da je puno ljudi došlo do takvog saznanja. Uvijek u sebi možemo naći snage i dignuti se na noge nakon što nas život obori na koljena, uvijek možemo snaći snage, krenuti od nule i izgraditi život, takva iskustva su bolna ali vrijedna. Mnogi ljudi kroz takve stvari prolaze i nekoliko puta, nekoliko desetaka puta, neki od nas mogu prolaziti kroz takve patnje tijekom cijelog života. Čini mi se da su to najveće životne lekcije. Stvar je u tome da nas nitko ne može pobijediti niti slomiti ako se mi nastavimo boriti. Ako netko odluči da se više ne želi boriti, da je odustao od borbe, to znači da je to ljudsko biće odustalo od svojih snova. Borba, snovi, biti čvrsto na zemlji, konfrontacija sa stvarnošću. To je značenje postojanja, to daje značenje našoj egzistenciji. To daje značenje našim životima.

Potrebe, Jose Mujica

Ne možemo živjeti život dok želimo stvarati sukobe. Ne možemo živjeti dok trčimo u krugovima, tuga i patnja koju sam prošao u svom životu nikada neće nestati, takvi ožiljci nikada neće zarasti, nitko ne može poći nazad u prošlost kako bi ponovno prošao stvari, kako bi donio bolje odluke, kako bi mu život bio lakši. Jedino što možemo napraviti je da naučimo živjeti s tim našim ožiljcima na najbolji mogući način. Možemo živjeti s tim našim lekcijama i možemo se uputiti ka budućnosti. Nemamo ništa od toga ako stalno živimo u prošlosti. Proveo sam puno vremena vidajući svoje rane, za to vrijeme nisam uopće napredovao, stalno sam se vrtio u krug. Vidim život kao cestu ispred sebe, gledam na sutrašnjicu, na nama je kakva će nam ta sutrašnjica biti.

Rečeno mi je da moram pamtiti prošlost, jer ako je ne upamtim da će mi se ona ponavljati. Ali ja znam što su ljudi, jedina životinja koja sama sebi gazi po prstima, koja sama sebi podmeće nogu kako ne bi napredovala na prirodan i ljudski način. Mi smo čudna vrsta, saplićemo se po dvadesetak puta na istoj prepreci. Svaka generacija uči na svojim problemima, svojim iskustvima, no ništa ne uči od drugih. Ne idealiziram ljudska bića, što netko može naučiti od iskustava drugih ljudi? Mi učimo jedino od iskustva kroz koje smo sami prošli. To je moja vizija života. To je sve što sam naučio.

Zbog manipulacija i ucjena Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova (EFSA) nije imalamuda snage obraniti naše zdravlje, zbog toga se mi već desetljećima hranimo, napajamo, odijevamo s kancerogenim supstancama, a u nas se ubrizgavaju i usađuju tvari za koje se također zna da izazivaju rak i brojne opasne bolesti.