Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Kao da nije dovoljno da se gotovo svaki dan objavi novi slučaj pedofilije, čini se da su pojedinci, pobornici pedofilije koji ih je sve više već prije nekoliko desetljeća krenuli u pravu medijsku kampanju u borbi za ‘svoja prava’. Ono što je, možda, još gore što su ti pojedinci upravo oni ljudi koji bi se trebali boriti za pronalaženje načina da se zaštite žrtve ovakvih zločina. Jedna od njih je i Margo Kaplan, pomoćna profesorica na pravnom fakultetu Rutgers u Camdenu koja je 6. listopada 2014. godine objavila članak u New York Timesu u kojem tvrdi da smo u potpunosti pogriješili u načinu kako razmišljamo o pedofiliji, radi se o poremećaju a ne o zločinu per se.

Prenosimo najinteresantnije dijelove intervjua s profesoricom Kaplan.

Kontroverzni članak prof. Margo Kaplan

Victor Fiorillo: Koliki postotak populacije ima pedofiliju?

Prof. Margo Kaplan: Nismo posve sigurni, no procjenjuje se da se radi o oko 1% muške populacije, a oni u ženskoj populaciji se procjenjuju na puno manje brojke. Što se tiče broja osoba s pedofilijom koji su seksualni prijestupnici i oni koji nisu ima mnogo pretpostavki, ali vrlo malo podataka, jer imamo vrlo malo liječenja odnosno vrlo malo informacija.

Victor Fiorillo: Zašto je to tako?

Prof. Margo Kaplan: Velika je stigma oko toga. Vrlo je malo razloga zašto bi netko izašao i identificirao se kao pedofil. Ne postoji veliki broj studija, ni tretmana liječenja, niti istraživanja. Kontaktirala sam Nacionalni institut zdravlja i oni su mi odgovorili da ne žele trošiti novac na ovaj problem.

Victor Fiorillo: Pošto kažete da ima previše zabluda, zašto nam ne biste rekli što znači kad za nekoga kažemo da je pedofil.

Prof. Margo Kaplan: To je osoba s intenzivnom i povratnom seksualnom privlačnošću prema prepubescentnoj djeci, odnosno djeci koja još nisu ušla u neku formu puberteta. Prema DSM (Dijagnostici i statistici priručnika za mentalne poremećaje) ona predstavlja mentalni poremećaj kad djelujete u skladu s njim, ali ne samo to. Također predstavlja mentalni poremećaj ako uzrokuje „znatnu opasnost i unutrašnje teškoće.“

Victor Fiorillo: Ako je Amerika potpuno u krivu po pitanju ovoga, postoji li zemlja koja ide pravim smjerom?

Prof. Margo Kaplan: Nismo tako jedinstveni. Međutim, Njemačka je ispred nas. Oni imaju veliku skalu programa liječenja pod nazivom Prevencija-Projekt Dunkenfeld, što je vjerojatno prvi projekt liječenja velikih razmjera koja uključuje i one koji nisu prijestupnici. Oni imaju plakate posvuda: “Imate sklonost prema djeci na način koji ne bi trebalo? Niste odgovorni za privlačnost, no odgovorni ste za svoje ponašanje.”

“Najvažniji dio terapije za mene je bilo stvaranje distinkcije između mojih fantazija i odgovornosti za moje seksualno ponašanje. Ne mogu si pomoći da ne smatram djecu uzbuđujućim, no ono što mogu je da nemam nikakvog seksualnog kontakta s njima.”

Victor Fiorillo: OK, kao muškarac s dvoje male djece, kako ih zaštititi?

Prof. Margo Kaplan: Nema jednostavnog odgovora na to, ali vi ih želite zaštiti od seksualnih prijestupnika. Većina ljudi koji su prijestupnici zapravo nisu pedofili. Zanimljivo je: Kada govorimo o pedofilima, ljudi misle o djeci. I u pravu su. No, što je s djecom koja se bore s ovim poremećajem? Moramo i njima pomoći.

Victor Fiorillo: Ali možete razumjeti ako ću ih, možda, samo pokušati držati podalje od pedofila u svakom slučaju?

Prof. Margo Kaplan: Mogu to razumjeti. Moramo spriječiti pedofile od seksualnog prijestupništva i da bismo to učinili moramo preusmjeriti fokus na ranu intervenciju, liječenja i odvraćanje. Neće uvijek uspjeti liječenje bilo kojeg mentalnog poremećaja. Liječenje depresije, shizofrenije – ne uspijeva uvijek. Ali ne možete sjediti skrštenih ruku i čekati dok posljedice tih uvjeta postanu lošije nego prije. Mi smo već pedofiliju odbacili kao nepopravljivu. Ne bi trebali dopuštati ovu taktiku. Strašne posljedice zbog kojih je samo još važnije da počnemo ove poremećaje liječiti ranije.

Ne, ovo nije teorija zavjere, ovo je naša stvarnost. UPOZORENJE: Legalizacija pedofilije je sljedeća. Kampanja masovnih medija pokušava pedofiliju učiniti normalnom. Budite oprezni, stanite nepomično protiv toga. Zaštitite se duhovno protiv demonske propagande koja će preplaviti vaš um neprijateljevom otvorenom i subliminalnom taktikom.

Malo je načina na koji se može razgovarati o ovako velikom i teškom tabuu u našem društvu ali i o sve većem problemu s kojim se susrećemo svi, bilo da smo takvo nešto doživjeli, bilo da smo na neki način svjedočili takvom činu ili samo o tome čitali. Nemoguće je ne doživjeti dubok i devastirajući osjećaj zbog nemoći da utječemo svojom aktivnošću na rješavanje ovog problema, osim ako niste psihopat ili jednostavno organski portal bez duše. Postoje studije koje idu u prilog činjenici da se pedofili rađaju s određenom devijacijom na mozgu i da to utječe na njihovu privlačnost prema djeci, dok druge studije tvrde da traume u djetinjstvu stvaraju predispoziciju za ovakve poremećaje, no isto tako nemojmo zaboraviti devijantnost ovog društva koje je izokrenulo vrijednosti, pa sada možemo gotovo svaki dan čitati o seksualnim prijestupnicima u svim dijelovima društva, pa i u onim u kojima bi voljeli bi misliti da nema ničeg drugog do milosrđa, dobrote i milosti, u crkvenim redovima. Popularizacija uvjerenja da pedofilija nije strašna ‘stvar’ možda je najgora od svih, jer ona dopušta da na velika vrata uđe još veća psihopatologija i da od našeg društva ne ostane ništa drugo do ruševine svijeta u koji smo mi, mnogi, željeli vjerovati da može biti bolje.

Pretprošle godine u sedmom mjesecu članak pod imenom “Pedofilija je prirodna i normalna za muškarce” je objavljen u Telegraphu. U njemu se govori o prezentaciji koja je održana na konferenciji slavnog univerziteta Cambridge. Jedna od skandaloznih izjava je i ova:

“Najmanje značajna manjina normalnih muškarca bi željela imati seks s djecom… Normalne muškarce uzbuđuju djeca.”

Da smo ovakvu izjavu čuli prije par desetljeća bilo bi zastrašujuće no danas, u društvu koja se predstavlja kao zaštitnici djece ovo je u najmanju ruku zgražavajuće.

Druga prezentacija je uključivala “Oslobađanje pedofila: diskurzivna analiza” i “Opasnosti i razlike: uloga hebefilije.”

Hebefilija je seksualni interes prema pubescentnim (rano adolescentskih) pojedincima, obično u dobi 11-14 godina. Ona se razlikuje od efebofilije, koja označava seksualni interes prema onima u kasnijoj adolescenciji, oko 15-19 godina, i od pedofilije, što je primarna ili isključiva seksualna privlačnost prema prepubescentnoj djeci.

Možete li zamisliti da je 1981. godine, ugledan izdavač, Batsford, izdao knjigu “Perspektive pedofilije” napisanu od strane doktora Brian Taylora koju i dan danas možete kupiti na Amazonu. U uvodu dr. Taylor govori da postoje “predrasude” prema dječjem seksu. Još uznemiravajuće je to što je knjiga bila usmjerena prema socijalnim radnicima, policajcima na probnom radu i radnicima na zaštiti djece.

Dr. Taylor:

Javnost općenito misli da su pedofili bolesni i zli muškarci koji vrebaju oko školskih igrališta u nadi da će pokušati učiniti zvjerstvo nad bezazlenom nevinom djecom. To je, u najmanju ruku, stereotip, istovremeno netočno i beskorisno, i u kontradikciji je empirijskim realnostima pedofilskog ponašanja. Postavite si pitanje, zašto se onda najviše odraslih-dječjih seksualnih odnosa događaju u obitelji?

I suradnici u nastanku knjige “Perspektiva pedofilije” snažno su se borili za pedofile. Najmanje dvojica su bili članovi organizacije PIE i barem jedan, Peter Righton, (koji je, nevjerojatno, direktor obrazovanja na Nacionalnom institutu za socijalni rad), kasnije je osuđen zbog seksa s djecom o pedofiliji je rekao:

Većina zlostavljača djece, ako ih sve smatrate pedofilima, su takvi samo slučajno. Većina njih je ono što nazivam »dispozicijski” pedofili, kad se uključe u seksualne aktivnosti s djecom, zapravo ih ne maltretiraju … Naprotiv, pristanak djeteta obično je od temeljne važnosti za njih.

Ono što je potpuno ludo je da su dva od njegovih suradnika još uvijek akademski aktivni i utjecajni:

Dr. Ken Plummer i bivši direktor PIE (britanska organizacija aktivista koja se bavila legalizacijom seksualnih odnosa između odraslih i djece. Osnovana 1974. godine a raspuštena nadamo se 1984.) Tom O’Carroll.

Emeritus prof. sociologije Ken Plummer na Essex univerzitetu, gdje ima ured i još uvijek povremeno predaje. “Izolacija, tajnost, krivnje i tjeskobe mnogih pedofila”, napisao je u “Perspektive pedofilija “, nisu svojstvena fenomenu, ali su izvedeni iz ekstremne socijalne represije prema ovoj manjini …

“Pedofilima je rečeno da su zavodnici i silovatelji djece; no oni znaju da su njihova iskustva često mila i nježna. Oni smatraju da su djeca čista i nevina, bez seksualnosti; oni također znaju kako iz vlastitih iskustava iz djetinjstva, a i od djece koju su upoznali da to nije ništa loše. Mnogi odrasli pedofili kažu da dječaci tragaju za seksualnim partnerima.”

Nakon što su ga novinari The Sunday Telegraph kontaktirali kako bi provjerili smatra li on još uvijek ove svoje izjave istinitima prof. Plummer je odgovorio:

“Ja nikada ne bi želio da se bilo koji dio mog rada koristi kao opravdanje za obavljanje “loših stvari” – i ja smatram svaku prisilnu, uvredljivu i izrabljivačku seksualnost kao “lošu stvar”. Žao mi je ako je to utjecalo na nekoga na negativan način, ili ako je to poslužilo kao poticaj.”

Još jedan od ko-autora knjige “Perspektive pedofilije” Graham Powell je jedan od najuvaženijih psihologa i bivši predsjednik Britanskog društva psihologa i trenutni podržavatelj rada agencije protiv organiziranog kriminala u ovoj knjizi je napisao:

“U javnom mišljenju, pedofilska ‘pažnja’ općenito se pretpostavlja da je traumatična i da donosi trajne i potpuno štetne posljedice za žrtve. Dokaz da smo ovdje ne podržava ovaj pogled … moramo se pitati ne zašto su učinci pedofilskog čina tako veliki, nego zašto su tako mali. “

Prije nekoliko dana objavili smo članak u kojem prof. Dawkins, britanski zoolog, etolog, teoretičar evolucije i popularno-znanstveni pisac, voditelj katedre Charlesa Simonyija na Oxfordskom sveučilištu izjavljuje doista bolesnu i suludu stvar:

“Vrlo sam svjestan da ne možemo osuditi ljude iz prijašnjeg doba prema današnjim standardima. Isto kao što ne gledamo u 18. i 19. stoljeće i ne osuđujemo ljude zbog rasizma na isti način kao što za to osuđujemo modernu osobu, gledam nekoliko desetljeća unazad u svoje djetinjstvo i vidim stvari kao što je šibanje, kao što je blaga pedofilija, i ne mogu pronaći u sebi osuđivanje toga po istim standardima kao što bi ja ili netko drugi učinio danas”.

Ne možemo obuhvatiti sve izjave na koje smo naišli u istraživanju za ovaj tekst, jer ih je Internet prepun. Vrlo malo možemo doista učiniti kako bi ovakav psihopatski način razmišljanja mogli promijeniti, no jednu stvar nikako ne smijemo učiniti, ovakve izjave ignorirati. Ne postoji argument, opravdanje za ovakav zločin. Postoji samo osuda koja mora biti snažna i konstantna. Bi li iste ovakve izjave navedeni ‘znanstvenici’ mogli primijeniti na svoju djecu?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Q&A: Rutgers Law Prof Who Says Pedophilia Is Not a Crime

Margo Kaplan

Pedophilia: A Disorder, Not a Crime

Pedophilia should not be a crime 

Margo Kaplan: Pedophilia Is Biological and Not a Choice

‘Paedophilia is natural and normal for males’