PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Čovječanstvo – propali eksperiment

Autor: Anamarija Vukojević

„Zamislite, ukoliko to ikako možete da nemate savjesti. Niti trunku savjesti, nikakve osjećaje krivnje ili žaljenja, bez obzira šta god da učinili, nikakvog osjećaja za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja, pa čak i članova familije. Zamislite da vas nikada ne muče osjećaji srama, ni jednog trenutka u životu, bez obzira na to koliko ste sebični, lijeni, štetni za druge ili nemoralni. Zamislite da vam je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, osim kao jedan teret kojeg drugi olako prihvaćaju, kao neke naivne budale. Ukoliko ste sve ovo uspjeli zamisliti još dodajte svemu i sposobnost da sakrijete od drugih ljudi činjenicu da se vaša psiha znatno razlikuje od njihove. Budući da svatko jednostavno prihvaća da je svjesnost univerzalna pojava među ljudskim bićima, sakrivanje vaše prave prirode ne predstavlja gotovo nikakav problem.“ Ovo su riječi Marthe Stout, psihologinje koja se u svom radu najviše bavila psihopatijom.

Ako zastanete i pogledate, s to malo svijesti što imamo, oko sebe vidjeti ćete da je sve u potpunom kaosu. Tijekom nekoliko minuta dnevnih vijesti jedino što možete vidjeti je rat, konflikti, smrt, bolest i represija. To više nisu samo sjećanje iz Prvog ili Drugog svjetskog rata, to je naša stvarnost. Naravno, postoji skrivena ‘agenda’ glavnih medija koji prodaju dramu kako bi što više ljudi fokusirali na probleme zbog kojih se osjećaju nemoćno jer ih ne mogu riješiti, no osim toga to nam otkriva nešto stvarno vezano uz trenutno stanje našeg svijeta.

Informacije koje dobivamo kroz medije su izvitoperene, izvještačene, polovične, lažne i pridonose samo još većoj netrpeljivosti, neznanju i anksioznosti.

Informacije koje dobivamo kroz medije su izvitoperene, izvještačene, polovične, lažne i pridonose samo još većoj netrpeljivosti, neznanju i anksioznosti.

„Pogledajte nas. Sve je unazađeno, sve je izokrenuto. Doktori uništavaju zdravlje, odvjetnici uništavaju pravdu, psihijatri uništavaju umove, znanstvenici uništavaju istinu, glavni mediji uništavaju informacije, religije uništavaju duhovnost a vlade uništavaju slobodu“, riječi su Michael Ellnera koji je time u potpunosti opisao vrijeme u kojem živimo.

Većinu vremena uništava se nešto u ime nečeg boljeg a iza toga se uvijek krije samo jedno, zarada, profit.

Jesu li oni bez trunke svijesti nepovratno uništili ovaj svijet a mi, bez znanja i svjesnosti im to i dalje uvelike omogućavamo, kako u privatnom tako i u globalnom smislu?

Mnogima koji ne vjeruju da je kraj svijeta zapravo nedostaje samo znanja o ovom svijetu. Zar pored svih ubijanja, silovanja, predofilije, ratova, oduzimanja prava, patokracije u najgorem smislu još uvijek ne vidite da je kraj svijeta u svakom obliku, osim materijalnom, već odavno doživio svoj kraj?

Mnogima koji ne vjeruju da je kraj svijeta zapravo nedostaje samo znanja o ovom svijetu. Zar pored svih ubijanja, silovanja, pedofilije, ratova, oduzimanja prava, patokracije u najgorem smislu još uvijek ne vidite da je svijet u svakom obliku, osim materijalnom, već odavno doživio svoj kraj?

Toliko puta tijekom povijesti možemo vidjeti kako su nas naši načini rješavanja problema doveli do uništavanja svega na putu do cilja, tako da se jednostavno moramo zapitati prije nego što se uništi sve: je li došlo vrijeme za promjenu? Jesmo li sposobni, iskreni i doista odlučni da pogledamo u našu prošlost gdje su nas naše akcije i takvi obrasci ponašanja doveli do ove točke kako bi mogli sada učiniti nešto potpuno drugačije kako bi povratili balans?

Postoje određena uvjerenja, činjenice o našem društvu koje mi prihvaćamo kao normalne, a ako malo razmislite vidjeti ćete da one nemaju nikakve veze niti s ljudskošću, niti s evolucijom niti s napretkom:

  1. Dajemo prvenstvo novcu i ekonomiji preko temeljnih stvari kao što su zrak, voda, kvaliteta hrane, naš okoliš i naše zajednice.
  2. Iskorištavamo ekonomski tržišni sustav zbog kojeg milijuni umiru svake godine.
  3. Dijelimo zemljišta u sekcije i zatim se borimo za pravo tko posjeduje koji dio.
  4. Neke ljude nazivamo „vojnicima“ što im daje za pravo da ubijaju druge ljude.
  5. Zlostavljamo i ubijamo milijune životinja svaki dan zbog hrane, odjeće i koristeći ih u eksperimentima.
  6. Šaljemo svoju djecu u školu tijekom čitavog djetinjstva kako bi memorirali činjenice i vještine koje gotovo nikada neće koristiti.
  7. Namećemo financijski pritisak roditeljima, tjerajući ih na taj način da nepovratno gube vrijeme u vitalnoj fazi razvoja svoje djece.
  8. Imamo tisuću religija u kojoj svatko vjeruje da je njihov Bog jedini i da ne postoji niti jedna druga istinitija i originalnija religija od naše.
  9. Ljubav i suosjećanje, koje promoviraju život, izrugujemo i obezvređujemo. Dok rat, koji uništava život, gledamo kao častan čin.
  10. Svatko s imalo korisnim izumom, može prisliti druge da se s istim ne koriste ili ga ne modificiraju.

Ako, pak, spadate u one ljude koje obuzme tuga i jad zbog gore navedenih stavki pitamo „Kako bi Vi voljeli da ovaj svijet izgleda? Zastanite na trenutak i pokušajte zamisliti kako bi taj svijet izgledao. Ako ste to doista pokušali učiniti zamjetiti ćete da je to doista teško. No, promišljanjem o ovome i donošenjem ‘ispravnih’ (barem po Vama) odluka u Vašem svakodnevnom životu doista možete utjecati na mali dio onoga što danas čini vaš život, odnosno čovječanstvo.

Većinom ljudi znaju što ne žele, no kad si postave konkretno pitanje kakav bi život željeli živjeti rijetki budu uspješni čak i u vizualizaciji istog. Kakav biste posao željeli raditi, da li bi uopće željeli raditi? Kako biste Vi uredili društvo? Biste li ostavili novac ili ga izbacili? Tko bi vodio Vašu državu i na kakav način? Kako biste donosili odluke?

Većinom ljudi znaju što ne žele, no kad si postave konkretno pitanje kakav bi život željeli živjeti rijetki budu uspješni čak i u vizualizaciji istog. Kakav biste posao željeli raditi, da li bi uopće željeli raditi? Kako biste Vi uredili društvo? Biste li ostavili novac ili ga izbacili? Tko bi vodio Vašu državu i na kakav način? Kako biste donosili odluke?

Da, mi doista živimo u vrlo transformacijskom vremenu našeg svijeta. Rješenja su potrebna i to što prije, inače smo nepovratno izgubljeni u ambisu iz kojeg nema povratka.

Laura Knight-Jadczyk u predgovoru knjige „Politička ponerologija“ je napisala:

„Poznata uzrečica – Ono što ne znam ne može me povrijediti, u slučaju psihopatije i njenih efekata na ovaj svijet sasvim sigurno ne vrijedi, ono što ne znate vas definitivno može povrijediti.

Moja praksa mi je pokazala da velika većina ljudi želi činiti dobro, misliti lijepe misli, iskusiti lijepe stvari i donositi odluke koje vode ka dobrim stvarima i oni to stalno rade. Kada većina ljudi tako postupa – što se onda dovraga događa u ovom svijetu?!

Ljudska bića su naviknuta smatrati da i druga ljudska bića – u najmanju ruku – nastoje činiti ispravne stvari, „biti dobri, pošteni i pravični“. I tako, vrlo često niti ne zastanemo da bismo se upitali da li je osoba koja je ušla u naš život zaista „dobar čovjek“. Kada dođe do sukoba, automatski preuzimamo  ‘legalni argument’  i podrazumijevamo da je u bilo kojem konfliktu jedna strana djelomično u pravu, na jedan način, kao što je i druga strana djelomično u pravu, na drugi način. Podrazumijevamo da možemo formirati mišljenje koja je strana uglavnom u pravu a koja uglavnom u krivu. Zbog naše naviknutosti na norme  ‘legalnog argumenta’, čim dođe do nekog konflikta, automatski ćemo pretpostaviti da istina leži negdje između dvije zavađene strane.

Ovdje bi nam moglo pomoći malo matematičke logike.

Pretpostaviti ćemo da je u razmirici jedna strana nevina, poštena i da govori istinu. Sasvim je očevidno da laganje ne čini ništa dobro nevinoj osobi. Koje laži nevina osoba može izgovoriti u tom slučaju? Jedina mogućnost je da prizna da je nešto učinila. S druge strane, za onoga tko je kriv laganje može donijeti samo korist. On može izjaviti da‚’nešto nije učinio’  i optužiti drugoga za takvo djelo. Kada dobar lažov majstorski izvrne istinu, nevina osoba će izgledati jako loše, naročito ukoliko je nevina osoba poštena i priznaje svoje greške.

Osnovna pretpostavka da istina leži negdje u sredini između dvije zavađene strane, u stvari, uvijek daje prednost strani koja laže. Ovo neminovno rezultira prednošću na strani onih koji lažu, odnosno, psihopata. A sam čin davanja svjedočanstva pod prisegom nije ništa drugo nego farsa. Ukoliko je osoba lažov, ništa joj neće značiti prisega da će govoriti istinu. S druge strane prisega ima snažan efekt na iskrene svjedoke. I opet, prednost je na strani lažljivca.

Ovo je sasvim nova premisa o kojoj bi baš svi trebali razmisliti. Gledanje crno i bijelo više nije i ne može biti obrazac na osnovu kojega donosimo odluke. Upravo zbog takvog načina gledanja i neznanja o psihopatiji pa onda i o političkoj ponerologiji nalazimo se u ovoj, naizgled, bezizlaznoj točci. Zbog milijun loših odluka, prihvaćanja stvari takve kakve jesu, propuštanja da nam psihopati i sociopati rade što god požele, tu smo gdje jesmo. Gdje ćemo dalje, to ovisi od svakoga od nas.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Is humanity a failed experiment? 10 shocking facts about society that we accept as normal

Deset najvećih problema s kojima se čovječanstvo trenutno suočava

Pokazatelji koji upozoravaju da komunicirate s psihopatom

Društveni sustav se nije „pokvario“ već je tako napravljen!

Psihopati (sociopati) među nama – istine i mitovi

Zbogom pameti – zbogom čovječnosti

Najveća tajna – borba s wetikom

Kasiopejski eksperiment

Laura Knight-Jadczky