PRIZMA DRUŠTVA

Biste li se tako osjećali da je u pitanju dijete?

Autor: Ljubica Šaran

Prije nekoliko godina izašla je studija koja je pokazivala da ljudska bića imaju više empatije prema mučenim životinjama negoli prema odraslim ljudima koji su prošli istu kalvariju. S druge strane, sudionici studije su imali istovjetnu razinu empatije prema mučenoj ljudskoj djeci kao i prema životinjama. Na žalost, organizacije koje se bave pomoći životinjama imaju puno više novca i pobornika negoli organizacije koje pomažu djeci. Iako smo ljubitelji životinja i osuđujemo mučenje i nepotrebno ubijanje istih, zabrinjava nas činjenica da, globalno govoreći, imamo sve manje empatije i suosjećanja prema vlastitoj vrsti i to zbog zločinačkih utjecaja psihopata i onih koji su odlučili služiti isključivo vlastitim interesima. 

Pogledate li materijale koji se dijele po društvenim mrežama, vidjet ćete da najbolje prolaze video uratci i slike s kućnim ljubimcima, malenim životinjama, egzotičnim pripadnicima životinjskog carstva, i naravno uratci koji bi trebali ukazati na psihopatsko ponašanje dijela (ne)ljudi prema istima. S druge strane, tekstovi, filmovi i drugi materijali koji pišu o žrtvama pedofilije, pa čak i ako su u pitanju bebe i malena djeca, rijetko kada budu podijeljeni i rijetko kada se o tome raspravlja. Čak što više, neki naši čitatelji su umjesto empatije prema djeci, na kojoj svijet ostaje, pokazali bezobzirnost i potpunu nebrigu, te su nas ‘upozorili’ kako se previše bavimo “crnom kronikom”.

Što vam više stvara empatiju napušteni mačić bez doma, ili napušteno dijete bez doma?

Što vam više stvara empatiju napušteni mačić bez doma, ili napušteno dijete bez doma?

Veliki dio životinja se brine o svojim mladima (osim nižih vrsta poput insekata i riba), neke životinje “usvajaju” mlade drugih vrsta čak i kada to izgleda gotovo nemoguće, na primjer kada mačka usvoji pačiće ili kuja mačiće i tako dalje. Neke životinje su čak i spasile ljudsku djecu, poput mačke Mashe koja je od zime spasila malu bebu u Rusiji ili kujice koja je spasila bačeno novorođenče u Meksiku. No mi, kao vrsta u cjelini, ne pokazujemo baš veliki interes prema nesretnoj i odbačenoj tuđoj djeci. Izmislili smo bezumne i luđačke zakone koji dozvoljavaju da djeca ostaju s majkama i očevima zlostavljačima, dozvoljavamo dječju prostituciju i nasilnu udaju djevojčica pod krinkom “tradicija”, dozvoljavamo obrezivanje dečkića i sisanje krvi s njihova penisa pod krinkom “vjere” (judaizma), dozvoljavamo genitalnu mutilaciju djevojčica (sječu klitorisa i zašivanje usmina i to bez anestezije) uz objašnjenje, to se događa tamo daleko gdje žive divljaci.

Kada mi pišemo o takvim stvarima, odlajka nas barem desetak čitatelja uz opciju sakrij sve objave MW-a. Naravno, možda je riječ o prevelikoj osjetljivosti nervusa vagusa i nepravilnom radu parasimpatičkog nervnog sustava, no vjerojatnije je da ljudi jednostavno ne mogu podnijeti istinu i da se zgražaju suočavanja sa stvarnošću. Ta tiha većina koja izbjegava sve što je:

GROZNO,

UŽASNO,

BLJAK, 

FUJ,

NASTRANO,

BOLESNO,

ZASTRAŠUJUĆE itd.,

omogućava da “psihopati” kolo vode, jer se samo oni čuju, jer nam oni kroje sudbinu, jer su oni u vlasti, a mi im to dozvoljavamo.

Zamislite situaciju kada bi se ta “tiha” većina probudila i digla graju, kada bi počela dijeliti te strašne i bljak informacije o našem društvu, kada bi zahtijevala pravdu za, ne samo životinje i biljke, već i za mučene, silovane, ubijane i izgladnjivane pripadnike vlastite vrste, kada bismo počeli stvarati pritisak na nemani u ljudskom ruhu, kada bismo ih otjerali s vlasti, kada bi se od našeg bijesa i ljutnje tresla brda, a sve zato da ovaj svijet postane mjesto dostojno života ljudi?

Pa ipak, bojimo se da se takvo što nikada neće dogoditi, jer bi zato trebali utrošiti vrijeme i energiju, jer bi se zato trebali angažirati i educirati, jer bi zbog toga morali zaboraviti na razlike u: vjeri, strankama, boji kože, društvenom statusu, nivou edukacije, nacionalnosti i drugim tričarijama. A to psihopati dobro znaju i iskorištavaju do krajnih mjera.

Ne budemo li se borili za prava drugih, jednog dana u bliskoj budućnosti, kada mi ostanemo bez prava i sloboda (zbog stvaranja globalne policijske države), nitko se neće boriti za nas i niko nam neće pomoći.

Pogledajte sljedeći kratki video i upitajte se, je li zaista toliko teško biti ljudsko biće koje pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Would you feel the same way if it were a homeless child

Ljudska bića imaju više empatije prema zlostavljanim psima nego li prema zlostavljanim odraslim ljudima

Ljubav između djevojčice Iris, autistične slikarice i njene mačke Thule

Hrabre kućne mačke tjeraju divlje pse, pume i medvjede od kuće

Priča o mački njegovateljici

Neke životinje imaju više empatije od ljudi

Mačka Masha herojski spasila napuštenu bebu

Psi nas zaista razumiju

Ljubav između dječaka i svrake

Nala – majušni anđel čuvar ljudi kojima treba ljubav

Mogu li životinje osjećati ljubav?

Djeca traume

Policija uhitila 14-to godišnjeg dječaka jer je napravio sat

“Djeca za lovu” – koban propust američkog pravosuđa

Djeca u raljama prostitucije

Obitelj trogodišnjeg dječaka, koji je mokrio u svom dvorištu, kažnjena s 2500 dolara!

Američko društvo kriminalizira roditelje čija se djeca igraju u dvorištu