Autor: Anamarija Vukojević

U jednom od naših mnogobrojnih tekstova o ratobornoj prirodi vladajućih u Americi koje zanima samo profit i zarada koji proizlaze iz njihovih mnogobrojnih ratova na našoj planeti, naveli smo podatak da su Sjedinjene Američke Države započele 201 rat od sveukupno 248 ratova u periodu između 1945. i 2001. godine. Novi podaci otkrivaju da su SAD od svog osnutka, 1776. godine, u miru bile samo 21 godinu. Što znači da, ako izaberete bilo koju godinu u tom razdoblju, 91% je šansa da su SAD te godine sudjelovale u ratu.

To zvuči naprosto nevjerojatno, zar ne? Također, tijekom tih svih ratnih godina, SAD je imao više protivnika. Nakon svih ovih ratnih praksi, možemo s pravom očekivati da svako njihovo uplitanje u sukobe drugih naroda znači samo jedno, ostvarivanje njihovih interesa.

Sjedinjene Američke Države troše najviše novca na naoružanje i vojni budžet. U stvari SAD troši 41% sredstava od sveukupnog zbira vojnih budžeta država svijeta. Za usporedbu, Kina troši tek 8,2% od onoga što troši SAD na naoružanje, a Rusija troši tek 4,1% američkog vojnog budžeta. Velika Britanija i Francuska troše godišnje 3,6% američkog vojnog budžeta.

Nijedan američki predsjednik se ne može smatrati predsjednikom ‘u miru’. SAD nisu nikada živjele u miru više od deset godina i jedini put kad su Amerikanci živjeli u miru, bez ratovanja razdoblje od 1935.-1940. kad je trajao izolacijski period u vrijeme Velike depresije.

U većini ratova, SAD je bio na strani napadača. Od 2011. godine do danas SAD su pokrenule ratove u:

• u Afganistanu, Iraku, Somaliji, Siriji i Jemenu – 2012. godine
• u Afganistan, Iraku, Somalija, Siriji i Jemenu – 2013. godine
• u Afganistanu, Iraku, Somaliji, Siriji i Jemenu; građanski rat u Ukrajini – 2014. godine
• u Somaliji, Siriji i Yemen; građanski rat u Ukrajini – 2015. godine

Propagandna politika SAD-a: Uncle Sam – Želim tebe!

U tekstu: RAT JE ORGANIZIRANO UBOJSTVO: 90% smrtno stradalih u ratnim sukobima su civili, moderne ratove uglavnom izazivao SAD smo pisali o tome kako polako kopne socijalna nota iz društvenog života, a održavanje vojnog aparata postaje sve masivnije i skuplje. Zbog toga u SAD-u najviše trpi zdravstveni i mirovinski sustav, edukacija te civilne institucije koje nemaju nikakvu dodirnu točku s vojskom i policijom. Znanstveni tim je otkrio da novac i sredstva, koje proždire vojska i vojni budžet, odbijaju profesionalce, kompanije i znanstvenike da razvijaju isključivo civilne i mirnodopske tehnologije, te se većina patenata i zamisli prvo prezentira vojsci.

Dakle, iz ovoga bi se dalo zaključiti da SAD ne rade ništa drugo nego samo ratuju. Pa ako upravo oni koji svoju zemlju smatraju simbolom demokracije, različitosti i slobode u realnosti ne žive te vrijednosti može li društvo u cjelini očekivati da ovaj svijet vodi, jednog dana, u razvijeno društvo koje po samoj logici stvari treba biti jedinstveno u svojoj želji da nam bude bolje? Mogu li ti isti Amerikanci koji najveći profit ostvaruju genocidom, koji su i nastali genocidom nad Indijancima, čija policija je nastala na temeljima organizacije za lov odbjeglih robova, koji su globalizirali svijet s hranom koja nema nikakve veze s hranom, a svaki četvrti Amerikanac čak ne zna da Zemlja kruži oko Sunca biti ikome primjer kakvo društvo treba biti. No, jedno mogu biti – prikaz svega onoga kako društvo ne treba biti. Uostalom, svi smo mi došli ovdje kako bi naučili, tako da u nekom drugom smislu, možda, možemo zahvaliti Americi jer nam pokazuje kakvi ne trebamo biti.

“Crni petak”: Društvo koje je toliko duboko zaglibilo u ponerizaciju izgubilo je osjećaj za vrijednosti, za moral, etiku, empatiju i suradnju. Takvo društvo osuđeno je na zombiranost koja znači potpuni gubitak ljudskosti.

Sjedinjene Američke Države, takve kakve jesu savršen su primjer patokracije, koju je Andrew M. Lobaczewski odlično objasnio u svojoj knjizi “Politička ponerologija”. Demistificiranje patokracije nam pomaže razvijanju zdravog pristupa kako bi se nosili sa sadašnjim društvenim poretkom, odnosno kako bi zaštitili naš um od trovanja njegovih produkata i propagande. Stara, latinska izreka ovdje odlično sažima koliko je nemoguće izliječiti ono što ne razumijemo:

Ignota nulla curatio morbi. (Ne pokušavaj liječiti ono što ne razumiješ).

Slijedeći misli Andrew M. Lobaczewski [Politička Ponerologija] o ponerogeničnom društvu:

“Ponerogeničnim društvom”, možemo nazvati svaku grupu ljudi koju karakteriziraju ponerogenični procesi natprosječnog društvenog intenziteta, gdje nositelji raznih patoloških faktora djeluju kao inspiratori, opčinioci i lideri, i gdje se stvara jedna određena patološka društvena struktura. Manja i kratkotrajnija društva možemo nazivati “grupama” ili “unijama”.

Takva jedna asocijacija rađa zlo koje nanosi štetu kako drugim ljudima, tako i njenim pripadnicima. Možemo navesti razna imena koja su našom lingvističkom tradicijom pripisivana takvim organizacijama: banda, bagra, mafija, klika i koterija; one lukavo izbjegavaju sukob sa zakonom dok pokušavaju da izvuku za sebe neku korist. Takve unije često žude za političkom moći kako bi mogli društvu nametnuti zakone koji njima odgovaraju, a u ime neke prigodno pripremljene ideologije, izvlačeći tako korist za sebe u obliku jednog neproporcionalnog prosperiteta, kao i zadovoljštine za njihovu žudnju za vlašću.

Svakoj razumnoj osobi nameće se logičan zaključak kako mi živimo upravo u takvom jednom društvu, ne samo kad su u pitanju SAD, EU, već i naše vlastito, hrvatsko društvo. Za pojedince (nadamo se da se radi samo o pojedincima) Lobaczewski objašnjava:

Jedan od zajedničkih fenomena kojeg imaju sve ponerogenične grupe i društva je činjenica da njihovi pripadnici gube (ili su već izgubili) sposobnost da vide patološke individue, kao takve, te tako interpretiraju njihovo ponašanje na jedan fascinantan, herojski ili melodramatični način. Mišljenja, ideje i procjene ljudi koji pate od raznih psihičkih nedostataka obdarena su jednom važnošću koja je najmanje jednaka onoj koju imaju neke individue koje su istaknute među normalnim ljudima.

To se vrlo lako može prepoznati u pobornicima i miljenicima bilo koje ideološke ideje, što često možemo vidjeti, pogotovo u posljednje vrijeme u našem društvu. Takvi pojedinci šire sjeme zla koje su posadile patološke ličnosti, u psihologiji se one nazivaju apati. Jedna od karakteristika apata je da je s njima vrlo lako upravljati, oni služe kao alat za ciljeve psihopata, dok s druge strane takvo društvo uništava svoju jedinu priliku, empate. O tome smo više pisali ovdje.

Policija u SAD svakim danom čini stravične zločine, pod izlikom legalnog ubojstva. Djeca, psi, žene, muškarci koji zalijevaju vrt ili jednostavno hodaju ulicom i izgledaju neobično povod su psihopatima da stvaraju paranoidnu atmosferu u kojoj svoje zločine opravdavaju luđačkim objašnjenima. Koliko je još potrebno žrtava prije nego što nastupi potpuni kolaps?

Lobaczewski predlaže rješenje problema SAD-a:

Kada bi me neko zapitao šta bi se moglo učiniti za izlječenje SAD-a, države koja manifestira simptome makropatije, inter alia [između ostalog, op. prev.], predložio bih podjelu te ogromne nacije na trinaest država, — koje bi bile iste kao i ove orginalne, osim što bi bile odgovarajuće veće i s mnogo prirodnijim granicama. Tim državama bi onda trebalo dati odgovarajuću autonomiju. To bi stvorilo kod građana jedan osjećaj domovine, i oslobodilo bi ih od motivacije za lokalni patriotizam, kao i rivaliteta između tih takvih država. To bi nadalje pospješilo nalaženje rješenja za druge probleme drugačijeg porijekla.

No, pored svega toga, postoji nada. Želje onih koji ne mogu i ne žele prihvatiti takvo društvo. Možda su takve grupacije male i ne mogu dovoljno brzo i kvalitetno promijeniti svijet u kojem živimo, no s obzirom na zemaljske promjene čini nam se da i priroda daje svoj odgovor na to kroz vrtače/ponikve, erupcije vulkana, potrese, tornada, poplave, tla koja ‘dišu’ itd. Hoće li odgovor prirode dovesti do gotovo potpunog ili doista potpunog uništenja ostaje za vidjeti.

Koliko vremena još imamo?

Na kraju svoje knjige u kojoj je objasnio ponerologiju, psihopatiju, različite devijantne mentalne poremećaje, probleme u ideologijama itd., Lobaczewski je dao pregled, u najkraćim crtama, kakvo društvo bi imalo šansu u daljnoj evoluciji:

• Društveni sistem budućnosti bi trebao garantirati građanima širok spektar osobnih sloboda i otvorena vrata za korištenje njihovih kreativnih sposobnosti u individualnim ili grupnim poduhvatima.
• U takvom sistemu bi treba biti balansirane, ne samo individualne želje i interesi općeg dobra već oni moraju biti protkani kroz cijelu sliku društvenog života, na razini gdje razumijevanje načina funkcioniranja sistema dovodi do nestanka granica između pojedinačnih i općih interesa.
• Glas širokih narodnih masa koji je vođen, prije svega, instinktivnom inteligencijom i zavisan od prirodnog gledanja na svijet, treba biti balansiran vještinama ljudi koji koriste objektivna saznanja i koji imaju dovoljno iskustva u svojim oblastima.
• Osnove praktičnih rješenja u takvom unaprijeđenom sistemu trebaju sadržavati kriterije za stvaranje povoljnih uvjeta za ubrzan i bogat razvoj ljudskih ličnosti uključujući psihološki pogled na svijet.
• Individualna socio-profesionalna adaptacija, formiranje međuljudske mreže i zdrava aktivna socio-psihološka struktura, treba biti olakšana što je više moguće.
• Strukturna, pravna i ekonomska rješenja trebaju biti usmjerena u pravcu zadovoljavanja gore navedenih kriterija i kao takva trebaju otvarati vrata individualnoj samospoznaji u društvenom životu, što takođe služi općem dobru.
• Takav sistem treba biti evolucionaran po svojoj prirodi i treba biti baziran na prihvaćanju evolucije kao prirodnog zakona.
• Ovakav sistem treba da ima u sebe ugrađene stalne institucije koje će biti skoro nevidljive i čiji bi zadatak bio sprječavanje razvoja poneroloških procesa unutar društva, naročito u okviru vladajućih struktura.
• „Savjet Mudraca” bi bila institucija sastavljena od nekoliko ljudi sa ekstremno velikim općim, medicinskim i psihološkim kvalifikacijama; taj Savjet bi imao pravo ispitivanja psihičkog i fizičkog zdravlja kandidata, prije njihovog izbora na najviše vladajuće pozicije.
• Osobama koje imaju razne psihološke devijacije, sigurnosni sistem bi trebao omogućiti jedan kvalitetniji život, dok će im on, istovremeno, vješto ograničavati njihovu participaciju u procesima geneze zla. Ovaj pristup bi pomogao progresivnom smanjivanju tereta naslijeđenih aberacija i njihovog utjecaja na društvene prilike. Savjet Mudraca bi također vodio nadzor nad ovakvim aktivnostima.
• Pravni sistem bi bio podvrgnut transformacijama u svim oblastima, nastajući i razvijajući se iz formule koja je bazirana na prirodnom pogledu na svijet i staroj tradiciji pravnih rješenja koja su bazirana na objektivnoj percepciji realnosti, naročito psihološkoj.
• Ono što se danas zove kazneno pravo, bilo bi zamijenjeno drugom vrstom prava sa kompletno moderniziranom osnovom, baziranom na razumijevanju geneze zla i ličnosti ljudi koji čine zlo. Ovakav pravni sistem bio bi puno humaniji jer omogućava bolju zaštitu društva i pojedinca od zloupotreba.
• Nijedna vlada čiji je sistem baziran na razumijevanju zakona prirode, koji se tiču psihičkih i bioloških pojava vezanih za prirodu čovjeka, ne može polagati pravo na suverenitet u onom smislu kojeg je on imao u 19. vijeku i nakon toga u nacionalističkim i totalitarnim sistemima. Mi dijelimo isti zrak i istu vodu širom planete. Zajedničke kulturne vrijednosti i osnovni moralni kriteriji postaju široko rasprostranjeni. Svijet je povezan saobraćajem, komunikacijski i trgovinom i postao je „Naša planeta”. U takvim uvjetima, međuzavisnost i suradnja sa ostalim nacijama i internacionalnim (nadnacionalnim) institucijama kao i moralna odgovornost za zajedničku sudbinu, postala je prirodni zakon.

Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je Lobaczewski bio idealist i optimist, njegovi prijedlozi stvaranja nove struktura društva nekome mogu nalikovati na utopiju. Zato molimo sve čitatelje koji aktivno promišljaju o boljem svijetu kako bi oni uredili taj neki, možebitni, budući svijet? Kako bi uredili pitanje zajednice i obiteljskog života? Smatrate li da bi svaka zemlja trebala zadržati svoju vojsku, policiju? Na koji način bi uredili slobodne i društvene aktivnosti građana? Smatrate li da bi sport trebao ostati profesionalan s mogućnošću zarade ili samo kao slobodna aktivnost? Kako bi uredili pitanje braka? Brakova između različitih spolnih orijentacija? Bi li ostavili novac kao platežno sredstvo a banke, kredite i zajmove kao ‘pomoć’ građanima? Da li bi ostavili poreze kao nastavak punjenja državničke kase? Kako bi uredili pitanja rada, radnog vremena, školovanja, vrtića? Bi li ostavili mogućnost privatnog biznisa ili bi možda dali mogućnost ostvarivanja zajednički tvrtki u okviru zajednice? Bi li postojala i dalje televizija, reklamiranje u vašem društvu?

Odgovore na sva ova pitanja i još poneka možete pronaći u novom SOTT-ovom tekstu o postimperijalističkom društvu koji se nalazi ovdje. Autor članka je ovaj predložak napravio kao ideju mogućnosti društvenog uređenja nakon kataklizme i mogućeg ostanka nekolicine ljudi koji bi takvo nešto mogli sprovesti u djelo, za razliku od Lobaczewskog koji je svoje ideje smatrao da bi se mogle primijeniti u ovakvom društvu kakvo jest.

Pišite nam kako bi uredili društvo ili u kakvom biste društvu voljeli živjeti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Addicted to war: Since 1776, US has been at war 93% of the time – That’s 222 out of 239 years!

Zašto se policija SAD-a ponaša kao okupacijska sila koja širi strah i beznađe?

Izvori nepravde u društvu – jesmo li sami krivi?

Americi mir nije isplativ – ratovi donose profit i moć!

Američka pomoć Izraelu skočila na 11 milijuna dolara dnevno

Globalna ljudska svijest mijenja svijet u kojem živimo, ali zašto je onda planeta za većinu pakao?

Policija nastala na temeljima organizacija za lov odbjeglih robova ne može biti pravedna

Laž do laži: tko misli za vas?

Jahači apokalipse

Znanstvenici otkrili, više od osam milijuna Amerikanaca mjesečari!

Amerikanizacija – globalizacija s okusom McDonaldsa

Jedan od četiri Amerikanaca ne zna da Zemlja kruži oko Sunca

Europsko bogatstvo počiva na mučenju, ubijanju i krađi

Behind the Headlines: Postimperialism: A Template for a New Society and Why It’s Necessary