PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Radioaktivne kupole Pacifika

Autor: Ljubica Šaran

Ljudi često povezuju Pacifik s čistim koraljnim plažama, predivnim osunčanim atolima, nasmijanim i sretnim domorocima koji nas uče o suživotu s prirodom, na žalost neki otoci u Tihom oceanu više ne nalikuju na zemaljski raj, a sve to zahvaljujući radijaciji. 

Puno puta smo pisali o Fukushimi, ako niste upoznati s tom temom predlažemo vam neke članke:

Fukushima – pet godina kasnije

Mali kalifornijski tuljani umiru od leukemije i raka zbog radijacije iz Fukushime Daiichi

Veliki broj radioaktivnih čestica iz prvih nuklearnih testova još uvijek prisutan u atmosferi

Najnovije eksplozije u Fukushimi prijetnja za cijeli svijet

Broj oboljelih od raka u okolici Fukushime povećan za 6000%, prijeti li svijetu slična sudbina?

Fukushima: korak od topljenja jezgre nuklearnog reaktora

Iz nuklearke Fukushima u ocean curi radioaktivna voda za hlađenje reaktora!

Gotovo polovina djece u regiji Fukushima imaju radioaktivni jod u štitnoj žlijezdi

Pa ipak Fukushima nije tema ovog teksta, već ćemo se fokusirati na davno zaboravljene zločine čije nasljeđe svi plaćamo. Od 1946. do 1958. Sjedinjene Američke Države su tijekom najžešće atomske utrke, detonirale 67 nuklearnih bombi na Pacifiku, točnije na i oko Marshallovih otoka.

Trenutak prve američke atomske eksplozije na otočju Marshall.

Trenutak prve američke atomske eksplozije na otočju Marshall.

Amerikanci su svakodnevno ozračivali ovo područje s ekvivalentom jakosti od 1,6 atomske bačene na Hiroshimu, i to u periodu od 12 godina. Da, dobro ste pročitali, Marshallowi otoci su pretrpjeli brojne eksplozije prema kojima su atomske bombe bačene na Hiroshimu i Nagasaki nalikovale običnim eksplozijama balona.

Amerikanci su najviše bili “ponosni” na takozvanu  operaciju “Crossroads” točnije eksploziju atomske bombe na atolu Bikini iz 1946. Mediji su toliko bili zaluđeni s “uništenim tropskim rajem” da su dvodijelne kupaće kostime nazvali “bikini”, no godinama nikoga nije bilo briga kako su stanovnici Marshallovog otočja nasilno premješteni, te da su njihovi otoci sustavno silovani i pretvarani u ozračenu pustinju.

Karta Marshallovih otoka.

Karta Marshallovih otoka.

Brojni pokusi nisu završili onako kako su Amerikanci željeli, neke eksplozije su bili “ćorci”, umjesto vatrene atomske gljive, nuklearna jezgra se raspršavala na malenom prostoru, ostavljajući visoko ozračena područja opasna za kompletni Pacifik jer je kiša i vjetar mogla odnijeti koncentriranu radioaktivnost na sve strane.

Oznake američkih brigada, odgovornih za "čišćenje" Marshallovih otoka.

Oznake američkih brigada, odgovornih za “čišćenje” Marshallovih otoka.

Zbog toga su Amerikanci nakon 1958. počeli “čistiti” pacifičke atole, no naravno, oni nisu ponijeli radioaktivno smeće u SAD, već su po Marshallovim otocima počeli graditi velike betonske kupole ispod kojih su nagurali neželjeni radioaktivni teret, uključujući ostatke eksplozivnih naprava, ozračeno tlo, dijelove ozračenih meta i tako dalje.

U sljedećem video uratku vidite betonsku radioaktivnu kupolu na jednom od Marshallovih atola, lokalno stanovništvo, koje je se s vremenom vratilo na očevinu, ovaj američki spomenik naziva Runitova kupola. Beton je na njoj debljine 45 centimetara, na žalost, radijacije je iz nje počela istjecati u more. Sve radioaktivne kupole se nalaze gotovo na razini mora, jer su atoli niski koraljni otočići, koje more čak i prekriva za vrijeme najvećih nevremena.

Na žalost, operacija Crossroads je bila tek zagrijavanje, 1951. uz operaciju “Greenhouse” Amerikanci otvaraju Pandorinu kutiju hidrogenskih bombi. Prva hidrogenska bomba je eksplodirala 1951. na atolu Enewetak. Pogledajmo tek deklasificirani film američke vojske o toj grozoti.

H-bomba na Enewetaku je zvana “Dog” i bila je jačine od 81 kilotona, trinaest dana kasnije 20.04.1951. eksplodira “Easy” od 47 kilotona jakosti, nakon toga 08.05.1951. eksplodira “George” jakosti 225 kilotona, a 24.05.1991. eksplodira “Item” jakosti od 45,5 kilotona. Radioaktivni otpad ovih eksplozija je smješten u kupolu Kaktus.

Kupola Kaktus se naziva i kupolom smrti.

Kupola Kaktus se naziva i kupolom smrti.

Kompletno područje Marshallovih otoka je još uvijek ozračeno s Plutonijem 239 koji je korišten u nuklearnim glavama iz 50-tih godina. Plutonij 239 ima period poluraspada od 24 tisuće godina, a radioaktivne kupole nisu izdržale niti 50 godina “života”.

Upozorenje pored kupole Katus.

Upozorenje pored kupole Katus.

Stanovnici Marshallovih otoka su iznimno siromašni, te se njihova pokornost uglavnom kupuje američkom ekonomskom pomoći i donacijama u hrani i lijekovima. Poznato je kako brojni stanovnici atola preživljavaju skupljanjem bakra i drugih metala iz nekadašnjih atomskih testnih lokacija. Na atolu Enewetak žive kineski trgovci koji snadbjevaju jedinu trgovinu u okolici, no oni su i zaduženi za otkup metala. Prema studiji koja je 2014. objavljena u znanstvenom žurnalu Environmental Science & Technologymetal ozračen s izotopima eksplozija na Marshallowim otocima je dospio do estuarija rijeka u provinciji Guangdong.

Kupola Runiut se nalazi gotovo na nivou mora.

Kupola Runiut se nalazi gotovo na razini mora, desno od nje vidite krater nastao nakon eksplozije atomske bombe.

Studija iz 2013. je pokazala kako je kupola Runit izgubila strukturalnu čvrstoću te bi sve jači tajfuni u skoroj budućnosti mogli oštetiti i odnijeti betonske panele, omogućavajući slobodno curenje radijacije u okoliš.

Shematski prikaz slojeva kupole.

Shematski prikaz slojeva kupole.

Amerikanci su smatrali kako su njihove kupole sasvim sigurne te da će izdržati stoljećima, pa ipak, čini se da je riječ o običnom marketingu, koji nema veze s istinom.

Američko ministarstvo energije je 2013. objavilo rezultate istraživanja Nacionalne laboratorije Livermore u kojemu stoji kako radioaktivni materijali već cure u okoliš iz samih betonskih kupola, te je situacija predstavlja “ozbiljnu ekološku opasnost s prijetnjom po ljudske živote”.  Da stvar bude gora, lokalno stanovništvo nema pravo znati kolika je razina Plutonija i raspadajućih izotopa u okolici, naime stanovnici Enewetaka tvrde kako se ti podaci od njih kriju, kako kroz američke manipulacije, tako kroz sudioništvo njihovih vlasti koje imaju polukolonijalni status prema Washingtonu.

Sjedinjene Američke Države se nikada nisu službeno ispričale naciji Marshallovih otoka za zločine koje su počinili na njihovoj zemlji. Sigurni smo da takvo što nećemo vidjeti niti u budućnosti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

This dome in the Pacific houses tons of radioactive waste

Deadly dome of gorgeous Pacific island leaking radioactive waste

This dome in the Pacific houses tons of radioactive waste — and it’s leaking

Toxic Time Bomb: Abandoned US Military Nuclear Dome Threatens Pacific Ocean

The nuclear trash can of the pacific on Enewetak Atoll

Enewetak Atoll – Wikipedia

Cactus Dome