Autor: Anamarija Vukojević

Vani sunce a vaše dijete u svojoj sobi samo u mraku sa slušalicama na ušima, zavaljeno u fotelju pilji u veliki ekran, kao zombiran. Upadate u njegovu sobu i pitate se što se događa s njim. Jasno vam je da je vaša prisutnost nepotrebna i da ga samo nervirate svojim pitanjima. Ne možete doprijeti do njega već neko vrijeme, čini se kao da živi u svom svijetu i da ga ne zanima ništa osim trenutaka samoće u njegovoj sobi dok igra svoju omiljenu igricu. Pokušali ste sve, od prijetnji do podmićivanja, no baš ništa ne pomaže. Da biste znali protiv koga se borite, definitivno morate znati da je protivnik puno bolje opremljen nego vi, mjeriti se s nečim toliko zanimljivim i privlačnim kao što je igrica, a kamoli igrica ‘online’ je doista težak zadatak.

Ako mislite da se radi o bezazlenoj sitnici koja će potrajati koji mjesec, studije pokazuju da se sve više odraslih igra online igara.

Pa da zavirimo u svijet GTA 5 i zašto je ta Rockstarova igra toliko popularna da je donijela zaradu od milijardu dolara samo u prva tri dana prodaje.

GTA 5 započinje s Franklinom, sitnim kriminalcem koji traži dobru priliku kako bi se uzdigao u kriminalnom svijetu. Na samom početku Franklin živi u maloj kući s tetom u tipičnom crnačkom kvartu. Kao i svaki sitni kriminalac, nema puno love u džepu a njegov kriminal se svodi na krađu auta, ubijanje članova bandi i sitne zarade. Sve dok ne upozna Michaela, depresivnog kriminalca u mirovini koji po cijele dane pije i gleda filmove u vili s bazenom u elitnom dijelu Los Santosa – Vinewoodu. Michael ima ženu koja ga vara na svakom koraku, kćer sponzorušu i pomalo čudnog sina koji ga uvaljuje u svakakve probleme. Michael i Franklin razviju pravu malu vezu tata-sin. No, šećer na kraju je svakako ludi Trevor koji živi u ruralnom području punom američkih ‘seljačina’. Da vam dočaramo Trevorov karakter reći ćemo vam da je on potpuni luđak koji reagira i na krivi pogled, ubijanje, lokanje, razgolićavanje i obavljanje nužde u javnosti mu nisu strane što se u igrici eksplicitno i prikazuje.

Michael, Franklin i Trevor

Dok šetate ulicama Los Santosa rijetko kada ćete naići na ‘normalne’ ljude, pogotovo ako igrate ‘online’, osim standardnih muškaraca i žena u poslovnoj obleki, gotovo na svakom koraku vas čeka nasilje. Luđaci svake vrste su uključeni u posve lud život u Los Santosu.

Pornografija, glad za bogatstvom, reklame uz cestu, idoliziranje poznatih osoba, internet, ‘paparazzi’, sve one američke vrijednosti koje i mi sami rado kupimo zastupljene su u igrici, da li iz želje da se ismiju američke vrijednosti ili iz nekog drugog razloga, ostaje vam da prosudite sami.

Jedna od velikih prednosti GTA 5 u odnosu na druge igre je igranje s više likova i mogućnost prebacivanja između njih. Na taj način igrač živi tri života umjesto jednoga. Svaki lik ima vlastiti bankovni račun, oružje, nekretnine i prijatelje, u prijevodu – svaki ima sadržaj za sebe, što omogućuje i jedinstvene misije za svakog lika.

Da vas ne davimo previše, princip je standardni, jedna priča, u ovom slučaju tri priče uklopljene u jednu, tako da ne možete pogriješiti. Rješavate redom misije, pljačkate, kradete aute, zabavljate se u striptiz baru, igrajući tenis, pikado ili sudjelujete u utrkama, s biciklom, motorom, autom, avionom, helikopterom ili nekim od plovila na moru, možete čak vježbati i jogu ili loviti divlje životinje po šumi. Postoji mogućnost ulaganja dionica, što je jedini način da doista zaradite u igrici, jer čak i kod velikih pljački vrlo mali dio završi u vašem džepu jer se umiješa FBI u cijelu priču i oduzima vam najveći dio ‘kolača’. No, tu priča zapravo započinje. Ne možete ulagati dionice i doista ‘zarađivati’ ako niste uključeni na internet. Za ovo ulaganje treba će vam podosta znanja o dionicima, osim toga, i drugi igrači ‘online’ utječu svojim ulaganjem na vaše dionice. Na You tube-u možete naći stotine videa sa savjetima kako i u što ulagati. Ta činjenica govori samo jedno, umjesto da se mladi danas obrazuju i napreduju u razvijanju svojih ličnosti oni zapravo svo svoje vrijeme troše na virtualnu stvarnost od koje u konačnici ne da neće imati korist, već će im to utjecati i na fizičko, psihičko i emocionalno zdravlje. Osim toga, možete li zamisliti s kakvim će ‘vrlinama’ takva osoba ući u brak i jednog dana biti roditelj?

Kad završite ‘story mode’ [mod priče] cijela stvar tek počinje. Prijavite li se ‘online’ možete sudjelovati s drugim igračima u sasvim novom svijetu u kojem možete stvoriti svog lika iliti likušu koju možete oblikovati kako god želite. Taj vaš lik ima slične uvjete započinjanja svoje karijere kao gore spomenuti Franklin, najbolje rečeno nema ništa. Da biste došli do svoje prve nekretnine, pretpostavljamo da je to kuća, morati ćete obaviti puno sitnih poslova prije nego vas Rockstar stvaratelji igrice odluče nagraditi s velikim pljačkama. Skupljate RP iliti ‘respect’ isto kao što skupljaju pripadnici bandi u stvarnom svijetu. No, ovdje ima jedna caka zbog koje je ovaj dio najopasniji i najstresniji. Da, sigurni smo da će nam ovo zamjeriti mnogobrojni ovisnici o ‘online’ igrama a pogotovo zaljubljenici u GTA 5 Online, no ovdje međusobno ubijanje doživljava svoj puni procvat. Naime, kako to obično biva kad se ljudima da neki ‘svijet’, ovdje vlada totalna anarhija. Cilj mnogih igrača u GTA 5 Online nije prolaženje misija već ubijanje.

Doduše, postoji stavka koja pokazuje mentalno stanje određenog igrača, što znači da će te tada biti obilježeni kao pravi psihopat no što to vrijedi u igrici u kojoj se psihopate smatraju uspješnima i poštovanim? Malo podsjeća i na ovaj naš svijet, zar ne? U igri možete izabrati pasivni mod ako ne želite sudjelovati u ovom ubijanju, al svejedno će pojedini igrači na sve moguće načine pokušati vas ubiti. Zabijajući se u vas s autom ili vam baciti bombu ukoliko uđete u vozilo. Kad dođete do određene razine (što više to bolje, još jedan razlog da se ubijate satima prolazeći misije, obavljajući sitne, veće i velike krađe za vaše poslodavce – čitaj droga, ukradeni auti, ubijanje nepoželjnih likova i slično) dobivate mogućnosti ‘velike pljačke’ iliti ‘heist’.

Hm, to je prava stvar, zadovoljno trljaju svi igrači ruke. Jer ovdje se nalazi prava lova! A to je ono što svi želimo, lovu, moć, poštovanje, zvjerka auto, jahtu, avion i žene, zar ne? Kako u životu, tako i u igrici. Ovdje opet ima jedna caka, ne možete ići sami u pljačku, trebaju vam za to pomagači iliti vaši prijatelji. Da biste što uspješnije obavili pljačku treba vam štošta, trebaju vam mjeseci igranja kako biste stekli prijatelje, osim ako to nisu već vaši poznanici koji isto tako provode silne sate na igranju na playstationu ili kompjuteru, zatim vam treba RP (sjetite se, respekt!) kako biste lako privukli druge da sudjeluju s vama u pljački, trebaju vam i slušalice i mikrofon kako biste se mogli dogovarati s vašim suradnicima u pljački. Ako ništa od toga nemate, potrajati će dok ne uspijete skupiti ljude koje doista zanima pljačka, kad je to već svrha igrice. Može vam se dogoditi da skupite ekipu (obično 4 igrača) a onda netko od njih odluči da vas napusti usred misije. Ili da s vama prođe misiju a onda vas na kraju ubije kad izađete iz bara u kojem ste popili zajedničko pivo za dobro odrađen posao. Sve u svemu, ovo je jedna odlično smišljena zamka u kojoj se, zapravo, vrtite u krug, al’ možete li to objasniti svom klincu u pubertetu kojeg gnjavite s nekom dosadnom matematikom ili izlaskom u prirodu gdje se može, eventualno loptati s loptom. Kako se protiv toga boriti?

Kako mu ne dati da se igra kad je toliko sretan? No, je li doista sretan? Hoće li ga to zadovoljiti, doista usrećiti i pomoći mu ili je to privlačna varka koju dijete ne može samo shvatiti?

Sad kad smo vas upoznali, otprilike, s čime se vaša djeca svakodnevno bave, evo kako se to manifestira na njihov mozak:

Igranje video igara povećava agresiju kod neke djece i mladih osoba i normalizira ubijanje, kažu liječnici.

Istraživanja pokazuju da nasilne video igre mogu stvoriti kod djece osjećaj da su drugačiji. Skeniranje mozga tinejdžera koji je upravo igrao ono što se smatra nenasilnom video igrom u odnosu na skeniranje tinejdžera koji je upravo proveo 30 minuta igrajući nasilne igre pokazuje povećanu aktivnost kod ovog drugog u područjima koji su uključeni u emotivnu uzbuđenost, tvrde znanstvenici s Medicinskog fakulteta iz Indiane.

“Izloženost nasilnim video igrama povećava agresivne misli, povećava pro-socijalno ponašanje i povećanje opće uzbuđenosti,” rekao je Dr. Greg Snyder, psiholog iz Omaha, Klinike za dječje bolesti.

Snyder tvrdi da izloženost nasilju u video igrama može kod tinejdžera izazvati desenzitivnost [gubitak osjećaja] prema stvarnim događajima.

Istraživanje sa Sveučilišta iz Iowa-e, Sveučilište iz Kanzasa i Nacionalni institut za zdravstvo su došli do sličnih zaključaka. U odnosu na mlade koji su igrali nenasilne igre, oni koji su igrali nasilne igre imaju manji broj otkucaja srca i niži odgovor galvanske kože kad su bili izloženi videima stvarnog nasilja, studije pokazuju.

“Što više normalno je i vjerojatnije da će aktivirati ili sudjelovati u tim ponašanjima kada je izazvan ili čak ni sa čim izazvan”, rekao je Snyder.

Sedamnaestogodišnji Tyler White, mu je priznao da igra video igre otkad zna za sebe. On i njegov prijatelj, Erik Grove (16 godina), igraju igru pod nazivom “Gears of War”. Oba dječaka su izjavila da uživaju u igrama pucačine.

“U pravom svijetu ne možeš ići van i upucati nekoga”, rekao je White. “Cijela stvar s video igrama je da učiniš nešto što se ne može učiniti u stvarnom životu, barem to je ono što za mene predstavlja.”

Na ovoj slici možete vidjeti Trevora koji muči čovjeka kako bi doznao informacije o čovjeku kojeg Michael treba ubiti. Da bi doznao informacije ima nekoliko alata s kojima ga može mučiti. Što mislite kako vaše dijete spava nakon ovoga?

Industrija video igara bilježi da istraživanje također pokazuje da tinejdžeri imaju slične odgovore na nasilje u filmovima ili na televiziji. Industrija tvrdi da nitko ne može dokazati konačnu vezu između virtualnog nasilja i pravog. Logično, to je kao da prodajete slastan kolač i kažete da je to nezdravo i da ćete se udebljati od toga.

Ryan Miller, voditelj općih poslova za ‘gamere’ u Omahi, rekao je da je lako postati žrtveno janje kad im se prezentira nasilje. Oni to prihvaćaju i usvajaju kao bilo koji koji drugi oblik ponašanja koji im se prezentira.

Druga istraživanja pokazuju da antisocijalno ponašanje nije rezultat igre, nego izolacija koja nastaje kada se djeca igraju satima. Zar postoji dijete koje se igra samo 20 minuta?

Čitava ta priča se može objasniti jednim standardnim, okrutnim znanstvenim pokusom:

Imate laboratorijskog miša, štakora (vi izaberite) kojeg stavite u eksperimentalnu kutiju. To je prvi korak. Stvorite mu želju i okoliš za nečim, npr. nekom hranom. Drugi korak. Za treći korak nam treba malo mašte, no i psihopatije, stvorite polugu koja mu omogućuje da dođe do željene stvari, kod miša je to hrana, kod igrača igrica bi to mogao biti virtualni mač, koji zapravo ne postoji. Zatim stvorite petlju, da, petlju, ono iz čega se nikada neće izvući. Konstantna želja i potreba za nečim. Podsjeća vas li to na marketing u koji smo svi uvučeni? I peti korak, napravite sve da to postane sve o čemu miš razmišlja, želi, treba. Tako da se više nikada ne izvuče iz petlje, da to postane njegov dom i njegova jedina stanica.

Izgleda da nismo baš puno evoluirali, zar ne?

No, dobro, i što sad? Kako izvući dijete iz ovog ludila?

1. Vi ste mu roditelj, sa svim tim što to znači.
2. Odluke o zabranama ili nagradama donosite vi.
3. Treba vam podosta znanja i informacija kako biste znali s čime se borite. Saznajte što više o tome.
4. Navika, ovisnost se najbolje rješava drugom navikom, koja nema takve štetne utjecaje. Budite kreativni.
5. Budite nježni sa svojim djetetom, i vi sami živite u petljama i zamkama zbog ponerizacije društva. Obrazujte svoje dijete s onim što znate, što sigurno neće naučiti u školi.
6. Potaknite ga na kreativnost, maštovitost i izražavanje njegovih talenata. Pomozite mu da ih pronađe.
7. Da biste promijenili njegov način života, morati ćete i svoj. Izgasite televizor i provedite vrijeme s prijateljima, neka vidi primjer boljeg življenja.

I na kraju, vjerujte igranje ‘online’ nije besmislena stvar, za pisanje ovog članka, moramo priznati i mi smo se malo navukli. Sad smo na odvikavanju ;).

Pogledajte u što je pretvorilo ovu bakicu igranje GTA;

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Study: Too many video games may sap attention span

Study: Video-game-playing kids showing addiction symptoms

Repeatedly playing video games causes desensitization, diminished moral responses to violence

Christian academy student shoots parents in head after grounding from video games

Video Games Linked To Poor Relationships With Friends, Family

Study: Video-game-playing kids showing addiction symptoms

Violent Games Can Hinder Development of Empathy in Children, says Study

GTA 5

Video Games Normalize Killing, Doctors Say

How video games kill the soul & body