Autor: Tomislav Pavlović

Intenzivan osjećaj neugode prije ispita, znojenje dlanova, brže kucanje srca, teškoće s koncentracijom, strah od neuspjeha, pa čak i pojava tjelesnih bolova samo su neka od obilježja ispitne anksioznosti, jednog od čestih uzroka loših rezultata na ispitima najrazličitijih vrsta. Može li joj se ikako stati na kraj?

Pod kolikim su pritiskom djeca i mladi zbog raznoraznih ispita?

Ispitna anksioznost ima dvije dimenzije – kognitivnu (misli o neuspjehu koje izazivaju strah) i fiziološku (tjelesne reakcije autonomnog živčanog sustava). Budući da su stresne misli te koje okidaju fiziološke reakcije, potencijalno olakšanje predstavljalo bi smanjivanje ili zaustavljanje takvih misli. No, kako to učiniti?

Prema rezultatima jednog istraživanja, dovoljno dobar odgovor na to pitanje jest pustiti te misli da izađu na vidjelo. Dvije skupine studenata rješavala su dva matematička testa, slična po težini i sadržaju. Prvi test obje su grupe rješavale bez stresa, uz uputu da jednostavno daju sve od sebe. Za drugi test, grupe su dobile drukčiju uputu kojom se stvorila stresna situacija: bolja grupa trebala je dobiti novčanu nagradu, pri čemu se vrednovao rad svakog člana grupe, a uz to su tijekom rješavanja bili snimani uz napomenu da će snimke pokazati njihovim profesorima matematike. Pritom je jedna grupa dobila priliku 10 minuta pisati o svojim brigama, a druga ne. Grupa koja je pisala o svojoj zabrinutosti je riješila drugi ispit 5% bolje nego prvi, no rezultati grupe koja se nije imala priliku suočiti sa svojim stresom bili su 12% slabiji. Istraživači tu pojavu objašnjavaju preopterećenjem radnog pamćenja – sustava pamćenja koji djeluje kao centralni procesor računala: ima svoje strukture, neuralne komponente i procese kojima zadržava informacije tijekom njihove obrade. No, ima i svoj kapacitet, koji je djelomično moguće povećavati, ali nije neograničen. Složeniji zadaci iziskuju složeniju obradu podataka i samim time veći kapacitet radnog pamćenja (kao što i zahtjevniji programi troše veće količine RAM memorije). U stresnim je situacijama većina kapaciteta radnog pamćenja zakrčena mislim o neuspjehu, zbog čega se teže koncentriramo na zadatak i relevantne informacije, što posljedično dovodi do većeg broja grešaka, a u ekstremnim situacijama i do privremenog zastoja misli. No, nije stres jedina tema o kojoj možemo pisati prije ispita da se smirimo – istraživanja pokazuju da je sličan učinak moguće postići i pisanjem o vlastitim vrijednostima i bliskim osobama. Slično, smanjivanje „prijetnje“ testa također pomaže. Prema jednom istraživanju, za umanjivanje ispitne anksioznosti dovoljno je ne doživljavati ispit prijetećim.

Znamo li kako se treba nositi s ispitnom anksioznošću?

Drugi dobar odgovor na ovo pitanje glasi prenaučiti sadržaje i učiniti znanje o njima što više automatskim. Poznato je da publika djeluje na to kako ćemo obaviti zadataka, što je jedan od principa na kojem se zasnovalo i prethodno istraživanje. U pravilu, izvodimo li pred publikom dobro uvježbane zadatke ili aktivnosti, izvest ćemo ih bolje nego inače, no izvodimo li nedovoljno uvježbane zadatke pred drugima, vjerojatnije je da nam neće poći za rukom. Ponovno, tu pojavu možemo objasniti modelom radnog pamćenja – automatski procesi troše malo ili čak nimalo opsega pažnje, stoga se obrada podataka nužnih za njihovo izvođenje odvija na drugoj razini od one vezane uz stresne misli, zbog čega stres na njih ne može utjecati. Stoga je, ako je moguće, ključne pojmove dobro prenaučiti, kako bi njihovo dosjećanje postalo što više automatsko te zahtijevalo što manje kapaciteta radnog pamćenja.

Zanimljiva metoda borbe protiv ispitne anksioznosti jest zamišljanje povoljnih ishoda. Stres se zasniva na subjektivnoj procjeni, odnosno na više ili manje realnom očekivanju neugodnih ishoda, najčešće temeljenom na prethodnim neugodnim iskustvima. Takvo očekivanje štetno djeluje na motivaciju – možemo postati manje motivirani da uspijemo jer znamo da nećemo uspjeti, ili pretjerano motivirani jer bismo jako željeli uspjeti, a svjesni smo koliko je to „nemoguć“ zadatak. Stoga je u takvim situacijama, koliko god nam se to činilo neosnovanim, dobro zamišljati pozitivne ishode te podršku i zadovoljstvo onih koji će vrednovati naš rad. Različita istraživanja ukazuju na isto: vjerovanje da je evaluator na našoj strani i želi da uspijemo blagotvorno djeluje na naše postignuće.

Time zapravo počinjemo ulaziti u manipulaciju fiziološkim odgovorom na ispitnu anksioznost. Općenito, postoje brojne tehnike opuštanja i aktivnosti za smanjivanje anksioznosti, koje je moguće podijeliti na one koje smanjuju fiziološke reakcije i one koje manipuliraju njihovim značenjem. Neka sveučilišta, poput onog u Kansasu, svojim studentima daju upute kako umanjiti test prije ispita (o čemu više možete pročitati ovdje). Općenito, možda najjednostavniji način za smanjivanje anksioznosti jest fizička aktivnost. Zašto? Zato što, čak i prema nekim teorijama emocija, mozak pripisuje značenje fiziološkoj reakciji, odnosno fiziološka reakcija je temelj emocije. Iako se općenito ta teorija ne smatra pogodnom za objašnjavanje svih emocija, empirijski je potvrđena u kontekstu emocija koje izazivaju veće promjene u pobuđenosti, poput straha ili sviđanja. Posebno dobar primjer jest napadaj panike, u kojem se neočekivanim, blagim promjenama u frekvenciji disanja ili rada srca pripisuju katastrofična objašnjenja, koja onda pobuđuju još intenzivnije fiziološke reakcije što rezultira vrtoglavicom, hiperventiliranjem i sličnim neugodnim posljedicama. No, ako objašnjenja koja fiziološkim promjenama prije testa pripišemo nisu katastrofična, odnosno ubrzano disanje i kucanje srca ne pripišemo tome jer se bojimo, nego tome što smo upravo potrčali po stepenicama, prekinut ćemo spiralu razvoja straha prije nego se ona u potpunosti razvije i zablokira nam misli.

Tehnike borbe protiv ispitne anksioznosti doista su brojne i raznolike, s raznolikim ciljevima i zahtjevima, a utvrđeno je da njihova primjena, ili primjena njihovih kombinacija, u pravilu rezultira boljim rezultatima. Iako nijedna od njih nije savršena i ne djeluje uvijek, nije li bolje pokušati ih primijeniti nego pustiti da strah umjesto znanja određuje koliko ćemo biti procijenjeni kompetentnima?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

https://www.sciencedaily.com/releases/2011/01/110113141605.htm

http://www.livescience.com/53544-why-anxiety-makes-you-stumble.html

https://www.sciencedaily.com/releases/2016/01/160120091714.htm

https://www.sciencedaily.com/releases/2011/08/110809092045.htm

http://www.livescience.com/9301-pre-test-jitters-writing-eases-worries.html

http://www.livescience.com/24499-dreading-math-can-cause-real-pain.html

http://www.livescience.com/38164-psychological-interventions-for-kids.html

https://www.sciencedaily.com/releases/2015/04/150422121544.htm