Autor: Ljubica Šaran

Svake godine Europa baci u smeće 88 milijuna tona hrane u vrijednosti od 43 milijarde eura. Hrvatska godišnje baci oko 400.000 tona hrane u vrijednosti od četiri milijarde kuna unatoč činjenici kako najmanje 60.000 djece gladuje, dok je preko milijun građana Hrvatske na rubu gladi i siromaštva. 

Zašto se svakodnevno baca hrana umjesto da se daje potrebitima?

Danci su u zadnjih pet godina reducirali nepotrebno bacanje hrane za 25% te ozbiljnim programima i edukacijom populacije imaju najuspješniju europsku akciju u očuvanju najvažnijih resursa. Građani sami pritišću političare i parlamentarce kako bi se promijenili zakoni i regulacije kojima bi se onemogućilo bacanje hrane kojoj je tek prošao rok. Umjesto da ona završi na smetlištu, prodaje se za smanjenu cijenu ili se pak poklanja javnim kuhinjama i socijalnim organizacijama koje imaju stalnu potrebu za hranom.

U Danskoj je otvoren prvi supermarket u kojemu se prodaju prehrambeni proizvodi čiji je rok istekao, a obično su cijene 30% do 50% manje od uobičajenih. S obzirom na popularnost, uskoro će se otvoriti još dva takva supermarketa. Za razliku od naših trgovačkih lanaca, svi danski trgovački lanci imaju posebnu strategiju o smanjenju bacanja hrane i nepotrebnom stvaranju smeća.

Preko 300 restorana uvelo je politiku u kojoj se prehrambeni otpaci mogu odnijeti psima za klopu, dok klijenti restorana, ono što ne mogu sami pojesti, nose sa sobom kući.

Wefood – danska trgovina za prodaju “polovnih” prehrambenih proizvoda.

Interesantno je kako se čak i dobrotvorna organizacije Danske crkve (DanChurchAid) uhvatila posla očuvanja hrane te je u veljači 2016. otvorila WEFOOD supermarket u kojemu se prodaje isključivo hrana koja bi inače završila na smetlištu zbog strogih ili ludih europskih zakona. U WEFOOD-u se mogu naći rajčice koje nisu odgovarajućeg oblika, krastavci koji nisu dovoljno veliki ili zaobljeni – u stvari svo voće i povrće koje nije po odgovarajućim standardima ili koje se u tijeku proizvodnje oštetilo, završava u ovoj prodavaonici.

DanChurchAid dobrotvorna je organizacija koja se isključivo fokusirala na borbu protiv gladi u svijetu od 1922., i za razliku od zvučnih imena poput Crvenog križa, Crvenog polumjeseca i Caritasa, svake godine otvoreno raspravlja sa svojim članovima o planovima i realizaciji dobrotvornih poslova te daje uvid u svoje financije kako bi se izbjegle moguće malverzacije. Ova humanitarna organizacija smatrala je kako je 700 tisuća tona bačene hrane užasavajući podatak na kojemu se treba ozbiljno raditi. WEFOOD prodaje hranu koja je u potpunosti sigurna za konzumaciju, no koja se ne može prodavati u običnim supermarketima zbog regulacija koje je nametnula Europska unija i, naravno , zbog roka trajanja koji je istekao. Trgovački lanci doniraju takvu hranu WEFOOD-u, a onda se ista prodaje za male novce, dok profit ide u blagajnu DanChurchAida te se distribuira najsiromašnijim ljudima svijeta.

Spomenuti je supermarket sklopio ugovore s trgovcima i distributerima agruma, mesarima, ribarima i poljoprivrednicima kako bi osigurao da se hrane što manje baca.

Olio – revolucija za dijeljenje i redistribuciju hrane.

U Ujedinjenom Kraljevstvu svaka obitelj na godinu baci hrane u vrijednosti oko 700 funti. Zbog toga su Tessa Cook i Saasha Celestial-One stvorile aplikaciju za mobilne telefone i tablete kojima se svatko može riješiti neželjene hrane ili pak uzeti nešto što nude drugi korisnici iste aplikacije. OLIO je u dvije godine downloadan preko 85 tisuća puta, a redistribuirao je preko 125 tisuća prehrambenih artikala koji su, umjesto na smetlištu, završili kod ljudi koji ih zaista žele pojesti. Od početka 2016. broj se korisnika Olia utrostručio, a londonski dvojac smatra kako će se i u budućnosti širiti jer su ljudi shvatili kako je dijeljenje hrane, umjesto njenog bacanja, vrsta humanitarnog rada.

Olio možete preuzeti ovdje.

U Hrvatskoj se na godinu baci preko 400.000 tona hrane, što znači da u prosjeku svaki  stanovnik naše države baci oko 90 kilograma hrane. Vrijednost bačene hrane u Hrvatskoj na godinu prelazi vrtoglavih četiri milijarde kuna. Najviše hrane bacaju trgovački lanci, ugostiteljski objekti i hoteli.

Jesmo li svjesni činjenice koliko se hrane baci na otpad svake godine?

U našoj zemlji postoji samo jedna jedina trgovina “outlet” hrane u kojoj se mogu jeftino kupiti proizvodi pred istekom roka uporabe, koji su tvornički višak i koji imaju neispravnu ambalažu. Razlika u cijeni između ove avangardne trgovine i uobičajene trgovine zavisi od proizvoda do proizvoda i kreće se od 50% do 90%. Voljeli bismo vjerovati kako će se Food outletu Žabac pridružiti i druge takve trgovine u RH. No, to je svakako upitno jer su naše regulacije o hrani još uvijek poprilično sulude i država čini sve kako bi se što više hrane bacilo umjesto da ona završi tamo gdje je prijeko potrebna.

Strahovite činjenice.

Uzmemo li u obzir kako se u svijetu svake godine baci otprilike 1,3 milijarde tona valjane hrane, dok se o robi pred istekom roka ili s greškom niti ne vodi evidencija, tada nam je jasno zašto su ovakve inicijative prijeko potrebne. Dodamo li tome činjenicu kako upravo sada 805 milijuna ljudi umire od gladi te da 161 milijuna djece mlađe od pet godina nije ništa jelo već deset dana, a smatra se kako će izdahnuti u nekoliko narednih dana, tada cijela priča o bacanju hrane postaje još važnija.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Olio

Food for London: Olio, the app matching surplus food to hungry Londoners

Denmark’s first supermarket for expired groceries cuts nation’s food waste

Where the next Wefood?

Join the food sharing revolution

And Croatia’s Child Poverty Is Alarming – UNICEF

Winning at Life in Croatia… and in Our World