PRIZMA DRUŠTVA

BOŽIĆNO PRIMIRJE 1914.: Blagoslov za male ljude, noćna mora za vladajuće psihopate

Autor: Ljubica Šaran

Lektor: Lidija Šimunović

Prije 102 godine na Badnji dan i Božić utihnule su borbe na zapadnoj i u manjoj mjeri na istočnoj fronti. Prestala je topovska paljba, snajperisti su odložili oružje, pješaštvo je prestalo pucati iz rovova, konjica je skinula sedla sa svojih konja. Na nekoliko je dana Prvi svjetski rat nestao zbog želje običnih malih ljudi za mirom. Nakon primirja 1914. oficiri i političari dobro su pazili da se takvo što ne ponovi, a svi oni koji su se željeli miriti s neprijateljem prozvani su “izdajnicima”, “kukavicama” i “dezerterima”. 

Od osnutka smo se našeg bloga zalagali za iznošenje činjenica o ponerizaciji društva i razlici u ponašanju i djelovanju između normalnih empatičnih ljudi i ljudi s karakternim poremećajima – psihopatama. U preko 700 tekstova pokušali smo čitateljima približiti vrijedne informacije o vladavini psihopata – patokraciji i njihovom pogubnom učinku na naše društvo. Psihopati na vlasti milenijima su uništavali sve ljudsko u nama, uništavali su prirodu, ekonomske sustave, cijele države, organizirali su democide i genocide, planski zatvarali i mučili ljude i najvažnije od svega, stvarali su ratove na kojima su isti profitirali i dobivali još više moći i kontrole.

Europske sile Prvog svjetskog rata.

Europske sile Prvog svjetskog rata.

Prvi se masovni svjetski sukob u novijoj povijesti naziva Prvi svjetski rat, a trajao je od 1914. do 1918. te je odnio preko 40 milijuna žrtava (nestalih, ranjenih i ubijenih). Iako su Njemačka i Austrougarska tvrdile kako je rat započeo atentatom  Gavrila Principa 28. lipnja 1914. na prestolonasljednika Austrougarske i nadvojvode Frantza Ferdinanda, istina je da je sukob nastao zbog imperijalističkih i egomanijakalnih stremljenja kraljevskih i carskih obitelji Europe Želje psihopatskog Wilhelma II. (njemačkog cara) i ostarjelog i narcisoidnog Franje Josipa I. (austrijskog cara i ugarsko-hrvatsko-češkog kralja) koji su željeli veći i bogatiji kolonijalni kolač ono je što je potaknulo rat.

Nalogodavci Prvog svjetskog rata: Stoje (od lijevo na desno): kralj Hakon VI. od Norveške, kralj Ferdinand I. od Bugarske, kralj Manuel II. od Portugala, car Wilhelm II. od Njemačke, kralj George I. od Grčke, kralj Albert I. od Belgije. Sjede (od lijevo): kralj Alfonso XIII. od Španjolske, kralj George V. od Ujedinjenog Kraljevstva, kralj Frederik VIII od Danske.

Nalogodavci Prvog svjetskog rata: stoje (slijeva nadesno): kralj Hakon VI. od Norveške, kralj Ferdinand I. od Bugarske, kralj Manuel II. od Portugala, car Wilhelm II. od Njemačke, kralj George I. od Grčke, kralj Albert I. od Belgije. Sjede (slijeva): kralj Alfonso XIII. od Španjolske, kralj George V. od Ujedinjenog Kraljevstva, kralj Frederik VIII od Danske. Fotografija snimljena 1910. Svi su ovi poglavari država bili bliski rođaci.

Te su želje bile u sukobu s megalomanskim potrebama Georga V. kralja Ujedinjenog kraljevstva i britanskih prekomorskih dominiona i cara Indije. Sve su carske i kraljevske obitelji i poglavari zemalja sudionica Prvog svjetskog rata bile u bliskom srodstvu, no to srodstvo ih nije sprječavalo u uništavanju desetaka milijuna ljudskih života zbog želje za većim kolonijalnim teritorijem.

Kolonijalna podijela svijeta do Prvog svjetskog rata.

Kolonijalna podjela svijeta do Prvog svjetskog rata.

Papa Benedikt XV. zasjeo je na Svetu stolicu u rujnu 1914., a do Božića iste godine koristio je kontakte s tiskom kako bi pozvao zaraćene strane na primirje, barem tijekom božićnih blagdana. Vlade sudionice Prvog svjetskog rata službeno su odbile njegove zamolbe uz obrazloženje kako je “zamisao suluda”.

Kralj George V. je jedanput godišnje posjećivao zapadni front od 1915.

Kralj George V. jedanput je godišnje posjećivao zapadnu frontu od 1915.

Sve su zaraćene strane smatrale da će rat trajati nekoliko mjeseci. Oba su bloka tvrdila kako će upravo oni postati pobjednici. Unatoč političkoj propagandi i hvalisavosti stožernih generala, ni jedna strana nije napravila veće korake u pobjedi nad protivnicima.

Njemeački rov početkom rata na zapadnom frontu.

Njemački rov početkom rata na zapadnoj fronti.

Sam je sukob uskoro dobio obrambenu notu uz izgradnju rovova na istočnoj i zapadnoj fronti, s ničijom zemljom između rovova. Duljina ničije zemlje varirala je od tridesetak metara do stotinjak metara, ovisno o terenu i zapovjedniku ratnih sektora.

Nitko zapravo ne zna što se točno događalo od 24. prosinca 1914. do 31. prosinca iste godine. Povjesničari se dan danas spore oko toga tko je započeo primirje i tko ga je prekršio, no zna se da je ono bilo spontana reakcija vojnika u rovovima, a ne organiziran napor kraljevskih i carskih obitelji, diplomata, političara i stožera zaraćenih strana.

Vojnici snimljeni tijekom božićnog primirja na zapadnom frontu.

Vojnici snimljeni tijekom božićnog primirja na zapadnoj fronti.

Činjenica je i kako stožeri nisu bili nimalo sretni s vojnicima koji se ne bore te su zapisi o istome uglavnom izvučeni iz dnevnika i pisama sudionika – običnih vojnika i dočasnika te poneke zabilješke časnika koji se nisu pretjerano izlagali fraternizaciji na terenu.

U božićnom je primirju sudjelovalo oko dvije trećine ljudstva na zapadnoj fronti (oko 100.000 ljudi) i nepoznat broj ljudstva na istočnoj.

Sve je počelo s pjevanjem božićnih pjesma u rovovima.

Sve je počelo pjevanjem božićnih pjesma u rovovima.

Nekoliko dana prije Božića 1914. iz rovova zapadne fronte čule su se božićne pjesme, a vojnici su međusobno dovikivali čestitke na jezicima suparničkih strana.

Poznato je kako su časnici kraljevske irske regimente prijavili u obližnji stožer da su Nijemci osvijetlili njihove rovove u 20:30 24. prosinca te da Britancima i Ircima žele sretan Božić. Čestitke su se bacale s obje strane, no Irci su ostali spremni na napad i naredbu časnika. Unatoč oprezu, do ponoći su svi zajedno pjevali božićne pjesme, a izvidnici su se sreli na ničijoj zemlji kako bi razmijenili čestitke i sitne poklone.

Dnevnik neimenovanog časnika škotske garde pokazuje kako je vojnik Murker tijekom Badnje večeri na ničijoj zemlji sreo njemačke vojnike koji su mu poklonili čašu viskija te mu dali dobre cigare uz zamolbu: “Ako vi ne budete pucali na nas, mi nećemo pucati na vas.”

Vojnik Frederick Heath zapisao je negdje na zapadnoj fronti, tijekom Badnje večeri, kako je primirje počelo kada su njemački vojnici počeli vikati na engleskom jeziku:

“Engleski vojnici, engleski vojnici, sretan vam Božić, sretan vam Božić!”

Na Badnji su se dan vojnici nenaoružani kretali po ničijoj zemlji te su čestitali protivnicima blagdane uz pozive na razmjenu sitnih poklona, duhana i hrane.

Fotografioja vojnika u ničijoj zemlji na Božić 1914.

Fotografija vojnika na ničijoj zemlji na Božić 1914. Prvi i drugi slijeva vojnici Andrew i Grigg iz Londona, s vojnicima iz Saske 104. i 106. regimente carske njemačke vojske.

Često su vojnici iz saskih regimenti bili ti koji su pozivali na božićno primirje. Car Wilhelm II. o njima nije imao dobro mišljenje jer nisu bili krvoločni i nerado su ubijali neprijatelje. U jednom dnevniku stoji kratka razmjena komunikacije između Engleza i vojnika iz Saske duž južne belgijske fronte:

“Mi smo Sasi, vi ste Anglosaksonci. Zašto bismo se mi borili jedni protiv drugih?”

Vojnik Oswald Tilley je u pismu roditeljima ovako opisao božićno jutro 1914.:

“Na stotine se vojnika šetalo ničijom zemljom te su se rukovali uz dobre želje za Božić.”

S obzirom da se većina časnika držala po strani, dočasnici su čak organizirali razmjenu zarobljenika i pokop mrtvih iz ničije zemlje.

Fotografija njemačkih i britanskih vojnika na ničijoj zemlji snimljena na božić 1914. na zapadnom frontu.

Fotografija njemačkih i britanskih vojnika na ničijoj zemlji snimljena na Božić 1914. na zapadnoj fronti.

Neki vojnici koji nisu imali ništa drugo za poklon razmjenjivali su gumbe s uniforme. Božićno je primirje bilo najvidljivije u ničijoj zemlji između njemačkih i britanskih postrojbi.

Fotografija njemačkih i britanskioh vojnika na badnji dan 1914. negdje na zapadnom frontu.

Fotografija njemačkih i britanskih vojnika i dočasnika na Badnji dan 1914. negdje na zapadnoj fronti.

Prije samog rata brojni Nijemci vični u inženjerstvu i obrtništvu radili su na britanskom otočju. Nijemci su iz Britanije ponijeli ljubav prema nogometu te su se tijekom božićnog primirja interesirali za rezultate iz Engleske lige. Do kraja su Badnjeg dana organizirani zajednički pokopi ubijenih suboraca, a u večernjim su satima vojni orkestri zajednički svirali prigodne pjesme.

Fotografija nogometne utakmice na ničijoj zemlji.

Fotografija nogometne utakmice na ničijoj zemlji.

Na dan Božića 25. prosinca 1914. primirje je postalo još vidljivije. Održale su se nebrojene nogometne utakmice između zaraćenih strana krpenim loptama koje su sudionici napravili što su bolje mogli. Čak je zabilježen slučaj u kojemu je britanskog vojnika ošišao njemački frizer, a postoje i zapisi o tome kako su njemački i britanski vojnici zajedno napravili svinjsko pečenje koje su ravnopravno podijelili među sobom.

Još jedna fotografija utakmice između njemačkih i britanskih vojnika snimljena na Božić 1914.

Još jedna fotografija utakmice između njemačkih i britanskih vojnika snimljena na Božić 1914.

Nemojmo zaboraviti da se zapadna fronta protezala od Atlantika i belgijske obale do švicarskih Alpa, a većina je vojnika dolazila iz ruralnih područja država sudionica rata te nikada prije nije bila van svoje pokrajine ili župe.

Britanski vojnici jedu pored plitkog groba njihovog suborca.

Britanski vojnici jedu u rovu pored plitkog groba njihovog suborca.

Vojnici su se uglavnom novačili u starosti od 18 do 24 godine i nisu mogli zamisliti strahote koje su proživljavali u rovovima.

Rov francuskih vojnika.

Rov francuskih vojnika.

Naime, svi su rovovi Prvog svjetskog rata bili puni ušiju i krpelja, a često su sadržavali plitke grobove ubijenih. Lešine mrtvih vojnika raspadale su se u neposrednoj blizini istih, u ničijoj zemlji.

Britanski kapetan u poljskom šatoru nekoliko kilometara od fronte.

Britanski kapetan u poljskom šatoru nekoliko kilometara od fronte.

Za razliku od običnih vojnika, svi su srednji i viši časnici dolazili u blizinu fronte samo na nekoliko sati dnevno, a stanovali su u ugodnim seljačkim i ladanjskim kućama na barem desetak kilometara od bojišnice. Časnici su imali i svoje pobočnike koji su izigravali njihove batlere i sluge. Dok su vojnici dolazili iz seljačkih i radničkih obitelji, časnici su bili mladi plemići i bogatuni iz buržoaskih obitelji.

Tipičan britanski rov.

Tipičan britanski rov.

S obzirom na podjele u vojsci, nimalo ne čudi strah nadređenih zbog eventualne fraternizacije i prijateljevanja među vojnicima zaraćenih strana. Tijekom 05. prosinca 1914. general  Sir Horace Smith-Dorrien, zapovjednik drugog britanskog korpusa, na zapadnoj je fronti izdao naredbu o “zabrani bilo kakvog prijateljskog ponašanja prema neprijatelju” smatrajući kako je blisko smještanje neprijateljskih rovova sveopća opasnost po moral jer vojnicima pada na pamet politika “živi i pusti duge da žive” uz nesmotren prestanak borbi i gubitak želje za ubijanjem neprijateljskih snaga.

general Dorriedn je bio protivnik bilo kakvog primirja na zapadnom frontu.

General Dorrien bio je protivnik bilo kakvog primirja na zapadnoj fronti.

Njegova je naredba brigadnim zapovjednicima ostala zapamćena i dan danas kao očigledni strah poneriziranih časnika od prirodne ljudske želje za mirom i mirenjem.

Murdoch M. Wood tijekom 1914. služio je kao vojnik na zapadnoj fronti, a 30-tih godina XX. vijeka izjavio je kako obični vojnici nikada ne bi ispalili niti jednog jedinog metka, da se njih pitalo.

Adolf Hitler na zapadnom frontu.

Adolf Hitler na zapadnoj fronti kao skupnik.

Adolf Hitler koji je na zapadnoj fronti služio kao teklič s činom skupnika XVI. bavarske regimente smatrao je kako primirje za vrijeme rata ne dolazi u obzir:

“Takva se stvar ne smije događati za vrijeme rata. Zar Nijemci nemaju osjećaj časti?”

Bez obzira na htijenja establišmenta božićno je primirje u mnogo čemu promijenilo izgled ničije zemlje. Nakon pokopa mrtvih i čišćenja lešina konja i mazgi koje su vukle streljivo i teško naoružanje u besmislenim i krvavim jurišima u kojima je tijekom prvih nekoliko mjeseci rata poginulo milijun i pol vojnika, većini vojnika na zapadnoj fronti nije godila pomisao o ubijanju.

Život u rovu na zapadnom frontu.

Život u rovu na zapadnoj fronti prvog australskog pješačkog bataljuna.

Čak štoviše, nisu razumjeli kako “Rat svih ratova može okončati buduće ratove”. Naime, propaganda s obje strane tvrdila je kako se Prvi svjetski rat ili “Veliki rat” vodi kako bi se spriječili budući ratovi te kako bi konačno zavladao vječiti mir.

Fotografija vijesti Daily Mirrora o božićnom primirju.

Fotografija vijesti Daily Mirrora o božićnom primirju.

Početkom siječnja 1915. Times je prvi objavio članak o božićnom primirju, a u njemu se nalazio prijepis liječnika koji je opisao nogometnu utakmicu između “nas i njih na ničijoj zemlji”. Njemački je tisak tvrdio kako su Nijemci pobijedili Engleze 3-2 u neobičnoj božićnoj nogometnoj utakmici. Nakon toga su brojni britanski listovi objavili istu vijest.

Naslovnica Daily Graphica o božićnom primirju.

Naslovnica Daily Graphica o božićnom primirju.

Na žalost, službeni su vojni izvori tvrdili kako se nije odvila niti jedna “prijateljska nogometna utakmica jer ne postoji fraternizacija između britanskih vojnika i neprijatelja” uz napomenu kako bi “bilo potpuno suludo dozvoliti Nijemcima da oni vide koliko su slabo opremljeni i branjeni britanski rovovi”.

Naslovnica The Illustrated London Newsa posvećena božićnom primirju.

Naslovnica The Illustrated London Newsa posvećena božićnom primirju.

Unatoč propagandi, poručnik Ian Stewart iz bataljuna Gorštaka Argylla & Sutherlanda dobio je suvenir od časnika 133. saske kraljevske regimente koji mu je poklonio fotografiju svog nogometnog tima nakon božićne nogometne utakmice u kojoj su Nijemci zaista pobijedili Engleze golom razlike. Škotski se časnik sjeća kako su nogometnu utakmicu igrali u zamrznutom kupusištu ničije zemlje te da su “Fritzevi pobijedili tri naprama dva”, ali da to nije bilo važno, glavno je bilo to da su odigrali utakmicu.

Saski nogometni tim 133 regimente, poklon Njemačkog časnika škotskom kolegi naakon božićne nogometne utakmice.

Saski nogometni tim, poklon njemačkog časnika 133. saske regimente škotskom kolegi nakon božićne nogometne utakmice.

Tijekom 60-tih godina XX. vijeka nekadašnji poručnik 133. saske kraljevske regimente, Johannes Niemann dao je izjavu o božićnom primirju i utakmici u kojoj su sudjelovali čak i neki škotski oficiri te je potvrdio njemačku pobjedu.

Britanski vojnik George Eade zabilježio je svoju komunikaciju s njemačkim vojnikom tijekom božićnog primirja:

“Danas imamo mir. Sutra ćeš se ti boriti za svoju zemlju, a ja ću se boriti za svoju zemlju.”

Francuski rov na zapadnoj fronti tijekom božića 1914.

Francuski rov na zapadnoj fronti tijekom Božića 1914.

Utakmice su održavale diljem fronte između Britanaca i Nijemaca, no u dijelu s Belgijancima i Francuzima situacija je bila malo ozbiljnija. Naime, početkom rata Nijemci su osvojili gotovo cijelu Belgiju i trećinu Francuske. Iako se na Badnji dan i Božić nije pucalo, ne postoje povijesni dokumenti o primirju i fraternizaciji između Belgijanca i Francuza na jednoj strani i Nijemaca na drugoj strani.

Minobacač u britanskom rovu.

Minobacač u britanskom rovu.

Sporadične su borbe počele već 26. prosinca, a božićno je primirje definitivno nestalo prvim danom 1915. godine jer su stožerni generali naručili topničke udare, snajperske napade i minobacačke salve.

Sir Douglas Haig nije dozvoljavao nikakvoponavljanje primirja iz 1914.

Sir Douglas Haig nije dozvoljavao nikakvo ponavljanje primirja iz 1914.

Do Božića 1915. časnici s obje strane dobili su naputke o zabrani mirenja i fraternizacije. Najglasniji je u tome bio Sir Douglas Haig koji je željeznom rukom vodio britansku vojsku kroz Prvi svjetski rat. On je svaku fraternizaciju s neprijateljem smatrao ravnoj izdaji, a oficirima na terenu naređivao je da od “mekušaca” stvaraju “ubojice” koji se neće libiti iskoristiti bilo kakvu situaciju za ubijanje neprijatelja.

Vojnik Robert W. J. keating je sudjelovao u božićnom primirju 1915.

Vojnik Robert W. J. Keating sudjelovao je u božićnom primirju 1915.

Pa ipak, pokušaja je itekako bilo. U dnevniku je Roberta W. J Keatinga, vojnika kraljevske velške regimente, otkriveno kako je na 25. prosinca 1915. prekršio zapovjedi časnika te je zajedno sa svojim suborcima prešao u ničiju zemlju kako bi Nijemcima čestitao Božić. Vojnici su se međusobno dogovorili da neće ispaliti metka do 31. prosinca. Već sutradan je u njihovo područje stigao brigadni general Lord Henry Seymour koji je zaprijetio vojnim sudom bilo kojem vojniku koji pokuša fraternizaciju s Nijemcima. Unatoč prijetnji generala, nitko od zavađenih strana nije ispalio niti jednog metka do novogodišnje noći.

Slavno božićno primirje iz 1914. bilo je u mnogo čemu ilegalno i neslužbeno, no ušlo je u povijest jer je pokazalo kako empatično ljudsko biće teži miru, dok psihopatski establišment teži ratu i uništavanju. Jesmo li išta naučili u zadnjih 100 godina, prosudite sami.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

The forgotten Christmas truce the British tried to suppress

1915 WW1 diary gives account of second Christmas truce

How Christmas Truce led to court martial

World War I: Lessons from the Christmas Truce of 1914

101 Years Ago Today, Christmas Truce Halted World War I

Christmas truce- Wikipedia

Silent Night: The Story of the World War I Christmas Truce of 1914

The truth about the Christmas Day football match

Prvi svjetski rat

Đuro V., kralj Ujedinjenog Kraljevstva

CHRISTMAS TRUCE OF 1914

What really happened in the Christmas truce of 1914?

The Real Story Of The Christmas Truce

The Story of the WWI Christmas Truce