PRIZMA DRUŠTVA

Što su društveno korisne laži?

Autor: Anamarija Vukojević

Jedna od važnih lekcija koju svi trebamo naučiti je da su nam naši roditelji prenijeli i svoje vlastite iluzije, te da su nas znali lagati. Neke iluzije i laži su nam usadili svjesno, no većinu smo pokupili kao svojevrsni uteg kojeg smo ponijeli u svoj život vjerujući da je sve što su nam rekli apsolutna istina. Jedan od tih utega je uvjerenje da ne bismo trebali lagati. Nitko od nas ih nije poslušao jednostavno zato što je nemoguće ne lagati, ponekad laž može biti spas u opasnoj situaciji, a ponekad je ona dio zaštite naše intimnosti na koju imamo pravo. No, ono što su ostavili za sobom u nama je vječita krivnja koju osjećamo kad lažemo, osim ako netko nema neki oblik karakternog poremećaja. Prosocijalno ponašanje može sadržavati ‘bijelu’ i ‘plavu’ laž, te nam može pomoći u skidanju utega krivnje koju osjećamo kad lažemo. ‘Crna laž’ se obično povezuje s antisocijalnim ponašanjem.

Lažemo od treće godine života

Većina istraživanja sugeriraju da djeca razvijaju sposobnost laganja u dobi od tri godine. Do pete godine, gotova sva djeca mogu (i hoće) lagati kako bi izbjegla kaznu ili obveze, neki od njih će sporadično izreći prosocijalnu laž. Od sedme do devete početi će se oslanjati na laž da bi zaštitili druge ljude ili da im pomognu da se osjećaju bolje, trenutak u kojem se smatra da su prosocijalne laži opravdane.

Prosocijalno ponašanje je društveno ponašanje kojemu je cilj korist za druge i društva u cjelini.

Antisocijalno ponašanje su djela koja štete nekom pojedincu ili društvu u cjelini.

Svi smo kao mali čuli priče o Djedu Mrazu i babarogi, kad smo bili mali bili smo sigurni da je to istina, jer su nam to rekli naši roditelji. Zašto bi nas roditelji lagali? I da, doista zašto roditelji govore takve stvari svojoj djeci? Sve su to lažne priče a učinak koji su takve laži ostavile na umu djeteta kojeg se istovremeno uči da vjeruje svojim roditeljima su breme o kojem smo govorili u uvodnom postu.

Od ove laži koju prodajemo svojoj djeci koristi ima samo industrija.

Od ove laži koju prodajemo svojoj djeci koristi imaju određene grane industrije i trgovci.

S četiri godine djeca znaju razlikovati istinu od laži i već su naučili izgovarati laži kako bi ostvarili neku korist za sebe. Drugi razlozi zbog kojih djeca lažu su: da bi se igrali s vama, zašto što misle da je laganje zabavno, da bi dobili kontrolu nad vama, da bi izbjegli kaznu, da bi prebacili krivnju na nekog drugog, jer se boje ili su anksiozni, da bi izbjegli raditi nešto što ne žele ili zbog ljubomore.

S pet do osam godina lažu sve više da bi vidjeli u kojim situacijama, kako i koliko mogu ostvariti korist za sebe.

S devet do dvanaest godina djeca bi već trebala razlikovati dobro i loše i kakve posljedice mogu imati njihova djela na druge, te osjećaj suosjećanja prema drugima.

Koliko roditelja svojoj djeci (ili studentima) kaže da će sve biti u redu u želji da im stvori osjećaj sigurnosti (lažan), dok je istina sasvim suprotna? Jeste li ikada bili s njima iskreni u vezi onoga što vam se događa ili u vašem ljubavnom životu? Kad lažemo da bismo zaštitili našu djecu od gorke istine, istovremeno ih i učimo da lažu.

Takvu vrstu laži znanstvenici zovu “prosocijalne laži” odnosno laži za tuđu korist, za razliku od “antisocijalnih laži” koji predstavljaju laži isključivo za svoju osobnu korist. Istraživači tvrde da su ove prve laži motivirane sa snažnim osjećajem, empatijom i suosjećanjem prema drugima.

Djeca u djetinjstvu dobivaju tzv. ‘teoriju uma’ što je u psihologiji termin koji se koristi kako bi se opisala sposobnost razlikovanja naših vlastitih uvjerenja, namjera, želja i znanja što bi eventualno moglo biti u umovima drugih ljudi. Zato su djeca koja nauče lagati vrlo rano u prednosti na putu samorazvoja u odnosu na drugu djecu. Oni su već došli do važne spoznaje da ne dijele svi iste misli, osjećaje i zaključke.

Antisocijalno laganje se kod djece pojavljuje prije nego prosocijalno laganje jednostavno zato što je jednostavnije; jedino što traži od vas je da shvatite da odrasli ne mogu čitati vaše misli. S druge strane, za prosocijalno laganje je potrebno više od teorije uma. Potrebna je sposobnost identificiranja patnje kod druge osobe (empatija) i želju da ublažite tu patnju (suosjećanje).

Čak i više od toga, uključuje predviđanje koliko će naše riječi i djela eventualno uzrokovati patnju u hipotetskoj budućnosti. Iako, prosocijalno laganje uključuje najmanje četiri različita svojstva: teoriju uma, empatiju, suosjećanje i kombinaciju sjećanja i imaginacije koja nam pomaže da predvidimo posljedice naših riječi.

Ovo je posebno važno kad su u pitanju naša djeca, jer mi očigledno pretpostavljamo da ona imaju sve ta svojstva kad im lažemo.

Psiholog s Harvarda Felix Warneken je 2015. objavio studiju. Istraživali smo lažu li djeca jednostavno iz pristojnosti ili kao sredstvo za poboljšavanje tuđeg raspoloženja. U istraživanju smo koristili dvije slike koje su naslikale dvije odrasle osobe, jedna je bila dobra druga je bila grozna. Ako odrasli nisu pokazali neki poseban ponos sa slikom, djeca su bila iskrena kad su govorili je li im slika dobra ili loša. Ako je odrasla osoba bila tužna sa svojim lošim umjetničkim djelom, većina djece je požurila da uvjere osobu da nije bila baš tako loša, drugim riječima, rekli su ‘bijelu laž’. Što su djeca bila starija, to je bilo vjerojatnije da će reći da je loša slika bila dobra. Pošto ne postoje negativne posljedice u ovakvoj situaciji, djeca su samo željela da se odrasli osjećaju dobro u svojoj koži.

Dok su laži netočno korištenje činjenica koje se koriste kao sredstvo za stvaranje lažnih dojmova, upravljanje dojmovima ili prikrivanje aktivnosti – da bi utjecali na misli i djela drugih, ‘bijela laž’ predstavlja namjerno izbjegavanje istine kako bismo iz suosjećanja ili empatije pomogli drugoj osobi da se osjeća bolje, također ova laž nema posljedice. Za razliku od ‘bijele laži’, ‘plava laž’ (siva laž) predstavlja laž kojom želimo zaštititi neku osobu koja je učinila neko nedjelo.

Drugim riječima, prema Warnekenu, djeca pokušavaju riješiti dvije konfliktne norme (koje im namećemo obično bez ikakvog objašnjenja) – iskrenost vs. ljubaznost.

Djeca su kao spužve, promatraju nas i kad nismo toga svjesni. Nemojte djeci uljepšavati sliku o svijetu jer ćete ih na taj način onemogućiti u snalaženju u svijetu.

Djeca su kao spužve, promatraju nas i kad nismo toga svjesni. Nemojte djeci uljepšavati sliku o svijetu jer ćete ih na taj način onemogućiti u snalaženju u svijetu.

Warneken postavlja pitanje: “Kada osjećaji druge osobe imaju pravo prvenstva pred istinom? Npr. ako netko kuha nešto za vas i to jelo nije baš nekog okusa. Ako se ta osoba sprema za školu kuhanja, prosocijalno ponašanje bi tada bilo da budete iskreni kako biste dali toj osobi priliku da popravi svoje kuharske vještine. No, ako se radi o jelu koje vam sprema vaša draga koja vam je nebrojeno puta skuhala odlično jelo, prosocijalno ponašanje bi značilo da ovaj put slažete i kažete da je jelo odličnog okusa.”

Djeca će također s vremenom početi govoriti i ‘plave laži’ koje predstavljaju laži kojima želimo zaštiti naše braće i sestre, rođake i prijatelje kad su počinili neko nedjelo, krađu i slično.

U prilog dokazu da se laži mogu razlikovati i na licu djeteta je studija koju je proveo Paul Ekman iz Facial Action Coding System koji je uz pomoć tog sistema mapirao lice djece kad su govorili laži kako bi služili sebi i kad su govorili laži kad su željeli ugoditi drugima. Tim sa Sveučilišta u Torontu je otkrio da različite vrste laži produciraju značajno različite facijalne ekspresije.

Prosocijalna laž (što uključuje i slučaj kad dobijemo razočaravajući poklon) je ‘otkrivena’ u ekspresiji koja sliči na sreću – usna podignuta na desnu stranu koja zapravo prikriva skriveni smijeh i treperenje s očima koji se povezuju sa srećom. Lica djece koja lažu kako bi prikrili prezir obično naboraju malo usne.

Gotovo je sigurno da podsvjesno vidimo te znakove uz zvuk koju laž ima. No, posljednja istraživanja su otkrila da hvatanje nekoga u prosocijalnoj laži je različito od onoga kad netko izrekne antisocijalnu laž iliti ‘crnu’ laž, zapravo otkrivanje takve laži može pomoći u povećanju povjerenja i društvene povezanosti. Otkriveno je da ljudima ne smeta altruistična laž dok ‘crna’ uništava svako povjerenje.

Iako većina ljudi tvrdi da lažu zato što svi lažu, važno je uvidjeti razliku u različitim vrstama laži. Na koncu, svi tražimo iskrenost u svim područjima svoga života, no jesmo li ju spremni dati i možemo li naučiti razlikovati mudro izabiranje različitih vrsta laži?

S druge strane, postoji i nenamjerna laž kad prenosimo informaciju o kojoj imamo pogrešno znanje, u takvoj situaciji bolje je priznati da u nešto nismo sigurni i prostudirati temu bolje nego upasti u zamku Dunning-Krugerovog sindroma i dobili brzopoteznu etiketu ‘glupaka’.

Dakle, čini se da stvari nisu tako crno-bijele. Ova otkrića iz znanstvenih studija nisu samo činjenice već i važni savjeti kako se razviti u bolju osobu, a ako ste uz to i roditelj izazov je puno veći, no sreća koju ćete osjetiti kad vidite svoje dijete da se lakše, zbog vašeg znanja, snalazi u svijetu je nemjerljiva.

Video koji slijedi prikazuje situaciju koja je vjerojatno većini roditelja poznata, osim nadamo se dijela u kojem mama izvrši nevjerojatno okrutnu kaznu: klinac koji slaže mamu (‘crna laž’), zatim bratova ‘plava laž’ kad slaže za brata da nije preskakao ogradu, uhvaćen u laži, mamina kazna (uočite kako se mlada mama smije na ovo) i na kraju potpuni nedostatak krivnje, objektivnosti i ljubavi prema svom djetetu:

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Children tell white lies to make others feel better

The role of executive functions and theory of mind in children’s prosocial lie-telling

Too tired to taint the truth: Ego-depletion reduces other-benefiting dishonesty

Developmental profiles of children’s spontaneous lie-telling behavior

New research: What’s so good about lying?

Facial Action Coding System

Convincing Your Kids Santa Is Real Is Bad For Their Mental Health

Lying in the name of the collective good

Truth Lies Deception and Coverups – Democracy Under Fire

Age by age guide to lying

Lying children