Autor: Ljubica Šaran

Ljudska bića se obično najviše spore po pitanjima politike i religije. Iako moćnici vode ratove za resurse, običnom puku su takvi krvavi sukobi predstavljeni kao “borba protiv opasnog neprijatelja čija politika je pogubna” ili pak “borba protiv nevjernika”. Kako god bilo s nama upravljaju “ljudi” bez imalo empatije i osjećaja, njihova bolesna vladavina je prožela sva politička uređenja, bez obzira na nazivnik i elemente vladavine. S obzirom da nas takvi ljudi vode jedino u propast, odlučili smo postaviti pitanje koje pokazuje kojem političkom uređenju su najskloniji naši čitatelji.

Podaci su poprilično interesantni.

Ovaj put je našu anketu pregledalo 93 ljudi, od toga je 39 odlučili izabrati svoju opciju. 43% sudionika su žene, dok je 57% muškaraca. Na anketi su se čitatelji zadržavali gotovo minutu. Naše ankete ne reklamiramo i ne promičemo ih oglasima, što je vrlo važno za napomenuti, s obzirom da profesionalne kolege pribjegavaju agresivnom oglašavanju kako bi dobile što više sudionika. Mi se jedino možemo nadati da će s vremenom više ljudi odlučiti da se njihovo mišljenje na neki način “čuje”.

Vaši dogovori su sasvim jasni.

Pitanje je bilo: koji oblik vladavine je najbolji za narod?

Čitatelji su odgovorili na sljedeći način:

2,6% čitatelja smatra kako je najbolji oblik vladavine demokracija s jakom središnjicom. Isti postotak su dobili i odgovori poput: plemenskog uređenja i komunizma.

5,3% čitatelja smatra kako je parlamentarna demokracija s profesionalnim političarima, najbolji oblik vladavine za narod.

5,3 % čitatelja smatra kako je republika s labavom središnjicom i jakim regijama, najbolji oblik vladavine. 

10,5% čitatelja smatra kako je socijalizam najbolji oblik vladavine.

31,6% čitatelja se odlučilo za anarhiju kao najbolji oblik vladavine. 

39,5% čitatelja smatra kako je najbolji oblik vladavine postimperijalistički sustav.

No što je to postimperijalizam?

U tekstu kojeg je napisao Pierre Lescaudron sa Sott-a, pod nazivom: Postimperijalizam: Predložak za novi društveni poredak, stoji sljedeće:

Ideja je dalje rasla uz čitanje odličnog rada Alexandera Dugina “Četvrta politička teorija“. Postoji nekoliko sličnosti između oba modela. No, za razliku od Dugina koji predlaže strategiju tranzicije iz trenutnog liberalnog svijeta u njegov četvrti politički model, mi se ovdje fokusiramo samo na specifičnosti našeg idealnog svijeta nakon tranzicije. Zbog toga se naš model naziva “postimperijalizam”.

Naša hipoteza je da će američko carstvo uskoro propasti, te da bi za sobom moglo povući većinu planeta. Ova globalna katastrofa može nastati zbog intervencije ljudske i/ili kozmičke vrste. Postimperijalizam nudi model društva koji bi mogao procvjetati nakon tog glavnog resetiranja.

Dakle, trenutni zadatak je bio, ni manje ni više, nego smišljanje organizacije idealnog društva. Sve što sam mogao smisliti je bila poprilično naivna slika slična Bilbovom selu iz Gospodara prstenova. Zasigurno sam bio svjestan mnogih nedostataka trenutnog sistema, no koji su to najbolji načini za njegovo izlječenje? Stoga sam, kao i obično, za vrijeme okupljanja oko kuhinjskog stola, počeo propitkivati, malo o ovome, malo o onome, a drugi bi predlagali solucije.

Bio sam iznenađen kada sam vidio koliko smo svi mi već razmišljali o ovoj temi, i koliko smo dodatnih misli razmijenili za vrijeme tih razgovora. To sugerira da zaista postoji duboka potreba svih nas za boljim svijetom, te da to ide puno dalje od običnog nerealnog sna. Doista, u nastavku ćete pronaći brojne vrlo operativne i konkretne ideje koje su definitivno vrijedne testiranja.

Dakle, na taj način smo osmislili karakteristike našeg idealnog društva. Ovo je, po definiciji, nezavršen rad koji se treba razviti, na organski način. To je prvi korak koji za cilj ima usađivanje sjemena u um čitatelja, te poticanje njega/nje na razmišljanje o tom idealnom svijetu. Budimo iskreni, svako veliko (i ne baš tako veliko) dostignuće na ovome svijetu je započelo s idejom, bljeskom imaginacije ili inspiracije koja je uputila proces, koji je pak postao temelj njegove realizacije.

Lescaudron nastavlja sobjašnjenjem:

Unatoč očiglednim destruktivnim učincima komunizma, kapitalizma i socijalizma, ne bismo trebali odbaciti sve iz spomenutih sustava. Naš “post-imperijalizam” teži očuvanju pozitivnih aspekata bilo koje prijašnje ideologije, dok bismo, naravno, odbacili sve njihove destruktivne sastojke.

Također bismo trebali imati na umu da su loši učinci spomenutih ideologija nastali vjerojatno ne toliko zbog njihove unutarnje prirode, nego više zbog načina na koje su ih patološki vođe primijenili na društvo.

Dakle, u postimperijalizmu, na poslovnoj razini prevladava oblik kontroliranog kapitalizma. Regulacije sprječavaju uobičajene zamke prošlog kapitalizma, odnosno špekulacija, monopola, lobiranja, industrijskog onečišćenja, programirane zastarjelosti, neetičnog oglašavanja, neravnoteže kapitala/rada. Unutar tog regulatornog okvira, poštena trgovina te ponuda i potražnja upravljaju razmjenom roba i usluga, a težina birokracije je svedena na minimum kako bi se osigurale fluidne, brze i učinkovite poslovne aktivnosti.

Na državnoj razini, postimperijalizam uglavnom provodi socijalističku politiku. Porezi osiguravaju socijalna dobra države, koja preraspodjeljuje bogatstvo i nudi besplatno obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i prijevoz. Ona također kontrolira ključne industrijske sektore poput energetike i rudarstva. Država ima za cilj stvoriti najbolju pravnu, upravnu i financijsku okolinu za zajednice kako bi se skladno razvijale.

Na razini zajednice, primjenjuje se pozitivan oblik komunizma. Zajednice su srž, glavni dio postimperijalnog društva. Vrlo su samostalne, podižu poreze, posjeduju zemlju i zgrade te imaju vlastitu gardu i vladu, te su stoga centralna jedinica društva. Međutim, najvažnija značajka postimperijalnih zajednica je ona nematerijalne prirode, odnosi se na vrlo visoku razinu suradnje, pomoći, dijeljenja, povjerenja i solidarnosti koja bi prevladavala između svih njenih članova.

U ostatku teksta se postimperijalizam detaljno objašnjava, stoga vas molimo da pročitate članak kako biste dobili “zlata vrijedne” informacije.

Postimperijalizam je definitivni pobjednik.

Neki naši čitatelji smatraju kako je nemoguće imati političko uređenje bez profesionalnih političara, drugi pak smatraju kako je direktna demokracija nemoguća jer treba donositi brze odluke kako bi država funkcionirala, a to se s današnjim alatima direktne demokracije ne može postići. Drugi pak smatraju kako je “narod” stoka te se s njime treba vladati čvrstom rukom, neki su čak zaključili da mi ne zaslužujemo ništa bolje od onoga što smo dobili i tko s nama vlada jer smo mi izabrali nesposobne i pokvarene političare. Pa ipak, mi smatramo kako glavni problem leži u patokraciji – vladavini psihopata koji se pretvaraju da su empatična i normalna ljudska bića. Svi sustavi vladavine su postali korumpirani, prva stvar koju bismo trebali naučiti je tko su psihopati i kako oni razmišljaju, druga stvar bi trebala biti njihova izolacija iz društva, stanovito čišćenje, no to se neće dogoditi sve do trenutka dok nema kritične mase ljudskih bića koji o toj temi znaju dovoljno, točnije koji mogu prepoznati psihopatu.

Kako god bilo, nadali smo se da će ovo pitanje predstavljati stanovitu mentalnu vježbu kako bismo izašli iz kondicioniranih okvira, kako bismo se mogli zapitati: u kakvom društvu zaista želimo živjeti, koji oblik vladavine bismo željeli za normalan i zdrav život?

Ne znamo jesmo li vas uspjeli potaknuti na razmišljanje, no svakako bismo svima željeli bolju i sigurniju budućnost, a ne vucaranje od jednog do drugog rata, od jedne do druge ekonomske krize ili pak novih načina kreditno dužničkog ropstva i srozavanja naših sloboda.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.