PRIZMA DRUŠTVA

Kako izbjeći zamku ogromnih, bespotrebnih podataka na internetu?

Anamarija Vukojević

Ogromna količina informacija kojima smo svakodnevno obasipani može dovesti do oštećenja mozga, tako barem tvrde znanstvenici. Sigurno ste ovo ‘tvrde znanstvenici’ čuli previše puta u životu da biste tome vjerovali. No ako ništa drugo moramo se složiti da je takvo učenje bez ‘konteksta’ jednostavno besmisleno?

Osim što je besmisleno negativno utječe na naše neurološke i kognitivne funkcije, troši nam vrijeme, čini nas manje učinkovitima i pod stalnim stresom. Da biste pravilno izgradili kontekst potrebni su vam modeli, mape i sheme za što je esencijalna dugoročna memorija. Jedna od stalno prisutnih opasnosti na internetu je razbacana pozornost koja ne doprinosi kontemplaciji i formiranju dubljeg značenja, odnosno povezivanju točkica iliti gradnji konteksta.

Multitasking

Iako puno ljudi voli vjerovati da su jako dobri u ‘multitaskingu’ te da to govori o njihovoj superiornoj inteligenciji znanstvenici su ustvrdili da ljudi zapravo samo misle da obavljaju više stvar istovremeno, dok zapravo se samo prebacuju s jednog zadataka na drugi. Što je najgore, tada kognicija ispašta najviše.

Ljudi imaju sklonost monofokalnosti, što znači da mogu biti posvećeni samo jednom, posebnom području. Da biste ovo shvatili možda je najbolji primjer militantnih vegana koji u zaključivanju uzimaju u obzir samo jednu stranu cijele priče, u ovom slučaju zlo životinjskog uzgoja, a da pri tome ne znaju ništa o politici, floru, tehnikama propagande, cjepivima, patokraciji, ponerizaciji i slično.

Lijepo zvuči da smo sposobni istovremeno raditi nekoliko stvari odjednom, no je li to doista istina i kako to utječe na naš mozak?

Povratna petlja ovisnosti o dopaminu

To brzo prebacivanje s jednog zadatka na drugi, koji neki vole zvati multitaskingom neuroznanstvenik Daniel J. Levitin je najbolje objasnio ovako:

…”multitasking stvara povratnu petlju ovisnosti o dopaminu, učinkovito nagrađujući mozak za gubljenje fokusa i stalnu potragu za stimulacijom”, dodajući da ovo brzo prebacivanje s jednog zadatka na drugi “podešava one centre u mozgu koji tragaju za novostima i nagradama, što uzrokuje erupciju endogenih opioida (nije ni čudo da je tako dobar osjećaj!), a sve na štetu našeg ostanka na primarnom zadatku. To je krajnji slatkiš praznih kalorija za mozak. Umjesto žetve velikih nagrada koje dolaze iz kontinuiranog, fokusiranog truda, mi pobiremo prazne nagrade završavajući tisuće malih šećerom obloženih zadataka.”

Možda ćete najbolje primjetiti koliko endogeni opiodi utječu na nas je kad pokušate prekinuti svoje dijete u igranju video igrice na kompjuteru ili playstationu.

Još jedan problem koji je otkrio Russ Poldrack, neuroznanstvenik sa Stanforda je:

…učenje informacija kroz multitasking uzrokuje da nove informacije idu u pogrešan dio mozga. Npr. ako učenici uče i gledaju TV istovremeno informacije iz njihovog domaćeg zadatka idu u striatum, regiju specijaliziranu za spremanje novih procedura i vještina, a ne činjenica i ideja. Bez ometanja televizije, informacije odlaze u hipokampus, gdje se organiziraju i kategoriziraju na načine tako da ih je poslije lakše povratiti.

Clickbait članci 

web članci s privlačnim naslovima iza kojih gotovo uvijek stoji nekvalitetan ili netočan sadržaj, svrha im je samo zarada koju ostvaruju kroz klikanje na iste i dijeljenje.

Ova vrsta članaka nije niti nimalo bezopasna:

‘Clickbait’ članci ne sadrže mnogo vrijednosti. To je jedan od razloga zašto ljudi ponovno čitaju neki članak i ne sjećaju se da su ga pročitali. Mozak je odredio da se radi o smeću i potom se riješio toga radije nego da ga pohrani. A to dolazi s visokim troškom prilika – vrijeme je limitirano, mogli ste ga provesti mudrije nego na beskrajni lanac besmislenih ‘soundbite-ova’ [lako pamtljivih zvučnih ili tekstualnih isječaka, fraza ili rečenica kojima se sažima neki sadržaj ili izvještaj, op. prev.]

S godinama ovaj problem raste:

Smeće u knjižnici uneređuje prikupljanje točnih, relevantnih informacija, i staje na put učinkovitom i djelotvornom korištenju naših mozgova – uzrokuje da se okrenemo traženju još smeća. Gubimo svoju sposobnost razlučivanja.

Još jedan veliki problem našeg društva i uznapredovalog, lakog širenja informacija je i potreba nekih ljudi za soundbiteovima koja im daje osjećaj da su izrazito pametni, te se vole razmetati izrazima, izjavama iza kojih nema čvrstog i temeljitog znanja:

Problem je u tome što površno znanje vrlo brzo ispari, poput vlage iz gornjeg sloja tla. Ipak, većina ljudi djeluje na istoj razini površnog znanja! Dakle, u izobličenom nastupu igre teorije, nas se rijetko ako i ikada prozove radi naših gluposti (jer se ljudi boje da ćemo i mi njih prozvati zbog njihovih gluposti.)

Rezultat toga je da ovo površno, iluzorno znanje kasnije preuzimamo iz svojeg skladišta “znanja”i primjenjujemo s prevelikim samopouzdanjem kada donosimo odluke (često vođeni podsvješću) u različitim kontekstima, s užasnim krajnjim rezultatima.

Čitatelji su ti koji određuju koliko dugo će se neki blog, stranica, medij održati na internetu. Najbolji način da provjerite koliko je neki medij pošten, odgovoran i savjestan su detalji u njegovom tekstu. Po tome možete najbolje razlikovati i filtrirati one koji površno rade svoj posao od onih koji jasno naznačuju reference.

Michael Linch, profesor filozofije sa Sveučilišta Conecticut je u svojoj knjizi “The Internet of Us” objasnio opasnost koja se krije u, po njemu viziji bliske budućnosti, iliti neuromedijima koji bi trebali pohranjivati informacije direktno u naš mozak:

Sjajna stvar kod naših digitalnih uređaja je što nam daju pristup svim informacijama, ispravnim i pogrešnim. Ako se ovde zadržimo na točnim informacijama, to znači da imamo pristup paketima ili listama činjenica koje mogu biti parcijalno od velike koristi. Ali ove liste činjenica nam ne odgovaraju na pitanja kako i zašto. Razumjeti nešto znači vidjeti kako se činjenice uklapaju, spojiti točkice. Pomislite na vrstu dubljeg znanja kakvo ima jedan povjesničar – ne radi se o tome što on zna da su se neke stvari dogodile na taj i taj datum, nego to što razumije kako i zašto su se dogodile.

Pretraživanje na Googlu:

Kada pretražujemo uz pomoć Googla, linkovi koji se prvi pojave su produkt generičkog algoritma i matematičkih tehnika kojima mi nemamo pristup. Ali znamo ovo: oni su produkt naših preferencija. Dakle ono što vidimo kao rezultat pretrage jeste ishod filtriranja koje su obavili milioni i milioni korisnika, uključujući i nas same.

Izgradnja konteksta

Razvijanjem svjesnosti o širem spektru relevantnih područja pomažemo si da nas je teže izmanipulirati od strane onih koji nas na različite načine, kroz prehranu, zagađenje zraka, marketing, propagandu truju i onemogućavaju u realnom, objektivnom i širom razmišljanju.

Mi zapravo ne trebamo toliku količinu informacija koliko trebamo strukturnije informacije i više fokusa.

Većina ljudi je svjesna činjenica da hrana utječe na njih, no jeste li svjesni koliko svakodnevne informacije, članci, klikovi koje klikate utječe na vaše ‘neznanje’?

U članku o tome koliko ono što čitate mijenja učinkovitost rada vašeg mozga stoji:

Ako razmišljate o svom umu kao o knjižnici, tri stvari trebate uzeti u obzir:

  1. Informacije koje tamo pohranite – njihovu točnost i relevantnost;
  2. Vaša sposobnost da pronađete/povratite te informacije na svoj zahtjev; i
  3. Konačno vašu sposobnost da iskoristite tu informaciju kad vam je to potrebno – to jest, kada ju želite primijeniti.

Nema smisla imati skladište znanja u svom umu ako ne možete pronaći i primijeniti njegov sadržaj.

Fokus

Da biste poboljšali svoju svjesnost, fokus i napredovanje u ostvarivanju svojih ciljeva, prvo ciljeve trebate postaviti. Znanstvenici predlažu pisanje ‘domaće zadaće’:

“Čin pisanja je puno moćniji nego što ljudi misle”, Peterson tvrdi.

Mnogi ljudi se povremeno bore sa slobodno plutajućom anksioznošću koja uzima energiju i povećava stres. Kroz pisani osvrt možda ćete shvatiti da su određeni neugodni osjećaji vezani uz, recimo, tešku interakciju s vašom majkom. Istraživanje je pokazalo da vam taj tip uvida može pomoći da locirate, prizemljite i na kraju riješite taj osjećaj i s njim povezani stres.

U isto vrijeme, “teorija postavljanja ciljeva” drži da zapisivanje konkretnih, preciznih ciljeva i strategija može pomoći ljudima da nadvladaju prepreke i postignu željeno.

Nakon što si postavite ciljeve, pokušajte svaki dan koristiti listu stvari koje morate napraviti i dopunjavati ju u skladu s vašim sljedećim ciljevima. Iako se ovo čini kao vraćanje u vrijeme kad smo bili školarci, ovakvo postavljanje prema svakodnevnim obvezama vam omogućuje bolju učinkovitost i fokus kao i spoznaju o tome koliko ste doista uspješni u onome što želite ostvariti.

Kako biste naučili više o fokusu pogledajte u video psihologa Daniel Golemana, autora knjige “Emocionalna inteligencija” koju možete naći besplatno u PDF-u na internetu.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Mindless data consumption leads to web-based brain damage

Bezumno skupljanje podataka na internetu dovodi do oštećenja mozga

The writing assignment that changes lives

Pisane zadaće koje mijenjaju živote

Pot-belly of ignorance: What you read changes how effectively your mind operates

Ono što čitate mijenja učinkovitost rada vašeg mozga

Understanding the inner workings of your brain can improve your productivity and quality of life

Lynch: Facts at the speed of tweet are nice but ‘do not give us deeper meaning’