Autor: Ljubica Šaran
Podaci koje je WikiLeaks objavio 07.03.2017. je najveća ikad objavljena kolekcija o CIA-i s 8.761 povjerljiva spisa koji su nastali u zadnje četiri godine. Podaci dolaze iz izolirane tajne informatičke mreže CIA-e u Virginiji i dijelom iz posebnog arhivskog ogranka CIA-e skrivenog u Američkom konzulatu u Frankfurtu. Unatoč važnosti objavljenih informacija, reakcija javnosti, političara i organizacija za očuvanje ljudskih sloboda je gotovo u potpunosti izostala. Pod utjecajem psihopata na vlasti mainstream mediji su učinili sve što je u njihovoj moći kako bi “smanjili” štetu nastalu objavama WikiLeaksa, dok se utjecajni mediji koji su odlučili objaviti istinu o sefu 7 mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Ako smatrate kako su objave o prljavim rabotama Hillary Clinton bile vrhunac rada WikiLeaksa, tada ste se prevarili.
WikiLeaks je napravio nešto što su mnogi smatrali nemogućim, čak što više brojni “analitičari” su smatrali kako je vrijeme WikiLeaksa prošlo, te da nikada više neće moći ponoviti svekolike potrese u političkom i medijskom sustavu kao što su napravili s objavama o zločinima Hillary Clinton i užasavajućim činjenicama vezanima za najutjecajnije osobe iz njenog najbližeg kruga.
Najnovije informacije koje je objavio WikiLeaks su u mnogo čemu zasjenile podatke o Hillary Clinton jer se u istima razotkriva potpuna ponerizacija i psihopatski utjecaj u najvećoj i najmoćnijoj obavještajnoj agenciji svijeta, točnije u CIA-i.
Iako se objavljeni materijali bave uglavnom s nevjerojatnim i pogubnim cyber arsenalom CIA-e, alarmantan je podatak o načinu na koji je ista agencija inficirala dijelove federalnih službi Njemačke, poglavito u domeni carinske službe kako bi uz pomoć parazitske igre uništavala kompletne države kako ekonomski tako sa stvaranjem raznoraznih revolucija i ratova.
Materijal povezan s njemačkim slučajem objašnjava kako je naloženo djelatnicima CIA-e da penetriraju u njemačku carinu s ciljem organiziranja i izvođenja napada u Europi, Bliskom istoku i Africi te kako su isti na koncu i odrađeni bez dozvole i saznanja njemačkih vlasti.
Julian Assange je otkrio kako je CIA izgubila kontrolu nad svojim arsenalom cyber oružja. To uključuje i viruse trojance i zloćudne programe – malware koji su dizajnirani kako bi penetrirali pametne telefone, pametne TV-e, kompjuterske sustave i osobna računala diljem svijeta. Ti isti CIA-ini zloćudni programi ne samo da omogućavaju kontrolu nad elektroničkim uređajima već ih mogu onesposobiti, uz slanje svih podataka s inficiranih uređaja.
Assange smatra da je objavljivanje takvih podataka povijesni čin razotkrivanja zlonamjernih radnji CIA-e protiv svih ljudi svijeta, te da je stvaranje takvog arsenala “oružja” pokazatelj koliko malo, točnije nimalo, ne smijemo vjerovati CIA-i i sličnim agencijama. Assange je također naveo kako CIA sve te ukradene podatke čuva na jednom mjestu no da je osiguranje istih nedovoljno.
WikiLekas upozorava kako članovi američkih obavještajnih službi koriste cyber oružja protivno zakonskim odredbama te da pojedinci zloupotrebljavaju moć i položaj kako bi iskoristili već spomenute CIA-ine mogućnosti. Assange smatra kako je takvo ponašanje očigledni pokazatelj gubljenja kontrole nad istima. WikiLeaks je otkrio sporne materijale samo zato što su se oni bez ikakvog nadgledanja i kontrole prebacivali iz “jedne ruke u drugu”.
Assange je šokirao javnost s otkrićem i potvrdom izjave da su CIA-ina cyber oružja došla i do ruku raznoraznih hakera te da ih i oni koriste kako njima odgovara. Otkriveno je i da se isti danas mogu kupiti na crnom tržištu. Osnivač WikiLeaksa smatra da je užasavajuća činjenica kako je CIA je dizajnirala i proizvela divovski arsenal cyber oružja: trojanaca, virusa i drugih zloćudnih programa poput spywarea ili špijunskih programa koji napadaju gotovo sve elektroničke sustave od vladinih sustava do znanstvenih sustava, medijskih sustava i naravno osobnih računala i elektroničkih uređaja na svijetu bez dozvole ili nadgledanja vlasti u SAD-u. Samo taj podatak bi nas sve trebao alarmirati, na žalost profesionalni mediji imaju upute o smanjenju štete i smirivanju situacija kako krivci ne bi odgovarali kako pred američkim, tako pred međunarodnim zakonima. Assange tvrdi kako je najgore što oni takvo oružje nisu osigurali, te da su zbog svoje nesposobnosti izgubili kotrolu nad istim i nakon toga su prikrili “bijeg njihova čudovišta s lanca”. Čak što više CIA-a i ostale obavještajne agencije umiješane u ovu priču su učinile sve što je u njihovoj moći kako bi obmanuli javnost da se “ništa ne događa” te su nakon objave materijala na WikiLeaksu napravili protunapad pokušavajući skrenuti fokus javnog mnijenja s istih podataka na pitanje: “tko je i kako otkrio njihove tajne”?
CIA-ino sjedište u saveznoj državi Virginia nosi naziv: George Bush Center for Intelligence.
Assange drži da bi bilo interesantno saznati tko je i kada otkrio američkoj vladi kako su izgubili nadzor nad arsenalom cyber oružja i što je američka vlada učinila po istom pitanju. WikiLeaks smatra kako je moguće da je Barack Obama skrio tu informaciju od ostalih sudionika federalne vlasti jer su se spremali izbori, no također se postavlja pitanje je li predsjednik Donald Trump informiran o istome ili je o istoj temi saznao nakon što su se mediji raspisali o podacima iz sefa 7.
Osnivač Wikileaksa se čudi zbog čega CIA nije odmah reagirala čim je saznala za gubitak nadzora nad svojim arsenalom oružja i zašto se nije sastala s čelnicima Applea, Microsofta i svim drugi najvećim igračima u proizvodnji operacijskih sustava i programa kako bi nas sve obranili od ovog oružja.
Assange tvrdi kako mnogi stručnjaci smatraju da je nemoguće imati efektnu kontrolu nad cyber oružjem. Drugim riječima oni koji grade takva oružja će ih prije ili kasnije izgubiti i pasti će u ruke onih koji nemaju nimalo dobre namjere. WikiLeaks je također otkrio kako su zahvaljujući njihovim naporima i objavama već napravljene neke protumjere, naime dizajneri antivirusnih programa su prvi reagirali kako bi stvorili efektne protumjere.
Za sada je poznato kako je gotovo 90% elektroničkih uređaja, bez obzira je li riječ o Apple telefonima, pametnim Samsung TV-ima ili pak android tabletima i telefonima zaraženo CIA-inim cyber oružjem, te da zapravo nema limita i da nedobronamjerne vlasnike istih ništa ne sprječava u kompletnoj zarazi svih elektroničkih uređaja. Assange je naveo da problem odbjeglog čudovišta ne završava samo na samim uređajima već da ulazi u sve moguće aplikacije i tražilice od Skypea do Googla i slično.
Assange je rekao kako WikiLeaks neće objavljivati detalje o CIA-inim cyber oružjima no da će surađivati sa svim zainteresiranim organizacijama i kompanijama koji djeluju u domeni modernih elektroničkih softwarea i hardwarea kako bi se zajednički borili protiv CIA-inog oružja. Osnivač WikiLeaksa je napomenuo kako će nakon stvaranja efektne obrane od istoga objaviti sve detalje glede zloćudnih CIA-inih programa. Assange smatra kako je potrebno stvoriti Ženevsku konvenciju vezanu za cyber oružja i napade te da se ona treba impelmentirati na međunarodnoj razini ako želimo dobro sebi narednim generacijama.
Najnovije objašnjenje raznoraznih ogranaka CIA-e bez udjela supertajnih “autonomnih ogranaka” koji nadgledaju komunikaciju između različitih kontinenata ili pak zajednice korisnika određenih operacijskih sustava na računalima.
Osnivač WikiLeaksa je objasnio kako enkripcija podataka naših pametnih telefona, tableta i drugih elektroničkih uređaja koji se povezuju na internet nije nikakav garant našoj sigurnosti, zbog činjenice da se kontroliraju sami elektronički uređaji, te da u takvom slučaju enkripcija ne predstavlja nikakav problem. Čak što više, kontrolom jednog jedinog telefona, se u biti špijunira cijela mreža korisnika koji dolaze u doticaj s hakiranim telefonom. Assange objašnjava da su danas posebno interesantni pametni uređaji novinara, političara, poduzetnika i bankara te da je u pitanju skupljanje podataka od onih koji imaju eventualnu moć i utjecaj, no da također treba napomenuti kako tajne službe, hakeri i kriminalci koji su došli u posjed CIA-inog cyber oružja sve više prikupljaju i iskorištavaju osobne informacije običnih ljudi kako bi iste iskoristili ili kako bi nas kontrolirali.
Assange je naveo kako je WikiLeaks sve prikupljene podatke o CIA-inom oružju osigurao jer su ljudi unutar WikiLeaksa specijalisti u tom području i znaju kako zaštititi sebe i druge.
Tijekom intervjua kojeg je Assange objavio na YouTubu 07. ožujka, CNN je postavio sljedeće pitanje:
Dok god se prisluškuju i snimaju mete izvan SAD-a, zar to nije primarni posao CIA-e i zar to nije stvarni posao ove agencije?
Assange je odgovorio:
Čini se da je obrana CIA-e u ovom slučaj poprilično problematična i CNN bi se trebao zapitati zašto to radi. No, odgovor je sljedeći; na žalost CIA ima određenu povijest, ona je napadala političke stranke koje djeluju van američkih granica. Na primjer, mi smo objavili podatke o tome kako se CIA infiltrirala u izborni sustav tijekom prošlih predsjedničkih francuskih izbora kako bi utjecala na to tko će pobijediti tijekom 2012. Pa ipak, na žalost, CIA ima naviku da se i unutar SAD-a ponaša loše i s lošim namjerama. Takvo ponašanje se događa godinama, nije ništa novo. Nedavno, tijekom 2014. CIA je potkopala sustav američke vlasti jer je hakirala kongresni sustav kako bi nadgledala i kontrolirala kongresnu istragu glede CIA-inog programa mučenja. CIA je tada koristila svoje hakere kako bi povukla i uništila dokumente koje je posjedovao Kongres. Ti dokazi su objašnjavali sve što je činila CIA glede mučenja ljudi. Javnost je dobila različita objašnjenja zašto je CIA to napravila, no činjenica je kako bi objavljivanje takvih informacija bila prijetnja ovoj organizaciji. CIA nije jedina, tako se danas ponašaju sve obavještajne agencije. CIA je najveća obavještajna agencija na svijetu, ako se uzme u obzir njen budžet i naravno problem je u tome što ista želi povećati njenu institucionalnu moć te koristi ključne osobe i organizacije kako bi je obranile od eventualnih problema i kako bi osigurali širenje njenog utjecaja. Takvo što najviše koristi u izvlačenju novca, bez obzira koristi li taj novac za sebe direktno ili za raznorazne ugovorne stranke koji se bave poslom obrane i nadgledanja.
CIA uopće ne pokušava opravdati uništavanje svekolike ljudske privatnosti, već želi otkriti tko je WikiLeaksu razotkrio najnovije materijale.
Sigurno se pitate je li prvi dio materijala iz sefa 7 demonstrirao i pokazao CIA-ino hakiranje određenih meta unutar SAD-a. Mi smo otkrili 22 tisuće IP adresa koje odgovaraju području SAD-a. Jedan od projekata s kojim se trenutačno bavimo je da otkrijemo koliko je tih adresa korišteno kao sustavi napada te koliko je IP adresa u SAD-u korišteno za stvaranje napadačke mreže ili kao odskočna daska za napade s jedne adrese na drugu od strane CIA-e. I koliko je od navedenih neposrednih žrtava i koliko je kolaterarnih žrtava napravljeno zbog CIA-inog cyber oružja. Drugim riječima želimo točno saznati koliko je ljudi u SAD-u postalo direktnom ili indirektnom žrtvom CIA-inog djelovanja, koliko je posjetitelja SAD-a bila meta i koliko je ljudi diljem svijeta direktna ili indirektna meta CIA-e. Istu stvar ćemo napraviti i za FBI. To je kompleksna problematika koju još uvijek nismo uspjeli završiti no za sada znamo kako je više od 22 IP adresa u skladu s aktivnostima CIA-e u SAD-u.
Još jedno pitanje CNN-a:
Ima li WikiLeaks dokaze da CIA direktno utječe na promjene vlasti u SAD-u?
Odgovor Juliana Assangea:
O tome ne možemo direktno komentirati, no godinama pratimo ponašanje obavještajnih agencija, ne samo u SAD-u već diljem svijeta, te možemo primijetiti kako Sjedinjene Države prolaze poprilično neobičan period, naročito ako se uzme u obzir da je jedna tako poznata obavještaja agencija do grla umiješana u domaću politiku. Ako promislimo o principima, tada je takvo što iznimno problematično, postoje i argumenti na drugoj strani koji tvrde da ekstremne vlasti traže takvo ilegalno ponašanje obavještajnih agencija. Mi još uvijek nemamo čvrsto mišljenje je li takvo što istina ili ne no WikiLeaks je intelektualno zaintrigiran nastankom takvih konflikta jer generira zviždače koji se nalaze na obje strane “jednadžbe”.
WikiLeaks je otkrio kako je sva naša elektronička komunikacija materijal za špijuniranje, ne samo od strane CIA-e već i cyber podzemlja koje je došlo u posjed CIA-inog cyber arsenala.
Assange je također naveo kako se CIA-ino cyber oružje najviše koristi u domeni pametnih telefona i računala te da je posebna pažnja posvećena Applu, Microsoftu te drugim sličnim proizvodima. Takvo oružje je iznimno efektno jer ne samo da omogućava nesmetano nadgledanje i kontrola cijele palete proizvoda već CIA uz pomoć toga bez ikakvih dodatnih radnji nadgleda i prikuplja sve informacije koje kolaju takvim elektroničkim uređajima. Assange tvrdi da se uz pomoć iste primjene nadgleda sav telefonski i internetski promet iz Južne Amerike u Sjevernu Ameriku, ili iz Sjeverne Amerike u Europu i obrnuto. U CIA-i postoje takozvane Automated Implant Branch koje same osmišljaju viruse i stavljaju ih direktno u kompjuterske sustave da bi se omogućilo dugovječno CIA-ino nadgledanje, dakle takve stvari su potpuno automatizirane. To je i razlika između relativno skupog individualnog napada i napadanja cijelih zajednica koje koriste određene elektroničke proizvode, a koje se događaju bez dodatnog ljudskog rada. Razlika je i u tome da je prvi individualan, a drugi masivan i u tome također leži problem jer kako je moguće da je na primjer većina korisnika Appla ili Microsofta meta. Takvo što se ne može opravdati niti jednim poznatim zakonom. Još uvijek nismo na razini da se sve zemlje nadziru na takav način, no daleko smo od nekadašnjih načina djelovanja u kojemu je jedan CIA-in operativac odgovoran za napad na jednu jedinku. Sve ide prema tome da se automatski nadziru i špijuniraju svi korisnici elektroničkih uređaja. CIA trenutačno posjeduje kompletne automatizirane odjeljke koji infestiraju kompletne zajednice elektroničkih korisnika uz pomoć uspješnog ubacivanja malwarea u grupne mete.
Assangu je tijekom YouTube intervjua postavljeno još jedno interesantno pitanje: Kako takvi napadi utječu na obične ljude koji koriste elektroničke uređaje poput Appla, Windowsa, Samsunga i tako dalje?
Assange je odgovorio:
Na mnoge načine. U slučaju da CIA-a ima interesa u radnje i komunikaciju neke obične osobe, automatska cyber oružja su najvjerojatnije već odradila svoj dio posla, čak i ako je interes u dotičnu osobu mali. No recimo da ta osoba zna nekoga, koji, zna nekoga, koji pak zna nekoga tko, recimo, radi za francusku vladu. Poznato je kako je CIA nadgledala komunikaciju svih ljudi koji su imali ikakvog udjela u ugovorima koje su provele ili za koje su bile zainteresirane francuske vlasti. Ista stvar je bila i s CIA-inim napadom na francuske političke stranke. CIA-u su tada zanimale dvije stvari koje će se stranke i političari približiti njemačkim stanovištima i ekonomskoj politici i tko je željan surađivati s Amerikom, točnije koji će se političari i stranke povinovati američkom utjecaju i naredbama. CIA je također trebala novčano i medijski potpomoći one političare i stranke koje su bile željne pasti pod američki utjecaj. CIA je to i napravila. Američka obavještajna agencija je također trebala anulirati francuski utjecaj na proizvodnju Airbusa. Dakle u puno toga je umiješana CIA i zbog toga je puno običnih ljudi bilo sekundarna ili tercijalna meta jer je u pitanju masovno nadgledanje i kontrola komunikacija.
Assange smatra kako je urednička politika WikiLeaksa u biti jednaka Zakonu o slobodnom protoku informacija:
U ovom slučaju smo morali odabrati oko 17 tisuća različitih spisa iz sefa 7 koje nismo smjeli objaviti jer bi tako ugrozili ljude ili organizacije koje su na primjer nedužni sudionici ili pak nedužne mete preko kojih je CIA napadala druge osobe i organizacije. Spomenuli smo 22 tisuće IP adresa u SAD koje još uvijek ispitujemo. Mi nećemo objaviti ništa što bi naštetilo nedužnim ljudima, no i te kako ćemo objaviti informacije koje se tiču zajedničke sigurnosti ili koje se kriju od nas jer predstavljaju prijetnju zajedničkoj sigurnosti i slobodi. Ako bi odmah objavili takve podatke, bilo bi teško razlučiti tko je kriv, a tko ne. Dakle, takva je naša redakcijska politika.
Pitanje za Assangea: Na koji period vremena se odnose informacije iz sefa 7?
Assange je odgovorio:
Informacije iz sefa 7 se odnose na period od 2013. do 2016. za prvi dio publikacije, drugi dijelovi će se baviti skorijim i starijim materijalom, za svaki će biti navedene godine nastanka. Interesantno je kako je jedan od sustava napada koje je stvorila CIA, a koji napada različite kompjuterske operacijske sustave nazvan HIWE, te da je isti malware pušten u promet prije više od deset godina, dakle CIA je umiješana u ovakve rabote poprilično dugo. S vremenom je CIA postepeno povećavala svoj kapacitet kako je dobivala sve veći budžet i sve veću političku potporu, na uštrb svojih oponenata, npr. na uštrb NSA ili National Security Agency. Ta priča o konfliktu između različitih obavještajnih agencija u SAD-u je poprilično interesantna, te agencije bi naime trebale biti suradnice i partneri, a zapravo su rivali. Nekada je CIA-in budžet bio puno manji od NSA-inog budžeta, no drastično se povećao, zajedno s CIA-inim utjecajem. Danas je budžet CIA-e 1,5 puta veći od budžeta NSA-e.
USAF Aurora je jedan od tajnih CIA-inih zrakoplovnih projekata tijekom 80-tih godina XX. vijeka. Danas CIA ima vlastito zrakoplovstvo nad kojim vlada SAD-a nema direktne kontrole, a nema kontrolu niti nad samom CIA-om.
Zbog takvog stanja CIA danas ima vlastite zrakoplovne snage i masivno je proširila svoje hakerske mogućnosti i operacije. CIA danas ne mora nikoga tražiti za uslugu, sve može obaviti sama. Mnoge operacije koja obavlja CIA su i te kako upitne, na primjer CIA je napravila napad protiv centralnog obavještajnog odbora, koji bi zapravo trebao nadgledati rad svih obavještajnih agencija, uključujući i rad CIA-e. Da slučajno CIA nema vlastite kapacitete, ova agencija bi trebala tražiti usluge od NSA kako bi ukrala i hakirala spise i dokumente koji su je kompromitirali tijekom istrage o njenom radu. Umjesto toga ova agencija je bez ikakvih ograničenja i problema napala rad senatorice Dianne Feinstein i cjelokupnog odbora. S druge strane NSA je pod puno većom kontrolom i nadgledanjem od strane američkih vlasti, zahvaljujući nizu otkrića iz 2013. koji su skrenuli pažnju javnosti na rad ove agencije i njene propuste. Na žalost u praksi, nema kontrole nad takvim agencijama, ne može je biti, to je iluzija. Pa ipak treba stremiti ka kontroli i nadzorom nad radom takvih agencija, ne može se samo tako dozvoliti da one rade što žele i kada požele. Birokracija se mora proširiti u takve organizacije i to ne pojedinačni birokrati već cijele birokratske organizacije, ako su u pitanju pojedinci oni se lako korumpiraju i kontroliraju, što je masa birokrata veća teže ih je kontrolirati.
Trebali bi se zapitati: zbog čega se CIA-ine operacije hakiranja ne mogu efektno regulirati?
Pa prvi razlog je da CIA to radi kriomice to je pod velom tajni. U to je umiješana kompleksna i skrivena tehnologija, a pogledajmo što se dogodilo nakon što je CIA izgubila kontrolu nad vlastitim cyber arsenalom. Naravno da je CIA visoko motivirana u održavanju kontrole nad svojim cyber arsenalom. Ako ona nije u stanju takvo što napraviti, jer nije u stanju kontrolirati promet informacija s kojima raspolaže, tada ne postoje niti šanse da se kontrolira sama CIA. Takvo što je nemoguće. CIA nije u stanju kontrolirati svoje vanjske suradnike, ugovorne obveznike i djelatnike, no dala im je otvorene ruke nad kontrolom cyber arsenala, to je suludo. I nitko u američkoj birokraciji ne može učiniti ništa protiv toga jer je ista tehnologija napravljena da bude tajna, da se ne može pratiti, da joj se ne može ući u trag. Oni koji je danas koriste to rade kako im se prohtije, kad im se prohtije. Ta tehnologija je toliko napredna da uništava tragove aktivnosti nakon korištenja, njene žrtve su potpuno nesvjesne kada ih se napada. Takvo što je moguće jer su dizajneri CIA-inog cyber arsenala koristili programe i saznanja cyber mafije i kriminalnih organizacija koje su s manjim obimom činile iste stvari. Taj dio CIA-inog cyber arsenala se naziva UMBRAGE i u slučaju da mu netko želi ući u trag činit će se kako su hakeri Rusi, Kinezi ili bilo koja druga strana koju požele oni koji djeluju uz pomoć UMBRAGE-a. Mi imamo popriličnu količinu materijala koji se bavi upravo takvim pokušajima okrivljavanja drugih za masivno hakiranje. Mi smo već imali sreću da su nas kontaktirali stručnjaci koji imaju dokaze o tome tko je napravio napade dok su za iste, od strane SAD-a okrivljavani Iranci, Kinezi ili Rusi. Stručnjak koji nam je dostavio materijale smatra kako su napadi napravljeni pod okriljem CIA-e jer enkripcija koja se koristila u tim napadima točno odgovara enkripciji napada koju koristi CIA. Ta tehnologija je poprilično rijetka i ostavlja specifične tragove, te i te kako sumnjamo da bi je sada mogao koristiti netko drugi. Naravno postoji mogućnost da je Kina već došla u posjed tog dijela CIA-inog arsenala, te možda koristi iste kako bi se pravila da je CIA, no za to postoje male ili nimale šanse.
Pitanje za Assangea: Uzrokuje li CIA štetu elektroničkim i programskim firmama uz ovakvu praksu?
Assange je odgovorio:
Da, šteta je potencijalno u visini milijardi i milijardi dolara. Recimo da pokrećete kompaniju u Kini, te ste je opremili s određenim kompjuterima i kompjuterskim operacijskim sustavima, te ste zaposlenicima kupili i određene telefone s određenim aplikacijama i operacijskim sustavima kojima vjerujete. Zaista nema veze jeste li kupili Dell računalo ili operacijski sustav poput Windowsa, ili iPhone, te mislite da oni nisu ranjivi na CIA-ine napade. Takvo mišljenje će vas koštati. Sve američke kompanije krše prijašnja obećanja da će sve potrošače obavijestiti o ovim ranjivostima. Zbog toga se čini kako su američke vlasti i američke kompanije zavjerenici u zajedničkom pothvatu te da im se ne može vjerovati, u biti ne može se vjerovati niti jednom američkom elektroničkom uređaju ili američkom operacijskom programu, aplikaciji ili nečemu sličnome.
Zbog velike količine podataka, članak smo morali podijeliti u više nastavaka.
Uskoro slijedi drugi dio.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Izvori:
WikiLeaks Vault 7 CIA hacking release: Highlights and updates
American presstitutes hide from the truth of Vault 7
New Clinton emails? Something bigger? Cryptic WikiLeaks tweets about ‘Vault 7’
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:PONERIZACIJA DRUŠTVA
Matrix World 