Kako je pedofilija ušla u naše društvo na mala vrata?

By Dakota on 22. travnja 2017.

Autor: Anamarija Vukojević

Podatak da je u Hrvatskoj svaka peta djevojčica doživjela seksualno zlostavljanje bi nam mogao pomoći da shvatimo kako se ovaj horor ne događa tamo negdje daleko u raznoraznim zemljama koje pedofiliju opravdavaju tradicijama ili slobodoumnošću, već tu i u našem okružju. Pedofilija se toliko proširila našim “globalni selom” da već danas možemo govoriti o epidemiji neviđenih razmjera. Jesu li naša djeca sigurna u takvom svijetu, prosudite sami.

Činjenica je da seksualnih zlostavljača među pedofilima ‘ima oko 20%’. Ako znamo da pedofili nisu oni ljudi koji počine mali prekršaj s vremena na vrijeme kao i svatko drugi bio on heteroseksualne ili homoseksualne orijentacije, te ako znamo da pravi pedofili imaju ekskluzivnu preferenciju prema djeci, tada je sasvim jasno da ne postoji nešto kao terapija koja im može pomoći u ozdravljenju. Ne možete promijeniti nečiju seksualnu orijentaciju.

Ovo su riječi dr. Van Gijseghema, no to nije mišljenje samo jednog znanstvenika već premisa iza koje se kriju brojni zakoni, organizacije, elita i moćnici koji predstavljaju budućnost koja vam se neće svidjeti.

Ova priča započinje s jednim ‘nevinim’ pedofilom koji nikada nikome ‘nije mislio nanijeti’ zlo. Želimo Vam ju ispričati jer ne postoji drugi način da shvatite kako radi pedofilski um sve dok ne čujete njihovu verziju priče. Za većinu ljudi to je jedna vrlo teška i neshvatljiva priča, za pedofila to je način da ponovo proživljava ono isto uzbuđenje koje je doživio kad je zlostavljao neko dijete.

Terry je 38-ogodišnji vlasnik malog biznisa, također vrlo religiozan i oženjen. U to vrijeme kad se odvijala ova priča živio je sa svojom ženom i sasvim slučajno morao se neko vrijeme brinuti o svoje dvije nećakinje i nećaku. Jedna nećakinja je bila beba, no druga je imala sedam godina. Terry je pao na sedmogodišnju nećakinju i upustio se u seksualnu vezu s njom. Ova posljednja rečenica je prevedena doslovno s bloga Gawker kako biste uvidjeli način na koji se pokušava normalizirati pedofilija.

Sve je započelo kad je Terry hodao s erekcijom po kući trudeći se da naleti na djevojčicu kako bi inspirirao njenu znatiželju. Nakon što je to učinio nekoliko puta, Terry je počeo masturbirati s otvorenim vratima. Kad bi njegova nećakinja došla da ga gleda Terry bi joj rekao da je to što se događa tajna i da ne smije nikome govoriti o tome. “U mom umu imao sam misao da ju nikada ne bi mogao povrijediti i da će ona odrasti vjerujući mi.” rekao je Terry u intervju. Dodao je da je želio da se ona ugleda na njega.

Treći put kad se Terry samozadovoljavao ispred svoje nećakinje činio je to dok je ona bila u sobi, a on je pustio pornografski film na TV-u. Pitao ju je:”Želiš li da probamo ono što oni rade?” dok je na televiziji odrasla žena ‘jahala’ muškarca. Njegova nećakinja je odgovorila potvrdno, a on je na to skinuo njene kratke hlačice. Zatim Terry objašnjava kako je gotovo odmah znao da će povrijediti nećakinju ako ide dalje jer je ‘ona premala’. To ga je na trenutak prenulo, te ju je stavio pokraj sebe na kauč i počeo zapomagati i zvati boga: “O Bože, što to ja radim! Bože, pomozi mi što sam to učinio!”

Iz spomenutog intervju ne možemo dobiti podatke kako je njegova priča završila, je li završio u zatvoru, vjerojatno se radi o lažnom imenu da se zaštiti osoba, no ovo nije samo jedna priča, ovo je uvod u normaliziranje pedofilske ‘orijentacije’ na isti način kako se to učinilo sa svim drugim orijentacijama, problem je u tome što to nije orijentacija, pedofilija je psihopatski način ponašanja! To su činjenice.

Možda će vam se činiti pretjerano ako kažemo da je ovaj svijet napravljen za psihopate, pedofile i sve druge perverznjake, te da je nerealno očekivati da će se ikada tome stati na kraj, ne zato što je to nemoguće, već zato što to istima nije u interesu. Ovo je teško izrečeno jer postoje mnogi roditelji koji bi učinili sve da zaštite svoju djecu, i ne samo svoju. No, ako ubrojite ogromne količine podataka o ‘sex traffickingu’, seksualnom zlostavljanju od strane stričeva, djedova, očeva/majki, stranaca, socijalnih radnika, svećenika, političara i inih, ne preostaje ih baš puno koji su na strani djeteta. Tome pribrojite sve organizacije, stranice, twitter račune, Facebook profile, te profile na drugim društvenim mrežama, komentare koji potiču pedofile na otkrivanje jer kako oni kažu ‘ne trebaju se skrivati niti sramiti svoje seksualne orijentacije’ i dobiti će te ogroman broj načina kojima se daje prostor i sloboda ovim bolesnim ljudima.

“Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je stvarna vladajuća sila naše zemlje.” Edward Bernays, Propaganda (1928.)

Neki bi nas htjeli uvjeriti da pedofilima nije lako

Slučaj trenera Jerry Sanduskog se također spominje na gore spomenutom blogu Gawker. Naime, trener Sandusky je uhapšen 2011. zbog 52 optužbe da je seksualno zlostavljao dječake:

Američka univerzalna mržnja prema pedofilima ih je ponovo stavila na stup srama. Društvo je definirano onim što mrzi kao i onim što voli, iako SAD imaju povijest mnogih velikih prezrenih zajednica, nijedna nije tako omražena kao muškarci koji imaju seks s djecom.

Kad je Sandusky konačno osuđen, Twitter je eksplodirao s komentarima prepunim mržnje i željama korisnika da on sam bude silovan ili ubijen u zatvoru, obje mogućnosti koje će mu se vrlo lako dogoditi u američkom zatvorskom sustavu. Izvan zatvora nije neobično da takvu osobu obični građani uznemiravaju i napadaju.

Također, postoji problem i pronalaženja doma za pedofila koji je uhapšen i eventualno vraćen u zajednicu. U Floridi su takvu jednu grupu pedofila vlasti smjestile ispod mosta, o ovome je pisao i CNN, no ako slijedite taj link vidjeti ćete da članka više nema, pitamo se zašto je članak skinut i tko stoji iza toga (ovo nije izoliran slučaj, cenzura članaka o pedofiliji je u porastu):

Leslie Walker, aktivist za prava zatvorenika komentirao je teški i tužni život pedofila:

Osuđeni zlostavljači djece žive u zatvoru s velikim rizikom da će biti ubijeni, da će im netko uzeti hranu, da će im se urinirati ili izvršiti velika nužda u ćeliji. Njihov život je doista živi pakao.

Odlično!, mnogi ljudi će reći. No, rastući je broj istraživanja, mnoga iz Kanade koja sugeriraju da je pedofilija bolest koja zaslužuje suosjećanje drugih kao i svaki poremećaj u mozgu. Neki znanstvenici tvrde da je pedofilija seksualna orijentacija, što znači da je nepromjenjiva, neovisno koliko vremena netko provede u zatvoru ili koliko i kakve terapije prođe. Drugi vjeruju da su pedofili rođeni takvi i da će neki od njih patiti cijeli život zbog toga bez da ikada naude nekom djetetu. Na ovom blogu se dalje tvrdi da ako se ova istraživanja pokažu ispravnima, to bi trebalo promijeniti društvene principe i stav javnosti, tako da dok štitimo djecu trebali bi štititi i pedofile od bijesne mase, zatvorenika i od njih samih.

Dobna granica

Još jedan predmet česte rasprave i odličan argument za lobiste pedofilije. Koja je, po vama, dobna granica kad je dijete spremno za seks? Za jednu normalnu, zdravu, odraslu [u svakom smislu] osobu ovo pitanje je na granici ludosti. No, mi nismo društvo normalnih, zdravih i odraslih osoba a oni koji to jesu daleko su od sustava koji određuje zakone, pa čak i dobne granice za seks. Tko to može odrediti? I prema kojim kriterijima?

Prema ovom blogu:

problem kod termina “pravi pedofili” je da laici [a to smo vjerojatno svi mi] koriste termin “pedofil” za sve one koji seksualiziraju dijete. No, znači li to da je 21-ogodišnjak koji ima seksualni odnos s 16-ogodišnjom djevojkom pedofil? Naravno da ne. Kao ni netko tko se eksponira pred 5-ogodišnjakom. Možda su počinili zločin – pedofilski čin, no ako nemaju jasnu preferenciju prema nerazvijenoj djeci na način na koji heteroseksualni muškarci imaju prema ženama, ONI NISU PEDOFILI.

Dr. Van Gjiseghem smatra:

Ako je pedofilija seksualna orijentacija to znači da je beskorisno pedofile slati u zatvor kako biste promijenili njihovu afinitete. To je isto kao da pošaljete dijete s homoseksualnim sklonostima u religijsku organizaciju kako bi molilo za svoje preobraćenje.

Sva ova podugačka priča je zapravo odlično smišljen uvod za zbunjeni um. Ako vam je autor uspio probuditi suosjećanje prema pedofilima vrijeme je da padnete u još jednu staru, dobru, prokušanu zamku:

Zamislite svijet u kojem priznavanje privlačnosti prema prsatim ženama ili visokim muškarcima vodi otuđenju, zatvoru ili vašem ubojstvu. Stariji muškarci homoseksualne orijentacije se vjerojatno sjećaju ovog doba, no danas mnogi seksualni apetiti su postali toliko općeprihvaćeni da ih se smatra banalnim. Pedofili, zbog očiglednih razloga, ne uživaju istu razinu tolerancije, i zbog toga se čini da su zauvijek zatvoreni u seksualnom zatvoru od trenutka svog rođenja.

Završetak ove priče je prava poruka progresivnog liberalizma koji u sebi krije new agersku utopiju prepunu ljubavi, tolerancije i razumijevanja:

Stara izreka je da je prava oznaka društva kako se odnosi prema najslabijima u svojim redovima. Crnci, žene, Latinosi, ‘gayevi’ i lezbijke, i drugi još uvijek nisu u potpunosti jednaki s drugima u Americi. No, također nisu niti tako nisko u društvu i proklinjani kao muškarci koje privlače djeca. Zamislite da Isus dođe na Zemlju, on bi prigrlio siromašne, slijepe, gubavce pa i pedofile. Kao zakleti “progresivac”, kad mislim o svijetu u kojem bi volio živjeti bilo bi lijepo da se čovjek poput Terrya useli kuću do mene i moje djece. Volim misliti da bi ga počastio s večerom, razlomio kruh s njim i ponudio mu iste blagoslove koje je on i meni ponudio. Pa ipak, boli me što moram priznati da čak i pored sveg znanja koje imam, nisam siguran da bi to, ipak, mogao učiniti.

Švicarska kompanija Lamprecht AG prva je u proizvodnji kondoma za dječake od 11 – 14 godina. Iako je najniža zakonska dob 16 godina, u potpunosti je legalno ako se ne radi od više od tri godine razlike u starosti.

Znanost na strani pedofila

APA iliti Američko psihijatrijsko udruženje je svjetsko priznata organizacija koja je u svom 5-om izdanju Priručnika mentalnih poremećaja objavila da je pedofilija ‘seksualna orijentacija’. Na to je upozorilo Američko obiteljsko udruženje koje je tražilo da se objasni ovakav propust. Odgovor APA-e je glasio:

Dogodila se greška u priručniku, elektroničku verziju ćemo ispraviti a prilikom printanja sljedećeg priručnika ispraviti će se greška.

Činjenica je da mnogi, pa i priznati znanstvenici staju u obranu pedofila te pokušavaju senzibilizirati javnost kako ih ne bi osuđivali. Umjesto toga smatraju da im se treba pomoći, jer ljudi ne znaju koliko je teško to s čim se oni nose. Prof. Margo Kaplan smatra da prevencija pedofilima može pomoći:

Prof. Margo Kaplan: Mogu to razumjeti. Moramo spriječiti pedofile od seksualnog prijestupništva i da bismo to učinili moramo preusmjeriti fokus na ranu intervenciju, liječenja i odvraćanje. Neće uvijek uspjeti liječenje bilo kojeg mentalnog poremećaja. Liječenje depresije, shizofrenije – ne uspijeva uvijek. Ali ne možete sjediti skrštenih ruku i čekati dok posljedice tih uvjeta postanu lošije nego prije. Mi smo već pedofiliju odbacili kao nepopravljivu. Ne bi trebali dopuštati ovu taktiku. Strašne posljedice zbog kojih je samo još važnije da počnemo ove poremećaje liječiti ranije.

Poznati profesor Dawkins, britanski zoolog, etolog, teoretičar evolucije i popularno-znanstveni pisac, voditelj katedre Charlesa Simonyija na Oxfordskom sveučilištu izjavio je doista bolesnu i suludu stvar:

Itekako sam svjestan da ne možemo osuditi ljude iz prijašnjeg doba prema današnjim standardima. Isto kao što ne gledamo u 18. i 19. stoljeće i ne osuđujemo ljude zbog rasizma na isti način kao što za to osuđujemo modernu osobu, gledam nekoliko desetljeća unazad u svoje djetinjstvo i vidim stvari kao što je šibanje, kao što je blaga pedofilija, i ne mogu pronaći u sebi osuđivanje toga po istim standardima kao što bi ja ili netko drugi učinio danas.

Kada ovakve riječi dođu od toliko priznatog i cijenjenog znanstvenika ne možete odmahnuti rukom, upravo je ovo način na koji se ponerizira javnost kad je u pitanju pedofilija.

U svemu tome zapostavlja se jedna ogromna stavka za koju očigledno više nitko ne mari, a to je dijete. Gdje su organizacije koje štite djecu? Ah, tu su:

UN čuvari mira na Haitiju umiješani u krug seksualnog zlostavljanja djece

“Jedna od silovanih djevojčica je rekla istražitelju: Nemam čak niti grudi.” Oko 50-ak čuvara mira, uključujući komandanta su silovali djevojčice od 12 do 15 godina.

Na stranici Debate.org možete sudjelovati u debati o dobu kad je dijete spremno na seksualni odnos. Predložena minimalna dob je 13 godina. Što mislite o tome?

Trenutno je ovaj prijedlog podržan s 57% u odnosu na 43% koji tvrde da su djeca s 13 godina još uvijek djeca.

Komentari koji idu u prilog ovom prijedlogu su stravični. A ono što je najgore je od svega je da se ljudi bave ovakvim nebuloznim pitanjima. No, bave se. U nekom ‘normalnom’ društvu znanstvenici bi se trebali baviti ovom temom, ako je to uopće tema kojoj treba pridavati toliko značaja. Umjesto toga, djecu bi trebali učiti o psihopatiji i o njihovom utjecaju na društvo.

No, problem u svezi primjerenih godina za seksualni odnos sigurno nije mučio UN-ove čuvare mira koji su u zamjenu za seksualne usluge od djevojčica i dječaka davali kolače i grickalice. Komandant je bio darežljviji, dao joj je 75 centa.

Istraga Associated Pressa UN-ovih misija tijekom posljednjih 12 godina otkrila je oko 2000 optužbi seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja od strane čuvara i drugog osoblja. Više od 300 tih optužbi uključuje djecu. Samo vrlo malo dio uključenih predatora je odslužilo zatvorsku kaznu.

AP je intervjuirao ‘navodne’ žrtve, trenutne i bivše dužnosnike UN-a, te su istražitelji tražili odgovore od 23 zemalja gdje su dužnosnici ‘čuvali mir’. S rijetkim iznimkama, većina zemalja je one koji su otkriveni kao krivi označila kao tajni podaci, čineći ih nedostupnima.

Što se tiče samog Haitija, tadašnji podaci su otkrili da je najmanje 134 čuvara mira iskorištavalo devetero djece u razdoblju od 2004. do 2007. Prema izvješću 114 čuvara mira je poslano kući, nitko od nijh nije odgovarao za svoje zločine.

No, to je samo još jedna vijest koju će netko od ‘normalnih’ korisnika društvenih mreža sakriti. To nije nešto što bi se trebalo javno iznositi, radi se samo o rijetkim slučajevima, o greškama u društvu. Ljude treba obasipati s ljubavlju, razumijevanjem i tolerancijom kako bi s vremenom shvatili da je jedini pravi put, put Ljubavi.

No, što ako je to tim ljudima sasvim normalno? Ako smo mi za njih bezvrijedne i glupave ovce koje se nisu znale snaći u ovom životu i koje ne znaju uživati u životu? Što ako nije problem u njima, već u nama? Oni bi voljeli da mi mislimo da smo mi problem, sjetite se Agende 21:

Sve se ove preporuke trenutno implementiraju putem planova kao što je Agenda 21. Ono što nije, putem međunarodnih sporazuma, implementirano na internacionalnoj razini, provodi se na državnom ili lokalnom nivou.

Zbog zamaskirane i nečujne prirode ovih smjernica i, nažalost, promašenih ciljeva pristojnih, dobronamjernih ljudi, kao i dvoličnosti zlonamjernih, teško je prosječnu osobu uvjeriti u opasnosti planova kao što je Agenda 21 i onih predloženih u „Ljudima i planetu“. Međutim, imperativ je da činimo upravo to dok vrijeme brzo ističe.

Uz svo povećanje propagande koja dolazi od organizacija povezanih s Ujedinjenim narodima i raznim dobro financiranim zakladama, došlo je do povećanja u razini svjesnosti tih zlokobnih planova od strane opće javnosti. Postoje mnogi izvori iz različitih sredina koji raspravljaju o opasnostima Agende 21, i nije postojalo bolje vrijeme od ovoga sada da se ti izvori iskoriste kako bi se educirale obitelji, prijatelji i sugrađani, zbog postupnog izumiranja i mehanizacije s kojom smo suočeni.

Ne dozvolite da vas zavaraju izvješća kao što je „Ljudi i planet“. Kada se dublje uroni u istinsku motivaciju koja se krije iza provedbe navedenih preporuka, postaje jasno da vojska „stručnjaka“ od koje se očekuje da vodi društvo u budućnost, u stvari ne brine ni o ljudima niti o planetu.

Slučajeva pedofilije je toliko da bi se naš istraživački rad mogao baviti samo s tom temom. Nemoguće je sažeti sve te slučajeve kako bi dobili pravi i realni uvid u zloćudnost ovog tumora koji je sveprisutan i duboko ukorijenjen u naše društvo i našu svakodnevnicu, a pogotovo svakodnevnicu naše djece. Ako pregledate našu rubriku “Borba protiv pedofilije” uočiti ćete da nema segmenta društva u kojem pedofilija nije ugurala svoje pipke. No, da biste dobili uvid koliko je težak ovaj uteg pedofilske civilizacije pogledajte pregled ovih tema ovdje. Pisali smo o pedofiliji u Katoličkoj crkvi u nekoliko navrata, te koliko najviše pozicije čuvaju svoje svećenike, pa i sami sudjeluju u ovom razvratu. Židovski rabini, VIP pedofilski krug, kako je završila operacija Midland, o sucu Vrhovnog suda Kalifornije koji smatra da silovanje trogodišnjeg djeteta ne treba strogo kazniti, o agendi u Danskoj u kojoj se uči djecu o pornografiji u školama, o osudi Vatikana zbog pedofilije u svećeničkim redovima od strane istih onih koji su masovno zlostavljali djecu po svijetu – UN, te smo jedini javno objavili registar pedofila svećenika iz Katoličke crkve u ‘Rvata. Lista tekstova na tu tešku temu je podugačka, te pokazuje samo jedno – pedofilija je kroz mala vrata ušla u naše domove. Zapravo, pedofila je toliko da više nema prostora u zatvoru koji bi ih sve mogao primiti. Tako barem tvrdi šef policije u Velikoj Britaniji: Britanski šef policije tvrdi da je pedofila previše i da nema dovoljno zatvora za njihovo utamničenje! Također prema tekstu Pedofilska karta Engleske: seksualni zločini nad djecom događaju se svakih 20 minuta. 2012. su iznijeti šokantni podaci iz godine 2011.:

Prema šokantnim podacima policije, prošle godine je prijavljen po jedan seksualni napad na djecu svakih 20 minuta, što znači 444 napada tjedno. Tijekom 2010/11, oko 23.000 djece je prijavljeno kao žrtve seksualnog nasilja u Engleskoj i Walesu, no manje od 10% slučajeva je završilo sudskom presudom.

4,973 navodnih žrtava je bilo u dobi od deset i manje godina, uključujući i 1.472 mlađih od šest godina. Šest puta više prijavljenih djela počinjeno je protiv djevojčica nego protiv dječaka.

Link na originalni tekst je nestao, no uspjeli smo pronaći drugu stranicu s istim sadržajem.

Za normalnu, zdravu osobu nemoguće je shvatiti kako dijete može biti privlačno odrasloj osobi? Znanost se pozabavila ovim gorućim pitanjem u nekoliko navrata a ovo je sažetak njihovih otkrića o čemu smo pisali u tekstu pod naslovom “Skeleti beba u septičkoj jami katoličkog sirotišta i nadbiskup koji nije znao da je seks s djecom zločin“:

Jedna od takvih istina je činjenica kako je mozak pedofila drugačije „ožičen“ od mozga normalnog ljudskog bića. U nedavnom tekstu koji je izdao Live Science, objavljeno je istraživanje znanstvenog tima sa sveučilišta Christian-Albrechts u Kielu u kojemu se detaljno objašnjava što se događa u mozgu pedofila dok promatra dječje lice. Naime, životinje imaju moždane mehanizme s kojima se blokira aktivacija seksualnih nagona s kojima bi životinje seksualno napastvovale svoje mlade. Kod pedofila unutar ljudskog roda takvi neuroblokatori ne postoje, njima se pri pogledu na lice bebe ili djece okida moždana lančana reakcija koja na kraju izaziva lučenje feromona i seksualnu pohotu.

Znanstvenici su na koncu zaključili da razlog nastajanja pedofilije, između brojnih drugih psihofizičkih faktora, trebamo potražiti u anomalijama za vrijeme razvoja ljudskog mozga od rođenja do 12 godine života. Povrede glave za vrijeme rođenja ili nakon rođenja uglavnom okidaju stvaranje brojnih karakternih poremećaja, naročito ako su te povrede nastale u područjima koja reguliraju seksualne funkcije i funkcije ishrane.

Naime, u slučaju da se nenormalno povežu centri za seksualni nagon i prehranu (dojenje) tada mozak osoba s povredama glave u kasnijem životu anomalijski reagira na bebe i djecu.

Promotori pedofilije se šire na internetu

Mnogobrojne organizacije/udruge/udruženja/zajednice/pojedinci otvoreno promoviraju pedofiliju na internetu: Jedan od njihovih ‘najjačih’ argumenata za to su fizičke razlike u mozgu pedofila u odnosu na druge. Osim toga, tu je i argument ‘pravih ljubavnih osjećaja’ koje pedofili osjećaju prema djeci. Jedna od takvih zajednica je i Heart Progress:

Jedan od moderatora stranice, Tom Wilson je ispričao ‘tužnu’ priču svog prijatelja:

Moj prijatelj koji je pedoseksualan suočava se svakodnevno s ozbiljnom depresijom. Svaki dan se osjeća razočaran sam sa sobom. Nema puno ljudi koji prihvaćaju njegove seksualne izbore. Privlače ga ljudi njegovih godina, ali također i djeca. On je poprilično normalan mladić i kad stvarno misliš o tome, pedoseksualni ljudi nisu stvarno loši ljudi kako ih društva stigmatizira. Oni su jednostavno obični ljudi kao ti i ja, nema ništa loše u njima. Ono što on osjeća je prirodno i nema tu naučne fantastike, ljubav je jednostavno ljubav. Znam, zvuči otrcano, ali to je stvarno samo ljubav. Svi ju osjećamo i svi smo ju iskusili. Definitivno ne na isti način, ali osjećamo ljubav prema nekome nevažno tko su.

Ako malo pogledate vidjeti ćete da ispod Tomovog komentara stoji malo neobičan ‘hashtag’ – LGBTP. Ova skraćenica, ovako postavljena zapravo otkriva čitav jedan pokret, agendu kojoj je cilj normalizacija pedofilije, mijenjanje ‘seksualnog poremećaja’ u ‘seksualnu orijentaciju’ te izjednačavanje pedofilije s LGBT (lezbijke/gay/biseksualne/transrodne-transeksualne osobe) zajednicom, pod okriljem borbe za prava svih. Postoji ogromna razlika između pedofilije i ove zajednice. Raspravljati o tome i dovoditi to u isti boks graniči s pameću. No, upravo to je put kojim psihopate žele normalizirati pedofiliju, ne samo zato da bi mogli javno i bez ikakvih konzekvenci sprovoditi ove prljave rabote, ne, zamislite svijet u kojem je pedofilija zakonom dozvoljena. Možda ne morate zamišljati, svima poznata glumica Demi Moore koja je u vrijeme snimanja ovog videa imala 19 godina, a njen ‘partner’ Philip Tanzani s kojima je u to vrijeme bila u vezi 3 tjedna samo 15 godina će vam pokazati kako to izgleda. Radi se o Philipovom rođendanskom slavlju [UPOZORENJE: Šokantni prizori!]:

Nakon ovog videa pogledajte ovog dječaka na kojeg je očigledno utjecala starija osoba i to ne na dobar način:

Organizacije koje promoviraju pedofiliju na internetu

NAMBLA

NAMBLA – North American Man/Boy Love Association

U predstavljanju njihovog udruženja stoji:

NAMBLA je formirana 1978. godine. Inspirirana je uspjehom kampanje bazirane na bostonskoj gay zajednici koja se obranila od lokalnog ‘lova na vještice’.

Cilj NAMBLA-e je dovesti kraju ekstremni progon muškaraca i dječaka u zajedničkoj i konsenzualnoj ljubavnoj vezi na ove načine:

gradnjom razumijevanja i podrške takvim vezama
educiranjem javnosti dobroćudne prirode ljubavi između muškarca i dječaka
kooperacijom s lezbijskim, gay, feminističkim i drugim liberalnim pokretima
podržavanjem slobode osoba svih godišta od seksualnih predrasuda i opresija.

Također, ogranizatori i članovi podržavaju zakone u kojima i muškarci (odrasle osobe) i dječaci (djeca) sami kontroliraju vlastite živote. U kojem to svijetu djeca sami kontroliraju svoje živote i odlučuju o svom seksualnom životu?

Ostatak možete pročitati na njihovoj stranici ovdje (na engleskom).

Na ovom blogu možete pročitati i pismo 12-godišnjeg dječaka koji za sebe tvrdi da se smatra ‘gay’ osobom već od ranih godina:

Zdravo! Želim rastjerati mit da djeca nemaju sposobnost odlučiti što žele učiniti sa svojim životima. Djeca su ljudi. Neka djeca imaju dobre ideje, a neke ne. Djeca su ljudi. Dob je irelevantan čimbenik u sposobnosti razumijevanja. Ima potpuno neracionalnih i potpuno neodgovornih odraslih ljudi na svijetu.

Imam dvanaest godina. Bio sam ‘gay’ od vrlo mladog doba i osjećam da sam jednako homoseksualna osoba kao netko tko je hodao ulicom Christopher St. u New Yorku (internacionalni simbol za ‘gay pride’). Neki homoseksualci ne prepoznaju da mlada osoba može biti homoseksualna.

Vjerujem u gay oslobođenje. Gay oslobođenje mora uključivati sve aspekte borbe za seksualnu slobodu. Mladi homoseksualci trebali bi se osjećati kao kod kuće u gay zajednici. Lobi za homoseksualna prava osuđuju skupine “luđaka” (ljubavnice, TV, S & M, itd.) kako bi dobili “respektabilniji” izgled i prikupljanje sredstava od liberalnih političara u vrijeme izbora. Te bi radnje mogle uništiti borbu protiv gay oslobađanja dijeljenjem gay pokreta. Ako preživimo, moramo prihvatiti sve od homoseksualnosti.

Jedna od najvažnijih lekcija koje morate naučiti o oslobođenju jest da se nikada ne smijete prodati ljudima koji vas tlače. Ovo vrijeme je ovdje gdje moramo ostati uz naša uvjerenja i biti svoji, kako bismo pokazali da bez obzira što nam oni čine, naše ideje će živjeti u mislima drugih ljudi. Moramo paradirati s ljubavlju i boriti se s tlačenjem.

Promjene se ne vrše preko noći. Da bismo promijenili stavove, moramo pronaći dijalog kako bismo komunicirali s roditeljima i vlastima. U mom životu baš sam se izravnao sa svojom majkom. U početku nije znala da li samo zamišljam da sam homoseksualac ili samo eksperimentiram s tim. Potpuno podržava moju odluku da budem ‘gay’. Većina roditelja nije takva.

Ja sam gay. Ponosan sam. Molim vas da podržite mlade homoseksualce. Dosta je teško i za odrasle da budu ‘gay’. Gotovo je nemoguće da ‘gay’ dječak ima dobar, zdrav i otvoren odnos zbog atmosfere zajednice prema mladima. Prihvaćam sve. Trebali bi i vi također.

Da podsjetimo, ovo je pismo 12-ogodišnjeg dječaka. Gotovo nam se čini da smo u alternativnoj stvarnosti. Zar ne bi dijete u tim godinama trebalo razmišljati o školi, nogometu i sl.?

U vrijeme kad je NAMBLA bila posebno aktivna pokušali su se ugurati u LGBT zajednicu kako bi tražili ista prava. No, LGBT zajednica se oštro ogradila od njih. Desetak godina kasnije, pedofili širom svijeta ponovo žele na isti način izvući prava za sebe koja bi im omogućila zakonski dopuštene seksualne odnose s djecom kroz širenje svoje propagande. Jeste li čuli za izraz LGBTIQP – ovo “P” na kraju predstavlja pedofile?

Neki mediji tvrde da je ova pedofilska organizacija doživjela kraj 1993. nakon objave filma Chicken Hawk: Men Who Love Boys u kojem su članovi NAMBLE otvoreno progovorili o svojoj ‘ljubavi’ prema dječacima, uključujući i Leyland Stevensona, producenta nagrađenog filma. Inače “chicken hawk” predstavlja slang a označava starijeg muškarca koji ganja mlade dečke. Upozoravamo vas na neke šokantne rečenice koje ćete čuti u ovom videu:

Ponekad, kad otkrijemo ovakve stvari, čini nam se da smo zalutali na Darknet, no zapravo čak i ako ukucate na najpoznatijoj tražilici u Europi, Googlu – Boy chat dobiti ćete pristup ‘boardu’ na kojem možete diskutirati i izmijeniti iskustva s drugim pedofilima. Postoji mogućnost da vas dobar antivirusni program upozori na sigurnosne probleme na ovoj stranici, no ako doista želite vidjeti kako to izgleda kad pedofili otvoreno razgovaraju o svojim seksualnim maštarijama o djeci možete to učiniti ovdje:

BoyChat (22.10.2017. smo utvrdili da stranica više ne postoji)

O pedofilskom znaku koji predstavlja pedofile koji vole dječake smo pisali u tekstu o Pizzagateu:

Ovdje su svi zajedno zbog lakše preglednosti.

Čisto da dobijete dojam o kakvim se razgovorima radi izabrali smo nasumični komentar jednog od članova, hieronymousse:

Čini me vrlo nesretnim kad vidim gole dečke i djevojčice na AlJazzera ili RT “pikselizirane”. Korektan termin bi bio depikselizacija ili apikselizacija, tako nekako.

Prokleti puritanci žabari.

Politički korektni mekušci.

Sigurno se pitate kako je takva jedna stranica prošla Google “fact-checker”? I mi bi voljeli znati, no biti će toga još.

Virtuous Pedophiles

Još jedna stranica posvećena pedofilima kojoj je cilj smanjiti stigmu prikačenu na pedofile koji žele da ljudi shvate da veliki dio pedofila ne zlostavlja djecu te pomaganje pedofilima i davanje podrške kako ne bi prekršili zakon te kako bi nastavili voditi ispunjen i sretan život. Na njihovom blogu možete pročitati i osobne (pedofilske) priče osnivača stranice.

Pedofili i oni im naklonjeni na sve moguće načine pokušavaju umanjiti težinu ovog problema te tako možete naći različite oblike koje koriste kako bi prikazali da stvarnost nije tako crna kako se predstavlja. Jedan od tih načina su priče zlostavljanih osoba koje o ovome pričaju na sasvim benigan način, te se čini kako su žrtve zapravo zahvalne svojim zlostavljačima. Takav jedan primjer je i navodno pismo Margaux Fragoso koja je izdala knjigu “Tiger, Tiger” u kojoj na vrlo detaljan i neobičan način opisuje život s 51-ogodišnjim zlostavljačem. Ova kontroverzna knjiga je prevedena na 19 jezika a postala je i ‘bestseller’. Margaux u svojem pismu, između ostaloga, iznosi i zahvalnost svom zlostavljaču:

Ja sam preživjela seksualno zlostavljanje i autor sam najbolje prodavanih memoara “Tiger, Tiger”, knjiga koja je prevedena na 19 jezika.

Moje je zlostavljanje počelo kad sam imala sedam godina, nakon što sam upoznala Petra Currana, koji je bio umirovljenik i kolekcionar egzotičnih životinja. Iako me Peter zlostavljao, također mi je davao pohvale i emocionalnu podršku koja je bila protuteža mom strašnom životu kod kuće – brutalno zlobnom ocu i mentalno bolesnoj majci. Petar je počinio samoubojstvo 2001. godine, kad sam imala 22 godine, i to me emocionalno uništilo. Rekla bih da je samoubojstvo općenito toliko očajno bolno za žrtve zlostavljanja da se nijedna molba za umanjenjem kazne ovim pedofilima ne bi trebala uzeti u obzir. Čitala sam znanstvenu literaturu da je pedofilija orijentacija, a ne izbor, i da sve dok osoba ne djeluje u skladu sa svojim željama prema djeci, ostaje takoreći “uspavana” i time ne narušava dijete. ‘Virtuous Pedophiles’ su posvećeni zaštiti djece poput 7-godišnje Margaux koja se nije mogla zaštititi i čija obitelj ju nije zaštitila.

Na njihovom blogu također možete pogledati najčešća pitanja i odgovori u kojima otkrivaju neke doista zabrinjavajuće premise:

Što je pedofilija?

Mi koristimo izraz “pedofilija” u smislu snažne i konstantne seksualne privlačnosti prema djeci koja još nisu ušla u pubertet ili prema onima u ranim stadijima puberteta. (Neki znanstvenici odvajaju privlačnost prema djeci koji su ušli u pubertet pod odvojenim terminom “hebefilija”.)

Uočite ono što nismo rekli. Mi ne koristimo ‘pedofilija’ kao da se odnosi na muškarce koji imaju seksualni kontakt s djecom; mi koristimo termin kao da se odnosi na one sa snažnom seksualnom privlačnošću prema djeci.

Pedofilija i zlostavljanje djece nije isto

Ali zar to nije distinkcija bez razlike? Nisu li svi pedofili zlostavljači djece, ili otkucavajuće vremenske bombe koji će neminovno kad tad zlostavljati djecu?

Ne!

Mnogi ljudi s prevladavajućom seksualnom privlačnošću prema djeci nikada se ne bave seksualnom aktivnošću s djecom.

Osnivači ove organizacije nikada nisu dotakli dijete zbog seksualnih razloga. Postoji mnogo muškaraca s pedofilijom koji su poput nas u svojoj predanosti dobrom, odgovornom životu koji poštuje zakon. Ova web stranica je za takve ljude.

Ostatak pitanja i odgovora možete pročitati ovdje.

Iako niti ovim tekstom nismo uspjeli zagrebati niti vrh ove globalne pedofilske civilizacije uzmite u obzir da smo govorili samo o ponekim slučajevima i podacima vezanim za Zapad. Brakovi na Bliskom istoku sa djevojčicama od 11 godina su opet sasvim jedna, ogromna priča, subkultura “bacha bazi” dječaka – prostituke za odrasle muškarce te mnogobrojni slučajevi sex traffickinga i gnjusnih rituala žrtvovanja djece, pijenje dječje krvi u svrhu pomlađivanja, s čime ćemo se, možda, ako budemo imali stomak za to pozabaviti u sljedećim tekstovima.

Za kraj podaci koje je objavila američka organizacija “Ark of Hope for Children” 20. lipnja 2016.:

Međunarodna statistika dječjeg zlostavljanja

svake godine 40 milijuna djece se fizički zlostavlja.
oko 20% žena i 5-10% muškaraca je prijavilo seksualno zlostavljanje kad su bili djeca, dok je 25-50% djece prijavilo psihičko zlostavljanje.
statistike pokazuju da je svake godine 3 milijuna djevojčica podvrgnuto genitalnom sakaćenju.

Statistika seksualnog zlostavljanja djece u SAD-u

dijete biva silovano svake dvije minute.
jedna od tri djevojčice će biti seksualno zlostavljana do 17 godine.
jedan od šest dječaka će biti seksualno zlostavljan do 17 godine (1 od 5 u Kanadi).
seksualni prijestupnik će zlostavljati oko 120 žrtava, većinu koja to nikada neće prijaviti.
90% prijestupnika djeca poznaju.
najčešće je dijete, osim što je seksualno zlostavljano, je zlostavljano i na druge načine.

Sveukupna američka statistika o seksualnom zlostavljanju djece:

svakih 10 sekundi dijete je zlostavljano ili silovano.
u 2010. godini prijavljeno je 3,3 milijuna seksualnog zlostavljanja djece.
na svako prijavljeno zlostavljanje dolaze dva neprijavljena.
61.000 prijave “Child Protective services” svaki tjedan, što znači 6 prijava svake minute.
1,5 milijuna djece koja su pobjegla od kuće bježe od nekog oblika zlostavljanja.
samo 10% zlostavljenih ne poznaje svog zlostavljača.
žrtve zlostavljanja – oko 48% muških, 52% ženskih.
zlostavljanja se događa neovisno o rasi i vjeri.

Ako ste u bilo kojem trenutku prije, za vrijeme čitanja ovog teksta pomislili da žalite pedofile onda vam ovi statistički podaci trebaju upaliti sve lampice. Ovo je pedofilska civilizacija, znanost opravdava pedofile kroz različite studije koje nam nameću mišljenje da pedofili pate od fizičkog defekta i time ih lišavaju moralne i ljudske obveze spram djeteta, mediji seksualiziraju djecu na sve moguće načine čineći tako pedofilske fantazije opravdanima a infiltrirani psihopati i pedofili u vlasti oblikuju zakone po kojima izjednačavaju sve druge seksualne orijentacije (koje su svaka za sebe konsenzus između dvije odrasle osobe) s pedofilijom, koja nije seksualna orijentacija već zločin prema djetetu, njegovim roditeljima, rođacima, prijateljima i društvu u cijelosti. Svaki pedofil koji opravdava svoje zlodjelo i ne pribjegava kastraciji opasnost je za društvo i bomba koja otkucava prije negoli zauvijek zapečati nečije djetinjstvo.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Tweets by DanielGaither54

Heart Progress

Tweets by steiner_ernst

Gawker

Heart Progress The One Sided View of So Called Victims of Abuse

Against Ambivalence

Debate.org

The pedophile I could not help: He was not a monster or a molester. The system destroyed him anyway

Not All Pedophiles Have Mental Disorder, American Psychiatric Association Says In New DSM

Victims of violence

Child Molestation Prevention Study