SVIJET POD LUPOM

Lizardi protiv stoke sitnog zuba

Autor: Ljubica Šaran

Rijetko koji radnik i radnica u “lijepoj našoj” i “zemljama regiona” se može pohvaliti dobrim primanjima, sigurnim poslom i mirnim životom bez stresa. Rijetko kojem radniku i radnici, gazde, šefovi, menadžeri i duge “guzonje” priznaju ono što im zakonski pripada. Ugovori o radu su danas “kinesko pismo”, a vrijede manje od toaletnog papira. Nekada su radnici “na brdovitom Balkanu” slavili praznik rada jer su to, s pravom smatrali svojim danom, danas “lizardi” svih oblika i boja, iskorištavaju radnike poput “stoke sitnog zuba”, a nagrada je više rada, manje novca i sve više kreditno-dužničkog ropstva. 

Hrana

Normalno ljudsko biće jede kad je gladno, pije kad je žedno, spava kad je umorno, danas je to luksuz i to zbog jedne iznimno važne činjenice, s nama upravlja vojska čudovišta. Ta čudovišta je Andrzej Lobaczewski jako lijepo i podrobno opisao, njihov klinički i zajednički naziv je “ljudi s karakternim poremećajima” točnije psihopate. Psihopate su sve što je običnom ljudskom biću teško za “varenje” i shvaćanje. Psihopate su kameleoni, pretvaraju se u mile i dobre ljude kad god im to treba, no ispod ljudske “obleke” se nalaze kanibali, predatori, mučitelji, pakosnici i lašci koji se hrane s nama, s našom energijom, našom kreativnošću, našom željom za suradnjom, našim suosjećajem, našom empatijom. Svako ljudsko biće je njihov plijen, svako ljudsko biće živi u sustavu koji je napravljen da bi nas izrabljivao i da bi hranio one koji se samo prave da su ljudi.

Razmislimo malo o političarima, tajkunima, bankarima, vlasnicima međunarodnih kompanija, medijskim magnatima, religijskim vođama i najmoćnijim tehnološkim divovima, oni vode države, no u biti sve što vidimo je da se svađaju međusobno kako bi prikrili svoje greške, krađe, manipulacije ili pak ako im to ne uspijeva tada izmišljaju sukobe između država u kojima ne umire elita već mi obični ljudi.

Otkrovenje

Bez obzira na politički i ini ustroj neke države ona djeluje po principima vladavine psihopata, točnije patokracije. Ako mislite da vas lažemo, evo znakova koji na jednostavan način otkrivaju da smo žrtve globalne psihopatske spletke:

  1. Bez obzira koju političku opciju izaberemo na izborima, unatoč stalnim međusobnim svađama i trzavicama političari međusobno surađuju na štetu naroda i države koju bi navodno trebali štiti.
  2. Zakonodavci stvaraju zakone s posebnim rupama da bi se kroz njih bez ikakvih reperkusija provukle “velike ribe”. Zakoni se stvaraju isključivo kako bi se zaštitila psihopatska elita dok djeluju kao oblik prisile za poslušnost sustavu s obvezatnim iskamčivanjem novca od “običnog ljudskog bića”. Sve brojniji i sumanutiji zakoni su jasan pokazatelj korupcije društva od strane osoba s karakternim poremećajima.
  3. Od poreza se oslobađaju ili djelomično oslobađaju oni koji su najviše oštetili državu i obične male radne ljude, koji se u modernom svijetu nazivaju “porezni obveznici”.
  4. Novac koji država zarađuje, uključujući i novac poreznih obveznika se koristi za spašavanje psihopatske elite i njihovih poslušnika. Iako bi svaka država mogla normalno živjeti od vlastita rada i pameti, moderne države se sve više zadužuju zbog pohlepe vladajućih.
  5. Kako bi prikrila svoje pravo lice i činjenicu da vlada kompletnim današnjim društvom, psihopatska elita stalno stvara nesuglasice među vazalskim državama. Moderne države su izgubile neovisnost i samostalno donošenje odluka, šačica najbogatijih psihopata upravlja svim globalnim čimbenicima. Ratovi, ekonomski slomovi, humanitarne krize, energetske nestašice i svi drugi znakovi propasti društva se događaju zbog odluka psihopatske elite.
  6. Uz pomoć kontroliranih medija ljudi se bombardiraju agresivnom propagandom, vulgarnom zabavom i nevažnim informacijama koje kondicioniraju i zombiraju mase. Strašenje populacije svime i svačime je jedan od najvažnijih čimbenika globalne kontrole.
  7. Edukacija se koristi kako bi se ljudi od malena pretvarali u radilice koje su sposobne za rad i obogaćivanje psihopatske elite, no dovoljno “glupave i nemoćne” za prozrijevanje istine.
  8. Medicina i farmacija se koriste kako bismo se osjećali zdravima i zaštićenima, dok u biti psihopatska elita stvara lijekove koji nas zaljećuju taman toliko da možemo raditi, no da nikada ne budemo sasvim zdravi. Na takav način postajemo ovisnici o patentiranim lijekovima, cijepivima, skupim operacijama i tretmanima dok se u potpunosti zanemaruje moć prirodnih preparata na kojima se ne može zaraditi jer se isti ne mogu patentirati.
  9. Međunarodne organizacije stvaraju privid altruizma i zaštite humanosti dok se u stvari koriste kao najvažniji čimbenik globalne kontrole. Sve međunarodne organizacije su osnovane od strane psihopatske elite.
  10. Psihopatska elita onemogućava znanstvenike i slobodne istraživače u otkrivanju patokracije i wetika te se uništavaju karijere onih koji pokušavaju otkriti istinu. Moderni progoni vještica se stvaraju kad god osobe ili timovi eksperata dođu pre blizu istini, ako ih se ne može potkupiti tada se uništava njihova reputacija, karijera ili ih se eliminira.
  11. Psihopatska elita nas onemogućava u organskom uzgoju starih sorti voća, povrća i žitarica te na sve moguće načine podmeće genetski modificirane sorte sjemenja kako bi kontrolom prehrane kontrolirala brojnost i zdravlje globalne populacije.
  12. Prirodni resursi se sve više privatiziraju, nakon energetskih izvora, na red je došla i pitka voda. Kontrola prirodnih resursa omogućava kontrolu kompletnih država i ovisnost o psihopatskoj eliti.
  13. Religije se unatoč nauku ljubavi pretvaraju u okidače sukoba i nesuglasica među ljudima koji ne shvaćaju kako iste služe za kontrolu i pribavljanje novih resursa.
  14. Materijalizam i pohlepa se promiču kao ljudske vrline iako sve religije tvrde da se pravo bogatstvo nalazi u duhovnim i moralnim vrijednostima i “ljubavi prema drugima”. Unatoč tome najutjecajniji ljudi iz vrha vladajuće piramide i iz vrha religijskih organizacija uživaju u nemjerljivom bogatstvu.
  15. Seks sve prodaje, sekualizacija društva je toliko očigledna, da se čak i malene djevojčice od tri i četiri godine podvrgavaju estetskim operacijama kako bi pobijedile na natjecanjima ljepote.
  16. Kako bi ostvarila svoj naum kompletne kontrole, psihopatska elita dehumanizira svekoliku populaciju. Kada nismo u stanju uvidjeti njihove zločine, pretvaramo se u poslušne sudionike.
  17. Psihopatska elita se stravi od pozitivnih kreativnih ideja, sve ideje koje se ne mogu unovčiti i koje nisu u skladu s njihovom pohlepom se uništavaju. Ljudska kreativnost je dozvoljena samo i isključivo ako ona odgovara planovima i zahtjevima same psihopatske elite.
  18. Percepcija stvarnosti se kompletno iskrivljuje, zločini se pretvaraju u dobra djela, dobra djela postaju zločini, teroristi i diktatori postaju oni koji se bore za mir i slobodu, a najveći diktatori dobivaju prestižne nagrade, poput Nobelove nagrade za mir. Psihopatska elita zatire sve tragove o vlastitom djelovanju iz prošlosti, u slučaju ako nije u stanju uništiti sve inkriminirajuće podatke pretvaraju se u osloboditelje, očeve nacija, mirotvorce, svece, religijske i duhovne vođe, humanitarce, monarhe i državnike.
  19. Svi oni koji nekako uspiju objaviti radove o patokraciji postaju teoretičari zavjere.
  20. Psihopatska elita posjeduje tehnologiju koja je običnom ljudskom biću gotovo neshvatljiva, takva tehnologija se koristi za nadzor, prisluškivanje, praćenje i kontrolu populacije na velikim zemljopisnim područjima.

David Rockefeller je umro u 101 godini života, a za života je činio sve što je mogao da nama, običnim ljudima, bude gore.

Tamna Trijada

Psihopati nisu samo ubojice, silovatelji, kriminalci, prevaranti i lažljivci s nedostatkom pozitivnih osjećaja. Pored činjenice kako psihopate imaju savršenu kamuflažu, oni se razlikuju od osobe do osobe i teško je napraviti generalizaciju, no s vremenom znanost je, zahvaljujući iznimnom radu Andrzeja M. Lobaczewskog i brojnih drugih znanstvenika koju su shvatili važnost izučavanja patokracije – oblika vladavine u kojemu psihopate zauzimaju sve najvažnije pozicije u državama, religijama, financijskim i drugim institucijama –  otkrili tri iznimno važna i najčešća oblika psihopatskih poremećaja, stanoviti psihopatski trokut, koji se naziva „Tamna Trijada.“

U Tamnoj Trijadi se nalaze:

Esencijalni psihopata

Esencijalni psihopata bi bila osoba koja je u stanju napraviti bilo što kako bi ostvarila takozvanu dopaminsku reakciju u mozgu, točnije kako bi osjetila zadovoljstvo, naročito nakon mučenja, „vampirenja,“ iscrpljivanja pa čak i ubijanja drugih ljudi i/ili životinja. Ovakve vrste psihopata često nazivamo i sociopatima, ako su u stanju nagovarati i prisiljavati naizgled normalne i zdrave ljude da čine grozote koje se mogu usporediti s najgorim zločinima protiv čovječnosti ili ako stvaraju democide, genocide, organizirana silovanja, ubijanja i tako dalje.

Esencijalni psihopati se mogu naći na svim društvenim pozicijama, iako se smatra kako u zatvorima čame isključivo psihopate iz nižih dijelova hijerarhije, važno je napomenuti kako psihopata s najniže socijalne ljestvice, uglavnom radi puno manje zla i štete, nego li esencijalni psihopati (sociopati) na vrhu piramide koji upropaštavaju milijarde života kroz globalne krize, ratove velikih razmjera i malverzacije s planetarnom klimom i resursima.

Makjavelisti i/ili utilitaristi

U biti ni jedan psihopata ne bira sredstvo kako bi došao do cilja, no makjavelisti planiraju decenijama pa čak i stoljećima unaprijed kako bi svojim potomcima ili društvima priskrbili najbolju prođu, točnije kako bi došli do željenog cilja na najbrži mogući način uz najmanji utrošak energije i novca, i to uz tipično negiranje i kršenje etičnih i moralnih odlika i iznimno agresivne metode koje se kose bilo kojim ljudskim i građanskim pravima.

Utilitaristi su psihopate koji ne prežu čak i od ubijanja drugog ljudskog bića kako bi sebi osigurali dobrostanje ili egzistenciju. Tipičan utilitarista će ubijanje ljudi opisati kao „eutanaziju iz milosrđa“ ili „žrtvovanje manjine kako bi se spasila većina“ no u biti će pratiti vlastite planove i oportunizam kako bi što više uspjeli u poslu ili naumima.

Narcisoidna osoba – kućni psihopat

Brojni znanstvenici sve više obraćaju pažnju na narcisoidnost i priznaju je kao dio psihopatskog „buketa.“ O njima najvjerojatnije najviše znamo, zato što je ovaj oblik psihopatskog poremećaja osobnosti lako vidljiv i iznimno se lako klasificira zbog stalne želje „narcisa“ da budu u centru pažnje ili barem da rade na tome. Krajnji oblik narcisoidnosti je histrionski poremećaj – u kojemu “pacijent” stalno želi biti u centru pažnje, pa čak i agresivno traži pažnju, s izraženim zavođenjem, navođenjem, iziskivanjem i s potpunim nedostatkom moralnosti. Istraživanja su pokazala kako čak 3% od ukupnog broja populacije boluje od ovog poremećaja.

S obzirom da su ljudi iznimno društvena bića, često se narcisoidnost zamjenjuje potrebom da netko bude priznat ili poznat, točnije zamjenjuje se jednom drugom tipično psihopatskom devijacijom a to je bolesna ambicija. Iako se smatra da narcisoidne osobe „ne hodaju preko leševa“ poput sociopata kako bi došli do svog cilja, u stvarnosti možemo vidjeti što su sve narcisoidne osobe u stanju napraviti kako bi postali poznati u svijetu zabave ili po medijima.

Psihopate, bez obzira iz kojeg su dijela “Tamne trijade” imaju snažnu želju za isticanjem. Oni mrze slušati i pratiti druge jer smatraju kako su najbolji, najpametniji i najiskusniji u svemu. Smatraju se rođenim liderima te imaju izrazito negativan i omalovažavajući stav kako prema onima na čije mjesto pikiraju, tako prema suradnicima i podređenima jer nikoga ne poštuju niti imaju društvene osjećaje koje imaju normalni empatični ljudi. Psihopatska predatorska narav će takve osobe vući na vrh piramide, konkurenciju će smatrati neprijateljima, a poslove će voditi kao da vode pravi pravcati rat. Psihopat će uvijek imati “savjet” ili naredbu za svoju publiku.

Psihopate će se čak i hvaliti da su nekoga lagale ili nasamarile te će to smatrati svojom nadmoći i vrhunskim intelektom. Njima nije važno hoće li lagati i obanjivati nekoga na poslu ili nekoga iz obitelji, s obzirom da su beskrupulozni čudit će se što nekome smeta laž i kao takvi “plačljivci, šonje, jadnici, budaletine” ne mogu prepoznati dobrog govornika niti ga mogu oponašati. Psihopate će, u nedostatku drugih načina za “obradu” žrtava odabrati splet laži s kojim će pokušati uništiti metu ili žrtvu, što nas dovodi do još jedne tipične psihopatske odlike komunikacije.

Psihopate namjerno uništavaju tuđu stvarnost – efekt Gaslightinga

Sindrom je dobio svoje ime iz predstave i filma istog naziva u kojem ubojica nastoji navesti svoju suprugu da posumnja u vlastiti zdrav razum i navesti druge da joj ne vjeruju.  ‘Gaslighting’ je oblik psihičkog zlostavljanja u kojem je lažna informacija predstavljena na takav način da meta počne sumnjati u njegovo/njezino pamćenje i percepciju. Psiholozi to zovu “sociopatski ples”. To bi moglo uključivati poricanje ili namještanje čudnih događaja, u biti je to makijavelističko ponašanje najgore vrste.

Kako zlo može biti dobro?

Svatko može postati žrtva sociopatovih ‘Gaslighting’ poteza: roditelj i dijete, rodbina, prijatelji, grupe ljudi uključujući radne kolege. Psihopate će koristiti gaslighting kada god mogu, ne samo zato što uživaju u uništavanju drugih ljudi, već zato što im je mučenje vrsta sporta, što ga više elaboriraju to se smatraju “vrijednijima”, što je žrtva “tvrđa” to se smatraju većima, što ugoda uništavanja dulje traje to se smatraju “većima”. U slučaju da ne uspiju uništiti svoju žrtvu – metu bacit će se na druge vrste “proždiranja”.

Psihopate izigravaju žrtve

Osobe s karakternim poremećajima, bez obzira jesu li to esencijalne psihopate, narcisi ili utilitaristi i makjavelisti uvijek će izigravati žrtvu. Utilitaristi će svoje zločine prikazivati kao jedinu mogućnost opstanka, smatrat će da su ubojstva nekolicine jedini način da preživi većina, te će sebe glorificirati kao heroje (i žrtve u isto vrijeme) koji su jedini mogli osmisliti i ostvariti tako velbne izlaske iz kriza. Ako je riječ o narcisima oni će plakati zbog toga jer ih je “maltretirala” mama, tata, bivša, bivši, učiteljica, suradnici, niz je obično veliki. Oni će sve svoje greške opravdavati time što su nekada bili žrtve, što su prolazili kroz grozne stvari, što ih još uvijek muče stvari iz prošlosti.

Sociopate će također često opravdavati strašne zločine koji su počinili s time što su bili žrtve, u biti uživat će u mučenju onih koji ih slušaju s detaljnim opisivanjem svojih zločina i izmišljanjem zločina koji su počinjeni nad njima, u slučaju da su bili stvarne žrtve, tada će priču dodatno “zapapriti”. U slučaju da se radi o psihopati koji vodi neku zemlju, on/ona će zavoditi mase s time što će preuveličavati žrtve iz davnina ili će izmišljati nove žrtve kako bi od nekoga stvorio potencijalnu metu, što nas dovodi do još jednog tipičnog psihopatskog izričaja.

Psihopate iskorištavaju tuđe strahove i fobije

Psihopate odlično poznaju ljudsku narav, s obzirom na svoju predatorsku narav, oni poznaju empatična ljudska bića i njihovo ponašanje, često, puno bolje nego li mi poznamo sebe. Ako im to odgovara, psihopate će iskoristiti naše strahove kako bi nas približili sebi i svojim opasnim ciljevima ili kako bi nas onemogućili u radnjama koje psihopati u tom trenutku ne odgovaraju. Psihopate će uz pomoć laži i “Gaslightinga” naše strahove i fobije pojačavati do maksimuma ili će stvarati nove strahove zahvaljujući propagandi i postupnom kondicioniranju kako bismo se mi pokrenuli u željenom smjeru.

Prije 70-tak godina nacisti su strašili Nijemce s užasnim, krvoločnim i pokvarenim Židovima, danas se zapadnjake straši s muslimanima silovateljima i teroristima. Strah je moćno oružje u rukama vladajućih psihopata, no također i u rukama onih koje srećemo gotovo svakodnevno, što nas dovodi do još jednog tipično psihopatskog načina “upravljanja” sa žrtvama.

Psihopate se koriste prijetnjama i ucjenama

Koliko puta ste imali priliku čuti da vam netko prijeti, ne samo fizičkim obračunom već na primjer s: gubitkom posla, smanjenjem plaće, smanjenjem radničkih prava, uskraćivanjem slobodnih dana, prekidanjem godišnjeg odmora, postavljanjem na nižu poziciju, uskraćivanjem osnovnih prava, esencijalnih potreba i tako dalje? Psihopate će bez ikakve grižnje savjesti koristiti prijetnje za sve one koje ne mogu drugačije “dovesti u red”, oni će također bez imalo razmišljanja prijetnje pretvoriti u (ne)djela te će prije toga pripremiti teren uz pomoć “Gaslightinga”, propagande, obmanjivanja okoline ili pak potkupljivanja drugih i od sebe će stvoriti žrtve ili će okrenuti sve protiv vas kako bi došli do svog cilja.

Prijetnje su uobičajen način komunikacije psihopata u kombinaciji sa svim onim što smo prezentirali u gornjem dijelu teksta. U slučaju da psihopat nije obradio okolinu zbog različitih otežavajućih okolnosti, on ili ona će posegnuti za ucjenama. Meta može biti ucijenjena s bilo kakvom namještaljkom, čak niti ne mora biti kriva za ono što ga psihopat ucjenjuje, no takvi ‘podaci’ obično sasvim dobro rade kada se ucjenjuju političari, znanstvenici i osobe iz javnog života kojima je bilo kakva antireklama osigurač za gubljenje pozicije koju imaju. Činjenica je da psihopate jako dobro znaju da se demantiji gotovo nikada ne čuju, a ako slučajno dođu do javnosti da oni nikada ne pouče toliko interesa kao slastice iz “žutog tiska”, tračevi i “prljavo rublje.”

Jedna od tipičnih psihopatskih odlika je omalovažavanje bilo čega i bilo koga. Psihopat neće paziti gdje se nalazi da bi iskoristio svoj osebujni vokabular. Najtužnije od svega je to što najčešće psihopate uspijevaju izmanipulirati okolinu te od žrtve stvoriti predmet podsmjeha, a u slučaju da misle kako neće uspjeti s takvom “politikom” ponovno će napasti žrtvu kako bi izazvali emocionalnu reakciju ukazujući pri tome kako žrtva nema emocionalnu stabilnost te da laže ili slično.

Psihopate uživaju u korištenju vulgarizama

Osobe s karakternim poremećajima bez ikakvog ustručavanja koriste vulgarizme, psovke svih vrsta i oblika te će, ako dobiju željenu emocionalnu reakciju takav način verbalne komunikacije koristiti sve više i češće. Iako se smatra da neki ljudi ne mogu kontrolirati izljeve s vulgarizmima (Tourettov sindrom), psihopati će se s njima ‘okititi’ kako bi ponižavali druge, sprdali se s insitucijama ili pak kako bi dobili simpatije od svojih sljedbenika. Na žalost, takve im stvari najčešće “pale” i osiguravaju veliku popularnost.

Naznake koje upozoravaju

Robert Hare, Barbara E. Hort, Paul Babiak, Andrew M. Lobaczewski, Martha Stout, Jane Middelton-Moz, Elan Golomb, Stephanie Donaldson-Pressman, Robert M. Pressman, Clive R. Boddy, Gregory R. Samanez-Larkin,  Joshua W. Buckholtz, Francis S. Collins, Jim Kouri, Paul Levy i brojni drugi znanstvenici koji su svoj radni vijek posvetili istraživanju psihopatije su otkrili nekoliko vrlo važnih psihičkih i fizičkih “karakteristika” „ljudi bez duše“, to su:

  • Potpuni nedostatak kajanja i empatije
  • Bezobzirnost
  • Hiperaktivnost
  • Površinska karizma i šarm
  • Česti mesijanski kompleks
  • Visoka inteligencija
  • Nestrpljivost i netrpeljivost
  • Odbijanje društvenih, moralnih, etičkih i zakonskih normi
  • Nepoštovanje prema svima i svemu
  • Laganje
  • Uživanje u pažnji medija i drugih ljudi
  • Ogromna i neutaživa ambicija
  • Bolesna znatiželja
  • Prijezir prema svemu što se ne može iskoristiti
  • Paranoja
  • Okrutnost prema ljudima i/ili životinjama i/ili prirodi
  • Egoizam i osjećaj više vrijednosti
  • Fizičko i psihičko iskorištavanje
  • Nemogućnost dugoročne suradnje
  • Nepovezanost s obitelji; roditeljima, djecom, supružnicima
  • Izjednačavanje seksa s ljubavlju
  • Izjednačavanje novčane i materijalne vrijednosti s vrijednošću čovjeka
  • Pretjerano kritiziranje
  • Krajnji pragmatizam
  • Makjavelizam i utilitarizam
  • Nedostatak osjećaja straha
  • Manipulativnost
  • Prijetvornost
  • Dvoličnost
  • Licemjerje
  • Fiksiranost na krajnji cilj
  • Agresivnost
  • Tvrdoglavost
  • Neovisnost i često okarakterizirani od prijatelja i poznanika kao „čudni i samotnjaci“ bez obzira na veliki krug poznanika, ljubavnika i kolega
  • Dopaminska reakcija u mozgu nakon ostvarivanja cilja
  • Anomalija u nukleusu accumbensu
  • Smanjena aktivnost u prednjem moždanom režnju
  • Nesimetrična amigdala
  • Nedostatak pažnje prema svemu što nije povezano s ostvarivanjem cilja
  • Traumatiziranje okoline
  • Isključivost
  • Napadni seksipil
  • Česti ispadi nekontroliranog bijesa
  • Želja za brzom zabavom
  • Svadljivost
  • Snobizam
  • Obožavanje materijalnoga
  • Lažna duhovnost
  • Tvrdoglavost i svojeglavost
  • Nemogućnost dugoročne suradnje

Pored brojnih istraživanja koja uvelike opisuju nedostatak empatije i žaljenja u osoba s psihopatskim karakteristikama, oni imaju još jednu karakteristiku koja se često izostavlja iz ozbiljnih studija, naime činjenica je da psihopate uvelike paze da imaju što više djece. Evolucijski gledano, to ima smisla, no pogledamo li malo bolje društvo u kojem živimo gotovo je nemoguće ne primijetiti kako je kompletna civilizacija postala svojevrsno oruđe za dominaciju psihopata nad empatičnim ljudskim bićima.

Informacije vrijedne spomena

Psihopate su uglavnom muškarci, što zaista ima smisla, podvrsta se najbolje može širiti s muškarcima velikog seksualnog apetita.

Na svakih 100 muških psihopata dođe jedna žena psihopat, što još jednom ukazuje na veliku mogućnost širenja psihopatske populacije, jer jedan muški psihopata obično za života ima puno djece s različitim partnericama koje odbacuje nakon „obavljenog zadatka“ poput starih cipela.

Unatoč uvriježenom mišljenju kako se psihopate stvaraju nasilnim ponašanjem, dehumanizacijom i mučenjem, zapravo takvim alatima se ističu njihove sociopatske karakteristike, dok se esencijalne psihopate u biti rađaju, a razlike u njihovom mozgu se mogu uočiti već u trećoj godini života.

Kako je nastala predatorska podvrsta Homo sapiensa sapiensa?

Iako se ne zna kako i kada je nastao prvi psihopat smatra se da su određeni ekološki čimbenici utjecali na stvaranje osoba s očiglednim karakternim poremećajima. U istraživanju pod nazivom „A Sociobiological Perspective on the Development of Human Reproductive Strategies“ koje su 1988. godine napravili Henry Harpending i Patricia Draper ponudila se antropološka teza o nastanku psihopata u ranim ljudskim zajednicama, poput Indiosa Amazone točnije plemena Mundurucu u kojemu se muškarci natječu fizički i psihički za što veći društveni položaj koristeći sve moguće alate za postizanje cilja od tračanja do stvaranja smicalica i obmana.

Muški pripadnici plemena Mundurucu.

Ovi Indiosi žive u bogatoj i rodnoj Amazoni i dok žene nemaju nikakve društvene važnosti, muškarci svoju važnost pokazuju kompleksnim ritualima i povremenim lovom, a lovinu uhvaćenu u šumi uglavnom mijenjaju za seks sa ženama. Takvo uređenje i okružje uvelike dozvoljava stvaranje nedruštvenog ponašanja, dok se u područjima s malo resursa, poput pustinje Kalahari uvelike pazi na jednakost i ravnopravnost, a ponajviše na suradnju svih članova zajednice.

Iako je ova teorija vrlo vrijedna u studiji pod nazivom „Aggressiveness, competitiveness, and human sexual orientation“ iz 1995. John Michael Baily je sugerirao da je potreba za ratnicima stvorila ljude koji su s vremenom iskristalizirali psihopatsko i agresivno ponašanje. Zapravo pogledamo li unazad povijest je prepuna ratova i krvoprolića, a uvelike se slavilo osobe koje su imale nehumane odlike. Takvi su postajali velikani, državnici, vojskovođe, kraljevi, carevi ili pak ubojice desetaka milijuna ljudi, poput Adolfa Hitlera.

I jedna i druga teorija su iznimno vrijedne jer pokazuju neke od načina na koji su se psihopati infiltrirali u sve pore društva, no najgore od svega je što su s povećanjem svojeg broja omogućili mimikriju potpuno psihopatskih odlika u osnove demokratskih i inih društava diljem svijeta. Prepoznavanje psihopatskih odlika je i te kako važno jer osobe koje s nama upravljaju uglavnom imaju psihopatske odlike, naročito u domeni politike, vojske i religije, a znanje uvelike štiti. Sigurno ne biste glasali za neku osobu, ako znate da je ona sociopat ili osoba s izrazitim narcisoidnim poremećajem.

Što psihopate, zlikovce i kriminalce čini drugačijima od nas?

Znanost smatra kako se uspješni psihopati ne daju uhvatiti, 2006. godine Robert D. Hare i Paul Babiak su u knjizi pod nazivom „Snakes in Suits: When Psychopaths Go to Work“ iznijeli nekoliko vrlo važnih činjenica:

  • Psihopate idu na posao kako bi što brže bili promovirani.
  • Utjecaj psihopata na njihove kolege je, u najmanju ruku, negativan i poražavajući. Tvrtke s psihopatima na čelu se ponašaju kao da su u ratu s drugim tvrtkama.
  • Psihopate koje dolaze na vlast u bilo kojem vidu vladajuće piramide se ponašaju isto, njima je na umu vlastita dobit i gomilanje moći.

Zaključak njihove knjige bi svakom normalnom empatičnom biću trebao upaliti sve moguće „lampice“ jer ovaj dvojac smatra kako su psihopati gotovo perfektno nevidljivi ljudski predatori!

Zmije u odijelima ili “Snake in Suits” je knjiga koja najbolje pokazuje utjecaj psihopatije u korporativnom svijetu.

Sigurno se pitate kako je takvo nešto moguće, kako mi to ne vidimo, zašto na takve stvari ne reagiramo? Ljudi su evoluirali kroz zajednički rad i nesebičnu suradnju, ljudska bića su, naročito u teškim situacijama, naučila pratiti vodstvo osoba za koje su smatrali kako im omogućuju najbolje šanse za opstanak. Sve te atribute su iskoristili ljudski predatori, te su okrenuli naše vlastite društvene atribute protiv nas samih.

Mi najčešće brkamo psihopatske atribute za vrline vođa i poslovnih lidera. Psihopati i te kako znaju kako predstaviti sebe u najboljem svjetlu. Psihopate iz najnižih slojeva društva su obično iznimno vidljivi i lako se uhvate u raznovrsnim domenama kriminala, no psihopati iz viših slojeva društva ostaju nevidljivi i često zbog njih propadaju cijele države te se uništavaju brojni ljudski životi, prije nego li populacija shvati da je njihov „dragi vođa“ običan luđak.

Robert Hare je shvatio da su vrhunski psihopati toliko lukavi da dugo uspijevaju održati masku normalnosti, s kojom prikrivaju svoje kriminalne i izopačene umove i (ne)djela.

Psihopate imaju drugačiji mozak od normalnog ljudskog bića, tako „ožičen“ mozak im daje super zlikovačke moći, koje empatični čovjek može usporediti jedino s čistim koncentriranim zlom.

Mozak otkriva razlike!

2011. godine smo objavili tekst pod nazivom „Snimke mozga pokazuju abnormalnosti kod psihopata,“ u njima se opisuje kako psihopate imaju razlike u dijelu mozga pod nazivom temporalni režanj koji regulira agresiju i transfer informacija u memoriji, te razlike u corpusu callosumu koji povezuje dvije moždane polovice.

Amigdala normalnog ljudskog bića je simetrična, dok je kod psihopata uvijek jedna strana nerazvijenija od druge.

Adrian Raine, profesor psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta Kalifornije je dokazao da uspješni psihopati koji krše zakon ali izbjegavaju uhićenja imaju razlike i u hipokampusu koji igra kritičnu ulogu u reguliranju agresije i kontroli straha. Neuspješni psihopati ne mogu kontrolirati agresiju i nemaju osjećaj za strah, što ih na kraju dovede do zatvora, dok uspješni psihopati kontroliraju impulsivnost i agresiju, te koriste kontekstualno kondicioniranje straha za samoodržavanje u situacijama u kojima bi poklekli obični ljudi.

Iako poremećaj u spoju hipokampusa (amigdala) s prefrontalnim korteksom kod neuspješnih psihopata dovodi do nedostatka kontrole i emocionalnim abnormalnostima, zaista je čudno kako su najuspješniji psihopati svoje moždane nedostatke pretvorili u svojevrsnu prednost nad empatičnim ljudskim bićima.

Uspješni psihopati su imali male asimetričnosti hipokampusa, dok je 94% neuspješnih psihopata imalo velike asimetričnosti u hipokampusu, što im je onemogućavalo da išta nauče iz recimo straha da bi mogli biti uhićeni ili otkriveni u kriminalnim aktivnostima. Osim ove razlike, psihopate su imali redukcije u volumenu orbitalnog frontalnog girusa i središnjeg frontalnog girusa. Iako je razlika jako mala, samo 9%, ona je i te kako pravila razlike u mentalnom sklopu i načinu razmišljanja, a ponajviše u radu i onako abnormalne amigdale točnije hipokampusa.

Raine je u žurnalu Archives of general Psychiatry izjavio sljedeće:

„Amigldala je sjedište naših emocija, zbog anomalije u amigdali psihopate nemaju emocija. Oni nemaju empatije, osjećaj žaljenja, a ni grižnju savjesti. Zahvaljujući ovim nedostacima, mogu raditi što požele i kada požele, bez ikakve brige za svoje žrtve.“

S druge strane svi psihopati imaju anomalije u corpusu callosumu, naime psihopate imaju u prosjeku 23% veći i 7% duži ovaj dio mozga od normalne populacije, zahvaljujući ovoj abnormalnosti ljudski predatori su u stanju prenositi ogromne količine informacija iz jedne moždane hemisfere u drugu. Pa ipak povećani corpus callosum stvara nedostatak kajanja, manjak emocija i nedostatak društvene povezanost, drugim riječima karakterni nedostaci i antisocijalno ponašanje dolazi iz ove moždane anomalije.

Dr. Gerhard Roth pokazuje “centar zla” u psihopatskom mozgu.

2013. godine dr. Gerhard Roth je stvorio kovanicu „centar zla“ za kojeg je otkrio da se nalazi u centralnom dijelu prednjeg moždanog režnja, čija se anomalija jasno vidi na rendgenskim snimkama mozga psihopata.

Njemačka vlada je financirala Rothova istraživanja, jer ih je zanimalo imaju li osuđeni kriminalci iste neurološke anomalije. Zaključak studije je bio više nego li interesantan jer su svi osuđenici za teška kriminalna djela imali ogromne nedostatke u prednjem dijelu mozga, koji su na snimkama izgledali kao crna rupa.

Roth je također otkrio da neke osobe postaju kriminalci zbog utjecaja tumora u centralnom dijelu prednjeg moždanog režnja, ili pak zbog ozljede u tom dijelu, no također su otkrili ako se sanira ozljeda ili ako se ukloni tumor iz ovog dijela mozga, tada osoba ponovno postaje sasvim normalna.

Nevjerojatna snimka u kojoj se vidi velika crna rupa na prednjem dijelu mozga, koju je Roth nazvao “centar zla.”

Ova studija je pokazala da psihopate imaju deficit određenih supstanci, poput serotonina u prednjem dijelu mozga, te da on zbog toga ne djeluje normalno. Studija je također otkrila kako djeca ili mladi ljudi s „centrom zla“ u mozgu imaju 66% mogućnosti počinjenja najgorih kriminalnih nedjela te da odmalena pokazuju antisocijalno ponašanje.

Dr. Roth je na osnovu razlika u prednjem moždanom režnju, klasificirao tri esencijalno različite vrste ljudi s karakternim anomalijama.

U prvoj grupi su psihološki zdravi ljudi koji su izrasli u okolišu u kojemu je sasvim normalno agresivno ponašanje i kriminal.

U drugu grupu je svrstao mentalno poremećene osobe koje su u stanju „puknuti“ zbog poprijekog pogleda. Ovakve osobe će najčešće napraviti ubojstva iz strasti ili pak ubojstva iz osvete, a prag netolerancije im je toliko mali, da je ponekad dovoljna samo jedna jedina riječ kako bi napravili najveća zvjerstva.

U treću grupu Roth je svrstao čiste psihopate ili predatore koje znanost naziva esencijalni psihopati, s obzirom na ponašanje. Roth je Staljina i Hitlera svrstao u treću grupu.

Njemačko istraživanje je još jednom pokazalo kako se psihopati rađaju, te da njihov „centar zla“ radi od malih nogu, točnije od vrtića. S vremenom se taj centar zla povećava jer oni s odrastanjem svjesno odabiru ići putem zla.

Anomalije u nukleusu accumbensu su uobičajene za psihopate.

U tekstu pod nazivom „Psihopate uzrokuju svjetske financijske krize i to će nastaviti raditi dok ih ne maknemo s vlasti,“ smo naveli nekoliko razlika između njihovog i normalnog ljudskog mozga. Naime, istraživači Sveučilišta Vanderbilt Gregory R.Samanez-Larkin i Joshua W. Buckholt su otkrili kako mozak psihopate ima abnormalnosti u razinama dopamina koji kreiraju želju za dobivanjem nagrade u mozgu po bilo kakvoj cijeni, zbog te iste abnormalnosti psihopate ignoriraju rizik! Nucleus accumbens je dio koji procesuira dopamin, anomalije u njemu uzrokuju tipično psihopatsko ponašanje, točnije oni dobivaju dopaminsku nagradu stalnim ispunjavanjem svojih nastranih i nenormalnih želja u kojima uglavnom psihički i fizički muče svoju lovinu, to jest empatična ljudska bića.

Ovo istraživanje je od iznimne, ako ne i od najveće važnosti jer je pokazalo kako političari imaju iste odlike i anomalije u mozgu kao i serijske ubojice i druge esencijalne psihopate. Taj nevjerojatan podatak je otkrio 2009. godine Jim Kouri FBI-jev profiler, pa ipak američko biračko tijelo se uopće nije zabrinulo s podacima koji su, vjerovali ili ne izašli u Los Angeles Timesu.

Zaključak

Neki se možda neće složiti da smo mi nečiji plijen, da s nama netko manipulira i upravlja, no sjetimo se kako naša radnička prava netragom nestaju, da smo sve zaduženiji, da je naša država samostalna jedino na papiru, da sve teže živimo, da je u svijetu sve više nemira, sve više bolesti, sve više nestabilnosti, a mi na događaje oko nas nemamo nikakvog utjecaja. Ljudski predatori su naš najveći problem, jer smo mi njihova lovina, oni su toliko dobro kamuflirani da ih možemo prepoznati jedino ako se naoružamo znanjem.

Drugi će od nas tražiti čarobnu formulu, očekivat će da im ukažemo kako se izvući od stupice u kojoj se nalazimo, na žalost odgovor vam se možda neće svidjeti; jedino što možemu učiniti je učiti o patokraciji, učiti o načinu na koji psihopati djeluju, učiti o njihovim osobinama, kako ih ne bi birali na pozicije moći ili od vlasti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.