Autor: Ljubica Šaran
Dr. Richard Lindzen profesor dinamične meteorologije je godinama bio skeptičan prema općeprihvaćenoj teoriji koja smatra da su za klimatske promjene krivi ljudi. On je do takvih stanovišta došao nakon praćenja klimatoloških znanstvenih studija u zadnja tri i pol desetljeća, te je zaključio kako su dokazi o ljudskoj krivici toliko nesuvisli i labavi da se mogu usporediti s pravom pravcatom čarolijom. Ovakvo stanovište bi se moglo nazvati “znanstvenim krivovjerjem” da Lindzen nije jedan od najpoznatijih znanstvenika na svom području sa stotinama objavljenih znanstvenih studija.
Profesor Richard Lindzen fizičar i stručnjak za planetarnu dinamičnu meteorologiju je jedan od najvećih protivnika teorije globalnog zagrijavanja koje je navodno uzrokovano ljudskim djelovanjem.
Richard Siegmund Lindzen je fizičar koji je postao poznat u znanstvenim krugovima s istraživanjima na području meteorologije i dinamike srednje atmosfere, atmosferskih plima, ozonske fotokemije i atmosferskih oscilacija. Napravio je preko 200 znanstvenih radova tijekom svog radnog vijeka, a 2013. je u mirovinu otišao s glasovitog MIT-a kao jedan od najpriznatijih stručnjaka u svojoj domeni. Iako glasi za jednog od najpoznatiji istraživača planetarne dinamičke meteorologije sukobio se s alarmističkim teorijama globalnog zatopljenja te je svoje sumnje u današnje viđenje klimatskih promjena obrazložio u sedmom poglavlju studije koja nosi naziv Physical Climate Processes and Feedbacks koja je predstavljena pred znanstvenicima Međuvladinog odbora za klimatske promjene – tijela koje zagovara politiku globalnog zatopljenja koja je kulminirala ugovorom iz Kyota. Na istom ugovoru su osobe poput Ala Gora zaradile stotne milijardi dolara prodajući skupe patente za tehnologije koje doprinose smanjenju stakleničkih plinova. U tom znanstvenom radu Luinzen je kritizirao znanstveni alarmizam otkrivajući brojne pogrešne pretpostavke i zaključke klimatskih modela koje se oslanjaju na općeprihvaćenu teoriju o globalnom zatopljenju koje su navodno skrivili ljudi.
U jednom intervjuu novinar Lindzena pita sljedeće:
Dr. Lindzen održali ste prezentaciju u kojoj govorite o nekoliko priča povezanih s klimatskim promjenama te poglavito ugljičnom dioksidu. Što osoba koja djeluje u okviru znanosti misli da takve priče govore?
Dr Lindzen: Govore da je sama znanost postala pomalo nevažna, da su priče koje se promoviraju u zadnjih 35 godina u potpunosti preusmjerile znanost. Još važnije da su popratile Eisenhowerovo upozorenje u kojemu se otkriva da je država monopolizirala podršku nad znanošću i da država ima glavnu riječ. Na jednoj strani imate znanstvenike, u stvari na obje strane imate znanstvenike koji prezentiraju ne baš alarmantne scenarije. No također imate određena tijela vlade koja prezentiraju ono što ne podupire većina znanstvenika. Na primjer, kraj života na planeti. Unatoč tome, znanost se ne buni.
Novinar: Što je cijena politiziranja znanosti?
Dr. Lindzen: Puno toga. Mislim da ni jedna grana znanosti nije preživjela toliko snažnu korupciju, a da barem nije izgubila samopoštovanje. U terminima klimatologije, mislim da je unazadila cijelo znanstveno područje i to vjerovatno za period od nekoliko generacija. Isforsirala je u određeni “kanal” koji ne može objasniti većinu dosadašnjih klimatskih promjena. Umjesto pokušaja shvaćanja kako se Zemlja ponašala, kompletna domena je stavljena u situaciju u kojoj mora poduprijeti paradigmu koju je vlada željela. Ili paradigmu koju žele pripadnici okolišnog pokreta. Teško je razdvojiti ove dvije stvari jer je sami okolišni pokret postao visoko ispolitiziran.
Lindzen smatra da su tvrdnje o tome kako su za klimatske promjene u 97% slučajeva krivi ljudi obična laž te da su objavljene kako bi se ‘idioti osjećali poput eksperata’:
“97% znanstvenika vjeruje u globalno zatopljenje, ta tvrdnja je stvorena da bi zadovoljila laike koji ne trebaju razumijevati znanost. Samo prihvaćanje tvrdnje o 97% krivice navodi na uvjerenje da su zagovornici takve znanosti superiorniji od bilo koga koji niječu takvu katastrofu. Ova situacija zadovoljava psihološke potrebe mnogih ljudi.”
Lindzen objašnjava da je sve u biti trik i obmana stvorena da bi nas uvjerila da se svi znanstvenici koji vjeruju da su ljudi krivi za globalno zatopljenje (točnije gotovo svi) također slažu oko alarmističke teorije globalnog zatopljenja koje vodi ka katastrofi, te da je ono bez presedana i da ljudi na takvo što mogu utjecati. Lindzen tvrdi da do nije istina.
Prema alarmističkim stanovištima iz UN-a, u zadnjih 15 godina, 14 je bilo rekordno toplo. Linzen tvrdi da je takva tvrdnja smiješna:
“Sve počinje s tom smiješnom pretpostavkom da svako zagrijavanje, i prema tome povećanje CO2, loša stvar te da je isti dokaz kako nam se sprema najgori mogući scenarij. Nama je poznato kako ni jedna od tih pretpostavki nije istinita. Ljudi uglavnom žive u takozvanom “osunčanom području”, a ne toliko u “polarnim područjima”, CO2 se stvara u tom toplom području, te upumpava “staklenik” što omogućava rast biljaka.”
Lindzen je također objasnio kako je globalno zatopljenje stalo u zadnjih dvadeset godina:
“Naravno da je 1998. godina bila najtoplija godina, kao i naredne godine, no ta informacija ne proturječi činjenici da je globalno zagrijavanje u stvari stalo.”
Lindzen je objasnio da su razlike u temperaturi tako male da su gotovo nemjerljive te da su do sada bile korištene u svim mogućim vrstama prevara te su se prilagođavale od strane zagovornika politički motivirane klimatologije.
“Takve tvrdnje služe da bi se ljudi što više zastrašili.”
Povećanje polarnog leda na južnom polu je činjenica koja ne zamara alarmiste.
Ovaj znanstvenik se dotakao i navoda o smanjenju polarnog leda, tvrdeći kako je nakon relativnog smanjenja leda na Sjevernom polu i rasta leda na Južnom polu, došlo do stabilizacije uz objašnjenje:
“Sve što u ovom trenutku možemo reći je da ponašanje polarnog leda predstavlja jedan od mnogobrojnih fenomena koji nam planeta nudi, a za koji mi nemamo objašnjenja jer ne postoje odgovarajući zapisi. Također bi trebali uzeti u obzir da topljenje polarnog leda ne doprinosi povećanju razine mora.”
Podatke o povećanju leda na Sjevernom polu je malo tko objavio.
Još 2013. smo izvijestili činjenice koje su prenijeli rijetki mediji, stvar je o naglom povećanju leda na Sjevernom polu i sjevernim polarnim morima. Takve stvari definitivno idu u prilog Lindzenovoj tvrdnji da znanost zaista nema objašnjenja na određene fenomene.
Na temu opadanja broja polarnih medvjeda Linzen je rekao sljedeće:
“Čini se da je Al Gore uposlio popriličnu grupu ljudi koja se fokusirala na to da klimatske promjene negativno utječu na populaciju polarnih medvjeda, tako stanovište dodatno podupire činjenica da je isti koristio očitu fotomontažu u prikazu jadnog polarnog medvjeda koji plovi na komadiću leda.”
Statusni photoshop Ala Gora je postao ikona warmista i alarmista. Nikoga nije briga što se radi o fotomontaži.
Populacija polarnih medvjeda je od 2005. do kraja veljače 2017. godine porasla za 27% unatoč stalnim navodima alarmista i warmista koji tvrde da se globalno zagrijavanje najviše očituje na uništavanju i izgladnjivanju polarnih medvjeda. Al Gore je sponzorirao “dokumentarac “An Inconvenient Truth” kako bi “dokazao” da je globalno zatopljenje krivac za nestajanje polarnih medvjeda te da im prijeti izumiranje. 2007. godine Al Gore je zajedno s Međuvladinim odborom za klimatske promjene dobio Nobelovu nagradu u domeni očuvanja okoliša.
Lindzen se dotakao i teme povećanja kiselosti mora:
“Ovo je još jedna od mračnih tvrdnji koje zvuče strašno no koje ne podržavaju podatke na terenu. Od kada su se počele istraživati kisele kiše, otkrilo se kako javnost masovno reagira na bilo kakve vijesti koje u sebi imaju riječ “kiselina”. Kao i obično i ova tvrdnja je lažna te bi za nju trebao poprilično dugačak i iscrpan članak.”
Nevjerojatno je da je Lindzen jedan od rijetkih znanstvenika koji je alarmiste “puknuo” i po temi umiranja koraljnih grebena tvrdeći da navodno globalno zagrijavanje nema nikakvog utjecaja s umiranjem istih već kombinacija efekta El Nino i La Nina koji nemaju veze s klimatskim promjenama navodno uzrokovanih od strane ljudi.
Lindzen je na koncu zaključio da alarmisti koriste globalno zagrijavanje kako bi opravdali sve anomalije na planeti:
“Teško da itko ima vremena i energije da bi se pozabavio takvim mnogobrojnim tvrdnjama. Srećom po nas, većina od njih je očigledno apsurdna. CO2 nije opasan spoj zbog kojega ćemo svi mi platiti, dapače CO2 je spoj od esencijalne važnosti potreban za normalan život na planeti.”
Želite li znati više o stajalaštima profesora Lindzena preporučamo njegove članke pod imenom: Thoughts on the Public Discourse over Climate Change i The Political Assault on Climate Skeptics. U uvodu prvog članka stoji:
“Preko 30 godina držim govore o znanosti vezanoj za klimatske promjene. Kada govorim pred laičkom publikom pokušavam objasniti stvari poput osjetljivosti na klimatske promjene te poveznice s anomalijama u globalnoj temperaturi i esktremnim vremenskim uzorcima, te činjenicu da je globalno zatopljenje naglo stalo u zadnjih 18 godina.”
Takve riječi definitivno zaslužuju našu pažnju, na žalost iznimno je teško uhvatiti se u koštac s alarmističkom i warmističkom propagandom teškom stotine milijuna dolara. Na nama je želimo li znati ili vjerovati.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Izvori:
Thoughts on the Public Discourse over Climate Change
Delingpole: ‘Climate Change’ No More Credible than Magic Says Top Physicist
Falling Sea Level: The Critical Factor in 2016 Great Barrier Reef Bleaching!
International Polar Bear Day Sees Population Pop 27% Despite ‘Warming’
Former MIT Professor: Nasty Politics Behind Climate Change
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:ZEMALJSKE PROMJENE
Matrix World 