Koliko su cjepiva opasna po djecu?

By Juba on 3. listopada 2017.

Autor: Ljubica Šaran

O učincima cjepiva se godinama raspravlja, većina liječnika i znanstvenika tvrdi kako su cjepiva, unatoč rizicima i mogućim komplikacijama “relativno sigurna i blagotvorna” te da smo zahvaljujući njima spriječili brojne epidemije i smrt stotina milijuna ljudi. Neki čak tvrde kako cjepiva osiguravaju imunizaciju i zdraviju budućnost naše djece, no je li to doista tako?

Mala poduka iz povijesti

Koncept vakcinacije zbog imuniteta je započeo 1796.g kada je britanski ljekarnik Edward Jenner ubrizgao gnoj boginja pod kožu osmogodišnjeg dječaka. Jenner je svoj eksperiment temeljio na nedokazanoj glasini da će svatko tko je prebolio boginje biti imun na velike boginje. Velike su boginje u to vrijeme bile zarazna i smrtonosna bolest koja je uzrokovala smrt u 20-60% slučajeva zaraženih odraslih osoba i više u od 80% slučajeva zaražene djece. Procjenjuje se da su tijekom XX. vijeka usmrtile između 200 i 500 milijuna osoba.

Edward Jenner prenosi gnoj nastao zarazom boginja na dijete.

Tijekom narednih nekoliko godina Jenner je i ostale “cijepio” boginjama kako bi ih navodno zaštitio od velikih boginja. Bez ikakvog stvarnog dokaza o djelotvornosti i sigurnosti, Jenner je lažnim jamstvom imunizacije impresionirao kralja Georga III tako da je zaprimio nagradu današnje protuvrijednosti 500.000$.

Dakle, Jenner je bio prvi profesionalac koji se prema oboljeloj tvari odnosio kao lijeku za zdravu osobu i koji je zahvaljujući tome zaprimio značajnu financijsku nagradu. On je također bio prva osoba koja je uspješno odbijala protivnike cijepljenja. Štitio je svoj ego i veliku zaradu.

To je zapravo bio početak tradicije koja se prenosi i na današnje cjepitelje.

Incidenti velikih boginja nakon cijepljenja u Engleskoj su bili u stalnom porastu od 5% u samom početku cijepljenja do 95% do 1895.g. Izbila je i ozbiljna epidemija oko 1872.g., godinu dana nakon cijepljenja protiv velikih boginja koje je u Velikoj Britaniji proglašeno obveznim. U to vrijeme se stopa smrtnosti među žrtvama velikih boginja također povećala pet puta.

Unatoč svemu cijepljenje je dan danas profitabilan posao koji donosi zarade više negoli ikada zbog njegove globalne rasprostranjenosti i zakonskih prisila cijepljenja.

Što misli javnost?

Prije nekoliko mjeseci smo na našem blogu postavili anketu s pitanjem: “Jesu li cjepiva opasna po djecu?”. Evo što su naši čitatelji odgovorili.

Čak 54,1% sudionika ankete ili 778 čitatelja smatra kako su cjepiva opasna jer se u njima nalazi: kancerogeni aluminij i živa, mutirani virusi, stanice abortiranih beba, životinjski proteini i DNK, toksični konzervansi i brojni drugi spojevi koje nikako ne bismo smjeli ubacivati u djecu.

16,83% sudionika ili 242 čitatelja smatra kako je zbunjeno oprečnim i kontradiktornim informacijama, uz pitanje: “Je li moguće da nas znanstvenici, političari i liječnici lažu?“
15,58% sudionika to jest 224 čitatelja smatra kako su cjepiva možda opasna u nekim slučajevima, ali uglavnom pomažu u sprječavanju širenja zaraza.
9,25% sudionika ankete ili 133 čitatelja smatra kako cjepiva nisu opasna te da bismo umirali bez njih.
4,24% to jest 61 čitatelj smatra kako su cjepiva u većini slučajeva opasna, no da smo mi o njima postali ovisni.

Što nam govori situacija na terenu?

U većini zemalja na planeti cjepiva su obvezatna, a necijepljenje djece i odraslih (osoba koje zbog posla moraju biti cijepljene) se sankcionira u skladu sa zakonskim odredbama pojedine zemlje. U zemljama nastalima raspadom Jugoslavije cjepiva su obavezna, a roditelji koji ne dozvoljavaju cijepljenje djece se sudski gone i plaćaju kazne. Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi kako imunizacija cijepljenjem sprječava smrt dva do tri milijuna ljudi godišnje. Neki tvrde kako su necijepljene osobe najveća prijetnja, iako su cijepljene osobe navodno imunizirane.

Kako je takvo što moguće?

Zaklada Billa i Melinde Gates financijski podupire i javno odobrava masovna cjepljenja netestiranim cjepivima protiv dječje paralize u Indiji. Veliki broj cijepljenje djece naknadno oboljeva i postaje paralizirana.

Zapravo, prvo bismo trebali razdvojiti marketing od stvarnosti, jer Svjetska zdravstvena organizacija dobiva na milijarde dolara od svojih “prijatelja” koji zagovaraju cijepljenje kao imunizaciju. Jedan od najvećih zagovornika masovnog cijepljenja je Bill Gates koji je već ozloglašen u Indiji zbog korištenja netestiranih cjepiva koje izazivaju paralizu i koji je izbačen iz određenih dijelova Afrike jer je promovirao cjepiva protiv malarije koja su gotovo nedjelotvorna.

Kako Gates može biti humanist ako tvrdi sljedeće?

Gatesova uloga se najbolje može prosuditi po njegovoj sljedećoj izjavi:

„Na svijetu danas živi 6,8 milijardi ljudi…. Uskoro će nas biti devet milijardi. Ako jako dobro učinimo naš posao s cjepivima, zdravstvenom skrbi, tehnologijama i lijekovima za planiranje obitelji, možemo spustiti brojku stanovništva na zemlji za 10-15%!“

U zadnjih nekoliko godina, mi smo prenijeli informacije iz brojnih studija, naročito smo vodili računa o tome da provjerimo tko je platio istraživanja, jer obično onaj koji plaća istraživanja ima određene namjere, na primjer istraživanja koja su pod kontrolom velikih farmakoloških divova, isključivo opravdavaju cijepljenje čak i uz falsifikaciju i lažiranje rezultata.

Znanstvenici i vlasti djeluju u skladu s našim interesima i štite naše zdravlje?

Veliki dio javnosti vjeruje liječnicima i znanstvenicima, profesionalci iz struke su oduvijek imali golem utjecaj na mišljenje laika, jer na koncu konca, oni bi trebali biti eksperti u određenoj domeni znanosti. Gotovo je nevjerojatno kako više od 70% istraživača koji su pokušali reproducirati eksperimente drugih znanstvenika, u tome nisu uspjeli, a više od polovice istraživača nije uspjelo reproducirati vlastite eksperimente. To su samo neke od poražavajućih činjenica nastale iz obimne ankete uz pomoć suradnje 1.576 istraživača znanstvenika koji su popunili online upitnik o istoj temi.

Ovi podaci pokazuju posvemašnju krizu u sveopćoj znanosti, naročito iz aspekta koliko su objavljeni znanstveni radovi upitni, ako ne i lažni. Razlog je za našu zabrinutost očigledan: ako znanstvenici nisu u stanju ponoviti rezultate nastale tuđim eksperimentima u obimu od gotovo dvije trećine slučajeva, ili pak ako nisu u stanju ponoviti rezultate vlastitih eksperimenata u 52% slučajeva, tada SE NAMA SERVIRAJU LAŽI TE S VREMENOM MI U TE LAŽI POČNEMO VJEROVATI JER ZNANSTVENICI STALNO CITIRAJU JEDNI DRUGE.

Unatoč svemu, samo 31% znanstvenika i istraživača smatra da nemogućnost ponavljanja rezultata iz objavljenih studija znači kako su ti isti objavljeni rezultati u stvari netočni, dok ostatak i dalje vjeruje objavljenoj literaturi.

Napominjemo kako bi znanstvenici trebali biti prirodni skeptici otvorenog uma te da bi uz pomoć eksperimenata, promatranja, usporedbe i razmjene informacija trebali dolaziti do što točnijih rezultata. Te iste rezultate ne bi trebali smatrati apsolutnom istinom niti bi ih trebali smatrati krajnjim rezultatima jer se nove informacije stalno otkrivaju. Pa, ipak, većina današnjih znanstvenika i istraživača ne traži istinu već neke druge stvari koje spadaju u domenu ponerizacije društva.

Postaje jasno kako znanost prati novac, a ne altruizam. Današnji znanstvenici gledaju kako će zaraditi, a ne djelovati u zajedničkom interesu.

Jedan od najpoznatijih dizajnera cjepiva na svijetu, znanstvenik iz moćne kompanije Merck je davno priznao kako su cjepiva za ljude bila kontaminirana stanicama oboljelima od raka, leukemije i tada nepoznatog virusa AIDS-a. Na žalost njegovo izlaganje je popraćeno sa smijehom kolega, koji u spornoj izjavi nisu vidjeli ništa lošega, unatoč tome, snimka je godinama skrivana, a mi vam je danas prezentiramo u cijelosti.

Prijevod tonskog zapisa:

Dr. Len Horovitz: Slušate glas vodećeg svjetskog eksperta u domeni cjepiva dr. Mauricea Hillemana, glavnog istraživača farmaceutske kompanije Merck i voditelja odjeljenja za dizajniranje cjepiva. U ovom intervjuu obratit ćemo pažnju na uvoz majmuna, te će nam Hilleman objasniti podrijetlo AIDS-a, na žalost sve te činjenice su bile skrivene od očiju javnosti.

Dr. Maurice Hilleman: Smatram kako bi se cjepiva trebala smatrati osnovnom tehnologijom XX. vijeka.

Novinar: Prije 50 godina kada je Maurice Hilleman bio učenik srednje škole u Miles Cityju u Montani, nadao se kako će postati kvalificirani menadžer u lokalnoj radnji JC Pennyja. Umjesto toga on je postao pionir u istraživanju najvažnijih cjepiva američke medicine. Između ostalog Hilleman je u okviru Mecka otkrio cjepiva za zaušnjake, rubeole i ospice.

Dr. Edward Shorter: Recite nam kako ste otkrili cjepiva za SV40 i polio?

Dr. Maurice Hilleman: Pa, to je u stvari bio Merck. Da, Merck, ja sam tada počeo raditi za tu firmu i odlučio sam dodatno razviti cjepiva. Mi smo u tim danima imali neke zaista divlje viruse, poput virusa u bubrezima divljih majmuna i tako dalje. Napokon, nakon šest mjeseci sam rekao sebi, dovraga, ne možeš razviti cjepivo s tim vražjim majmunima, s tim smo završili, shvatio sam ako ne učinim nešto, onda ću jednom za svagda odustati od daljeg rada. Tada sam odlučio posjetiti Billa Manna u washingtonskom zoološkom vrtu. Rekao sam mu kako imam problem te da ne znam što, dovraga, trebam učiniti. Bill Mann je bio zaista pametan momak. Rekao sam mu kako nam uzimaju naše majmune u zrakoplovnim lukama te da trebam pomoć. On mi je rekao kako trebam ići pokupiti majmune u zapadnoj Africi te da nakon toga prebacim zelene majmune (Chlorocebus sabaeus) u Madrid gdje nitko ne pregledava životinje u tranzitu, te da ih nakon toga odvezem do Philadelfije ili do New Yorka, te da ih pokupim direktno sa zrakoplova. Tako smo donijeli naše zelene majmune u SAD, u to vrijeme NISMO ZNALI KAKO SMO S NJIMA UVEZLI I VIRUS AIDS-a.

Pozadinski smijeh, netko kaže: Znači vi ste donijeli virus AIDS-a u našu zemlju. Sada znamo. (smijeh) To je prava pravcata priča. (smijeh) Što sve Merck neće učiniti kako bi stvorio cjepivo. (smijeh).

Dr. Maurice Hilleman: (smijeh) U stvari on (kolega) je to učinio, on ih je uvezao u SAD. Mislim mi smo doveli te majmune, ali samo su ti majmuni bili rješenje jer te životinje nisu imale divlje viruse ali mi…,…

Dr. Edward Shorter: Samo malo, kako to da zeleni majmuni nisu imali divlje viruse iako su doveženi direktno iz Afrike?

Dr. Maurice Hilleman: Jer nisu imali, jednostavno nisu bili inficirani za razliku od naše grupe koja je bila inficirana s preko 40 različitih virusa.

Dr. Edward Shorter: Ali su umjesto toga imali viruse s kojima su se zarazili u džungli…,..

Dr. Maurice Hilleman: Da, imali su te viruse, ali samo nekolicina je bila zaražena tim virusima, ali znate kad sve držite na okupu u jednom staništu, onda oni prenose viruse od jednih na druge, zapravo tako se zaraza proširila na druge naše majmune. U svakom slučaju dobili smo naše zelene majmune, te sam nakon niza istraživanja na njima otkrio nove viruse. Rekao sam sebi, majke mu mile, u stvari imao sam pozivnicu za fondaciju sestara Kinney, one nisu baš bile sretne sa stvaranjem novih cjepiva, pa ipak su davale novac ali nisu bile sigurne hoće li uložiti u nas, pa sam…,..

Dr. Edward Shorter: A, tako znači

Dr. Maurice Hilleman: Da one su zaista zagrizle za rad dr. Sabina, te su tražile da im održimo govor na večeri koji je priredila fondacija, to je bilo internacionalno okupljanje, te sam se pitao, o čemu ću govoriti? Onda mi je sijevnulo, pričat ću im o detekciji virusa koji se inače ne mogu otkriti.

Dr. Albert Sabin: Bilo je tamo ljudi koji nisu željeli ŽIVE VIRUSE U CJEPIVIMA (nerazumljivo) te smo koncentrirali sve napore kako bismo dobili što više potpore ljudi koji zagovaraju korištenje mrtvih virusa u cjepivima, u isto vrijeme trebali su nam i ljudi koji će nas poduprijeti u istraživanjima živih virusa.

Dr. Maurice Hilleman: Tako smo konačno imali nešto (smijeh) što je privlačilo pažnju. I bože moj, mislio sam da je to prokleti virus SW40, mislio sam da ću uspjeti izolirati samo taj prokleti virus, taj virus je morao biti u cjepivima, on se morao pojaviti u Sabinovim cjepivima, te sam ih brzo testirao (smijeh) i bio sam poprilično siguran da ga imamo u smjesi.

Dr. Edward Shorter: Neka sam proklet.

Dr. Maurice Hilleman: I tako…,..

Dr. Edward Shorter: Dakle, samo ste uzeli Sabinova cjepiva u Mercku…,..

Dr. Maurice Hilleman: Da, tako je, sve to je bilo napravljeno u Mercku…,…

Dr. Edward Shorter: U to vrijeme ste radili za Sabina?

Dr. Maurice Hilleman: Da, ali ta cjepiva su napravljena prije nego li sam ja došao….,..

Dr. Edward Shorter: Da, ali Sabin je tada pravio masovna ispitivanja na terenu (na ljudima).

Dr. Maurice Hilleman: Da, da.

Dr. Edward Shorter: Dobro.

Dr. Maurice Hilleman: U Rusiji i tako dalje. Tako da sam odlučio ići na okupljanje i pričati o virusima koji se ne mogu detektirati, te sam rekao Albertu, da se ne uznemiri s onim što ću mu reći, no da ću govoriti o virusima koji se nalaze u Merckovoj vakcini. Naravno Albert je zbog toga bio iznimno uznemiren.

Dr. Edward Shorter: Što je rekao?

Dr. Maurice Hilleman: Pa on je u biti rekao kako će to biti još jedan problem točnije da će izgledati kako skrivamo određene radnje koje će stopirati korištenje cjepiva. Ja sam mu rekao kako je potpuno u pravu, no da sada dolazi novo doba u kojem je detekcija virusa iznimno važna kako bismo se otarasili tih virusa.

Dr. Edward Shorter: Dakle rekli ste mu kako je to zapravo skriveni sastojak u samom pravljenju cjepiva koji zapravo kontaminira cjepiva?

Dr. Maurice Hilleman: Zapravo tu je bilo 40 različitih virusa u cjepivu koje smo deaktivirali, i tako da…

Dr. Edward Shorter: Ali niste deaktivirali OVAJ virus….,…

Dr. Maurice Hilleman: Tako je, taj virus nismo deaktivirali, no morate znati kako cjepivo za žutu groznicu sadrži virus leukemije, znate tada je to bila dosta gruba i sirova znanost. U svakom slučaju, pričao sam s njim i pitao sam ga o čemu se brine? Rekao sam mu da imam vraški osjećaj da je ovaj NOVI VIRUS DRUGAČIJI OD SVIH S KOJIMA SMO RADILI, TE DA ĆE TAJ VIRUS IMATI NEKE DUGOROČNE POSLJEDICE, NISAM ZNAO KAKO BI TO OBJASNIO. On me je pitao koje? Ja sam rekao, na primjer STVARANJE RAKA. (smijeh) Rekao sam Albertu da sigurno misli kako sam lud, ali da imam osjećaj da trebamo uzeti taj virus te s njime zaraziti majmune i hrčke. Nakon jednog dana razgovora, on je rekao kako ćemo sigurno dobiti najviše medalja na Olimpijadi jer ćemo napuniti Ruse s tonama tumora. (smijeh) Tako smo testirali cjepivo, to je bilo tada…,… hmm, u stvari to nam je nekako poremetilo sastanak jer smo promijenili temu.

Dr. Edward Shorter: Je li to bilo na okupljanju liječnika u New Yorku ili?

Dr. Maurice Hilleman: Ne, to je bilo na gala večeri sestara Kinney…,..

Dr. Edward Shorter: Ah sestre Kinney, tako je.

Dr. Maurice Hilleman: I kompanija Del Becco je predvidjela probleme s tim vrstama agensa.

Dr. Edward Shorter: Zašto niste izašli u medije s tom problematikom?

Dr. Maurice Hilleman: Mislim da jesam, ne sjećam se. Mi tada nismo imali konferenciju za tisak. Očigledno je da s takvim stvarima ne ideš u javnost, to su znanstvene stvari za znanstvenu zajednicu…

Glas novinara: To je bila povijesna pobjeda nad opasnom bolešću koja se dramatično razotkrila na sveučilištu Michigan. Ovdje znanstvenici stvaraju novo medicinsko doba s monumentalnim izvješćem o tome kako Salk cjepivo djeluje protiv strašnog polija, te da će isti imati senzacionalni uspjeh. Danas je trijumfalan dan, 40 je godina dr. Jonas E. Salk pokušava stvoriti djelotvorno cjepivo. Ovdje ga vidimo kako dolazi s Basilom O’Connorom voditeljem Nacionalne fondacije za dječju paralizu koja financirala testiranje. Okupilo se na stotinu internacionalnih znanstvenika i reportera kako bi izvijestili o ovom monumentalnom otkriću…..

Dr. Albert Sabin: U stvari to je bio samo običan show, pravi pravcati Hollywood, previše su pretjeravali te su se te davne 1954. pravili kako su pronašli rješenje, mislili su da su porazili polio.

Dr. Maurice Hilleman: U svakom slučaju, mi smo znali kako se u tome nalazila naša baza za stvaranje cjepiva. Taj virus je vidite jedan od 10 tisuća čestica koji nije aktiviran (nerazumljivo) to je bila dobra znanost u to vrijeme jer smo mi tada radili to što smo radili. Nismo se brinuli o tamo nekim divljim virusima.

Dr. Edward Shorter: Dakle tada ste otkrili, da nije deaktiviran u Salkovom cjepivu?

Dr. Maurice Hilleman: Tako je, tako da je sljedeća stvar bila, da smo otkrili kako iz naših hrčaka na sve strane iskaču tumori.

Dr. Len Horowitz: Unatoč tome AIDS i leukemija su odjednom prerasle u pandemiju, i to sve iz „divljih virusa“ o kojima je pričao Hilleman, to je bila njegova „dobra znanost“ iz tog doba.

Sigurni smo kako će nekima biti jako teško za povjerovati kako bi znanstvenici učinili nešto tako podlo i odvratno da ljude zaraze s virusom AIDS-a, leukemijom i rakom, no zapamtite povijest se ponavlja ako se o njoj ne uči. Amerikanci su nakon Drugog svjetskog rata uvezli sve najpoznatije nacističke znanstvenike zločince te su ih integrirali u svoje znanstvene elitne krugove. Dovoljno se sjetiti kako SAD ima „krvave ruke“ u nekoliko odvratnih eksperimenata na ljudima koji nisu znali da ih se koristi kao pokusne kuniće, najbolje poznati slučaj je eksperimentiranje na Afroamerikancima koje su američki znanstvenici zarazili sifilisom ili dugogodišnje ubacivanje plutonija u ljude putem injekcija. Sve te strahote su odlično dokumentirane.

Prvi slučaj AIDS-a se pojavio 1980. Dugo godina se nije znalo kako je virus zapravo stigao iz Afrike te je nekako mutirao na ljude, šireći se SAD-om poput šumskog požara. 1996. TV kuća TBS je napravila nevjerojatan dokumentarac u dva dijela pod nazivom „Nova kuga“ u kojoj se između ostaloga objavio i dio s priznanjem Merckovih znanstvenika.

Da ponovimo, unutar Merckovih cjepiva se nalazi i SV40, virus koji je poznat po stvaranju raka, i originalni nepatvoreni AIDS koji se dobivao iz zaraženih majmuna. Tijekom 50. Godina XX. vijeka HIV i AIDS nisu imali imena, već su ih jednostavno nazivali „majmunskim virusima“ ili „divljim virusima.“

Vlasti nas lažu!

Nedavno smo otkrili kako se javnost na području Ujedinjenog Kraljevstva 30 godina sustavno lagala i obmanjivala o učinku cjepiva kako bi se “posao nastavio” bez zastoja. Prema riječima dr. Lucije Tomljenovic sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi, savjetodavna i upravna tijela koja su postavila pravila i raspored cijepljenja u Engleskoj koja postoje sada već dugi niz desetljeća, skrivala su istinu o opasnostima cjepiva, i namjerno odobravala nesigurna cjepiva kako bi očuvala službeni raspored cijepljenja.

Kako prenosi Natural News, razotkriveni službeni dokumenti s tajnih sastanaka Ujedinjenog Odbora za Cijepljenje i Imunizaciju (JCVI), neovisnog tijela koje pomaže postaviti raspored cijepljenja u Velikoj Britaniji, otkrivaju da JCVI ignorira nezavisne podatke koji pokazuju da cjepiva nisu sigurna, i učvršćuje upitne podatke koje dostavljaju farmaceutske kompanije kao proizvođači cjepiva a koja tvrde da su cjepiva sigurna. Ova grupa je također obeshrabrila sva istraživanja koja su mogla dovesti u pitanje sigurnost cjepiva, i svjesno su lagali roditeljima kako bi se povećala ukupna stopa cijepljenja.

U svom radu Dr. Tomljenovic otkriva:

„JCVI je kontinuirano obustavljao kritične podatke o teškim nuspojavama i kontraindikacijama cijepljenja i roditeljima i zdravstvenim djelatnicima kako bi došli do ukupne stope cijepljenih osoba za koju su smatrali da je neophodna za „imunitet stada “, koncept koji ne počiva na čvrstim znanstvenim dokazima “.

“Službeni dokumenti dobiveni iz britanskog Ministarstva zdravstva (DH) i JCVI-a otkrivaju da su se britanske zdravstvene vlasti upustile u takvu praksu bar posljednjih 30 godina, očito isključivo u svrhu zaštite nacionalnog programa cijepljenja.”

Ovaj rad na 45 stranica razotkriva mit da se vladina politika cijepljenja politika temelji na znanstvenim činjenicama, i umjesto toga pokazuje da su savjetodavni odbori za cjepiva, koji pomažu postaviti politiku cijepljenja, obično „podmazani“ od strane industrije cjepiva koji promiču cjepiva unatoč dokazima koji dokazuju njihovu opasnost. Ovo je istina u Velikoj Britaniji još od ranih 1980-ih.

Medicinski eksperimenti na ljudima nalik na one u konc-logorima

Ako još uvijek sumnjate kako bi znanstvenici mogli činiti nedjela koja nalikuju zlodjelima iz konc-logora, podsjetit ćemo vas na neke medicinske eksperimente koji se kose sa svim međunarodnim zakonima. Naravno da je ovakvih slučajeva puno više, no mi smo se fokusirali uglavnom na nečovječno eksperimentiranje s ljudima na tlu Sjedinjenih Američkih Dražava jer je Amerika upravlja s globalnom svjetskom politikom i određuje veliki broj standarda kako u svijetu medicine tako u svijetu farmacije.

1931. godine Cornelius Rhoads, patolog s Rockefeller instituta za medicinska istraživanja namjerno inficira ljudske ispitanike u Puerto Ricu stanicama raka, zbog čega umire 13 osoba. Iako je liječnik iz Puerto Rica kasnije otkrio da je Rhoads namjerno prikrio neke pojedinosti o svojem eksperimentu, Rhoads sam daje pismeni iskaz u kojem navodi da su svi subjekti trebali biti ubijeni. On kasnije utemeljuje objekte za biološko ratovanje američke vojske u Marylandu, Utah-u i Panami i biva dodijeljen Američkoj komisiji za atomsku energiju gdje započinje s nizom eksperimenata izloženosti radijaciji nad američkim vojnicima i civilnim bolničkim pacijentima.

Afroamerikanci kao zamorci zaraženi sifilisom, ova groza je poznata kao ekperimenti iz Tuskegeea.

(1932.-1972.) Američka javna zdravstvena usluga u Tuskegee-u, Alabama, dijagnosticira sifilis 600 siromašnih Afroamerikanaca, ali njima ne govori o bolesti niti ih liječe. Umjesto toga, ti su ljudi korišteni kao ljudski zamorci kako bi se pratili simptomi i razvoj bolesti. Svi na kraju umiru od sifilisa u groznim mukama s tijelima poluraspadnutim od bolesti, a njihovim obiteljima nikada nije rečeno da su mogli biti liječeni. Ovaj “eksperiment” se vodio bez ikakvih ograničenja ili sankcija vlasti, čak što više rezultati studije su objavljeni u znanstvenim žurnalima uz blagoslov Američke službe za javno zdravstvo koja bi navodno trebala sprječavati zaraze i pomagati u liječenju ljudi.

Istraživanje na ljudskim zamorcima je održano uz pomoć Američke službe za javno zdravstvo, kako je takvo što moguće?

Proučavanja u kaznionici Stateville u SAD-u za vrijeme Drugog svjetskog nalikuju na filmove strave i užasa. Glavni cilj proučavanja je bilo otkrivanje lijeka protiv malarije, tada pogubne bolesti koja je oduzimala živote vojnicima. Životinje su se pokazale kao neadekvatni uzorci za ispitivanje lijekova, a nedovoljan broj ljudi se prijavio za dobrovoljno testiranje neprovjerenih lijekova, stoga je zatvorenicima iz navedene kaznionice rečeno kako će im se smanjiti kazna, kako će dobiti privilegije i biti posebno tretirani sudjeluju li u istraživanju, ali su također mogli umrijeti od srčanog udara uslijed eksperimentiranja s izazvanjem visoke tjelesne temperature.

Zatvorenici su se činili idealnim pokusnim modelima jer se njihovo ponašanje moglo kontrolirati, već su bili pod cjelodnevnim nadzorom, a u slučaju da nešto krene po zlu oni ionako nisu imali nikoga kome je osobito stalo do njihovih života. Zbog obećanih uvjeta 441 zatvorenik je potpisao papir na kojem je pisalo „Pristajem na sve rizike ovog eksperimenta.“, potom je mučno eksperimentiranje započelo.

Eksperimentiranje sa zatvorenicima u kaznionici Stateville.

Prvog dana zatvorenici su zaprimili po deset ugriza zaraženih komaraca, međutim to je ubrzo završilo kobno po sve prisutne u laboratoriju te je naposlijetku preživio samo jedan liječnik i jedan zatvorenik, ubojica Nathan Leopold, koji je preuzeo volontersku ulogu medicinskog asistenta.

Unatoč brojnoj smrtnosti ovo ispitivanje se smatralo velikim uspjehom u medicini i nastavilo se prakticirati idućih trideset godina samo u toj kaznionici, a novinski članak iz 1940. hvali praktičnost ispitivanja, a zatvorenike naziva domoljubima.

Po završetku rata na suđenju u Nürnbergu nacistima se sudilo za eksperimente počinjene u logorima, a glavna obrana njihovog odvjetničkog tima bio je argument za dekriminalizaciju neetičnih eksperimenata koji je prozivao slučaj eksperimentiranja u američkoj kaznionici Stateville, kao potpuno jednak slučaj onima iz nacističkih logora.

Zatvorska medicinska istraživanja su u naredna tri desetljeća procvjetala u potrazi za novim lijekovima. Javno mnijenje o slučaju je tek donekle interveniralo 1970. po pitanju eksperimenata koji su se počeli smatrati neetičnim zbog uvjeta u kojima zatvorenici nikako nisu mogli dati slobodan pristanak.

(1941.) Dr. William C. Black je kao dio medicinskog eksperimenta zarazio herpesom jednogodišnje dijete. Kritiziran je svojevremeno od strane Francisa Paytona Rousa, urednika časopisa “Eksperimentalna medicina” koji je to nazvao “zloupotrebom moći, kršenjem prava pojedinca i neoprostivim samo zbog toga što je bolest koja je uslijedila imala implikacije za znanost”. Dr Rous je izravno odbio činjenicu da je dijete “ponuđeno kao dragovoljac”.

Doktori Francis i Salk su iste godine, zajedno s još nekoliko istraživača sa Sveučilišta Michigan, usprejali velike količine divljeg virusa gripe izravno u nazalne prolaze “dobrovoljaca” iz ustanova za mentalne bolesnike u Michiganu. Ispitni subjekti su u vrlo kratkom vremenskom razdoblju razvili gripu.

U Prenatalnoj klinici Sveučilišta Vanderbilt istraživači su 800 siromašnih trudnica dali prenatalne kliničke “koktele” koji su uključivali radioaktivno željezo kako bi odredili kolike su potrebe za željezom kod trudnica. Kasnije su te žene i djeca češće od ostalih bolovali od malignih bolesti.

(1942.) SAD izgrađuje Utvrdu Detrick u kojoj zapošljavaju skoro 500 znanstvenika koji rade na stvaranju biološkog oružja i razvijanju obrambenih mjera od istih. Glavni objekti istraživanja su uključivali istraživanje da li se određene bolesti prenose udisanjem, gutanjem ili putem kože. Naravno, i ovi su se eksperimenti uvelike oslanjali na ljudske subjekte.

Više od 2300 američkih vojnika je pridonijelo eksperimentima dozvoljavajući da budu zaraženi virusima i bakterijama za koje se smatralo da će se najvjerojatnije koristiti pri biološkom napadu. Volonteri nazvani “bijele kute” su bivali zaraženi q-groznicom, žutom groznicom, Rift Valley groznicom, hepatitisom, kugom, tularemijom, venecuelanskim konjskim encefalitisom i mnogim drugima. Nakon zaraze bi vojnici bili liječeni kako bi se odredila učinkovitost antibiotika i cjepiva. Operacija Bijele kute je rezultirala cjepivom za žutu groznicu i hepatitis koje je odobrila FDA. Iako je program prekinut 1973. god., u Utvrdi Detrick se još uvijek provode slična medicinska istraživanja u svrhu obrane od bioloških napada.

Te su godine također počeli eksperimenti u logoru Dachau vezani uz visoku nadmorsku visinu ili nizak krvni tlak.

Chemical Warfare Service 1942. god. započinje s eksperimentiranjem plinova iperit i luizit nad 4000 pripadnika američke vojske. Neki od subjekata eksperimenta nisu shvaćali da volontiraju u eksperimentu izloženosti kemikalijama koj je trajao sve do 1945. god., a dragovoljci su većinom bili Adventisti sedmog dana koji su odlučili postati zamorci umjesto služenja aktivne službe.

Biokemičar s Harvarda, Edward Cohn, je 64 zatvorenika u Massachusetsu ubrizgao goveđu krv tijekom eksperimenta kojeg je sponzorirala američka mornarica.

(1943.) Kako bi proučavali “učinak ledenih temperatura na mentalne poremećaje”, istraživači sa Sveučilišta bolnice u Cinncinnatiju su 16 mentalno invalidnih pacijenata zatvorili u hladnjake na period od 120 sati.

(1944.) Kao dio Projekta Manhattan, koji će s vremenom iznjedriti atomsku bombu, istraživači su ubrizgali 4,7 mikrograma plutonija u vojnike u ustanovi Oak Ridge. O ovom je eksperimentu MW već pisao detaljnije. Amerikanci su također testirali učinak radijacije na vojnicima tijekom eksplozija atomskih bombi. Ostali su čak i video zapisi koji pokazuju kako se vojnici zrače tijekom vojnih vježbi i eksplozije atomske bombe u Desert Rocku 50-tih godina XX. vijeka.

U Minnesoti su 1944. god. laboratorijski radnici sa Sveučilišta u Chicagu ljudskim subjektima istraživanja ubrizgali fosfor-32 kako bi proučili metabolizam hemoglobina.

(1946.) Postignut je tajni dogovor s dr. Shiro Ishiijem i vođama Jedinice 731 o prikrivanju podataka o mikrobnom ratovanju temeljenom na eksperimentima nad ljudima u zamjenu za imunitet od kaznenog progona za ratne zločine.

U međuvremenu su muškim i ženskim subjektima istraživanja u Argonne nacionalnim laboratorijima u Chicagu ubrizgane injekcije koje su sadržavale arsen-76 kako bi se proučio način na koji ljudsko tijelo apsorbira, distribuira i izlučuje arsen.

(1946.-1947.) Istraživači sa Sveučilišta Rochester u četiri muških i ženskih subjekata istraživanja ubrizgavaju uran-234 i uran-235 u dozama koje su varirale od 6,4 do 70,7 mikrograma po kilogramu tjelesne težine kako bi proučili kolika se količina urana može tolerirati prije nego dođe do oštećenja bubrega.

(1946.-1953.) Američki odbor za atomsku energiju sponzorira studije u kojima istraživači s Harvardske medicinske škole, Opće bolnice Massachusetts i Bostonske sveučilišne medicinske škole svako jutro hrane mentalno zaostale studente Fernald državne škole zobenim žitaricama posutim radioaktivnim spojevima kako bi nutricionisti mogli proučavati način na koji se konzervansi kreću kroz ljudsko tijelo i da li blokiraju apsorpciju vitamina i minerala. Kasnije su isto istraživanje proveli i MIT istraživači u državnoj školi Wrentham.

(1947.) CIA počinje istraživati LSD kao potencijalno oružje koje bi koristili američki obavještajci. Civilni i vojni subjekti istraživanja su korišteni bez njihovog znanja. Projekt MKUltra je bio tajan, nezakonit istraživački program o promjeni ponašanja koji je službeno sankcioniran 1953. god. Opseg istraživanja je smanjen 1964. god., ponovo ograničen 1967. god i konačno zaustavljen 1973. god.

MKUltra je uključivao korištenje mnogih metodologija manipulacije ljudskim pojedinačnim stanjima i promijenjenim funkcijama mozga uključujući tajno upravljanje drogama (posebice LSD) i ostalih kemikalija, hipnoze, senzorne deprivacije, izolacije, verbalno i seksualno zlostavljanje, kao i razne oblike mučenja. Istraživanje je provedeno u 80 institucija, uključujući sveučilišta i fakultete, bolnice, zatvore i farmaceutske tvrtke. U projektu su sudjelovali bivši nacistički znanstvenici (kao i u nekim od ostalih poznatih projekata kao što su „Projekt ćaskanje“ (Chatter project) koji je pokrenut 1947. god., a koji je bio usmjeren na identificiranje prirodnih i sintetičkih tvari za korištenje tijekom ispitivanja uz korištenje anabasina (alkaloida), skopolamina i meskalina i „Projekt plava ptica“ (Bluebird project), kasnije preimenovan u „Projekt artičoka“ u kojem su proučavani hipnoza, prisilna ovisnost o morfiju (i prisilno odvikavanje) kao i korištenje ostalih kemikalija kojima se izazivala amnezija i druga stanja kod subjekata eksperimenta).

Projekt MKUltra je 1964. god. preimenovan u MK SEARCH kojim se pokušalo proizvesti savršen serum istine za korištenje pri ispitivanju osumnjičenih sovjetskih špijuna tijekom Hladnog rata, ali i kao istraživanje ostalih mogućnosti kontrole uma.

(1948.) Temeljem tajnih ispitivanja provedenih 1945. god. na stanovnicima Newburgha, istraživači Projekta F su u kolovozu 1948. god. objavili u časopisu Američke stomatološke udruge detalje istraživanja o opasnostima fluora na zdravlje ljudi. Američka komisija za atomsku energiju (AEC) ga je brzo cenzorirala zbog „nacionalne sigurnosti“.

(1950.) Dr. Joseph Strokes na Sveučilištu Pennsylvania inficira 200 zatvorenica virusnim hepatitisom.

Iste je godine američka mornarica nad San Franciscom raspršila velike količine serratia marcescens, bakteriološkog sredstva, čime se pokrenulo izbijanje bolesti slične upali pluća, a što je uzrokovalo smrt najmanje jedne osobe. Godinu dana kasnije je kineski premijer Chon En-lai optužio SAD da su koristile biološke tvari protiv Sjeverne Koreje i Kine. Svoje je izjave podupirao izjavama 25 američkih ratnih zarobljenika da je SAD bacao antraksom kontaminirano perje, komarce i buhe koji su prenosili žutu groznicu kao i propagandne letke prskane kolerom nad Manchuriaandom u Sjevernoj Koreji.

Od 1950. do 1953. god. američka je vojska otpustila kemijski oblak nad šest američkih i kanadskih gradova kako bi ispitali način raspršivanja kemijskog oružja. Vojni dokumenti napominju da su takvi otrovni kemijski spojevi korišteni iznad Winipega, Kanada, gdje su prijavljene brojne respiratorne bolesti.

Eksperimenti nad zatvorenicima u Pensylvaniji.

(1951.-1960.) Sveučilište Pennsylvania, pod ugovorom s američkom vojskom, provodi psihofarmakološke eksperimente nad stotinu zatvorenika u Pennsylvaniji.

(1952.-1974.) Dermatolog dr Albert Kligman provodi eksperimente nad zatvorenicima zatvora Holmesburg testirajući proizvode na koži.

(1953.-1957.) Oak Ridge je sponzorirao ubrizgavanje urana u jedanaest pacijenata u Općoj bolnici Massachusetts.

(1953.) Američka komisija za atomsku energiju sponzorira istraživanja o jodu na Sveučilištu Iowa. U prvom su istraživanju istraživači trudnicama dali 100 do 200 mikrokirija joda-131 i nakon toga proučavali abortirane fetuse kako bi otkrili u kojoj fazi i do koje mjere radioaktivni jod ulazi u posteljicu. U drugoj su studiji istraživači 12 muške i 13 ženske novorođenčadi, stare do 36 sati, oralno ili intravenozno davali jod-131 da bi kasnije mjerili koncentraciju joda u štitnoj žlijezdi beba.

(1950.-1970.) Mentalno zaostaloj djeci je u školi Willowbrook namjerno ubrizgan virus hepatitisa u pokušaju otkrivanja cjepiva. Sudjelovanje u studiji je bio uvjet za primanje u tu instituciju.

1956. god. je dr. Albert Sabin ispitivao eksperimentalno cjepivo protiv dječje paralize nad 133 zatvorenika u državi Ohio.

(1951-1956) Sveučilište u Teksasu je započelo studiju o učinku radijacije nad pacijentima koji boluju od raka od kojih su većina bili članovi manjina ili siromašne osobe kako bi se odredila mogućnost liječenja raka radijacijom i moguće dugoročno djelovanje radijacije na pilote koji upravljaju letjelicama na nuklearni pogon. Istraživanje je trajalo do 1956. god. i uključivalo je 163 pacijenata koji boluju od raka.

U razdoblju od 1962. do 1966. god., 33 farmaceutske tvrtke su testirale 153 eksperimentalna lijeka samo u zatvoru Holmesburg.

(1969.) Dr. Donald MacArthur je od zamjenika direktora za istraživanje i tehnologiju američkog ministarstva obrane zatražio 10 milijuna $ za razvoj sintetičkog biološkog agensa koji bi bio otporan na „imunološke i terapeutske procese o kojima ovisi kako bi održao slobodu od infektivnih bolesti“. Sredstva su odobrena godinu dana kasnije. Vjeruje se da je ovo istraživanje nehotice stvorilo HIV virus koji uzrokuje AIDS.

(1971.) Sveučilište Stanford provodi Standfordski eksperiment kako bi se proučila psihologija zatvorskog života. (detalje o ovom eksperimentu možete pročitati ovdje)

(1972.) U studiji koju su sponzorirale američke zračne snage, dr. Armedeo Marrazzi daje LSD mentalno zaostalim pacijentima na Sveučilištu instituta za psihijatriju Missouri i Sveučilištu bolnice Minnesota kako bi proučavao „jačinu ega“.

(1977.) Kennedy saslušanje pokreće proces ka Izvršnoj naredbi 12333 koja obavještajnim službama zabranjuje eksperimentiranje nad ljudima bez informiranog pristanka.

(1978.) Centar za kontrolu bolesti u New Yorku započinje pokuse s eksperimentalnim cjepivima protiv hepatitisa B. Kao subjekti istraživanja su se posebice tražili muškarci homoseksualnih sklonosti. Profesor Wolf Szmuness, iz Kolumbijske sveučilišne škole za javno zdravstvo, je napravio zarazni serum iz skupnih krvnih seruma hepatitisom zaraženih homoseksualaca i zatim ga nastavio razvijati na čimpanzama, jedinim životinjama osjetljivim na hepatitis B što je kasnije dovelo do teorije da je HIV nastao u čimpanzama i da se kasnije prenio na ljude putem cjepiva.

Nekoliko mjeseci nakon što je 1083 homoseksualaca primilo ovo cjepivo, liječnici u New Yorku su počeli primjećivati slučajeve Kaposijevog sarkoma, Mycroplasma penetransa i novog soja virusa herpesa u newyorkškoj homoseksualnoj zajednici. To su bolesti koje se inače ne viđaju među mladim ljudima, ali koje će kasnije postati zajedničke oportunističke bolesti povezane s AIDS-om.

Do 1980. god će 20% sudionika ovog istraživanja biti HIV pozitivno.

(1979.) Nacionalni odbor za zaštitu ljudskih prava od biomedicinskih i bihevioralnih istraživanja izdaje Belmont izvješće koje postavlja temelje za istraživačke eksperimente nad ljudima. Ovo izvješće nalaže da znanstvenici slijede tri osnovna načela:

Poštovanje subjekta kao autonomne osobe i zaštita osoba ograničenih sposobnosti za neovisnost (kao što su djeca)
Ne učiniti štetu
Pravedno biranje ispitanika – osiguravanje da cilj istraživanja nije određena skupina samo zbog svoje dostupnosti i mogućnosti manipulacije nego iz razloga koji su izravno povezani s testovima

(1980.) Na stotine Haićanaca, zatvorenih u logorima u Miamiju i Portoriku, razvija ginekomaziju nakon zaprimanja „hormonalnih“ injekcija od strane američkih liječnika. Ginekomazija je bolest koja uzrokuje rast dojki kod odraslih muškaraca.

(1981.) Fidel Castro okrivljuje CIA-u zbog izbijanja denga groznice na Kubi. Groznica je ubila 188 osoba, uključujući 88 djece. Sedam godina kasnije kubanski vođa u egzilu, Eduardo Arocena, priznaje da je 1980. god na Kubu donio „neke bakterije“.

(1981.-1996.) U Fred Hutchinson centru za rak („Hutch“) pokreće se Protokol 126 nad pacijentima oboljelima od leukemije. Hutch je posebno poznat po transplantacijama koštane srži kojih danas izvodi i do 450 godišnje. Ova se vrsta liječenja leukemije smatra posljednjom nadom za oboljele, ali 25% pacijenata kojima se koštana srž uspješno presadi završi ponovnim vraćanjem bolesti jer se često razvija bolest naziva „presadak protiv domaćina“ (GVHD). Razlog tome su T-stanice koje se nalaze u donatorovoj koštanoj srži, a koje kasnije kod primatelja uzrokuju probleme.

Tri liječnika s Hutch bolnice su 1981. god smatrala da bi se pojava GVHD-a mogla izbjeći ako uspiju ubiti T-stanice donatora. Tvrdili su da su sva prethodna istraživanja provedena nad životinjama bila uspješna, što je bila laž. Pacijentima je pružen formular kojeg su trebali potpisati prije „liječenja“ u kojem se prihvaća potreba za drugom transplantacijom u slučaju odbacivanja ili neuspjele transplantacije. Ova je tvrdnja ostavljala dojam da bi drugo presađivanje bilo uz minimalan rizik, dok je u stvari 95% drugih po redu transplantacija u stvari fatalno. Istraživači su također imali financijski interes kod provođenja eksperimenta.

U siječnju 1984. god izvješteno je o prvim smrtima uzrokovanim propalim transplantacijama (odbacivanje koštane srži donatora od strane imunološkog sustava primatelja). Uobičajeni postotak neuspjeha pri transplantaciji među braćom i sestrama iznosi 1% dok je u konačnici stopa neuspjeha tijekom eksperimenta u Centru iznosila 35%. Unatoč lošim rezultatima, eksperiment se i dalje nastavljao.

Na kraju je 15 pacijenata ponovo oboljelo od raka (to je bilo 100% onih čije su transplantacije bile uspješne), a cjelokupna stopa neuspjeha eksperimenta je na kraju iznosila 24% što je 24 puta više od prosjeka. 20 njih je umrlo zbog zatajenja presatka, a od 82 pacijenta koji sudjelovali u Protokolu 126, samo dvoje je danas živo.

(1988.-2001.) Uprava New Yorka za dječju službu počinje dozvoljavati da se djeca koja žive u dvadesetak dječjih domova koriste pri testiranju eksperimentalnih lijekova protiv AIDS-a koje su sponzorirali Nacionalni instituti za zdravstvo (NIH). Ta su djeca – 465 njih – iskusila ozbiljne nuspojave koje su uključivale nemogućnost hodanja, proljeve, povraćanje, otečene zglobove i grčeve. Zaposlenici dječjih domova nisu bili svjesni da su djeci davani eksperimentalni umjesto standardnih lijekova protiv AIDS-a.

(1990.) SAD šalje 1,7 milijuna pripadnika oružanih snaga u Zaljevski rat („Pustinjska oluja“). Naređeno je više od 400 000 vojnika da prihvate eksperimentalni lijek za živce naziva piridostigmin za kojeg se vjeruje da je kasnije uzrokovao Sindrom zaljevskog rata čiji su simptomi varirali od kožnih bolesti, neuroloških poremećaja, inkontinencije do nekontroliranog slinjenja i problema s vidom. (1996. god je Ministarstvo obrane priznalo da su vojnici koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu bili izloženi kemijskim sredstvima, međutim 33% svih vojnih osoba koji su bolovali od ovog sindroma nisu nikada napustili SAD što je diskreditiralo popularno uvjerenje da su ovi simptomi posljedica izloženosti iračkom kemijskom oružju.)

Iste godine Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika ubrizgavaju 1500 šestomjesečnim bebama eksperimentalno cjepivo protiv ospica koje nije licencirano za korištenje u SAD-u. Rizik je bio utoliko veći jer djeca mlađa od godine dana nemaju adekvatnu količinu mijelina oko svojih živaca što je rezultiralo oštećenjem razvoja nervnog sustava zbog cjepiva. Centar kasnije priznaje da roditelji nisu bili obaviješteni da je cjepivo eksperimentalno.

(1992.) Psihijatrijski institut sveučilišta Columbia u New Yorku i Medicinska škola Mount Sinai daju 10 miligrama fenfluramina 100 afričko-američke i latino djece u dobi između 6 i 10 godina, po kilogramu tjelesne težine kako bi testirali teoriju da su niske doze serotonina povezane s nasilnim ili agresivnim ponašanjem. Svaki je od sudionika dobio po 125$ uključujući i poklon bon za igračke u vrijednosti od 25$.

(1994.) U dvostruko slijepom eksperimentu u Newyorkškoj VA bolnici, istraživači oduzimaju lijekove 23 psihičkih bolesnika na 30 dana. Šestorici šizofreničara su tada dani placebo, a 17 njih je davan 0,5 mg/kg amfetamina nakon čega su uslijedila PET skeniranja u laboratorijima Brookhaven. Prema istraživačima, svrha eksperimenta je bila „konkretna procjena metaboličkih učinaka kod ispitanika s različitim stupnjevima amfetaminima induciranih psihotičnih pogoršanja“. Jedan od pacijenata je izvršio samoubojstvo.

(1995.) Američki odjel za energiju (DOE) objavljuje Pokuse zračenja nad ljudima gdje se navodi 150 plus dodatnih 275 eksperimenata zračenja provedenih od strane DOE i Komisije za atomsku energiju u razdoblju između 1940-ih i 1970-ih godina.

(1997.) Istraživači daju 26 veterana u VA bolnici kemikaliju naziva johimibin kako bi namjerno inducirali PTSP.

(1999.) Devetomjesečni Gage Stevens umire nakon što mu je ubrizgano 37 trilijuna čestica adenovirusa u eksperimentu genske terapije na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

(2000.) Ministarstvo obrane počinje deklasificiranje evidencije Projekta 112, uključujući SHAD, i lociranje i pomaganje braniteljima koji su bili izloženi životu s otrovima i kemijskim sredstvima u sklopu tog projekta. Do tada su mnogi od njih umrli.

(2002.) Predsjednik Bush potpisuje zakon Najbolja farmaceutika za djecu koji ponovno odobrava odredbu Modernizacije FDA i Zakona o odgovornosti iz 1997. god za poboljšanje sigurnosti i učinkovitosti lijekova za djecu. To i dalje potiče farmaceutske tvrtke da obavljaju pedijatrijska istraživanja nad patentiranim lijekovima koji se koriste u pedijatriji, ali nisu označeni za tu uporabu, proširujući tako svoj tržišni ekskluzivitet. Ovaj zakon ovlašćuje ispitivanje nepatentiranih lijekova od strane Savezne vlade ili drugih subjekata sa iskustvom pri obavljanju pedijatrijskih kliničkih istraživanja.

Ovdje završava ova kronologija eksperimenata nad ljudima, ali završava samo popis ponekih jer je većina njih zataškana ili su dokazi uništeni. Nismo bili u mogućnosti navesti sve izvođene eksperimente, ali u ovoj seriji tekstova smo vam pokušali približiti i pomoći da steknete uvid u raširenost, neetičnost i zastrašujuću stranu medicinskog i farmaceutskog eksperimetiranja

Želite li više saznati o ovim užasnim praksama, koje nisu uopće sankcionirane, već su počinitelji smatrani vrijednim znanstvenim radnicima, tada vam predlažemo sljedeće članke:

Američki medicinski eksperimenti potaknuti nacističkim pokusima na ljudima

Kronologija eksperimenata nad ljudima

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 2.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 3.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 4.dio

Programom Američke vlade potajno se ubrizgavao plutonij u ljude

Cijepljenje nije imunizacija

Kao što smo već naveli na početku članka najveći zagovornici cijepljenja tvrde kako je cijepljenje imunizacija, pa ipak postoji samo jedna vrsta imuniteta, a to je prirodni imunitet kojeg postiže samo tijelo u borbi protiv zaraznih bolesti. Cijepljenje je samo umjetno pokrenut privremeni odgovor na patogene stvorene kao djelo ljudskih ruku. Cjepiva su i štetna i opasna, te stvaraju generacije ljudi bez prirodne obrane od bolesti.

Trebali bi se početi pitati.

Cjepiva ne pružaju dugoročni imunitet, samo privremen u najboljem slučaju. U cjepivima, antigen koji se ubrizgava u tijelo proizvodi reakciju i imunološki sustav reagira u obliku antitijela, ali prisutnost antitijela ne daje imunitet. Ljudi još uvijek dobivaju bolesti protiv kojih su cijepljeni. Cjepiva zapravo preskaču normalan imuni odgovor za aktiviranje stanica ubojica koji mogu pokrenuti prekobrojnu proizvodnju citokina u odgovoru na toksične adjuvante iz cjepiva i mogu oštetiti tkiva i organe, pa čak i zaustaviti srce i blokirati zračne puteve.

Cjepiva se ne bi trebala nazivati imunizacijom, jer je to pogrešan naziv. Imunitet i cijepljenje su dvije različite teme. U stvari, majčino mlijeko je toliko moćno s imunološkim energizirajućim učinkom kod dojenčadi da istraživači sa CDC-a (Centar za Kontrolu i Prevenciju Bolesti) preporučuju ženama da uskrate dojenje svojoj djeci kako bi se potakla “djelotvornost” cjepiva. U radu se tvrdi da žene trebaju prestati dojiti dovoljno dugo da bi umjetan otrov mogao raditi na umjetnom / privremenom “imunitetu”. O tome smo više pisali ovdje.

Cjepiva za gripu efikasna samo 23%, a nose goleme rizike

Krajem 2014. godine Italiju je potresla stravična tragedija, sve to zbog naizgled običnog cjepiva protiv gripe, nakon što je 13-tero starijih ljudi umrlo u strašnim mukama zbog korištenja Novartisovog cjepiva. Ne smijemo zaboraviti da je cjepivo imenovanog proizvođača glasilo za jedno od najsigurnijih iako su nadležnima bile poznate nus-pojave koje su pratile navedeno cjepivo.

Švicarska kompanija je nijekala ikakvu povezanost smrtnih slučajeva s njihovim proizvodom iako su se sve smrti dogodile u okviru 48 sati nakon dobivanja injekcije s njihovom „isprobanom i sigurnom“ formulom. Bez obzira na odličnu marketinšku halabuku, talijanske vlasti su parcijalno zabranile vakcinaciju s Novartisovim proizvodima stvorenima u zadnjih nekoliko mjeseci jer su sigurni da njihovo cjepivo stvara fatalne nus pojave kod korisnika.

Laboratorijska analiza koju je napravila u okrilju znamenite web stranice Natural News je otkrila (uz pomoć korištenja ICP-MS tehnologije) da današnja cjepiva protiv gripe sadržavaju 25 tisuća puta veću dozu žive od one koja je dozvoljena u pitkoj vodi.

Živa pored svoje toksičnosti i kancerogenosti uzrokuje defekte na bebama i fetusima, te je veliki uzročnik spontanih pobačaja i komplikacija u trudnoći, no ne smijemo zaboraviti da ovaj teški metal uništava bubrege i stvara mentalne poremećaje.

Unatoč činjenici kako cjepiva protiv gripe sadržavaju ubojitu kombinaciju teških metala, niti jedan od njih ne može uzrokovati smrt u samo 48 sati. Natural News smatra kako su neodgovorni farmaceuti stvarali i još uvijek stvaraju cjepiva s mutacijama virusa gripe, te da ti virusi nisu odgovarajuće deaktivirani, zbog takvih pogreški stariji ljudi iz Italije su platili glavom.

Cjepiva ne samo da su puna opasnih i toksičnih elemenata i spojeva, već su velikim dijelom neefikasna. U nedavno objavljenim podacima iz SAD-a je vidljivo kako dvije trećine cijepljenih dobiva gripu unatoč navodnoj efikasnosti preparata.

Da stvar bude gora, svi cijepljeni su dobivali teške oblike gripe za koje im je bilo potrebno dugo liječenje i mirovanje, te su uz gripu imali dodatne probleme poput upale pluća i bronhitisa.

Yahoo news je otkrio da sezona 2014. i 2015. nije najgora, jer je prije nepunih deset godina cjepivo protiv gripe bilo efikasno jedva 10%, no ovakve greške se ne mogu oprostiti, te su ih zabilježile agencije poput CDC-a (Centra za prevenciju i kontrolu bolesti), šaljući izvješća liječničkim udruženjima s obrazloženjem da antivirusni lijekovi (cjepiva) sve više tonu u efikasnosti protiv različitih oblika gripe.

Studije izdane od 2008. do 2012. godine su dobrano obradile probleme glede cjepiva protiv gripe, naime Kanađani su tijekom 2008.-2009. godine bili bolesni ako su uzimali spomenuta cjepiva, a ostajali su zdravi ako se nisu cijepili.

Kako je moguće da nas ne interesiraju informacije o kojima ovisi zdravlje cijele ljudske populacije?

Svi oni koji su se cijepili su patili od niza bolesti, infekcija i poremećaja.

Taj čudnovati slučaj se prozvao „Kanadski sindrom“ no nakon što su se slični slučajevi počeli događati diljem svijeta, znanstvenici su zašutjeli.

Zadnja studija iz 2012. koje je obavio kanadski ICAAC, objavljena tijekom znanstvene prezentacije u San Franciscu je užasnula veliki dio javnosti jer je povezala pandemiju gripoznih infekcija s modernim cjepivima protiv gripe. Dr. Danuta Skowronski je uzrokovala potrese u znanstvenoj zajednici no od 2012. do danas nije učinjeno baš ništa kako bismo izbjegli dodatne probleme zbog opasnih cjepiva protiv gripe.

Natural News je također objavio podatke dodatnih istraživanja u kojima je otkriveno da ljudi koji su tijekom 2008. dobili cjepivo protiv gripe imaju 247% više šanse za inficiranje s virusom gripe H1N1.

Ovo je Ian Gramowski, 9 dana nakon što je primio Hib cjepivo. Njegov trbušna šupljina je natečena, cijeli je prekriven osipom i crvenilom od reakcije na cjepivo, a doktori su uvjeravali roditelje da je cjepivo sigurno.
Ian je umro ubrzo nakon što je ova slika snimljena. Ovakvih slučajeva je nažalost jako puno.

Na žalost, Natural News je također otkrio da je sa svim upoznat CDC i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) no zbog svog kriminalnog nemara (pitamo se je li takvo stanje slučajno) ništa se nije učinilo u ispravljanju porazne statistike i sve većih negativnih nus pojava.

S druge strane, poznato je kako virusi gripe sve brže mutiraju, gotovo je nemoguće stvoriti cjepivo koje će nekoga zaštiti od gripe, a još je manje moguće da znanstvenici koji rade u farmaceutskim laboratorijima mogu predvidjeti kako će neki virus mutirati u budućnosti.

Što cjepiva sadrže?

Većina je upoznata kako se u cjepivima nalazi živa, koja je kancerogena i toksična, a kao da to nije dovoljan razlog za brigu, cjepiva su nedavno otkrila još neke svoje prljave tajne. NVIC– The National Vaccine Information Center, neprofitna udruga koja neovisno ispituje sastojke cjepiva, je objavila podatke koji su u najmanju ruku šokantni.

Prema podacima koje proizvođači stavljaju na kutijice u koje se pakiraju cjepiva, u njima se nalaze proteini ekstrahirani iz abortiranih ljudskih fetusa, modificirana DNK, pa čak i genetički modificirani (GM) ljudski albumin.

Kao da takvo što nije dovoljno, nedavno je otkriveno kako farmacija koristi amputirane perucije, točnije otkinute kožice sa spolovila tek rođenih beba kako bi razvijala najnovija cijepiva.

NVIC je zbog ovakvih saznanja pokrenuo kampanju kojom bi se trebali revidirati svi sastojci cjepiva. Ova udruga također smatra kako je povećanje broja slučajeva autizma i drugih neuroloških poremećaja dječjeg mozga u proteklih nekoliko godina toliko eskalirao da mi moramo shvatiti kako istraživanja koja povezuju cijepljenje s nastankom autizma imaju puno veću težinu nego li su to spremne priznati farmacija i zvanična medicina.

Citat o kojem bismo definitivno trebali razmisliti.

Naknadnim ispitivanjem ustanovljeno je kako na području SAD-a postoji 23 uobičajenih vakcina koje sadrže barem jedan od gore spomenutih sastojaka.

Natural News je napisao kako su znanstvenici davne 1966. ekstrahirali plućno tkivo iz abortiranog fetusa starog 14 tjedana. Od toga su stvorili vrstu stanica koje su u farmaciji poznate pod imenom MRC-5. I dan danas se takve stanice koriste u brojnim cjepivima (za: vodene kozice, difteriju, tetanus, hripavac i polio, bjesnoća, hepatitis A, itd.).

Od abortiranih fetusa se uzgajaju stanice pod nazivom RA 27/3. Ovaj proces je patentiran 1963. godine i najčešće se koriti u cjepivima za MMR II ili ospice, zaušnjake i rubeolu.

Kontroverzna cjepiva za MMR II, također sadrže genetski modificiran ljudski protein koji se zove recombumin ili rekombinirani ljudski albumin. MMR II je za sada jedino masovno primijenjeno cjepivo koje koristi genetski modificirane ljudske proteine.

Jesu li skriveni sastojci u cjepivima zaslužni za nastanak raznih oboljenja?

Ljudski proteini u cjepivima dolaze iz tri izvora: prvi su abortirani fetusi i njihove stanice, drugi su albumini ekstrahirani iz ljudske krvi, točnije – krvne plazme, a treći su genetski modificirani proizvodi stvoreni iz gljivica kvasca.

Iako većina razmišlja kako je od svega nabrojanoga najetičnije ekstrahirati proteine iz krvne plazme, ni jedan proizvođač ne navodi odakle je nabavljena krv, točnije, njeno podrijetlo.

O korištenju abortiranih ljudskih fetusa smo pisali puno puta, kako kroz prizmu korištenja istih u ispitivanju i dizajniranju novih okusa u industriji hrane i pića, poglavito od strane Pepsija, no dotakli smo se i načina na koji sadašnja administracija SAD-a podržava trgovinu abortiranih fetusa. Ova tema pronalazi jako malo medijskog prostora i o njoj se nedovoljno izvještava. Nama ne preostaje ništa drugo već da se upitamo, postoji li etičniji put za povećanje dobiti od preprodaje i korištenja raskomadanih ljudskih fetusa?

O genetski modificiranim sastojcima u cjepivima se najmanje zna jer je potencijalna opasnost najveća. Za sada znamo da FDA – krovna američka agencija za hranu i lijekove pokušava naturiti što više GM lijekova; od cjepiva s genetskim modificiranog HIV-a do Mosquirixa kojeg Bill Gates pokušava uvaliti nerazvijenim zemljama u Africi i Gardasilovog HVP genetski modificiranog cjepiva, ali to su samo slučajevi koji su dospjeli u javnost.

Sva cjepiva su kontaminirana

Još 2003. godine u U.S. National Library of Medicine, objavljena je studija pod nazivom „Neurološki razvojni poremećaji nakon cjepljenja s cjepivima koja sadrže Thimerosal“. Autori studije su isprva bili skeptični glede toga da bi koncentracije thimerosala (žive), mogle imati ikakvog utjecaja na neurološki razvoj.
No, ova studija predstavlja prvi epidemiološki dokaz, na temelju nekoliko desetaka milijuna doza cjepiva ubrizganih u SAD-u, koji povezuje cjepiva s Thimerosalom s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama.

Naime, baza podataka pokazala je statistički porast slučajeva autizma, mentalne retardacije te govornih smetnji nakon primjene DTP (difterija, tetanus, pertusis) cjepiva s Thimerosalom, u odnosu na DTP cjepiva bez Thimerosala. Porast autizma i govornih smetnji je bio veći kod muške djece, dok je mentalna retardacija bila jednako zastupljena kod oba spola.

Zaključak studije je da je pronađena veza između neurorazvojnih i motoričkih smetnji i cjepiva koja sadrže Thimerosal, te da treba provesti dodatna istraživanja koja će ovo potvrditi te proširiti.

Na istoj stranici Nacionalne Medicinske Biblioteke objavljena je 2012. godine studija „Dokazi o paralelama između trovanja živom i patologije mozga kod autizma“. Svrha ovog preglednog rada je ispitati paralele između toksičnih učinaka žive na mozak i moždane patologije koju nalazimo kod autističnog spektra poremećaja (ASD). Ovaj pregled donosi DOKAZE o istovjetnostima kod navedenog. Između ostalog navodi se: mikrotubulna degeneracija, neuroinflamacije, oksidativni stres i lipidna peroksidacija, umanjenja metilacija, disfunkcija vaskularnih endotelnih stanica i patološke promjene krvnih žila, smanjen protok cerebralne krvi i mnogi drugi.

Crveni osip po čitavom tijelu je tipična reakcija brojne djece nakon cijepljenja.

Čitateljima laicima ove riječi ne znače puno, no bitno je da su nađene iste promjene u mozgu koji je otrovan živom i u mozgu koji pati od ASD poremećaja. Ovaj pregled također razmatra mogućnost da živa radi sinergistički s drugim toksinima i patogenima na način koji može doprinijeti patologiji mozga kod ASD-a, a dokazi to pokazuju.

Vjerovali ili ne, ovakvih studija je jako puno, no vi o njima ne znate ništa, i ne možete znati, jer se istina, kao na primjer ova o kojoj smo pisali, o direktnoj povezanosti cjepiva i autizma, mentalne retardacije i sličnih poremećaja – prešućuje!

Dr. Robert Bell, nekadašnji potpredsjednik Međunarodnog društva za istraživanje raka pri britanskoj bolnici za liječenje raka je izjavio:

“Glavni, ako ne i jedini uzrok monstruoznog povećanja raka je cijepljenje”.

Zašto to tvrdi? Jer su cjepiva kontaminirana raznim otrovima. Između ostalih to je tvrdio i Dr. Larry Palevsky, eminentni pedijatar, koji je desetak godina davao cjepiva sve dok nije povezao što mu roditelji djece govore, dok nije počeo sumnjati u ono što radi, te je počeo istraživati cjepiva. Kako je navedeno na stranici Dr. Mercola, ono je na koncu zaključio kako su sva cjepiva kontaminirana! Pitao se:

„Jesu li sastojci cjepiva pravilno ispitani? Postoji li razlika između izloženosti virusima, bakterijama, teškim metalima i toksinima putem zraka, hrane, crijeva i kože, u odnosu na to kad se ubrizgava u vaše tijelo? Jesmo li stvarno pogledali što se događa s cjepivima nakon što se ubrizgavaju u djete? Je su li antitijela dovoljna da osiguraju zaštitu djeteta od bolesti?„

Na koncu je zaključio sljedeće:

” U svojem istraživanju cjepiva i na osnovi saznanja iz mikrobiologije i virologije u kojoj su liječnici obučeni, ja nikako ne mogu shvatiti kako cjepivo s mutiranim virusom može biti sigurno. Kako cijepljenje protiv gripe može spriječiti ljude da nose virus gripe u nosnoj šupljini? Propuštamo puno važnih podataka jer ne želimo vjerovati, također nam nedostaje puno važnih podataka koje nećemo akumulirati, jer je većina studija učinjena od strane samih proizvođača cjepiva”.

Ovaj članak bi trebao poslužiti za povezivanje točkica u poneriziranom svijetu gdje se zarada stavlja ispred činjenica i ljudskih života. Htjeli mi to priznati ili ne, znanost nam je “zaražena” psihopatskim elementima koji se ponašaju poput smrtonosnog virusa. Na nama je da se naoružamo znanjem i da shodno tome znanju donesemo odluke kako bi živjeli što zdravije i što sretnije.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

PRIZNANJE ZNANSTVENIKA: cjepiva uzročnik prvotne epidemije AIDS-a u kombinaciji s leukemijom i rakom

Efikasnost ovogodišnjih cjepiva protiv gripe je samo 23%

Američki centar za kontrolu bolesti (CDC) prikriva dokaze o povezanosti žive iz cjepiva i autizma

Milijuni ljudi primili cjepiva zaražena s virusima koji izazivaju rak i AIDS

STUDIJE POTVRĐUJU: Cjepiva mogu biti uzročnici raka

Više od 800 djece trpi trajnu štetu zbog cjepiva protiv gripe H1N1

Većina cjepiva za djecu sadrži stanice abortiranih fetusa

Cjepiva protiv gripe mogu naštetiti srcu, maloj djeci i razvoju fetusa

Strava i horor cjepiva

Opasnosti cjepiva protiv gripe: studije dokazuju da pridonose spontanim pobačajima i rađanju mrtvorođenčadi

Billu Gatesu i GSK-u u Africi zabranjena prodaja zloglasnog cjepiva protiv malarije