PRIZMA DRUŠTVA

Kako izgleda karta Europe temeljena na genetici?

Autor: Ljubica Šaran

Pogledamo li koliko se ljudske krvi prolilo u zadnjih 1000 godina, koliko je ljudskih života uništeno i koliko je nesretnih ljudi protjerano sa svojih ognjišta zbog političkih, religijskih i geostrateških interesa, tada postaje jasno koliko se “razlike” među ljudima pokušavaju nametnuti. Pa ipak, genetska karta Europe je začuđujuća i umnogome drugačija od društveno-političkih htjenja. S pravom se pitamo: zašto smo se ubijali i kome je to odgovaralo?

Tko smo, što smo i što nam govori genetika?

Na gornjoj slici vidite prikaz dominantnih genetičkih haploskupina po zemljopisnim područjima. Kako bismo što bolje shvatili prikaz objasnit ćemo spomenute haploskupine.

Haploskupina I2.

Haploskupina I2: Na glavnoj karti označena tamno zelenom bojom. Obično se I2 naziva dinaridska haploskupina ili dinarokavkaški genom. Ova haploskupina je najučestalija na području bivše Jugoslavije, Rumunjske, Bugarske te u manjem omjeru i među ostalim Slavenima no i za čudo među Sardima na Sardiniji i Korzikancima. Najviše je zastupljena među Bosancima i Hercegovcima 55%, od toga 71% među Hrvatima u Bosni, Sardi 39,5%, Hrvati 38%, Srbi 33%, Crnogorci 31%, Rumuni 28%, Moldavci 24%, Makedonci 24%, Slovenci 22%, Bugari 22%, Bjelorusi 18,5%, Mađari 18%, Slovaci 17,5%, Ukrajinci 13,5%, Albanci 13,5% te se među Germanima nalazi u omjeru od 5-10%. Haploskupina I2 se do 2007. godine nazivala I1b. Smatra se kako je genetski svojstvena postala prije nekih 28-32 tisuća godina. Ljudi s izraženim dinaridskim halotipom se smatraju najvišim na svijetu s prosjekom od 185,6 centimetara visine. Ostaci ljudi s predominantni I2 genonom su pronađeni u špilji Frankthi na Peloponezu, te Kreti i Siciliji što upućuje kako je ova haploskupina s istočnog dijela Mediterana.  Haploskupina I2a pripada najvjerojatnije prvim anatomski modernim ljudima koji su naselili Europu, točnije Kromanjoncima. Studija iz 2015. je otkrila 13 tisuća godina stare ostatke ljudi iz takozvane azilanske kulture u špiljama Švicarske. Svi oni su imali izražen genom I2a. Sardi koji imaju izražen dinaridski gen I2 se smatraju jednim od prastarih naroda Europe, interesantno je da Baski u Španjolskoj i Francuskoj također imaju oko 5% ovog genoma.

Detaljna mapa haplotipa R1b.

Haploskupina R1b: Na karti je označena crvenom bojom. Ovo je najčešća haploskupina u zapadnoj Europi, centralnoj Africi (Čadu i Kamerunu) te određenim manjinama Rusije poput Baškira. S manjim udjelom se može naći u istočnoj Europi, zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i centralnoj Aziji.

Povijesna distribucija haplotipa R1a.

Haploskupina R1a: Na karti je označena zelenom bojom. Ova genetička skupina se najviše može naći po velikim dijelovima Euroazije od Skandinavije i centralne Europe do Sibira i južne Azije. Na gornjoj karti možete vidjeti povijesnu distribuciju ovog haplotipa.

N haploskupina se u Europi najviše povezuje s Ugrofincima.

Haploskupina N: Na karti je označena svijetlo plavom bojom, zemljopisno je najučestalija u sjevernoj Euroaziji no također se može naći i u jugoistočnoj Aziji, jugozapadnoj Aziji te na Pacifiku i južnim dijelovima Europe. Na našem kontinentu ona se najčešće povezuje s Ugrofincima.

I1 se povijesno vezuje za originalna europska staništa Vikinga.

Haploskupina I1: Ova haploskupina je na karti prikazana s rozom bojom na glavnoj karti, a najčešća je u Švedskoj i Danskoj te krajnjim zapadnim dijelovima Finske.  Povijesno gledano se povezuje s vikinškim originalnim europskim staništima.

Sličnost među kartama raširenosti haploskupine I2 i povijesnih granica Rimskog carstva je nevjerojatna.

Haploskupina J2: Na karti je prikazana plavom bojom. Smatra se kako se širila s nestankom ledenog doba prije nekih 15-22 tisuće godina s Bliskog istoka. Najzastupljenija je u Maloj Aziji, u Grčkoj te priobalnom području istočnog Mediterana. Pogledamo li mapu zastupljenosti ove haploskupine, uočljivo je kako se ona najviše poklapa s povijesnim granicama Rimskog carstva.

Zastupljenost haplsokupine J1.

Haploskupina J1: Na glavnoj karti označena tamno crvenom bojom. Smatra se kako je nastala prije nekih 11 tisuća godina na području jugozapadne Azije, poglavito oko istočne Anatolije, sjevera Irana i planina Kavkaza. Pa ipak, danas je ova haploskupina najzastupljenija na Arapskom poluotoku i zemljama Bliskog istoka bez obale istočnog Mediterana.

Haploskupina E.

Haploskupina E: Ova skupina je na glavnoj karti prikazana ljubičastom bojom. Smatra se kako je najbrojnija u Africi, a njeno povijesno podrijetlo je najvjerojatnije iz središnje i istočne Afrike. Osim Afrike je zastupljena i na Bliskom Istoku i Europi, točnije obalama Mediterana.  U Europi je najzastupljenija među Albancima i Kosovarima te u južnim dijelovima Bugarske i Makedoniji.

Kao što ste imali priliku vidjeti, mnoge haploskupine se zemljopisno preklapaju, te nema niti jedne zemlje u Europi koja ima “čiste” gene, svi smo mi nekakva mješavina, pa ipak brdoviti Balkan je posebno interesantna mješavina jer pokazuje kako su narodi nekadašnje države genetički puno bliži i sličniji negoli bi neki željeli priznati.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

If European Borders Were Drawn By DNA Instead Of Ethnicity

Haploskupina – Wikipedija

Haplogroup I2 (Y-DNA) – Eupedia

I2a Y-Haplogroup – Background | Family Tree DNA

Haplogroup I2 (Y-DNA) – SNPedia