U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Amiši žive deset godina duže zbog mutacije u genima

Autor: Ljubica Šaran

Amiši su samoizolirana religijska grupacija u SAD-u koja izbjegava modernu tehnologiju, GM proizvode, cijepljenje djece, stresan život i vojnu službu. Zbog organske prehrane, života u prirodi i fizičkom radu na poljima i farmama, rijetko oboljevaju od raka, lekemije i drugih terminalnih bolesti. Nedavna znanstvena studija je također oktirla da su neki Amiši nositelji gena koji im omogućava po dest godina duži život od ostatka populacije.

Amiška populacija u SAD-u.

Amiši su često u fokusu medija, naročito zbog njihovog mirnog ruralnog života i organskih proizvoda koje prodaju po relativno niskim cijenama diljem SAD-a. Amiške zajednice su najmnogobrojnije u Pennsylvaniji, Ohiju i Indijani, a genetski su najčešće podrijetlom od 200-njak radikalnih reformista Švicarske i Njemačke koji su se doselili na područje spomenutih saveznih država tijekom migracije u XVIII. vijeku. Smatra se kako današnja američka amiška zajednica broji oko 318.000 članova, dok zajednica u Kanadi broji oko 5.000 članova.

Tipična amiška kuhinja je poznata po dobrim pitama, kiselišu, sušenom mesu, slanim i slatkim kolačima, pekmezima i džemovima, medu, sirevima, vrhnju, začinjenim ukiseljenim jajima, domaćoj masti i drugim delicijama.

Unatoč izoliranosti Amiši od nje profitiraju, ponajviše jer su isključeni iz sustava taksacije i državnog evidentiranja, točnije ne trebaju dobivati broj socijalnog osiguranja, koji je sličan našem OIB-u ili JMBG-u.

Amiši vole fizičke aktivnosti, softball je jedan od sportova kojeg smatraju primjerenim za žene i muškarce.

Oko 90% amiške mladeži ostaje u svojim zajednicama, a oni koji se krste u periodu između 14 i 25 godine imaju pravo na odabir životnog druga i ostvarivanje vlastite obitelji. Amiši se po pravilu vjenčavaju s osobama iz vlastite zajednice no zbog izbjegavanja mogućih genetičkih problema odabiru partnere i partnerice iz daljih sela. Vijeće starješina omogućava druženje mladeži i njihovo školovanje.

Tipična amiška škola. Nastavnica je mlađa neudana djevojka, a školu gradi i održava cijela zajednica.

Sva djeca pohađaju školu do osmog razreda, a nakon toga se podučavaju različitim zanatima. Mladi amiši sami izabiru zanat koji ih privlači od tkalja za djevojke do stolara ili kamenorezaca za mladiće, no to im se smatra dodatnim zanimanjem i gotovo hobijem, jer je glavni zadatak poljodjelstvo i stočarstvo.

Zajednički rad na stvaranju novog štaglja. Volontiranje za zajednicu je okosnica amiške kulture.

Kupovinu zemlje za novu farmu, stvaranje kuće, štala i štaglja čini cijela zajednica, a volonterski rad i pomoć je okosnica za početak novog života mladih parova.

Amiši otvorenih ruku dočekuju sve one koji žele živjeti u skladu s njihovim običajima, bez obzira na podrijetlo i boju kože. Neki ostaju “gledatelji” i “priključeni” cijeli život bez da se odluče krstiti u amiškoj zajednici.

U zadnje vrijeme amiškim zajednicama se pridružuju novi članovi iz “engleskog svijeta” no to nije umanjilo vrijednost najnovijeg genetičkog istraživanja koje je otkrilo poprilično interesantne podatke.

Voditelj medicinskog fakulteta Northwestern University iz Feinbudga i najnovije studije o dugovječnosti Amiša dr. Douglas Vaughan smatra kako Amiši ne samo da žive duže od drugih ljudi već žive i zdravije. Od 177 ispitivanih članova Berne Amiša iz Indijane 43 ima mutiranu kopiju gena SERPINE 1 koja im omogućava po desetak godina dulji život od ostalih ljudi.

Iako Amiši teško fizički rade od jutra do mraka, žive duže od prosječnog zapadnjaka, a nositelji posebnog gena žive i deset godina više od prosjeka.

Nositelji ovog gena u prosjeku žive oko 85 godina, dok je uobičajen životni vijek Berne Amiša oko 75 godina. Amiški nositelji ovog gena imaju značajno manju mogućnost dobivanja dijabetesa koji u Sjedinjenim Američkim Državama gotovo nalikuje na pandemiju. Amiši nositelji gena SERPINE 1 imaju 30% efektniji metabolizam od ostatka populacije što znači i da bolje reguliraju stvaranje i djelovanje inzulina. Nositelji ovog gena sporije stare, njihov krvožilni sustav i srce je u puno boljem stanju od prosječne populacije. Njihovi telomeri (zaštitna kapica na kraju kromosoma) su u prosjeku oko 10% dulji od ostatka populacije što ukazuje i na gene koji se sporije dezintegriraju.

Sva amiška djeca prolaze period “trčanja uokolo” ili “igranja” do svoga krštenja, nakon toga djeca postaju odrasli ljudi i trebaju doprinjeti dobrostanju zajednice. Do odrastanja djeca se potječu na igranje i učenje.

Interesantno je kako su Amiši iz Berena u Indijani najbliži srodstvom, pa ipak imaju mutaciju koju znanstvenici nisu očekivali kod relativno bliske rodbine. Znanstvenici tvrde kako je genetska mutacija koja se nalazi u amiškim genima došla u SAD zajedno s farmerima iz Švicarske te da je ona nije tako uobičajena i kod drugih zajednica Amiša. Naime nositelji SERPINE 1 imaju iznimno niske količine gena PAI-1 koji je povezan sa starenjem u životinja, no njegova uloga kod ljudi je do sada bila nejasna. Dr. Vaughn istražuje gene PAI-1 već 30 godina no tek je sada imao priliku vidjeti kako se isti odnosi na ljude.

Amiši imaju veće šanse za zdrav i dugovječniji život od ostatka populacije, kako zbog načina života i prehrane, tako zbog interesantne genetike.

Pa ipak oni Amiši koji imaju dvojne mutacije SERPINE 1 pate od neobične bolesti krvarenja, u isto vrijeme ti ljudi uopće nemaju PAI-1 u krvi što stvara poremećaj krvarenja. Važno je napomenuti kako svi geni u ljudima imaju dvojne ili višestruke uloge. Dakle ljudi s jednostrukom mutacijom PAI-1 nemaju problema s krvarenjem i obično su i nositelji SERPINE 1 koji im omogućuje dug i zdrav život.

Tipična amiška farma – možda bismo nešto trebali naučiti od Amiša.

Na osnovu istraživanja na Amišima japanski i norveški znanstvenici su stvorili oralni lijek pod nazivom TM5614 koji inhibira negativno djelovanje gena PAI-1 kako bi riješili probleme bolesnika s dijabetesom tipa 2 ili pak s ljudima koji imaju genetskih problema s prekomjernom pretilošću. FDA je odobrila početak isprobavanja lijeka u SAD-u, a s obzirom da su znanstvenici otkrili kako smanjena koiličina PAI-1 štiti i od dobijanja Alzheimerove bolesti, u budućnosti će se očekuje nastavak ispitivanja.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Amish people have mutant gene that makes them live 10 years longer

Why some Amish people live a DECADE longer: Scientists find they have a ‘fountain of youth’ gene mutation and hope to create a drug that mimics the effects

Amish people live longer due to mutation in blood clotting gene

Amish – Wiki

Amish gene mutation makes some live 10 years longer: study

Mutant gene found in Amish people that makes them live 10 years longer

Amish America