KNJIŠKI MOLJAC

Čovjek i njegovi simboli – Carl Gustav Jung

Autor: Anamarija Vukojević

Proučavajući snove desetaka tisuća ljudi Jung je otkrio ne samo to da su svi oni, u različitoj mjeri, važni za sanjačev život, nego i da su svi oni dijelovi jedne velike mreže psiholoških činitelja. Također je otkrio da snovi uglavnom slijede neki poredak ili obrazac. Taj obrazac je Jung nazvao „procesom individuacije“. Budući da snovi svake noći stvaraju drugačije prizore i slike, vjerojatno je da ljudi koji ih ne promatraju pažljivo neće zapaziti nikakav obrazac. Ali ako netko promatra svoje snove u razdoblju jedne godine, i ako proučava čitav niz, opaziti će kako se određeni sadržaji javljaju, nestaju i zatim se opet vraćaju. Mnogi ljudi čak uzastopce sanjaju iste likove, krajolike ili situacije; i prate li se od početka do kraja, primjetiti će se da se mijenjaju polagano ali uočljivo. Te se promjene mogu ubrzati ako se na sanjačev svjesni stav utječe odgovarajućim tumačenjem snova i njihovih simboličkih sadržaja.

Carl Gustav Jung (Kesswill, 26. srpnja 1875. – Zürich, 6. lipnja 1961. god.) je bio poznati švicarski psiholog i psihijatar. Godinama je surađivao s Freudom, osnovao je cirišku psihoanalitičku školu i tzv. analitičku psihologiju.

Carl Gustav Jung u svojoj radnoj sobi

Knjiga “Čovjek i njegovi simboli” zajednički je projekt Junga i njegovih najbližih suradnika – Joseph L. Henderson, M. L. von Franz, Aniela Jaffé i Jolande Jacobi.

Za početnike u izučavanju snova ova je knjiga pravi uvod u analitičku psihologiju Junga. Ovo je priča o važnosti simbolizma u religiji i modernoj umjetnosti, u snovima i svakodnevnim životnim okolnostima.

Utjecaj snova na umjetnost: Giorgio de Chirico bio je talijanski umjetnik i pisac. U godinama prije I. svjetskog rata utemeljio je umjetnički pokret ‘Pittura metafisica’, koji je duboko utjecao na nadrealiste. Nakon 1919. godine postao je zainteresiran za tradicionalne tehnike slikanja, a radio je u neoklasičnom ili neobaroknom stilu, a često je promatrao metafizičke teme ranijih djela.

Ovo djelo zasigurno neće oduševiti one tragatelje za jednostavnim i brzopoteznim odgonetavanjem snova, no mogla bi iznenaditi mnoge koji žeđaju za novim i inspirativnim pogledom na snove.

Sam Jung i njegovi suradnici nekoliko puta su u knjizi naglašavali koliko je san individualna stvar i koliko je nemoguće da isti simboli imaju isto značenje (osim ako se radi o arhetipovima) čak i kad se radi o istoj osobi. Jung je sanovnike smatrao budalaštinom:

Govoreći općenitije, sasvim je budalasto vjerovati u gotove priručnike za tumačenje snova – kao da netko može jednostavno kupiti sanjaricu i potražiti određeni simbol. Nikakav se simbol sna ne može odvojiti od pojedinca koji ga sanja i nema određena ili izravna tumačenja bilo kojeg sna. Svaki se pojedinac toliko mnogo razlikuje načinom na koji mu nesvjesno upotpunjuje ili nadoknađuje (kompenzira) svjesni duh da nije moguće znati do koje se mjere snovi i njihovi simboli uopće mogu klasificirati.

Posebnu pažnju smatrao je da treba dati ponavljujućim snovima:

San što se ponavlja takva je pojava kojoj treba obratiti pozornost. Događa se da ljudi sanjaju isti san od djetinjstva do poodmaklih godina zrele dobi. Takav je san obično pokušaj da se nadoknadi određeni nedostatak u sanjačevu stavu prema životu; ili može potjecati iz kakva traumatična trenutka što je ostavio za sobom neku osobitu predrasudu. Kadšto može i predvidjeti koji važni budući događaj.

Smatrao je da postoje dvije temeljne točke u bavljenju snovima:

  1. san treba pretresati kao činjenicu o kojoj se ne smije postaviti nikakva prethodna tvrdnja, osim da ima nekog smisla
  2. san je specifični izraz nesvjesnog.

Zanimljiv je način na koji Jung pravi razliku između svakodnevnog života i sna. Na taj način povezuje te dvije komponente koje se međusobno isprepliću:

San je posve različit od kazivanja svjesna duha. U svakodnevnom životu čovjek smisli što želi reći, izabere najdojmljiviji način da to kaže i nastoji da mu zapažanja budu logički povezana. Obrazovana osoba, npr. teži izbjegavanju nejasnih metafora, jer one mogu ostaviti zbrkan dojam o njezinu stajalištu. Ali snovi su drugačijeg sastava. U sanjaču se roje slike koje izgledaju proturječne i smiješne, gubi se uobičajeno osjećanje vremena i svakidašnje stvari mogu poprimiti lik što ushićuje ili zlo naviješta.

Budući da se u svom svakodnevnom životu moramo izjašnjavati o stvarima što je moguće točnije, naučili smo odstranjivati primjese mašte iz svoga govora i svojih misli – izgubivši tako kakvoću koja je još uvijek svojstvena primitivnom duhu. Većina od nas pripisuje nesvjesnom sve maštene psihičke asocijacije što ih izaziva svaki predmet ili ideja. Primitivac je, naprotiv, još uvijek svjestan tih psihičkih osobitosti; on obdaruje životinje, biljke ili kamenje moćima koje su nama tuđe i neprihvatljive.

Mi smo toliko navikli na prividno racionalnu prirodu ovog svijeta da teško možemo i zamisliti bilo kakvo događanje koje se ne može objasniti zdravim razumom.

Interesantno je koliko naše svakodnevne odluke, misli i djela utječu na naše snove, i obrnuto. O disocijaciji kao bijegu od stvarnosti smo pisali u tekstu “Razlika između disocijacije i prava na vlastiti kutak”

Što je veći utjecaj predrasuda, grešaka, maštarija i djetinjastih želja na svijest, to više postojeći rascjep postaje neurotičnom disocijacijom i vodi k više ili manje krivotvorenom životu, vrlo udaljenom od zdravih nagona, prirode i istine.

Izučavanje vlastitih snova se često pokaže vrlo zahtjevnim i napornim zadatkom, prvenstveno zato što je snove izuzetno teško pamtiti, a i kad ih uspijemo zapamtiti vrlo brzo odustajemo ako odmah ne dobijemo neke konkretne odgovore u razrješavanju enigme iza određenog sna:

Može izgledati čudnim što nesvjesni duh sređuje svoju građu toliko drugačije od naoko upokorena rasporeda koji možemo nametnuti svojim mislima u budnom stanju. Pa ipak, tko god na trenutak zastane da bi se prisjetio kakvog sna postati će svjestan te suprotnosti koja je zapravo jedan od glavnih razloga uslijed kojih običan čovjek uviđa kako sne prilično teško razumjeti. Oni nemaju smisla sa stajališta njegova normalnog budnog iskustva i on je zato sklon ih zanemariti ili priznati kako ga zbunjuju.

Knjiga “Čovjek i njegovi simboli” vrijedna je zanimanja svakog iskrenog i ozbiljnog tragača za analitičkim pristupom snovima. Možete ju naći na internetu i u pdf-u.

Ova knjiga neće vam ukazati na tehnike boljeg pamćenja snova, no zasigurno će vam dati sasvim novi pogled na vrijednost i značaj snova u našim životima:

Slike koje se stvaraju u snovima mnogo su živopisnije i jasnije od pojmova i iskustva što im odgovaraju u budnom stanju. Jedan je od razloga za to što u snu takvi pojmovi mogu izraziti svoje nesvjesno značenje. U svojim svjesnim mislima zadržavamo se u granicama racionalnih očitovanja – takvih koja su mnogo bezbolnija, jer smo ih lišili većine njihovih psihičkih asocijacija.

Općeniti je zadatak snova da nastoje očuvati naš psihološki sklad stvarajući građu koja na prikriveni ponovo uspostavlja potpunu psihičku ravnotežu. To zovem dopunskom (ili kompenzacijskom) ulogom snova u našoj psihičkoj njezi. Ona objašnjava to zbog čega ljudi koji imaju nestvarne ideje ili previsoko mišljenje o sebi, odnosno prave veličajne planova koji su u neskladu s njihovim stvarnim sposobnostima – zbog čega takvi ljudi sanjaju o tome kako lete ili padaju. San nadomješta manjakavosti njihove osobnosti i u isto ih doba upozorava na opasnosti njihova sadašnjeg ponašanja. Zanemare li upozorenja sna, njihovo mjesto mogu zauzeti stvarne nezgode. Žrtva se može survati niza stepenice, ili može doživjeti prometnu nesreću.

Tako, eto, snovi mogu katkad najaviti stanovite događaje mnogo prije negoli se oni doista zgode. To nije nužno neko čudo, niti oblik predviđanja. Mnoge krize u našem životu imaju dugu nesvjesnu povijest.

Rad našeg svjesnog i nesvjesnog dijela je sasvim drugačiji, potrebno je puno vremena kako bi uz pomoć našeg logičkog uma shvatili nagonski način rada nesvjesnog dijela:

…Jer, samo nam svijest još nije načistu s tim; nesvijest je, izgleda, već obaviještena i donijela je zaključak što ga je izrazila u snu. Naime, čini se da je nesvijest kadra istraživati i zaključivati na osnovu činjenica kao i svijest. Ona može čak upotrijebiti neke činjenice i predvidjeti njihove moguće posljedice upravo zato što ih mi nismo svjesni.

No, koliko se može razabrati iz snova, nesvjesno rasuđuje nagonski. Ta je razlika važna. Logička je analiza povlastica svijesti; mi odabiremo razumom i znanjem. Nesvjesno, međutim, izgleda da je vođeno uglavnom nagonskim težnjama što ih predstavljaju odgovarajući misaoni oblici – to jest, arhetipovi.

Nesvijest je nagonski shvatila nešto što je uglavnom neznano i to podvrgnula arhetipskoj obradi. To znači da se arhetipski um nije upleo procesom razmišljanja, koji bi bio primijenio svjesni um, nego je preuzeo ulogu predviđanja. Prema tome, arhetipovi se odlikuju vlastitom poduzetnošću i vlastitom specifičnom energijom. Te im moći omogućuju da dadu smisleno tumačenje (u svom simboličnom stilu) i da se umiješaju u danu situaciju vlastitim poticajima i misaonim tvorbama. U tom pogledu djeluju kao kompleksi; nastaju i nestaju ponajviše kako im odgovara i često nam koče ili mijenjaju svjesne namjere na način koji zbunjuje.

Ponekad simboli imaju općeprihvaćeno značenje jer se radi o arhetipovima:

Drvo je jedan od najboljih primjera za motiv koji se često javlja u snovima (i drugdje) i koji može imati nevjerojatno mnoštvo značenja. Ono može simbolizirati evoluciju, fizički rast ili psihološko dozrijevanje; može simbolizirati žrtvovanje ili smrt, može biti i falusni simbol; može biti još mnogo toga.

ili

Labirint u svim kulturama znači zamršenu i zbunjujuću sliku svijeta matrijarhalne svijesti; kroza nj mogu proći samo oni što su pripravni za osobito uvođenje u tajnoviti svijet kolektivnoga nesvjesnog.

i

Izgleda kako čin penjanja na planinu upućuje na iskušavanje snage: to je volja da se postigne samosvijest u junačkoj fazi mladenačkog razvoja.

Grci su bili čvrsto uvjereni da su njihovi mitovi samo obrađevine racionalne ili „normalne“ povijesti, upravo su tako i neki pioniri psihologije došli do zaključka o tome kako snovi ne znače ono što se naoko čini da znače. Slike ili simboli što ih oni predstavljaju bili su odbačeni kao nastrani oblici u kojima se potisnuti sadržaji psihe javljaju svjesnom umu. Tako se prihvatilo da san znači nešto drugo od onoga što očigledno kazuje.

C. G. Jung se nije slagao s tom mišlju. Njega je upravo to potaknulo da proučava i oblik i sadržaj snova:

Zašto bi oni značili nešto što se razlikuje od njihova sadržaja?

Ima li ičega u prirodi što je drugačije nego što jest?

On je smatrao da je san sasvim normalna i prirodna pojava, i ne može značiti nešto što nije. No ovdje je problem jer su sadržaji sna simbolični i tako imaju više nego jedan smisao. Znanstvenom duhu smetaju takve pojave kao što su simboličke misli, jer se ne mogu izraziti na način koji zadovoljava um i logiku.

To je, dakako, težak zadatak za bilo koga tko je odlučio ozbiljno se baviti svojim snovima, čini se kao da je potrebno naučiti sasvim novi, komplicirani jezik nesvjesnog dijela nas koji nam stalno pokušava nešto značajno reći. Istovremeno osjećaj snažne žudnje i želje da shvatimo barem gdje krenuti odmotavati klupko kao i nemira i bezvolje kad u tome ne uspijemo. No, upravo zato prava je radost ponekad otkriti neki komadić i na trenutak shvatiti kako je ta mogućnost, otkrivanja našeg vlastitog unutrašnjeg jezika, doista moguća.

“Sjena” simbolizira potisnute osobnosti sanjača.

Događa li vam se često da sanjate “crnu sjenu” ili tamnog čovjeka trebali biste znati da Jung smatra da je ta “sjena” itekako važna u analitičkoj psihologiji:

Dr. Jung je istaknuo kako sjena što je baca pojedinčev svjesni duh sadrži skrivene, potisnute i nepovoljne (ili sramotne) vidove osobnosti. Ali taj duhovni mrak nije tek jednostavna protivnost svjesnom ja. Baš kao što ja sadržava nepovoljne i rušilačke stavove, sjena se odlikuje dobrim osobinama – normalnim nagonima i stvaralačkim poticajima. Ja i sjena, premda su odijeljeni, zapravo su nerazdvojno povezani na način koji uvelike nalikuje na vezanost misli i osjećaja.

Unatoč tome, ja je u sukobu sa sjenom – u takvom odnosu kojeg je dr. Jung nazvao „borbom za oslobođenje“. U naporu primitivna čovjeka da dopre do svijesti, taj sukob je izražen nadmetanjem između arhetipskog junaka i zlih kozmičkih sila koje su oličene u zmajevima i drugim čudovištima. U razvoju pojedine svijesti junački je lik simboličko sredstvo kojima ja, što nastaje, svladava tromost nesvjesnog duha i oslobađa zrela čovjeka od natražne čežnje za povratkom sretnom djetinjstvu u svijetu kojim je gospodarila njegova majka. (Čini se da se ova sjena javlja u snovima istog spola kao i sanjač.)

Čini se da se u nama, dok spavamo, događaju prave mitske unutrašnje bitke.

U vašim snovima producent, glumci i scenaristi ste sami vi.

Za razliku od sjene, pojava samog sanjača u snu obično predstavlja njegovo svjesno ja, dok drugi likovi predstavljaju njegove, više ili manje nepoznate, nesvjesne osobine.

Jung smatra da je incijacija važna za svaku osobu, radi se o spoznaji da je došao trenutak u kojem svatko mora naučiti samostalno poduzimati odlučne životne korake. Snovi u kojima se pojavljuje ptica, šaman ili putovanje u divljinu simbolizira potrebu za oslobođenjem kao inicijacijskim iskustvom:

Inicijacija je u biti proces koji počinje obredom pokoravanja; nakon toga slijedi razdoblje obuzdavanja, a zatim daljnji obred oslobađanja. Na taj način svaki pojedinac može pomiriti suprotne sastojke svoje osobnosti: može uspostaviti ravnotežu koja ga čini istinski humanim i odistinskim gospodarem sama sebe.

Tako život što ga živimo u snu tvori složeni obrazac u kojemu su pojedinačne niti ili težnja najprije vidljive, zatim iščezavaju, pa se ponovo vraćaju. Promatra li netko taj složeni obrazac dugo vremena, moći će opaziti djelovanje neke vrste prikrivene teže koja upravlja, ili usmjeruje, tkajući polagani, neprimjetni proces psihičkog rasta – proces individuacije.

Jung i njegovi suradnici su došli do zaključka da ovaj proces individuacije doista aktivno utječe na izvanjski život sanjača. Osoba postupno postaje sve obuhvatnija, zrelija i snažnija. Čini se da ta promjena postaje očevidna i za druge ljude u sanjačevom životu:

Činjenica da mi često govorimo o „zaustavljenom razvitku“ upozorava na to kako pretpostavljamo da je takav proces rasta sazrijevanja moguć kod svakog pojedinca. Budući da se taj psihički rast ne može postignuti svjesnim naporom snage volje, već se događa nenamjerno i prirodno, u snovima ga često simbolizira drvo, kojeg polagani, snažni, nenamjerni rast stvara određeni obrazac.

Životinje, kao što je simbol zmije obično je povezan s transcendencijom, jer je ona tradicionalno biće podzemlja i stoga “posrednik” između jednog načina života i drugog. Stvorenja koja simbolično dolaze iz dubina Majke Zemlje, simbolički upućuju na kolektivno nesvjesno:

Drugi su transcendentni simboli dubina glodavci, gušteri, zmije i katkada ribe. To su prijelazna bića koja povezuju podvodnu živost i ptičji let sa prijelaznim kopnenim životom. Dobri su primjeri za to divlja guska i labud. A u snovima je možda najčešći simbol transcendencije zmija, kako je predstavljena na liječničkom simbolu rimskog boga liječništva, Eskupala, koji se do danas održao kao znak medicinske struke. Izvorno je to bila neotrovnica omotana oko drveta; kad je gledamo smotanu oko štapa boga liječenja, čini se da utjelovljuje neku vrstu posredovanja između neba i zemlje.

Govorili smo o divljim pticama kao simbolima odrješenja ili oslobođenja. Ali danas možemo isto tako govoriti o avionima na mlazni pogon i svemirskim raketama, jer su oni fizičko utjelovanje istoga transcendentnog načela koje nas, bar privremeno, oslobađa sile teže.

Divlji konji često simboliziraju neobuzdane nagonske porive koji mogu izbiti iz nesvjesnog – a koje mnogi ljudi nastoje potisnuti.

Kad nam se u snovima javljaju mračni likovi i kad se čini da nešto traže od nas, ne možemo biti sigurni predstavljaju li oni samo naš sjenoviti dio ili jastvo, ili oboje istodobno. Pogoditi unaprijed predstavlja li naš mračni sudrug nedostatak što ga moramo prevladati, ili smisleni djelić života što ga trebamo prihvatiti – to je jedan od najtežih problema što ih susrećemo na svom putu prema individuaciji. Štoviše, simboli su snova često tako teško uhvatljivi i složeni da se ne može biti siguran u pogledu njihova tumačenja. U takvoj prilici, sve što netko može učiniti jest da prihvati nelagodu etičke sumnje – da ne donosi nikakvu konačnu odluku ili obvezu, i da nastavi promatrati snove.

Jung daje naglasak na arhetipovi za koje on smatra da su važan dio analize snova. Prema Wikipediji:

Arhetipovi su sljedeći:

  • Jastvo ili «pravi ja» osobe, nadosobni je centar psihe koji ju, na paradoksalni način, i sadrži.
  • Animus je praslika muškarca u ženi
  • Anima je praslika žene u muškarcu

Anima predstavlja oličenje svih ženskih psiholoških težnji u muškoj psihi, kao što su:

  • neodređeni osjećaji i raspoloženja
  • proročke slutnje
  • sklonost za iracionalno
  • sposobnost za osobnu ljubav, osjećaj za prirodu i
  • njegov odnos prema nesvjesnom.

No što praktično znači uloga anime kao vodiča kroz unutrašnji svijet? Ta se pozitivna zadaća zbiva kad čovjek ozbiljno uzima osjećaje, raspoloženja, očekivanja i maštarije što mu ih šalje anima i kad ih fiksira u nekom obliku – na primjer, u pisanju, slikanju, kiparstvu, skladanju ili plesu. Kad na tome radi strpljivo i polagano, izviru iz dubina druga, još nesvjesnija gradiva i povezuju se s ranijom građom. Nakon što je neka maštovidnost fiksirana u nekom specifičnom obličju, treba je intelektualno i etički ispitati, vrednujući je osjećajnim reagiranjem. A bitno je promatrai kao apsolutno zbiljnu; ne smije biti nikakve potajne sumnje da je to „samo maštarija“. Ako se to dugo predano čini, proces individuacije postupno postaje jedina zbiljnost i može se razviti u svom pravom obliku.

Suradnica Jolande Jacobi objašnjava razliku između anime i animusa koji predstavlja muško oličenje nesvjesnog u ženi:

No animus se ne javlja tako često u obliku erotske mašte, ili raspoloženja; on lakše poprima oblik skrivenog „svetog“ uvjerenja. Kada se takvo uvjerenje ispovijeda grubim, upornim muškim glasom, ili kad se nameće drugima putem brutalnih emotivnih prizora, lako je u pozadini prepoznati muškovitost u ženi. Međutim, čak i u ženi koja je prema vani vrlo ženstvena, animus može biti isto tako kruta, nepopustljiva snaga. Muškarac se iznenada može suočiti s nečim u ženi što je tvrdoglavo, hladno i potpuno nepristupačno.

Mišljenje animusa može se malo kada pobiti, jer je ono obično ispravno na općeniti način; pa ipak ono malo kada priliči pojedinačnoj situaciji. Ono često izgleda razložnim, ali povezano sa stvarju.

Animus, kao ni anima, nije sastavljen od samih negativnih osobina, kao što su surovost, bezobzirnost, isprazna brbljavost, te pritajene, tvrdoglave i opake ideje. On ima i vrlo pozitivnu i vrijednu stranu; može svojom stvaralačkom djelatnošću sazidati most od jastva.

Animus se često javlja kao skupina ljudi. Na taj način nesvjesno simbolizira činjenicu da taj animus prije predstavlja kolektivni nego osobni sastojak. Zbog te kolektivne usmjerenosti žene obično govore (kad iz njih zbori njihov animus) „nekome“ ili „njima“ ili „svakome“ i u takvim okolonostima njihov govor često sadrži riječi „uvijek“ i „mora se“ i „treba“.

U životu svjesna pažnja koju žena mora posvetiti svom problemu u vezi s animusom zahtijeva mnogo vremena i uključuje mnogo patnje. Ali ako uvidi tko je i što njezin animus, a ne dopusti da ona njome ovlada – njezin se animus može pretvoriti u neprocjenjivoga unutrašnjeg pratioca koji je obdaruje muškim svojstvima poduzetnosti, hrabrosti, objektivnosti i duhovne mudrosti.

Kao što sam prije primjetila, pozitivna strana animusa može oličavati poduzetni duh, hrabrost, istinoljubivost i, u najvišem obliku, duhovnu dubinu. Pomoću njega žena može iskusiti pozadinske procese svoga kulturnog i osobnog objektivnog stanja, i može naći svoj put k snažnijem duhovnom pogledu na život. To prirodno pretpostavlja da njezin animus prestaje predstavljati mišljenja koja su iznad kritike. Takva žena mora naći hrabrosti i unutrašnje širokogrudnosti da ispita nepovredivost vlastitih uvjerenja. Tek tada će moći shvatiti nagovještaje nesvjesnog, pogotovo kad oni proturječe mišljenjima njezina animusa. Tek tada će je prožeti očitovanja jastva i ona će svjesno moći shvatiti njihov smisao.

Jungovci smatraju da ako se neki pojedinac dovoljno ozbiljno i dovoljno dugo uhvati u koštac s problemom anime (ili animusa) tako da on/ona nisu s njim djelomično istovjetni nesvjesno ponovo mijenja svoj dominatni značaj i javlja se u novom simboličkom obliku predstavljajući jastvo, najskriveniju bit psihe.

U snovima žene to je obično simbolizirano nadmoćnim ženskim likom kao što je svećenica, vračara, majka zemlje ili božica prirode ili ljubavi. Kod muškarca se očituje kao muževni pokretač i čuvar, stari mudrac, duh prirode itd.

Čini se da se takva vrsta snova događa kad smo na nekoj prekretnici u životu, kad nam se mijenjaju neka osnovna stajališta ili način života. Tu promjenu simbolizira čin prelaženja vode:

Prijelaz preko rijeke česta je simbolička slika za temeljnu promjenu stava.

Koliko često pomislite da ste samo jedan od mnogih?

Iako smo mi svojom nesvjesnom prirodom neobjašnjivo povezani sa svojom psihičkom i fizičkom okolinom čini se da utjecaj modernog života itekako utječe i na nas/naše snove:

Međutim,  naši se snovi obično ne bave našom prilagođenošću izvanjskom životu. U našem se civiliziranom svijetu većina snova mora baviti razvojem „ispravnog“ unutrašnjeg stava ja prema jastvu, jer je uslijed modernih načina mišljenja i ponašanja taj odnos u nama znatno više poremećen nego u primitivnim ljudima. Oni općenito žive izravno iz unutrašnjeg središta, a mi smo, s našom neukorijenjenom sviješću, tako upleteni u izvanjske, potpuno tuđe stvari, da se poruke jastva vrlo teško probijaju do nas. Naš svjesni um stalno stvara iluziju jasno oblikovanog, „zbiljskog“ izvanjskog svijeta koji blokira mnoge druge zamjedbe.

Današni golemi porast stanovništva, osobito očigledan u velikim gradovima, neizbježno djeluje tjeskobno na nas. Mi mislimo: „Ah, ja samo taj i taj koji živi na toj i toj adresi poput tisuća drugih ljudi. Ako se nekoliko njih pogubi, kakvom razlikom to može uroditi? Ionako ima previše ljudi…“ A kad čitamo u novinama o smrtima bezbroja nepoznatih ljudi koji nama osobno ništa ne znače, još se više povećava osjećaj da naši životi ništa ne znače. To je trenutak kad obaziranje na nesvjesno najviše pomaže, jer snovi pokazuju sanjaču kako je svaka pojedinost njegova života isprepletena s najznačajnijim činjenicama.

Ponekad nas snovi mogu upozoriti na to da ne vjerujemo previše nekoj osobi ili možemo sanjati o dragom i poželjnom susretu s nekim koga možda ranije nikad nije svjesno zapazio. Ovdje su moguća dva tumačenja:

Prvo, taj lik može biti projekcija, što znači da je sanjana slika o toj osobi simbol za neki unutrašnji vid samog sanjača. Netko, na primjer, sanja o nepoštenom susjedu, ali je san upotrijebio susjeda kao sliku nečijeg vlastitog nepoštenja. Zadatak je tumačenja snova da pronađe na kojim posebnim područjima nečije vlastito nepoštenje ulazi u igru. (To se zove tumačenje snova na subjektivnoj razini.)

No ponekad se događa da nam snovi kazuju nešto istinito o drugim ljudima:

Na taj način nesvjesno igra ulogu koja je daleko od toga da bude potpuno shvaćena. Poput svih viših oblika života, čovjek je u znatnoj mjeri u skladu sa živim bićima oko sebe. On nagonski shvaća njihove patnje i probleme, njihove pozitivne i negativne osobine i vrijednosti – posve nezavisno od svojih svjesnih misli o drugim ljudima.

Snovi nam oblikuju svakodnevnicu, misli, želje, prioritete:

Naš nam život u snovima dopušta da zavirimo u te potpražne zamjedbe i pokazuje nam kako one na nas djeluju. Nakon što o nekome sanjam prijatan san, čak i ako ga ne tumačim, gledat ću i nehotice na tu osobu s više zanimanja. Možda me sanjana slika zavarala zbog mojih projekcija; ili mi je možda pružila objektivnu obavijest. Nalaženje ispravna tumačenja iziskuje pošteni i pažljivi stav i oprezno mišljenje. Ali, kao što je to sa svim unutrašnjim procesima, u krajnjoj liniji jastvo određuje nečije ljudske odnose i upravlja njima dokle god se svjesno ja trudi da otkrije lažne projekcije i bavi se njima u sebi umjesto izvan sebe. Na taj način, duhovno usklađeni i slično usmjereni ljudi nalaze svoj put kojim prilaze jedan drugomu, da bi stvorili grupu koja presijeca sve obične društvene i organizacijske veze među ljudima. Takva grupa nije u sukobu s drugima: ona je samo drugačija i neovisna. Svjesno shvaćen, proces individuacije tako mijenja odnose te osobe. Običajne veze po srodstvu ili zajedničkim interesima zamjenjuje drugačiji tip jedinstva – veza putem jastva.

Sve djelatnosti i obveze koje pripadaju isključivo vanjskom svijetu čine nedvojbenu štetu potajnim djelatnostima nesvjesnog. Tim se nesvjesnim vezama združuju oni koji pripadaju zajedno. To je jedan od razloga što pokušaji utjecanja na ljude pomoću reklame i političke propagande djeluju razorno čak i kad su nadahnuti idealističkim motivima (o utjecaju reklama i političke propagande smo pisali ovdje).

Za Junga i jungovce postoji velika razlika između znaka i simbola:

Znak je svagda manji od pojma koji predstavlja, dok simbol uvijek znači nešto više od njegovoga očiglednog i izravnog značenja. Štoviše, simboli su prirodne i spontane tvorevine. Nikakav genije nije nikada sjeo s perom ili kistom u ruci i rekao: „Sad ću izmisliti simbol.“

Povijest simbolizma pokazuje da sve može poprimiti simboličko značenje: prirodni objekti (kao što je kamenje i bilje, kao što su životinje, ljudi, brda i doline, sunce i mjesec, vjetar, voda i vatra) ili predmeti što ih je napravio čovjek (kuće, brodovi ili automobili), ili čak apstraktni oblici (brojevi ili trokut, kvadrat i krug). Zapravo, sav je kozmos mogući simbol.

Čovjek sa svojom sklonošću prema stvaranju simbola nesvjesno pretvara objekte ili oblike u simbole (čime im pridaje veliku psihološku važnost) i zatim ih iražava i u svojoj religiji i likovnoj umjetnosti. Isprepletena povijest religije i umjetnosti, koja seže natrag do pretpovijesnog doba, zapis je što su ga naši preci ostavili o simbolima koji su im bili važni i dirljivi. Čak je i danas još uvijek živo uzajamno djelovanje religije i umjetnosti, kako to pokazuju moderno slikarstvo i kiparstvo.

U inicijacijama, trajnim društvima, pa čak i u instituciji monarhije u tim plemenima, životinje i životinjska obličja igraju često važnu ulogu.

Jedna od razlika koja se očituje između civiliziranog i primitivnog čovjeka je što je su opasnosti kod prvog njegovi potisnuti i ranjeni nagoni, za razliku od primitivnog čovjeka kojemu su opasnosti neobuzdani porivi. U oba slučaja, “životinja” je otuđena od svoje prave prirode, i za oba je prihvaćanje životinjske duše uvjet cjelovitost i potpuno življenje.

Put od djetinjstva, mladosti i zrele dobi težak je za svaku osobu, no Jung smatra da funkcija snažnog simbolizma naših snova može itekako pomoći na tom putu:

Ako se mlada osoba boji života i nalazi da se teško prilagoditi zbilj, može joj biti draže živjeti u svojim maštarijama, ili ostati djetetom. U takvoj se mladoj osobi (osobito ako je introvertirana) mogu katkada otkriti u nesvjesnom neočekivane vrijednosti i, dovodeći ih u svijest, osnažiti njezin ja i tako mu dati psihičku energiju, potrebnu da se razvije u zrelu osobu.

Posljednju godinu svog života, C. G. Jung posvetio je gotovo potpuno ovoj knjizi, i kad je umro u lipnju 1961. godine, svoj dio je već završio, a poglavlja svojih kolega odobrio je u nacrtu knjige. Nakon njegove smrti dr. M.L. von Franz je preuzela svu odgovornost za dovršavanje knjige u skladu s Jungovim izričitim uputama:

U prethodnim poglavljima, C.G. Jung i neki od njegovih suradnika pokušali su razjasniti ulogu, koju igra stvaranje simbola u čovjekovoj nesvjesnoj psihi, i ukazati na neka područja primjene u toj novootkrivenoj oblasti života. Mi smo još uvijek daleko od razumijevanja nesvjesnog ili arhetipova – tog dinamičkog nukleusa psihe  – sa svim što se njime podrazumijeva. Sve što zasad vidimo jest to da arhetipovi jako utječu na pojedinca, oblikujući njegove emocije i njegov etički i duhovni nazor o svijetu; da djeluju na njegove odnose s drugima i time na čitavu njegovu sudbinu. Možemo vidjeti i to da se poredak arhetipskih simbola ravna prema obrascu potpunosti pojedinca i da primjereno razumijevanje simbola može imati ljekoviti učinak. A možemo vidjeti da su arhetipovi u stanju djelovati kao stvaralačke razorne snage u našem duhu: kao stvaralačke ili razorne snage u našem duhu: kao stvaralačke kad nadahnjuju za nove ideje, a kao razorne kad se te iste ideje ukrute u svjesne predrasude što sprečavaju nova otkrića.

Jung je pokazao u svom poglavlju kako svaki pokušaj tumačenja mora biti istančan i različan, e da ne bi izjednačivanjem oslabile svojevrsne individualne i kulturne vrijednosti arhetipskih ideja i simbola – tj. time što im se stereotipno, pojmovno iskazano značenje. Sam Jung je posvetio sav svoj život takvim istraživanjima i tumačnom radu; ova knjiga, naravno, samo ukratko daje jedan sićušni dio njegova golema prinosa tom novom području psihološkog otkrića. On je bio pionir i ostao je potpuno svjestan da je preostao još velik broj neodgovorenih pitanja i da to iziskuje daljna istraživanja. Zbog toga su njegovi pojmovi i postavke zamišljeni na što je moguće široj osnovi (a da pri tome nisu previše neodređeni i preobuhvatni) i zbog toga njegovi pogledi čine tzv. „otvoreni sustav“ koji ne zatvara vrata pred mogućim novim otkrićima.

Neovisno bavite li se svojim snovima aktivno i ozbiljno ili ne, činjenica je da svaki novi sadržaj (sna), koji izlazi iz nesvjesnog, mijenja svoju osnovnu prirodu time što je djelomično integriran u promatračev svjesni duh. Čak su i sadržaji snova na taj način polusvjesni. A svaki porast promatračeve svijesti, koji je izazvan tumačenjem sna, ima pak neizmjerni odjek i utjecaj na nesvjesno.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

“Čovjek i njegovi simboli”, Carl Gustav Jung

Carl Gustav Jung, Wikipedija