PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kako prepoznavanje psihopatskih karakteristika može spasiti živote uz kriminalno profiliranje?

Autor: Anamarija Vukojević

Život na Zemlji nam donosi samo jedan izbor, znati ili ne znati. Kad postanete svjesni da se nalazite u psihopatskom društvu a ne u ideološkom ružičastom mjehuriću jedino što vam preostaje je naučiti što više kako biste se mogli primjenom tog znanja zaštititi. Oni koji ne žele znati psihopatsko društvo će sažvakani i ispljunuti, no to je njihov izbor, a slobodna volja (u određenoj mjeri) dana nam je svima. Iako svi mi ponekad izražavamo psihopatske karakteristike, s njima se manje više borimo svakodnevno. Pa ipak, postoje osobe među nama koje nemaju nikakav osjećaj grižnje savjesti, krivnje ili srama za svoja počinjena nedjela. Učenjem o osobama koje su se uglavnom infiltrirale na najviše položaje u društvu, dajemo sebi šansu da donosimo bolje životne odluke. Što bi se dogodilo kad bi takve ljude mogli otkriti prije nego što počine zločin, npr. u 14 godini života ili pak kad dođu do ministarskog ili predsjedničkog položaja? Bismo li ih mogli izdvojiti iz društva?

Naravno, radi se o vrlo širokoj i dalekosežnoj temi, a istraživanja ovakve vrste ne pogoduju vladajućima koji, uglavnom predstavljaju psihopatiju u svom najgorem obliku. Bi li ljudi drugačije glasovali na izborima kad bi znali da je predloženi kandidat psihopat? Kad bi dobili uvid u njegove stvarne psihopatske karakteristike prije nego što šarmira javnost svojom karizmom i patvorenim stavom?

Za sve ljubitelje dobrih uradaka preporučamo seriju “Mindhunter” (izašla je prva sezona od 10 epizoda) koja jako dobro opisuje put razvitka osnivanja jedinice za bihevioralnu znanost kao i intervjue s nekolicinom osobitih ubojica, kao što je Edmund Kamper, serijski ubojica koji je ubio vlastitu majku, baku i djeda te još deset drugih ljudi ili Jerry Brudos, serijski ubojica i nekrofil koji je počinio ubojstva barem četiriju žena u Oregonu između 1968. i 1969. godine. Pogledajte trailer za seriju Mindhunter:

Jedinica za bihevioralnu znanost

Još davne 1974. godine FBI je formirao svoju jedinicu za bihevioralnu znanost radi proučavanja serijskih ubojica. Jedan od njihovih agenata je bio i John Douglas. Pridružio se FBI-u 1970. godine. Na terenu je služio kao snajperist a kasnije je postao pregovarač za taoce. 1977. godine je prebačen u FBI-ov odjel za bihevioralne znanosti gdje je održavao predavanja o taocima i o kriminalnoj psihologiji. On je stvorio i upravljao programom ‘kriminalno profiliranje’.

Dok je Douglas putovao širom zemlje predavajući i pružajući upute policajcima, počeo je intervjuirati serijske ubojice i druge nasilne prijestupnike u zatvorima širom zemlje. U sklopu studije intervjuirao je neke od najistaknutijih nasilnih kriminalaca u nedavnoj povijesti, uključujući David Berkowitza, Ted Bundya, John Wayne Gacy, Charles Mansona, Lynette Fromme, Sara Jane More, Edmund Kempera, James Earl Ray, Sirhan Sirhan, Richard Specka, Donald Harvey i Josip Paul Franklina. Prikupljene informacije iz tih intervjua je koristio u knjizi Sexual Homicide Patterns Motives [“Seksualno ubojstvo: obrasci i motivi”], nakon čega je uslijedio i praktični priručnik Crime Classification Manual [Priručnik o klasifikaciji kriminala]. Douglas je kasnije dobio dvije Thomas Jefferson nagrade za akademsku izvrsnost za njegov rad na ovoj studiji.

David Berkowitz, američki serijski ubojica. Ubio je šestoro ljudi i ranio još osmero. Priznao je sva ubojstva a kad su ga upitali zašto je to radio rekao je da je dobio naređenja od demona koji se manifestirao kao pas.

Što je zapravo profiliranje?

Profiliranje iliti kriminalistička analitička analiza uključuje istraživanje kaznenog djela s namjerom identificiranja odgovorne stranke na temelju analiza scene zločina, istražne psihologije i ponašanja.

Ted Bundy, serijski ubojica, otimač, silovatelj, lopov i nekrofil koji je napao i ubio brojne mlade žene i djevojke tijekom 70-ih. Kratko prije njegovog pogubljenja priznao je 30 ubojstva. Mnoge njegove žrtve su ga smatrale privlačnim i karizmatičnim, što mu je omogućilo lako dobivanje njihovog povjerenja.

U kriminalnom profiliranju isprepliću se zakoni i psihologija. To je još uvijek novo polje istraživanja s nekoliko postavljenih granica i definicija. Praktičari kriminalnog profiliranja ne slažu se uvijek u svezi metodologije ili terminologije.

Charles Manson, vođa kulta “Manson Family”. Njegovi sljedbenici su počinili seriju ubojstva na četiri lokacije u srpnju i kolovozu 1969. godine. 1971. godine je osuđen za zavjeru i počinjena ubojstva sedmero ljudi. Prvotno su ga osudili na smrt, no 1972. država Kalifornija je ukinula smrtnu kaznu te je odslužio svoju doživotnu kaznu u kalifornijskom zatvoru i umro u 83. godini života.

Usprkos svojim neslaganjima, praktičari profiliranja dijele zajednički cilj analize prikupljenih dokaza na mjestu zločina i izjava koje pružaju žrtve i svjedoci kako bi se razvio opis nepoznatih počinitelja. Taj opis može uključivati psihološke čimbenike kao što su antisocijalne osobine ličnosti, psihopatologijske (mentalne bolesti), obrasce ponašanja, kao i demografske varijable, uključujući dob, rasu i geografsku lokaciju.

Edmund Kemper, serijski ubojica. Ubio je desetero ljudi, uključujući svoju vlastitu majku i djeda i baku. Dijagonosticirana mu je paranoidna šizofrenija. Na slici desno odlično utjelovljenje Kempera u seriji “Mindhunter” odglumio je Cameron Britton.

U praksi, osobito onako kako to provodi FBI, kriminalno profiliranje je uključeno u fazu istrage, uhićenja i kaznenog progona procesa kaznenog pravosuđa.

Richard Benjamin Speck, masovni ubojica koji je sistematski mučio, silovao i ubio devet medicinskih sestara u Community Hospital u Chicagu u noći 13-14. srpnja 1966. godine. Prvotno je osuđen na smrt, no zbog problema s izborom porote na njegovom suđenju presuda je povučenak. Umro je od srčanog udara nakon 25 godina zatvorskog života.

U fazi istrage profiliranje se koristi za utvrđivanje povezanosti zločina i predviđanje osobnosti i životnih karakteristika nepoznatog počinitelja, kao i za razvijanje strategija za uhićenje nepoznatog kriminalca i procjenu vjerojatnosti eskalacije u zločinima počinitelja.

U fazi uhićivanja, profiliranje se koristi kako bi se predvidjelo gdje potražiti nepoznatog serijskog kriminalca, kako bi se utvrdilo koje bi informacije trebale biti uključene u nalog za pretragu i kako on/ona može reagirati na uhićenje. U fazi progona, kriminalisti djeluju kao sudski stručnjaci za povezivanje zločina na temelju forenzičkih dokaza i povezivanje navodnog počinitelja s nizom zločina.

Donald Harvey, američki serijski ubojica koji je tvrdio da je ubio 87 ljudi, iako su istražitelji previđali da se radi o broju između 37 i 57 žrtava. Kroz proces suđenja uživao je u pozornosti a sebe je opisivao kao “anđela smrti”. Osuđen je na 28 doživotnih zatvora u Toledu, Ohio. 17 godina je uspješno prikrivao svoje zločine.

No, primjena tehnike kriminalnog profiliranja i nije tako nova stvar. Zapravo prvi koji su ju koristili su londonski liječnici George Philips i Thomas Bond u jesen 1888. godine. U vrijeme kad su istraživali karakteristike osobnosti Jack Rippera [čiji identitet nikada nije otkriven a njegovi zločini nikad riješeni] i njegovog životnog stila. Koristili su rezultate obdukcije i dokaze o zločinu iz 1888. godine, koja iako su se činila primitivna, zapravo su bila vrlo informativna.

Psihopate imaju drugačiji mozak od normalnih ljudi

U tekstovima Psihopate – ljudska predatorska podvrsta i  Snimke mozga pokazuju abnormalnosti kod psihopata smo pisali o istraživanjima koja su utvrdila da psihopate imaju drugačiji mozak od normalnih ljudi. Adrian Raine, profesor psihologije i neuroznanosti s USC College of Letters, Arts & Sciences je istraživao hipokamus te temporalni režanj koji regulira agresiju i transfer informacija u memoriju i corpus callosum (most nervnih vlakana koji povezuje moždane polovice):

Postoji anomalija u povezivanju polovica mozga kod psihopata. One su povezane drugačije negoli kod drugih ljudi,“ rekao je Raine. „Na ovaj način, ovo je zaista istina u ovom slučaju.“ On je otkrio da je corpus callosum kod psihopata u prosjeku veći za 23 i duži za 7% negoli kod kontrolne skupine. „Corpus callosum je veći, ali i duži što sugerira da se nenormalno razvio,“ izjavio je Raine. Obim informacija, koje su psihopate prenosili na jednu stranu mozga u drugu kroz corpus callosum, je bio abnormalno visok, rekao je Raine. Ali to ne znači da rade bolje. S povećanim corpusom callosumom dolazi nedostatak kajanja, manje emocija i manje socijalne povezanosti – što su klasične odlike psihopata, rekao je. „Ti ljudi ne reagiraju. Nije ih briga,“ rekao je Raine. „Zašto se to događa, mi to ne znamo u potpunosti, ali počinjemo otkrivati i dobivati važne tragove iz istraživanja sa neuro skeniranjem.

Nevjerojatna snimka u kojoj se vidi velika crna rupa na prednjem dijelu mozga, koju je Roth nazvao “centar zla.”

Još jedan znanstvenik, dr. Gerhard Roth je otkrio da tzv. “centar zla” nalazi u centralnom dijelu prednjeg moždanog režnja, što se jasno može vidjeti na rendgenskim snimkama mozga psihopata:

Ova studija je pokazala da psihopate imaju deficit određenih supstanci, poput serotonina u prednjem dijelu mozga, te da on zbog toga ne djeluje normalno. Studija je također otkrila kako djeca ili mladi ljudi s „centrom zla“ u mozgu imaju 66% mogućnosti počinjenja najgorih kriminalnih djela te da odmalena pokazuju antisocijalno ponašanje.

Dr. Roth je na osnovu razlika u prednjem moždanom režnju, klasificirao tri esencijalno različite vrste ljudi s karakternim anomalijama:

U prvoj grupi su psihološki zdravi ljudi koji su izrasli u okolišu u kojemu je sasvim normalno agresivno ponašanje i kriminal.

U drugu grupu je svrstao mentalno poremećene osobe koje su u stanju „puknuti“ zbog poprijekog pogleda. Ovakve osobe će najčešće napraviti ubojstva iz strasti ili pak ubojstva iz osvete, a prag netolerancije im je toliko mali, da je ponekad dovoljna samo jedna jedina riječ kako bi napravili najveća zvjerstva.

U treću grupu Roth je svrstao čiste psihopate ili predatore koje znanost naziva esencijalni psihopati, s obzirom na ponašanje. Roth je Staljina i Hitlera svrstao u treću grupu.

Njemačko istraživanje je još jednom pokazalo kako se psihopati rađaju, te da njihov „centar zla“ radi od malih nogu, točnije od vrtića. S vremenom se taj centar zla povećava jer oni s odrastanjem svjesno odabiru ići putem zla.

Normalno ljudsko biće će se vjerojatno upitati zašto bi netko želio znati kako funkcionira kriminalni ili psihopatski um.

Ključne veze psihopatije i makrosocijalnog zla

U predgovoru “Političke ponerologije”, autora Andrzej Łobaczewskog koji bi svakako trebao imati jedno od glavnih mjesta u školama jer predstavlja ‘priručnik’ o zlu i psihopatiji, Laura Knight Jadzycky je napisala:

Možda ćete se upitati – Kakve veze ima psihopatija s personalnim ili makrosocijalnim zlom? Gotovo svakakve. Bilo da ste toga svjesni ili ne, vaš život svakoga dana dodiruje neki od aspekata utjecaja psihopatije u svijetu. Zahvaljujući ovim saznanjima pružit će vam se prilika da shvatite da ustvari postoji jako puno toga što možemo učiniti u vezi sa socijalnim i makrosocijalnim zlom, a svakako prva stvar koju možemo učiniti jest da počnemo učiti o ovim fenomenima. Poznata uzrečica – “Ono što ne znam ne može me povrijediti”, u slučaju psihopatije i njenih efekata na ovaj svijet sasvim sigurno ne vrijedi, ono što ne znate vas definitivno može povrijediti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

The original mind hunters and the birth of criminal profiling

How to spot a murderer’s brain

Psihopate – ljudska predatorska podvrsta

Snimke mozga pokazuju abnormalnosti kod psihopata

John E. Douglas

Inside the Criminal Mind

David Berkowitz

Ted Bundy

John Wayne Gacy

Charles Manson

Lynette Fromme

James Earl Ray

Sirhan Sirhan

Richard Speck

Donald Harvey

Josip Paul Franklin

Jack Ripper

Andrzej Łobaczewski: podrijetlo zla, vladavina psihopata – patokracija i ponerologija