PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Moja obitelj je stvorila Izrael – poruka lorda Rothschilda

Autor: Ljubica Šaran

Obitelj Rothschild je česta meta alternativnih izvora informacija no u zadnje vrijeme njeni članovi postaju predmet policijskih istraga zbog bankarskih malverzacija pa ipak javnost na takvo što ne reagira smatrajući kako je ista stvorila golemo bogatstvo na lihvarenju, kamatarenju i globalnim bankarskim spletkama, te da drugačije niti ne može. Najnovija “poslastica” vezana za obitelj Rothschild nalikuje na pravu pravcatu medijsku bombu, jer po prvi put jedan njen član priznaje kako su Rothschildi stvorili Izrael prisiljavajući vladu Ujedinjenog Kraljevstva na stvaranje Balfourove deklaracije. Informacija koja je do danas smatrana običnom teorijom zavjere, trebala bi promijeniti sve povijesne knjige i udžbenike.

Kako bismo uklonili sve sumnje o utjecaju najmoćnije bankarske obitelji na svijetu, potrebno je objasniti par stvari, njihovo podrijetlo i trenutačno prihvaćene povijesne činjenice o nastajanju države Izrael. Molimo sve čitatelje da s pozornošću prate infomacije o nastanku i bogaćenju Rothschilda jer one objašnjavaju brojne političke prevrate i ratove od kraja XVIII. vijeka do danas.

Tko su Rothschildi?

Godine 1743. je u Frankfurtu rođen Mayer Amschel Bauer, Aškenazi. Od svog oca nasljeđuje ured za lihvarsko posuđivanje novca, no tijekom 1760. radi u privatnoj banci u Hanoveru te uskoro postaje mlađi partner jer zna kako „okrenuti novac.“ Nakon očeve smrti mijenja prezime u Rothschild te postaje financijski savjetnik princa Wilhelma devetog od Hesse-Hanaua čija je loza bila poznata po husarskim plaćenicima čije su usluge skupo plaćali zaljubljenici u krvoprolića od Amerike do Rusije.

Godine 1769. Mayer Amschel Rothschild postaje prinčevski bankar kojemu se povjeravaju sve financije i kamate Wilhelma IX.

Mayer Amschel Bauer Rothschild, jedan od začetnika ideje novog svjetskog poretka.

Godine 1790. Mayer Amschel Rothschild objavljuje:

„Dajte mi kontrolu nad državnim novcem i ne morate se brinuti tko stvara zakone u takvoj državi.“

Godine 1806. Napoleon izjavljuje:

„Najvažnije je maknuti prinčevsku kuću Hesse-Hannau s trona i njihove bankare iz ekonomije, oni se jednostavno moraju uništiti.“

Nakon ove stanovite objave rata princ Wilhelm IX. od Hesse-Hanau bježi u Dansku ostavljajući zlato u vrijednosti ondašnjih tri milijuna dolara klanu Rothschild, koji mu oni nikada nisu vratili.

Mayerovi sinovi otvaraju banke u Londonu, New Yorku, Beču, Napulju i Parizu od 1782. do 1800.

Godine 1791. Rothschildovi dobivaju kontrolu nad američkim novcem uz pomoć njihova agenta u Washingtonovom kabinetu – Alexandera Hamiltona. Na takav način nastaje Prva američka banka.

Godine 1810. umiru Sir Francis Baring i Abraham Goldsmid, što ostavlja mladog Nathana Mayer Rothschilda za glavnog bankara Velike Britanije.

Godine 1810. banci Rothschild u Americi istječe kongresno odobrenje, Kongres odbija dati novu dozvolu, te se novac SAD-a ponovno vraća u ruke samih Amerikanaca.

Nathan Mayer Rothschild je omogućio nekoliko ratova protiv SAD-a nakon što su se “kolonije” osamostalile i drznule ne poštovati volju najjačih bankara na svijetu.

Nathan Mayer Rothschild izjavljuje:

„Ili će Američki kongres odobriti novi ugovor na dvadeset godina za našu banku ili će se SAD naći u najpogubnijem ratu kojeg su ikada iskusili.“

Nakon što je Kongres objavio odbijanje rothschildskog ugovora. N.M. Rothschild dodaje:

„Naučite te arogantne Amerikance što je teška lekcija. Vratite im nazad kolonijalni status.“

Godine 1812. zahvaljujući rothschildskom novcu Velika Britanija pokreće rat protiv SAD-a.

Iste godine petoro bankara Rothschilda daju pozajmicu za snadbijevanje Welingtonove armije kroz Nathanovu podružnicu, no u isto vrijeme opskrbljuju Napoleonovu armiju kroz Jacobovu bankarsku podružnicu. Bez obzira na pobjednika, bankari dobivaju svoj novac jer su sve strane sugovorne vratiti dug i kamate čak i ako izgube u ratu. Dug se zapravo svaljuje na teret poreznih obveznika i novih vlada u slučaju prelaska vlasti, tako po prvi put imamo priliku vidjeti kreditno dužničko sužanjstvo države bez obzira na prijelaz vlasti. Nakon Napolenovog poraza, Francuska je pretrpjela niz ekonomskih potresa i padova, a jedan od razloga je bilo i kreditno opterećenje prema Rothschildima.

Za vrijeme bitke na Waterloou, rothschildski kuriri su promatrali tijek borbe, te su odmah po završetku pohitali u London, u prijestolnicu Velike Britanije stigli su punih 24 sata prije oficijelnog Welingtonovog kurira. Zahvaljujući informacijama Rothschild je u jedan dan uspio pribaviti veliko bogatstvo na burzama, uvjeravajući mešetarskim makinacijama kako je Napoleon pobijedio.

Rothschildi su tada zaradili na jednu uloženu funtu punih 2500 funta što im je, sve u svemu, omogućilo bogaćenje za ondašnjih 50 milijuna funta koje se danas mogu usporediti sa stotinama milijardi funta.

Nakon toga su Rothschildi osigurali kontrolu nad Engleskom bankom, te su zlato zamijenili s papirnatim novčanicama kako bi lakše prenosili novac iz jedne svoje podružnice u drugu.

Godine 1816. Američki kongres Rothschildima osigurava novi ugovor za državnu banku, s kojom se stvara Druga američka banka.

Godine 1816. Rothschildi preuzimaju financijske operacije Katoličke crkve.

Iste godine Predsjednik SAD-a Andrew Jackson izvlači državne rezerve iz Druge američke banke te s Rothschildima raskida suradnju. No, s druge strane svijeta Rothschildi dobivaju dozvolu za izdavanje državnih mjenica Engleske banke te otvaraju podružnice u Australiji i Kaliforniji.

Carl Mayer von Rothschild, začetnik ideje o Novom svjetskom poretku i veliki zagovornik jedne svjetske vlade pod rukovodstvom vodećih cionista.

Godine 1816. banka N.M, Rothschild i sinovi počinju s rafiniranjem zlata i srebra za Banku Engleske i gotovo sve najvažnije državne banke na svijetu. Njihovi standardi postaju internacionalni standardi, a sami drže sve najveće rudnike žive u svijetu, s kojima se zlato izdvaja od prljavštine. Postaju gospodari svjetskog zlata.

Godine 1858. Lionel De Rothschild postaje britanski parlamentarac, ali odbija podnijeti parlamentarnu prisegu na Bibliji. Jedanaest godina je parlamentarac koji nije dao zakletvu, zbog njega se mijenja ustav kako bi se parlamentarci mogli prisegnuti bez „svete knjige.“

Godine 1861. predsjednik Abraham Lincoln pokušava dobiti kredit od Rothschild, oni traže 24% do 36% kamata koje Lincoln odbija. Nakon toga se Lincoln zalaže za ukidanje „dvoličnog dolara“ jer jedna strana siva predstavlja vladu, dok zelena strana prikazuje „zelenaše“, lihvarske privatne bogataše koji drže u rukama svekoliko američko bogatstvo.

Pogreb Abrahama Lincolna. Lincoln je ubijen jer nije želio “dvolični dolar” pod upravom vodećih bankara, poglavito Rothschilda.

Godine 1861. predsjedničkim dekretom Lincoln zabranjuje privatnim bankarima da izdaju državne novčanice, od te godine postoji samo jedna državna moneta i to ona koja izlazi iz američke državne riznice.

Lincoln izjavljuje:

„Počinili smo najveće moguće veselje i blagoslov svim državljanima ove zemlje jer konačno imaju vlastiti novac za kojeg ne trebaju plaćati kamatu, novac koji je vlasništvo naše države.”

Godine 1863. Amerika, Rusija i Francuska otkrivaju spletke bankara u poticanju i kreditiranju različitih ratova na njihovim teritorijama, zbog toga se ograničava djelovanje Rothschilda. U SAD-u Rothschildi shvaćaju kako moraju promijeniti taktiku te za upravu nad svojim bogatstvom u Americi postavljaju svog agenta Johna D. Rockefellera koji započinje naftni posao i kompaniju pod imenom Standard Oil koja u nekoliko godina uništava svu konkurenciju. Kako bi prikrili monopol stvaraju različite kompanije s drugačijim predznacima na čijem čelu su vjerni lakeji obitelji te onemogućavaju praćenje njihova vlasničkog udjela i početnog materijala sve do sredine prošloga vijeka.

23.12.1913. je osnovana Federalna riznica SAD-a u rukama rothschildskih lakeja koji su mjesecima prije osnutka napravili nizove financijskih krahova i panika na tlu Amerike. Unatoč vjerovanju kako je državna riznica i dolar koji se danas koristi u velikom dijelu internacionalnih monetarnih transfera i financijskih operacija vlasništvo američkog naroda, on to zapravo nije. U ugovoru koji je kongres potpisao s najvažnijim ondašnjim „američkim bankarima“ za korištenje i tiskanje privatnog dolara američki poreznici plaćaju 6% provizije na promet, dok bankari imaju pravo na čuvanje 10% sveukupnog štampanog novca.

Ostalo je povijest.

Što učimo u školama o nastajanju države Izrael?

Dokument koji puno govori.

Ne tako davne 1917. ministar vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine, lord Arthur James Balfouruputio je pismo potpore  Walteru Rothschildu, drugom baronu Rothschildu, u svezi stvaranja židovske države na tlu Palestine. U pismo stoji sljedeće:

Dragi lorde Rothschild,

U ime vlade Njegovog Veličanstva, sa zadovoljstvom Vas obavještavam o potpori primljenoj deklaraciji židovskih cionista i njihovih aspiracija. Također Vas obavještavam da je ista odobrena od strane našeg kabineta.

“Njegovo Veličanstvo s odobravanjem gleda na favoriziranje establišmenta u Palestini koji bi poslužio kao nacionalno stanište za židovski narod te će u najboljem duhu pokušati ostvariti zadani cilj. Jasno se razumije kako se ništa ne može učiniti na uštrb civilnih i religijskih prava nežidovskih komuna u Palestini ili prava i političkog statusa židova u bilo kojoj drugoj zemlji.”

Bilo bi mi drago kada biste prenijeli ovu deklaraciju Zionističkoj Federaciji.

Izrael se zahvalio Balfouru imenovanjem jedne u centru Tel Aviva i Haife.

Ovo je pismo ušlo u povijest kao Balfourova deklaracija te se smatra okosnicom za stvaranje Izraela na području Palestine, unatoč činjenici kako se Palestina tada još nalazila na području Otomanskog carstva. Drugim riječima, vlasti Ujedinjene Kraljevine davale su nadležnost o područjima van jurisdikcije ove zemlje, predajući je u ruke organizaciji iz sjene koja je djelovala preko najbogatijih obitelji svijeta. Unatoč jasnom protivljenju šerifa od Meke Hussein ibn Ali al-Hashimija i drugih arapskih lidera, pokrenut je proces koji je završio 14. svibnja 1948. stvaranjem države Izrael (heb. מדינת ישראל Medinat Yisrael) bez obzira na činjenicu kako je iste godine na tlu Palestine bilo 31% žitelja židovske vjere s posjedom 6% zemlje unutar okvira koje su zadale britanske vlasti.

Objava o progašenju države Izrael iz The New York Timesa.

Etničko čišćenje Arapa počelo je još 1947., no glavna reakcija arapskih zemalja u okružju nastupila je 15. svibnja 1948. godine. Arapske su zemlje već sutradan, u ime zaštite svoje arapske braće koja se našla izložena krvavom etničkom čišćenju (etničko je čišćenje započelo 1947. godine) od strane židova, napale Izrael. Izbio je rat između Izraela i sljedećih arapskih zemalja: Libanona, Sirije, Egipta, Transjordanije, Saudijske Arabije i Jemena. Unatoč teškoj situaciji te nekim početnim neuspjesima, izraelska se vojska pokazala nadmoćnom te je u sedmomjesečnom ratu porazila arapske vojske i preuzela nadzor nad 78% ostatka mandatne Palestine. Judeja i Samarija pale su pod kontrolu Transjordanije koja te teritorije i anektira te dobivaju ime Zapadna obala. Sama Transjordanija, nakon prelaska rijeke, svoje ime mijenja u Jordan (aneksiju su priznale Britanija i Pakistan). Pojas Gaze zauzima i anektira Egipat. Iz područja pod izraelskim nadzorom protjerano je oko 520.000 Arapa (prema izraelskim procjenama), 900.000 Arapa (prema arapskim procjenama) i oko 720.000 po podacima UN-a. U isto se vrijeme oko milijun židova iz okolnih zemalja slijeva na područje Palestine.

Jedna od rijetkih fotografija palestinskog egzodusa.

Palestinski egzodus iz 1948. dobiva ime Nakba (Arabic: النكبة‎‎, “al-Nakbah”, “kataklizma” ili “katastrofa”). U kratkom je periodu potpuno uništeno i opljačkano između 400 i 600 palestinskih naselja od strane naoružanih židovskih naseljenika koji su neposredno nakon osnivanja države Izrael dobili ime “Israel Defense Forces” – “Izraelske obrambene snage” (IDF; žid.: צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל – Tsva ha-Hagana le-Yisra’el).

Masakr u Deir Yasinu.

Tijekom osnivačke godine židovi su počinili između 70 i 80 masakara nad Palestincima, a nažalost podaci o žrtvama s obje strane poprilično su nepouzdani zbog nemogućnosti praćenja Ujedinjenih naroda i, naravno, zbog pristranosti svjetskih medija. Povijest je zapamtila kako se jedan od najgorih masakara dogodio u mjestu Deir Yassin 9. travnja 1948. kada su židovi pobili oko 600 Palestinaca, uključujući žene i djecu, u okviru blokade Jeruzalema. Prema izvješću predstavnika Crvenog križa Jacquesa de Reyniera samo je u cisterni u Deir Yassinu pronađeno 150 obezglavljenih i rasporenih ljudskih tijela, dok su drugi ležali po ulicama i u kućama. Crveni križ također je izvijestio kako su židovske paramilicije u isto vrijeme silovale i mučile Palestinke, no najodvratnija je činjenica kako je masakar odobren od strane vojnog zapovjednika Jeruzalema Davida Shaltila te da su židovske vlasti smatrale kako je isti prijeko potreban kako bi se osigurala sigurnost židovskih naseljenika. Ovaj je događaj nastao nakon što su Ujedinjeni narodi obznanili rezoluciju 181 kojom se Palestina dijeli na arapsku i židovsku državu. Jeruzalem je trebao biti otvoreni grad koji ne pripada nikome, a ipak, tvrdi se kako su Arapi krivi za odbijanje ovog plana iako je jasno kako su židovi ovim masakrom trebali osigurati etničko čišćenje kako bi Jeruzalem bio okružen židovskim naseljima. 

Ostalo je također povijest.

Činjenica koja prestaje biti teorija zavjere

Glava bankarske obitelji lord Jacob Rothschild je tijekom video intervjua 2017. godine priznao ono o čemu su mnogi raspravljali, dok su drugi smatrali kako je u pitanju najobičnija teorija zavjere i gnjusna laž koja se stavlja na teret super bogatih bankara. Prvo ćemo zajedno pogledati snimku s ključnim dijelovima intervjua.

Evo prijevoda najvažnijeg dijela intervjua:

Novinar: To je najvjerojatnije napoznatije pismo u modernoj židovskoj povijesti i počinje s tri riječi: “Dragi lorde Rothschild, zašto je Ministarstvo vanjskih poslova poslalo ovo pismo Vašem pra-stricu Walteru?

Rothschild: To je interesantno pitanje, jer je on bio zaljubljenik u ornitologiju no postao je zaljubljenik u cionizam. Mislim da je razlog bio taj da je primarno (cionizam) pomaknut iz istočne Europe, no nije bilo objašnjeno tko je vođa tog pokreta, dodatno k tome taj dio je bio pod upravom Ujedinjenog Kraljevstva. Tako daje postalo evidentno da bi se trebalo adresirati obitelji Rothschilda, a Walter je bio lord Rothschild i bio je cionist i Izrael mu je bio na pameti to su neki od mnogih razloga.

Novinar: Dakle Walter je dobio Balfourovu deklaraciju, a ja ovdje imam kopiju. Zamolio bih Vas ako je možete pročitati.

Rothschild: Zaista je tako, stavit ću si naočale da je mogu tečno pročitati. (Čita deklaraciju koju smo predstavili na početku članka.)

Novinar: Evo Balfourove deklaracije. Što mislite o njoj kad je vidite?

Chaim Azriel Weizmann je cionizam iz istočne Europe prebacio u srce Britanske imperije.

Rothschild: Držim kako je to jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti židovskog naroda. Mislim da je trebalo tri tisuće godina da bi do toga došlo. I onda se pitate: kako se to čudo dogodilo? To je definitivno, najnevjerojatnije djelo oportunizma. Ako pomislite, imali smo tog siromašnog kvazi-znanstvenika Chaim Weizmanna koji nekako dolazi do Engleske, koji se nalazi s nekoliko ljudi, uključujući i ljude iz moje obitelji, on ih je sve zaveo jer je naoružan velikim šarmom i ubjeđenjima, dolazi do Balfoura, i najnevjerovatnije od svega ubjeđuje Balfoura i lorda Georga premijera i većinu ministara da se ta ideja “nacionalnog doma” za Židove treba ostvariti. To je bilo toliko, toliko nevjerojatno. Nakon toga je započeo tešku borbu s britanskim kabinetom, ovo pismo je prošlo kroz pet skica, na koncu je objavljeno kao poprilično kompromisno pismo, jer imate nekoliko važnih stvari vezano za židovsku zajednicu. U prvom dijelu imate obećanje o nekom nacionalnom domu, a ne stvarnom nacionalnom domu za sve Židove,  a nakon toga imate o tome kako se ništa ne može učiniti ako se što dogodi našoj zajednici. No treba se vratiti velikoj točci u svemu tomu, a to je da je to najveći događaj u životu Židova nakon tisuća godina. I to je pravo čudo jer se dogodilo. 

Novinar: Naravno obitelj Rothschild je tada, kao i danas, imala dvije uloge, jer nije samo bila lider židovske dijaspore već je igrala i značajnu ulogu u ranim godinima stvaranju pionirskih židovskih komuna u Izraelu.

Dorothy de Rothschild koja je Weismanna predstavila vodećim političarima Ujedinjenog Kraljevstva.

Rothschild: Postojale su dvije grane obitelji Rothschild koje su u to primarno bile uključene, jedan je dio obitelji u Francuskoj kroz baroneta Jimmyja (jamesa) von Rothschilda koji je bio prvi odgovorio na ruski program 1880., u Engleskoj je postojala dioba, baronet James je došao iz Francuske dijelom zbog slučaja Dreifus, zbog toga je došao u Englesku, osim toga obrazovan je u Cambridgeu, on se oženio Engleskinjom, Dorothy, Dolly Rothschild, ona je postala lider u jako mladoj dobi od svojih 17 godina starosti, kada se počela dopisivati s Weizmannom, te ga je počela upoznavati s britanskim establišmentom. Drugi Rothschildi su smatrali da je bolje da se asimiliraju u engleski život i iako su gajili interese u judaizam i židovski način života smatrali su da nije dobra stvar da se nacionalni dom za Židove stvori u Izraelu. Dakle postojala je podjela u mojoj obitelji, kao u mnogim drugim obiteljima.

Novinar: Pitam se za nekoga tko se kreće u višim ešalonima britanskog društva i neko ga tko je vrlo blizak Izraelu, da li Vi osjećate tenziju između zabrinutosti Izraelu i lojalnosti Britaniji?

Rothschild: Ne, osobno se ne osjećam tako, mislim u potpunosti sam predan Izraelu, od ranih 60-tih godina XX. vijeka, pa sve do danas, dakle ne osjećam taj konflikt, također osjećam lojalnost prema Ujedinjenom Kraljevstvu.

Walter drugi baron od Rothschilda i vođa zionističkog pokreta do svoje smrti 1937.

Novinar: Recite nam nešto više o Walteru lordu Rothschildu koji je neobičan i zanimljiv karakter.

Osim Izraela Walter je imao i strast prema neobičnim životinjama, u njegovu su kočiju bile upregnute posebno dresirane zebre.

Rothschild: On je bio duboko ekscentrična osoba, od vrlo rane dobi imao je strast u prikupljanju, centralnim londonskim parkom je jahao na kornjačama, imao je kočiju u koju su bile upregnute zebre…,…

Novinar: Kočiju su vukle zebre?

Rothschild: Da. (Smijeh.) On je masivno prikupljao stvari: ptice, insekte, muhe, leptire.

Novinar: On je imao najveću svjetsku kolekciju koju je stvorio jedan čovjek?

Rothschild: Mislim da je to točno. On je glasio kao najveći kolekcionar ornitološkog materijala u Velikoj Britaniji, u stvari u svijetu.

Novinar: Njegova nećakinja Miriam mu je pisala dvije godine, no on nije otvorio niti jedno pismo koje su mu slali, samo ih je bacao u korpu, dođe Vam da se zapitate što bi se dogodilo da je pismo s Balfourovom deklaracijom završilo poput njegovih nepročitanih pisama.

Rothschild: (Smijeh.) To je istina, poprilično je teško shvatiti zašto je u tom datom trenutku Walter počeo osjećati duboki interes za ono što se događalo oko mogućnosti vezane za Balfourovu dekaraciju, možda su takva pisma završavala s trofejima.

Novinar: (Smijeh.) Na trenutak se želim prisjetiti Vaše rođakinje Dorothy (Rothschildi se međusobno vjenčavaju kako se ne bi gubilo obiteljsko bogatstvo.) koju ste već spomenuli, koja je u svojoj ranoj mladosti zauzela ključnu ulogu i koja je omogućila djelovanje Chaim Weizmanna, možete li reći nešto više o njoj?

Rothschild: Pa ona se udala za mog rođaka Jimmyja kad je imala 17 godina.

Novinar: Dakle, to je Vaša rođakinja Dorothy – Dolly.

Rothschild: Da.

Novinar: Od svojih tinejdžerskih godina naprijed je bila glavna potpora Izraelu.

Rothschild: Glavna potpora. Ona je obožavala svog muža, koji je bio duboko predan cionizmu, mislim da je zbog njega i sama s tim, no kada je jednom donijela odluku postala je strastvena u tome. Nakon njegove smrti postala je još predanija, jednostavno je željela ostvariti njegove želje za koje je on duboko mario. Ona sama je bila iznimno predana i jako nesebična. Imala je ovo mjesto, Izrael i nekoliko prijatelja i predivan život. Možete čitati njena pisma koje je ona poslala Weizmannu i pisma koja je Weizmann slao njoj kad je ona bila tek 17 godina stara. Ona je napravila neke iznomno važne stvari, povezala je Weizmanna s britanskim establišmentom.

Video intervju povodom 100. godišnjice Balfourove deklaracije je napravljen s lordom Rotschildom, današnjim vođom super moćnog bankarskog klana.

Novinar: Kako li je samo uspjela u tome, kako se educirala za takvo što?

Rothschild: To je nevjerojatno za njenu dob. Ona je, znate, rekla Weizmannu da mora imigrirati u Veliku Britaniju te ga je podučila i predstavila događanjima unutar britanskog establišmenta i to u jako kratkom roku.

(…)

Novinar: Ona je imala i važnu ulogu u Vašem životu, ona vas je zainteresirala za Izrael?

Rothschild: Ona je bila zaista važna figura u mom životu, ja sam se počeo skrbiti o našem trastu prije 50 godina.

Novinar: A to je Rothschildsko filantropska fondacija.

Rothschild: Da, Rothschildska filantropska fondacija. Prv put sam išao tamo (u Izrael) 1962…,…

Novinar: Možete li nam reći koje stvari su se promijenile u Izraelu od Vaše prve posjete?

Rothschild: Da naravno. Izrael je postajao sve više i više uspješniji na sve moguće načine, industrijski uspješan, uspješan s resursima, tehnološki uspješan, odlična sveučilišta. Problemi su ostali s ratovima, koji se trebaju riješiti, sigurnost je postala najvažnija, dakle vidi se pomak u Izraelu, od liberalne zapadnjačke demokracije koja je bio u ranim 60-tima ka nečemu što ima potpuno drugačiji karakter. Naravno imate i pomak od samom društvu, Izrael je spoj različitih kultura sa svih strana svijeta, ljudi iz različitih zemalja, imate vrlo religijski orijentirane ljude, nereligijski orijentirane ljude, imate centar u Tel Avivu koji je atraktivan za biznis i uobičajeni gradski život, te imate Jeruzalem koji ostaje vrlo religiozan grad pun konflikta s arapskim susjedima.

(…) Novinar: Bliži nam se stogodišnjica ovog važnog pisma, a ako možete promisliti što bi bile najvažnije poruke za sljedećih sto godina? Ponudite neke nade i želje s nama gdje će tada biti Izrael.

Rothschild: (Smijeh.) Ono čemu se nadam i čemu bi se svi trebali nadati su mirni odnosi s izraelskim susjedima, no to će biti najteže postići. No čak i sada možete vidjeti uz svu zbrku na Bliskom istoku kolika je važnost odnosa koje Izrael razvija. Ne samo s Jordanom već i s Egiptom i čak sa Saudijskom Arabijom iako je to još uvijek na nestabilnim nogama zbog sunitskog i šiitskog rata. Postoji nada. Ako se pomogne željama arapskih naroda, ako se inteligentno pomogne, a s druge strane ostanete suosjećajni i darežljiv i ako to takvo što dolazi iz Izraela prema palestinskim teritorijama, točnije manje sretnim susjedima, tada ima razloga za optimizam, a ja sam optimist.

Novinar: Lorde Rothschildu, hvala Vam puno.

Rothschild: Hvala vama.

Izrael se na primjeren način zahvalio Rotschildima za stvaranje svoje države s imenovanjem glavnog bulevara u centru Tel Aviva.

Bez obzira kojoj ste strani više orijentirani, ovaj članak zapravo ukazuje kako i na koji način super moćne bankarske obitelji oblikuju stvarnost u kojoj živimo. Ovo je samo jedan jedini primjer načina na koji djeluje današnji svijet. Trebali bi se zapitati: koliko je takvih primjera i postoji li zemlja gdje oni nemaju svoje prste i poslušnike?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

WATCH: Lord Rothschild Explains How His Family Embraced Zionism, Created Israel

Lord Rothschild Discusses How His Family Created Israel!

Lord Rothschild: My Family Created Israel

Lord Rothschild Discusses How His Family Created Israel – Full Interview