Dolar oteže papke

By Juba on 27. siječnja 2018.

Autor: Ljubica Šaran

Danas je dolar dosegao najnižu vrijednost od 2015. godine i time nastavio padajući trend od 80-tih godina XX. vijeka. Američke vlasti tvrde da preferiraju “slab dolar” jer jeftina nacionalna valuta omogućava bolje trgovačke uvjete za “najsnažniju” svjetsku ekonomsku silu, pa ipak dolar tone, ne zato jer to Amerima odgovara već zato što sve više zemalja izbjegava trgovanje nafte i plina u “dvoličnim zelembačima”.

Vrijednost američkog dolara danas ovisi o tome koliko država mijenja naftu i zemni plin za ovu valutu. Što se proizvođači nafte manje drže dolara to je manja njegova vrijednost.

Od kraja Drugog svjetskog rata vlasnici dolara – najmoćniji bankarski trustovi koji u rukama drže riznicu SAD-a i državnu tiskaru novca su zaključili kako se ekspanzionistička američka politika može održati jedino s prisiljavanjem siromašnih proizvođača sirove nafte da svoju robu zamjenjuju s američkom nacionalnom valutom. Kontrolom protoka hrane se kontroliraju ljudi, no kontrolom protoka energenata se kontroliraju cijele države. Tu politiku je od vrha psihopatske piramide Nixonu prenio Henry Kissinger, pa ipak Sjedinjene Države su se dodatno trebale “pomučiti” kako bi dolar “dobio krila”.

Ucjenama, ratovima, pučevima, podmićivanjem i uklanjanjem političkih protivnika, Amerika je sama sebi omogućila plodno tlo za ispunjavanje “nacionalnih interesa”. No postojala je jedna prepreka, dolar “pokriven” državnim rezervama zlata i srebra. Taj standard je onemogućavao nekontrolirano tiskanje dolara i raspačavanje državnog zlata i srebra. Zbog golemih rezervi plemenitih metala američka je privreda bila stabilna, jačao je srednji sloj, siromaštvo je polako nestajalo, američki san je nalikovao na stvarnost, inflacija je bila minimalna.

Nacrt za siguran dolar se stvorio u Bretton Woodsu 1944., a tom događaju su prisustvovale najutjecajnije članice UN-a koje su smatrale kako se ekonomski oporavak nakon iscrpljujućeg rata može olakšati s dolarom čija bi vrijednost direktno ovisila o vrijednosti zlata i srebra. Pa ipak, sigurnost i stabilnost je priječila Nixona i njegove nalogodavce u financiranju Vijetnamskog rata za kojeg su proračunali kako će koštati barem 500 milijardi ondašnjih dolara. Ratne igre je sprječavalo još nešto, naime predsjednik Kennedy i Lyndon B. Johnson su omogućili brojne “skupe” socijalne programe, poput: zdravstvenog osiguranja, socijalna primanja, bonove za hranu, besplatno školovanje, besplatne kvalifikacije i prekvalifikacije, direktnu pomoć u hrani i direktnu medicinsku pomoć potrebitima te poticajne programe za samozapošljavanje. Takvim “socijalističkim” idiotarijama se trebalo stati na kraj.

Monetarna konferencija Bretton Woods.

Kako bi se pokrenula pljačka samih Amerikanaca i uništenje sigurnog dolara na globalnoj razini predsjednik Nixon je Izvršnom odredbom broj: 11615, objavljenom u kolovozu 1971. zabranio direktno mijenjanje dolara za zlato i srebro, točnije američka država više nije trebala imati na lageru onoliko plemenitih metala koliko je na tržištu izdanih dolara, niti je američka riznica trebala odgovarati izvršnoj vlasti o količini dolara na tržištu. Ukidanjem “srebrene klauzule” dolar postaje nalik “toaletnom papiru” jer ga privatni bankari mogu tiskati i distribuirati bez ikakvog pokrića.

U tom trenutku se dolaru otvaraju “vrata” za pretvorbu u “petro dolar” čiji se značaj slobodno mogao napuhivati sa svakim kupljenim/prodanim barelom nafte, a SAD namjerava postati direktni kontrolor protoka nafte i plina, čak i u zemljama sa socijalističkim uređenjem koje nemaju dovoljno snage i moći kako bi naftu povezale s vlastim novcem. Sam izgled dolara se mijenja, on na svojemu sivom licu gubi državnu obvezu u kojoj stoji: “Srebreni certifikat.” i izjava “Obvezujemo se da je vrijednost dolara osigurana depozitom u državnoj riznici.“, te nestaje najvažnija stavka: “Plaćamo svakome vrijednost na zahtjev“. Drugim riječima dolar je od sada pa nadalje “zelenaški” podložan mešetarenju i spletkama, točnije političkim malverzacijama na globalnoj razini.

Američki dolar čija je vrijednost bila zagarantirana potporom u zlatu i srebu.

Amerikanci su samo trebali smisliti “pakleni plan” s kojim će države proizvođače nafte prisiliti na dolar bez pokrića. Richard M. Nixon i njegov državni tajnik Kissinger su znali da je uništenje dolara po principu Bretton Woodsa opasna igra zbog koje će pasti svjetska potražnja za američkom valutom, no sinula im je fenomenalan ideja kako se petro dolar može realizirati s namaljivanjem Saudijske Arabije u vrzino kolo iz koje se neće moći izvući.

Nixon, Kissinger i kralj Faisal bin Abdulaziz Al Saud.

Prema sporazumu koji je Kissinger u ime SAD-a predložio kraljevskoj kući Saud, Amerika je nudila Saudijcima vojnu zaštitu, te zaštitu njihovih naftnih polja i postrojenja u zamjenu za kupnju njihove nafte U DOLARIMA uz obvezu da će naftu koja Amerikancima ne treba također prodavati u američkim dolarima. Saudijskoj Arabiji se garantirala i “potpuna” zaštita od Izraela, uz dodatni uvjet da višak zarade od prodaje nafte refundiraju u američke državne obveznice, točnije da aktivno smanjuju američki dug. Saudijska Arabija je na to pristala uz samo jedan jedini uvjet, dogovor mora biti tajan. Nakon što je Saudijska Arabija počela dobivati goleme količine američkih “zelembaća” ovom vrzinom kolu su se pridružile i druge države proizvođači nafte. Do 1975. petro-dolar je postao potpuno funkcionalan u Saudijskoj Arabiji, a već 1975. članice OPEC-a su pristale izračunavati svjetske cijene nafte u dolarima.

Bezvrijedni papirnati dolar postaje kultni simbiol iako je lažnjak.

Takav petro-sustav je omogućio: stalnu potražnju za valutom bez pokrića, potražnju za američkom vojnom prisutnošću i njihovom vojnom logistikom, također je Amerikancima omogućio tiskanje novca kako im se prohtije jer potražnja za naftom stalno raste.

Sigurno mislite kako su Saudijci zapravo “popušili” s potpisivanjem ugovora o prodaji nafte u američkim dolarima i direktnom otkupu američkog duga? Nismo baš sigurni u to, naime nakon što su brojne istrage otkrile kako je Saudijska Arabija bila (između ostalih zemalja) povezana s napadima i rušenjem blizanaca WTC-a 11.09.2001. Saudijci su zaprijetili Americi kako će prestati biti najveći kreditor SAD-a te da će se prodati 20% američkih obveznica i tako ekonomski destabilizirati SAD. Vrijednost tih obveznica je tada bila oko 587 milijardi dolara. Nakon toga Amerikanci su brzo zaboravili optužbe prema Saudijskoj Arabiji.

Pad vrijednosti američkog dolara od ukidanja “srebrenog dolara”.

Lihvarski američki dolar od sredine 70-tih godina XX. vijeka postaje kultni simbol i nositelj američkog ekscepcionalizma – američke izvrsnosti, na žalost ovaj šareni komad papira je zamazao oči generacijama do raspada Sovjetskog Saveza i konačnog otkrivanja namjera neljudi koje je jedino interesirala moć, pa taman i preko mrtvih. Pogledamo li gornji grafikon vidjet ćemo kako je vrijednost dolara naglo pala nakon ukidanja “srebrenog dolara” no sa slabljenjem SSSR-a i jačanjem američkog utjecaja po svijetu on je naglo skočio, da bi se njegova vrijednost ponovno spuštala sve do danas uz neobične nagle skokove povezane isključivo s američkim okupacijama zemalja bogatih naftom.

Kost u grlu

Odnos vrijednosti dolara naspram zlata.

Američki dolar gubi na snazi svaki put kada neka država odluči mijenjati naftu i zemni plin za neku drugu valutu, Irak je neposredno prije ubijanja Saddana Husseina odlučio prodavati svoju naftu za druge valute, Libija je na čelu s Muammar al-Gaddafijem odlučila prodavati naftu u lokalnim afričkim valutama i euru sve dok se ne stvori pan-afrička zajednička valuta, obje zemlje su uništene i opljačkane, a glavnu ulogu u njihovom uništenju su imale Sjedinjene Američke Države.

SAD su pokrenule rat u Sudanu (2000.-2011.) kako bi spriječile Kinu i Indiju u golemim investicijama na afričkom tlu koje bi nepovratno umanjile snagu petro-dolara.

Nakon što su kineske naftne tvrtke počele istraživati i eksploatirati naftu u Sudanu krajem XX. vijeka, Sjedinjene Američke Države su stvorile krvavi rat koji je kulminirao odcjepljenjem Južnog Sudana 2011. Pa ipak danas Kina kontrolira 75% proizvodnje nafte u Sudanu, a ostatak su preuzele indijske kompanije. Ameri su i ovdje izgubili. Kina je također postala najveći trgovinski partner Nigerije koju SAD iznova pokušava destabilizirati, a Južnoafrička republika se pokazala kao stabilan partner BRICS-a gdje SAD nema što tražiti.

Osama bin Laden i Zbigniew Brzezinski tijekom “rata za neovisnost Afganistana”. Na slici vidite Osamu koji je od CIA-e dobio oružje za borbu protiv Sovjeta. Stvaranje Talibana i rušenje utjecaja SSSR-a je omogućio nagli skok petro-dolara.

Iran od zbacivanja američkog potrčka Šaha Mohammad Reza Pahlavija želio izbjeći prodaju svoje nafte u američkim dolarima, zbog toga je Amerika i pokrenula rat između Iraka i Irana (1980.-1988.) dok je još Saddama smatrala svojim “prijateljem”. U zadnjih deset godina Iran prodaje naftu u eurima i kineskim juanima, takvo što se zagovornicima američke ekspanzionističke politike čini poput pljuske. Amerika je išla toliko daleko da je organizirala puč u Siriji i nastavila je zaoštravati politiku s Rusijom i članicama BRICS-a, no ako je suditi po neuspjehu u Siriji, Americi se ne piše dobro jer dolar i dalje pada.

Užasavajuća istina. Putin je opasan jer shvaća što je Amerika.

Kina svoje sve veće energetske potrebe zadovoljava trgovinom u lokalnim valutama, a glavni partneri u tom naumu su naravno Rusija i Iran. Ne samo da je najmnogoljudnija zemlja na svijetu izradila supermoderne energetske terminale u svojim lukama, već gradi nekoliko pravaca plinovoda iz Rusije i golemu željezničku infrastrukturu koja ide od istočnih kineskih obala sve do Mediterana i Balkana. Kineski projekt “Novi put svile: jedan pojas – jedna cesta” spaja istočne obale Azije s Europom, a moderni vlakovi će taj golemi put prevaljivati za sedam dana. Osim toga Kina poput Rusije nudi suradnju koja zadovoljava sve uključene strane uz zagarantirani ekonomski i infrastrukturni napredak, a ne mafijaški globalizam u kojemu se bogati šačica ljudi.

Sramotno mučenje zatvorenika u Iraku od strane američkih vojnika.

Naravno da SAD-u ne odgovara takav razvoj situacije, nervoza ljudi iz sjene koji upravljaju američkom politikom je i te kako vidljiva, Iran i Rusija su stalno po medijima, te se predstavljaju kao esencijalna opasnost za “zapadnjačku slobodu i demokraciju“. Svaki put kad čujemo takve vijesti koje se prvenstveno slijevaju iz američkih medija, trebali bi se zapitati: sprema li SAD neki novi rat kako bi petro-dolar opstao?

Američki senator John McCain u susretu sa “sirijskim pobunjenicima”, točnije članovima Al Kaide, ISISa i Al Nusra fronta. Kako jedan američki senator može voditi pregovore s teroristima iako SAD tvrdi da s teroristima nema pregovaranja? Odgovor je jednostavan, teroristi se predstave svijetu kao osloboditelji te im se pomaže novčano i vojno kako bi u američko ime odigrali danu ulogu.

Naizgled u takvu sliku, nikako ne odgovara Sjeverna Koreja jer ona nema niti energenata niti zemnih bogatstava. No to nije istina, Sjeverna Koreja leži na basnoslovnim depozitima vrijednih minerala i metala, no ta zemlja je sankcijama toliko ispijena da ne može uživati u vlastitom bogatstvu.

Tijekom napada na Irak, Amerikanci su u 90% slučajeva ubijali civile, na fotografiji vidite uplakanog iračkog dječaka pored tijela ubijenog oca i brata.

U tome je sva istina navodne američke želje za “demokratizacijom” Sjeverne Koreje. To je politika koju SAD mora nastaviti pratiti ako ne želi da dolar otegne papke. Takva politika je u potpunosti nerealna, jer nalikuje virusu koji zaražena tijela tjera u grob. Od širenja američkog utjecaja i pljačkanja zemalja s rudnim bogatstvima na račun navodne demokratizacije ima korist samo mala šačica psihopata. Zbog toga se stvara otpor prema svemu što predstavlja Ameriku i njenu politiku, a taj otpor će i dalje rasti i jačati.

Gdje je u tome svemu Europa?

Najbolje objašnjenje američkog stanovišta prema Europi sažeto u jednom jedinom citatu.

Iako je ujedinjena Europa čedo američkih obavještajnih službi i američkih umova, ona je trebala poslužiti kao američki potrčko u borbi protiv utjecaja SSSR-a. Europa je u međuvremenu ojačala i stvorila vlastite interesne sfere koje nisu uvijek identične sa željama sivih eminencija u SAD-u. Njemačka se previše približila Rusiji, Norveška je izvezla goleme količine ribe u Rusiju, Hrvatska je plasirala gotovo sve svoje agrume u Rusiju, napredna tehnologija, automobili, zrakoplovi i mnogi drugi proizvodi iz Europe su završavali u Ruskoj Federaciji. To je Amerika trebala prekinuti, i jeste, naredila je sankcije Rusiji zbog navodne okupacije Krima i napada na Ukrajinu iako je sama stvorila nerede u Ukrajini i puč s uspostavom neonacističkih vlasti koje su djelomično odradile svoj zadatak.

W2E booklet Georga Sorosa za izbjeglice iz Sirije.

Američka ratoborna i osvajačka politika je izmuzla i još uvijek muze EU, a Soros, jedan od glavnih izvršitelja volje maglovitg vrha svjetske patokratske piramide vlasti je u nekoliko navrata oslabio Europu, kako upravljanjem samih izbjeglica koji su dobijali “udžbenike” na arapskom kako izbjeći siromašne europske zemlje i dočepati se Njemačke i Švedske, tako uništavanjem britanske funte i bankarskom pomamom koja je stvorila krizu na Islandu i slom investicijskih fondova u zapadnoj Europi te nestabilnost koja je na koncu kulminirala izvlačenjem novca iz Grčke i Cipra. Ujedinjeno Kraljevstvo smatra kako joj je EU bila najveća briga i problem te izlazi iz zajedničke države, no možemo biti sigurni kako je iza toga stajao SAD. Amerikanci podržavaju i organiziraju raspad država i organizacija koje smatraju prijetnjom. SAD je jedan od najvećih razloga raspadanja Jugoslavije. Ratovi i uništavanje drugih je osnovni nacionalni interes Sjedinjenih Američkih Država, tako se dolar održavao jer se u biti eliminirala konkurencija. Zbog pogubnog američkog utjecaja Europa propada i propadati će sve do trenutka dok ne počne gledati vlastite interese i dobronamjerne partnere.

Na karti su crvenom bojom označene zemlje u kojima Amerika ima specijalne snage koje obavljaju vojno-obavještajnu djelatnost kako bi obranila američke nacionalne interese. Pogledamo li malo bolje kartu SAD i nema puno prostora za svoje širenje osim Rusije, Kine i Južnoafričke Republike.

Dolaru slijede teški dani, možda će biti privremenih uspona, no na daleke staze ovo je valuta koja može samo tonuti. Na koncu konca, nije pitanje hoće li dolar propasti, već kada će propasti i kako će svijet reagirati na takvu propast? Voljeli bismo da smo u krivu, no povijest pamti Veliku krizu s početka XX. vijeka i sve druge ekonomske krize i krizice koje su se izredale do danas, sve one su iznikle u Sjedinjenim Državama, sve one su strahovito povećale bogatstvo najbogatijih ljudi na svijetu – koji su čudom uglavnom Amerikanci, sve one su “pomogle” da se moć fokusira u rukama još manjeg broja ljudi, sve one su omogućile stapanje mnoštva banaka u jedan “lonac” međusobno povezanih “financijskih kuća”, sve one su uspjele načiniti da nekoliko desetaka tisuća neovisnih medija danas padnu pod utjecaj velike petorke koja drži 90% medijskog prostora. Petro-dolar se više nema gdje širiti, ako se ne širi ne može opstati, zato njegova vrijednost pada. Jedino preostaju očajnički potezi poput: otvorenog rata s Iranom, Sjevernom Korejom i/ili Rusijom, ili otvorenog neprijateljstva prema Europi kako bi se ona ekonomski uništila i kako bi SAD preuzeo njena bogatstva i utjecaj.

Što god donosi budućnost, običnim malim ljudima neće biti dobro jer pohlepa je bolest koja jača i sve više upravlja našim društvom.

Gandhi je to jako lijepo objasnio u jednom citatu: “Zemlja može zadovoljiti sve ljudske potrebe, no ne može zadovoljiti ljudsku pohlepu.“

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Na Zapadu ništa novo

Nixon, Gold and Oil

REVEALED: Saudi Arabia using secret 1974 US debt deal to block the release of 9/11 information

Goodbye Petrodollar: Russia and China Dump US Treasuries, Buy Gold Središnja banka Rusije predlaže BRICS-u i EEU upotrebu zajedničke kriptovalute kao zamjenu za američki dolar

China, Russia to dump US dollar for bilateral trade

The Rise of the Petrodollar System: “Dollars for Oil”

End Of An Era: The Rise And Fall Of The Petrodollar System

Putin says dump the dollar

Prosvjedi u Iranu kroz prizmu geopolitike

US dollar crashes to 3yr lows against major currencies

How Africa is changing Chinese oil companies