SVIJET POD LUPOM

Moda psihopatskog društva i dehumanizacija na djelu!

Autor: Ljubica Šaran

Modne kuće, dizajneri i njihovi plaćenički kritičari obrću goleme novce na stvaranju krpica s kojima pokušavaju “zavrtiti pamet” svima. Na žalost, “moda” prati tekovine društva, a to je ponerizacija, uništavanje pozitivne kreativnosti, nakaradnost, dekadencija, nesvrsishovitost, nepraktičnost, kratkotrajnost i narciosidnost. Svi oni koji se ne slažu s takovom “modom” su u najmanju ruku: zaostali, needucirani, nepametni, jadni, budalasti i ograničeni. Sve te atribute smo dobili kada smo objavili prvi dio ovog članka. Pitamo se hoćemo li ovaj put “proći lišo” i imamo li mi uopće pravo na kritiku društva u kojem živimo?

Moda ili nešto drugo? Kako se osjećate dok promatrate ovu sliku?

Ne postoje dva ljudska bića koja isto razmišljaju, imaju identična iskustva, imaju iste afinitete, simpatije, antipatije i slično. Svako je ljudsko biće orginal s vlastitim unutrašnjim svijetom i vlastitim doživljajem svijeta koji ga okružuje. Pa ipak, unatoč svojoj originalnosti ljudska bića podliježu mehaničkom ponašanju, mehaničkom razmišljanju, stanovitoj uniformizaciji, identifikaciji, subjektivnim stanovištima i programiranju iz raznoraznih izvora. Teško je osloboditi se toga svega jer rad na sebi i borba s mehaničkim jastvima iziskuje golemu količinu energije i vremena, točnije cijeli ljudski život. Mnoga ljudska bića smatraju kako su upravo njihove identifikacije dokaz da razmišljaju svojom glavom, da su njihovi programi znak njihove snage, umijeća i vrlina. Današnje društvo eksploatira ljudsku mehaničnost i programiranje do krajnih granica, mane su postale vrlina. Na primjer, pohlepa je postala poželjna i daleko isplativa “vrlina”, to je najbolje pokazao dr. Babiak koji je u svojem dugogodišnjem istraživanju saznao da banke isključivo traže “ljude” s psihopatskim karakteristikama za rukovodeće pozicije. Što je osoba ambicioznija, pohlepnija i što ima veći nedostatak empatije to je pogodnija za banke. Ovo je samo jedan mali primjer, o kojemu vas molimo da razmislite.

No vratimo se nazad na temu mode točnije mode koja zatire muževost, a bome i ženstvenost uz konstantno naturanje seksa i uz ogavno seksualiziranje djece.

Kralj Sunce – Luj XIV. se smatrao neprikosnovenim modnim uzorom za druge kraljevske kuće Europe i njihove dvorove.

Visoka moda se od njena nastajanja oduvijek smatrala elitističkom i avangardnom. Kmet iz vremena Luja XIV. nije imao novca niti mogućnost oblačiti se poput dvorjana “kralja Sunca”. Dvorjanska moda je za njega bila neuhvatljiva i krajnje nepraktična. Ona je isključivo služila kako bi pokazala razliku između vladajućih i podređenih, raskoš i bogatstvo su “udarale u ego”, a s čim bolje napojiti narcisoidnu osobu doli “nakinđurenom odjećom”. Iako su klasne, kastinske i druge društvene razlike oduvijek pratile razliku u odjeći, u vrijeme kralja Sunca je to postao pravi pravcati “biznis” kojeg su kopirali i drugi plemići po Europi.

Sjećate li se pomame za “fudbalerkama”, to je bila moda koja je došla i prošla. Od nje nismo ništa naučili, osim možda da ne treba pratiti svaku “modnu glupost”.

S eksplozijom buržoazije diktiranje s modnim trendovima se prebacilo na rastuću građansku elitu, do kraja Drugog svjetskog rata moda je postala nešto što treba pratiti, bez obzira na društveni stalež. Moda se danas mijenja strahovitom brzinom, postala je nehumana jednako kao i tehnologija, ona više nije tu da bi zadovoljila našu potrebu da budemo zaštićeni od elemenata već da bismo što jasnije dali do znanja drugima nosimo li prihvatljive brendove; prihvatljive starosti, prihvatljive cijene i prihvatljive boje. Koliko je brendiranje utisnuto u ljudske umove najbolje govori podatak da se djeca zadirkuju u školama ako su obučena u nepoznate “marke” te su predmet sprdnje ako su im patike s “placa” ili ako su im mobilni telefoni “pratpotopni modeli”. Na takav način se ljudi stalno prisiljavaju na nove i nepotrebne izdatke i upadaju u začarani krug sve pokvarenijeg društva.  Taj naglasak na materijalizam i konzumerstvo upravlja modom. Mnogi modeli “visoke mode” se čak niti ne nose već se čuvaju kao važni artefakti u kolekcijama superbogatih modnih mecena kao dokaz moći i prestiža.

Gucci je jedna od najpoznatijih modnih kuća današnjice, evo kako reklamira svoje proizvode.

U prošlom članku smo ustvrdili kako je “ljepota u oku promatrača”, no ako se većina ljudi složi da je nešto nakaradno, nepraktično i čak uvredljivo, treba li takve ljude smatrati da su seljačine?

Trebamo li se mi prepustiti poneriziranom društvu kojim upravljaju ljudi s karakternim nedostatcima?

Trebamo li kopirati njihovu pohlepu, neukus, nemoralnost i pokvarenost?

Seksualizacija djece u nedavnom Vogueu, kako smije biti dozvoljeno objavljivanje slika s osmogodišnjim i šestogodišnjim djevojčicama koje najviše odgovaraju pedofilskim mokrim snovima? Kakva je to moda?

Kritika na ime kralja i plemstva je u vrijeme Luja XIV. značila rastavljanje od života ili doživotnu tamnicu no vremena su se promijenila. Danas bi ljudi zapravo trebali imati pravo na kritički i otvoren um. Stoga, nemamo li mi pravo na kritiku ako se ne slažemo s društvenim tekovinama pa čak ako je to i u aspektu mode, a da nas se ne proziva za nazadnost?

Treba li automatski pratiti sve patokratske trendove samo zato što je to nekome “in” ili zato što “šokira”, “ruši granice”, “raspamećuje”, “udara u glavu”, “napaljuje” ili slično.

Trebamo li prihvatiti način na koji se moda predstavlja, reklamira i prodaje, čak i onda ako je u pitanju jasna seksualizacija malene djece koja vodi k normalizaciji pedofilije? Je li to normalno? Treba li zato šutjeti? Jesmo li ti tada “zadrte seljačine”?

Seks sve prodaje, moda bez sekualizacije ne ide.

Treba li automatski žudjeti za nečim ako se to prodaje uz seksualizaciju, ako se to predstavlja kao norma?

Mi bismo zatražili od svakog čitatelja da odgovori na postavljena pitanja po vlastitoj savjesti.

U zadnjih godinu dana smo skupljali različite fotografije modnih uradaka za koje smatramo kako su pravi pravcati pokazatelj ponerizacije društva koje zatire muževnost i ženstvenost od takve mode nemamo što naučiti doli činjenice da živimo u društvu koje se kreće nizbrdo, u društvu koje je izgubilo i gubi svaku iole ljudsku vrijednost, u društvu gdje se imalo normalno i empatično biće osjeća poput ovce.

Želite li pregledati galeriju, kliknite na bilo koju sliku:

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.