Pod povećalom MW-a

Kako sačuvati zdravlje i zdrav razum u psihopatskom društvu – metafizika

Autor: Anamarija Vukojević

Jedna od čestih karakteristika današnjeg čovjeka je stav da sve zna i da sve razumije. Pa ipak, mnogi su pravi primjeri pseudo intelektualnog pre*eravanja a to je recept za propast jer je za rast potrebno razbijanje iluzija a ne stvaranje istih. Neke će, možda, ovakva izjava uvrijediti, no podsjetimo se da je prosječna globalna ljudska inteligencija od 1950. s 94 IQ pala 2015. godine na 87 IQ, te da ljudi sve manje čitaju “dugačke” uratke s puno “nevažnih” riječi, dok se fokusiraju na ogovaranja, naslove, uvod, slike i video uratke. To je jedan od razloga zašto nas ponekad optužuju da prikazujemo samo ‘negativne’ vijesti iako smo od 2011. godine objavili preko tristo članaka sa savjetima i informacijama, od metafizike do zdravlja, prehrane, psihologije, psihopatije pa čak i popis preporučenih knjiga, važnih za razvoj pojedinca kako bi se mogli nositi sa svijetom u kojem živimo. Ovaj tekst je posvećen svima onima koji razumiju da imati znanje znači koristiti to znanje.

Znanje štiti, neznanje ugrožava

Ova moćna tvrdnja je jedino što vam zapravo treba. Tu smo gdje jesmo, kako bismo učili svoje lekcije i pomogli drugima da i oni uče svoje. Bez znanja to je nemoguće.

Svi ovi članci djelo su preko 20 volontera, te čitatelja koji su slali teme te onih kojima su informacije iz članaka pomogle. Pomogle su mnogima i od nas urednika koji smo primjenjivali sve što smo mogli u svom životu kako bi i sami isprobali brojne savjete za zdravlje, rješavanje teških životnih situacija ili shvaćanje društva u kojem živimo.

Ovo je vodič koji se mora započeti s odgovorima na najvažnija pitanja svakog čovjeka: tko sam, što sam, gdje sam i zašto sam tu? O tome smo pisali u brojnim tekstovima koja objašnjavaju našu ulogu u svemiru, na ovoj planeti i u ovakvom okruženju.

Svaki čovjek, koji želi shvatiti kako si pomoći u zdravstvenom ili prehrambenom smislu trebao bi započeti od gore navedenih pitanja kako bi mogao povezivati točkice, koje su nužne za shvaćanje ozbiljnosti situacije koju svi, htjeli ne htjeli, živimo.

Ljudska bića još uvijek imaju egocentrične i teracentrične predodžbe o odnosima nas i univerzuma. Koliko malo mi zapravo znamo?

Metafizika

Prvi kontakt – istina ili obmana?

Kako smo nastali? Kako je nastao život na Zemlji? Tko su bili naši preci? Jesmo li sami u univerzumu? Ako postoje inteligentni oblici života u svemiru, kolike su razlike između nas i njih? Jesu li ljudi ikada imali priliku kontaktirati s izvanzemaljcima? Gotovo smo sigurni da ljudi, barem jednom u životu, razmišljaju o ovakvim i sličnim pitanjima, možda čak i tragaju za odgovorima. Na žalost, svjedoci smo ogromne pomutnje i razlika glede stavova povezanima s izvanzemaljcima i eventualnom kontaktu s njima. Razlike su tolike da većina ljudi ovo pitanje svrstava u „teorije zavjere“ i bezvezne tlapnje, no što se zapravo događa „iza scene“ malo tko zna.

Također bi naše čitatelje podsjetili da je moderna znanost „stara“ samo tri vijeka, te da su zapisi o našem nastanku i prošlosti krajnje upitni i diskutabilni. O tome koliko su povijest, arheologija, medicina, farmacija, nutricionizam, astronomija i druge grane nauke relativne i koliko su njihove paradigme staklenaste smo puno puta pisali, a odgovor zašto je to tako pronalazimo u ponerologiji (znanosti o nastanku zla među ljudima) i patokraciji (vladavini psihopata), s kojima se maksimalno ograničava naše znanje i spoznaja.

I Keel i Vallee su zaključili kako „izvanzemaljci“ koriste obmane toliko velikih proporcija da mi jednostavno ne možemo shvatiti što su zapravo takvi entiteti. Oba dva istraživača su podrobno ispitivala moderna viđenja NLO-a i izvanzemaljca i promijenjena stanja svijesti i percepcije onih koji su ih navodno vidjeli. Keel i Vallee smatraju kako je edukacija jedino što može razbuditi ljudsko biće, smatrajući kako je naše moderno praznovjerje i vjera u ono što smo navodno već naučili (naročito kad je to učenje čista laž) razlog zbog kojeg ne možemo shvatiti pravu prirodu multiverzuma i postojanja viših denziteta.

Giggerovi “vanzemaljci” nas ne bi toliko strašili da nemaju jako puno sličnosti s ljudskim izgledom i da nisu toliko “ružni” po ljudskim standardima.

Prvi kontakt i predatorska hrana

Ni u jednom jedinom trenutku, astronauti nisu sami u prostoru oko Zemlje, naime postoji stalni nadzor nad nama od strane NLO-a,“ citat astronauta Scotta Carpentera, koji je 24.05.1962. snimio NLO u orbiti oko Zemlje, njegove fotografije NASA nikada nije objavila.

Zamislite svijet u kojemu jedna vrsta zamišlja da je na vrhu hranidbenog lanca, svijet u kojemu ta vrsta na sve moguće načine podčinjava sve ostale vrste na planeti. Zamislite, ako možete, cenzuru i propagandu te vrste koja smatra da je iznimno napredna, koja vjeruje da je njena tehnologija jedni mogući oblik tehnologije, te da sve činjenice moraju biti vidljive u materijalnom svijetu koju ta ista vrsta percipira.

Možda mislite kako vas autorica ovog teksta zavlači i piše o glupostima koje graniče s tlapnjama bliskima teorijama zavjere, no zavirimo li u malo dublje u tematiku izučavanja NLO fenomena, slučajeva otmica od navodnih vanzemaljskih entiteta, izučavanja znanstvenika o ovoj temi, i različitih zapisa državnih odbora diljem svijeta vidjet ćemo da je ovo pitanje daleko od sanja malodušnih prevaranata koje žele svojih pet minuta slave. Počnemo li kopati dovoljno duboko, otkrit ćemo djeliće slike koje nam se nimalo neće svidjeti, no vi se morate zapitati, prije nego li nastavite čitati ovaj tekst:

Želite li se dobro osjećati ili znati istinu?

Koliko na nas utječu predrasude i subjektivno viđenje stvari?

Ako se po prvi put susrećete s ovakvim materijalom on vam uvelike može biti čudan i stran, no mi smo zaista kondicionirani da razmišljamo na način koji dovodi do velikih zabluda, od materijalizma, ismijavanja duhovnosti pa do seksualiziranja svega, nama je zaista teško pobjeći iz stvarnosti koju smo najbolje definirali nazivom naše volonterske stranice.

Život u svijetu matrice, kao hrana za nevidljive predatore.

Matrix World ili svijet matrice u kojem živimo je gotov istovjetan onome što smo gledali u trilogiji brata i sestre Wachowski, no iako su oni ljude  u tim djelima opisali kao nesvjesne baterije, mi bi se usudili reći da smo mi zapravo hrana za one koji se nalaze na višem stupnju hranidbene piramide.

Nimalo ugodna ideja, zapravo ideja koja je toliko odvratna i koja zvuči toliko nemoguće da će je većina čitatelja odbaciti apriori kao ludu i nemoguću.

No što ako u ovome što pišemo ima istine, što ako je ovaj svijet, naš um, naša stvarnost tako dobro stvorena matrica da smo mi stvoreni da ne možemo vidjeti istinu, sve dok ne odlučimo da je želimo vidjeti bez obzira kakva istina bila?

Osoba kritičnog i otvorenog uma, bi eventualno dala priliku svakoj informaciji, prvo što bi takva osoba zamijetila je da je postojanje matrice nemoguće, mi takvo što ne možemo napraviti, ako mi ne možemo takvo što napraviti, tada bi entiteti koji su u stanju napraviti svijet matrice trebali nalikovati bogovima, jer bi njihova tehnologija za nas nalikovala čistoj čaroliji.

Osoba koja traga za istinom bi nakon primjećivanja postojanja matrice u kojoj živimo, najvjerojatnije željela saznati s kojom vrstom ultrazemaljaca mi dolazimo u doticaj i zašto su oni za nas skriveni?

Na to pitanje bi nam vjerojatno najbolje odgovorio Carlos Castaneda u knjizi „Aktivna strana beskraja,” evo izvatka:

„Kažem ti, na nas se nisu okomili jednostavni grabljivici, ovaj grabljivac koji vreba ljude je prepreden, organiziran i metodično nas čini nekorisnim i nesposobnim bićima. Ljudsko biće koje je bilo predodređeno da postoji kao magično biće, to više nije. Mi smo postali običan komad mesa. Za ljudska bića više nema snova, komadi mesa nemaju snove osim konvencionalnih, otrcanih i imbecilnih sanja.“

“Zašto su nas grabljivci porobili, don Juane? Siguran sam da na to postoji sasvim logično objašnjenje.“

„Postoji objašnjenje,“ odgovorio je don Juan, „i to objašnjenje je iznimno jednostavno. Oni su preuzeli vlast nad nama jer se s nama hrane, i oni nas bez imalo milosti gnječe zato što smo im hrana, jer smo sredstvo za održavanje njihova života. Baš kao što mi uzgajamo piliće u kokošinjcima, predatori uzgajaju nas u ljudskim krletkama. Na takav način im je hrana uvijek dostupna.“

Koliko god je teško prihvatiti ovu stravičnu istinu, ako mi to kao ‘superiornija’ bića radimo kokošima, zašto bi bilo nemoguće da superiornija vrsta to radi nama?

„Ali, kako nam to rade, don Juane?“, upitao sam ga gnjevno, „Šapću li nam oni sve te stvari, na uho, dok spavamo?“

„Ne, ne djeluju oni na takav način. To je idiotski.“, odgovorio je don Juan, sa smiješkom. „Oni su daleko efikasniji i organiziraniji od toga. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, predatori su napravili nevjerojatan manevar – izvanredan manevar s njihove točke gledišta, jeziv s naše točke gledišta. Oni su nam podarili svoj vlastiti um! Čuješ li me? Grabljivci su nam dali vlastiti um, koji je postao naš um. Um grabljivca je barokni, kičast, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven. Razmisli. Znam da čeznutljivo razmišljaš o hrani iako nisi gladan i iako nikad nisi gladovao,“ nastavio je, „a to je samo zabrinutost grabljivca koji se straši da će njegova taktika biti razotkrivena, da će on ultimativni predator, ostati bez hrane. Kroz um, koji je na koncu konca, njegov um, oni – predatori – ubrizgavaju u život ljudskog bića sve što njima odgovara. Na taj način osiguravaju izvjestan stepen sigurnosti koji ublažava njihove vlastite strahove.

“Aktivna strana beskraja”, knjiga Carlosa Castanede, koju vam od srca preporučamo.

Ako je istina da nas predatori jedu, kako to rade?

Po širokom osmjehu na don Juanovom licu, mogao sam vidjeti da je zadovoljan mojom reakcijom, objasnio je da čarobnjaci vide ljudsko dijete kao neobične svjetleće energetske lopte prekrivene blistavim ogrtačem, poput plastičnog omotača na poklonu koji se pripija na čahuru energije. On je rekao da je blistavi omotač svijesti ono što konzumiraju predatori, te da je sve što ostane na odraslom čovjeku nakon konzumacije predatora, samo jedan maleni tanki dio koji ide od tla do naših nožnih prstiju, te da taj maleni energetski dio dozvoljava ljudskim bićima da prežive i to na jedvite jade.“

Potom je izgovorio nešto zaista zastrašujuće, rekao je da je taj maleni tanki energetski dio, epicentar ljudskog razmišljanja o samom sebi, te da smo mi sasvim zarobljeni u tom razmišljanju. Grabljivci, pikiraju na taj maleni dio svijesti koji nam je ostao, grabljivci stvaraju plamičke svjetlosti iz tog malenog ostatka, te se na takav način nastavljaju hraniti s nama, dok s druge strane rasplamsavanjem te energije održavaju naš život. Predatori tako djeluju, samo zato, da bi se hranili energetskim plamičcima naših navodnih briga.

Potom slijedi odgovor na jedino što čovjek može učiniti:

„Ne postoji baš ništa što bi mi mogli učiniti protiv njih,“ odgovorio je don Juan dubokim tužnim glasom. „Možemo jedino disciplinirati sami sebe, na takav način da nas oni ne mogu dotaći, no poznaješ li ikoga toliko upornog koji bi se mogao podvrći takvoj rigoroznoj disciplini? Ljudi bi te ismijali, oni agresivniji bi se čak obračunali i fizički s tobom. Ne zato što ljudi ne vjeruju u postojanje predatora, duboko u svakom ljudskom biću, postoji instinktivno saznanje o postojanju grabljivaca.“

„Taj grabežljivac,“ rekao je don Juan, „koji je dakako neorgansko biće, nije sasvim nevidljiv kao druga neorganska bića. Djeca i bebe ga mogu vidjeti, ali kako rastemo zaključimo da je ono što vidimo krajnje užasno, te da o tome ne želimo razmišljati, niti takvo biće želimo vidjeti. Djeca bi se, naravno, mogla koncentrirati na takve i slične pojave, no roditelji i okolina ih od toga odvraćaju, uvjeravajući ih da ne postoji ništa strašno u tami njihove sobe. Alternativa koja preostaje čovječanstvu,“ nastavio je don Juan, je disciplina. Disciplina – znanje je jedino sredstvo za zastrašivanje grabljivaca. Za čarobnjake je disciplina umjetnost: umjetnost suočavanja s beskrajem bez uzmaka, ne zato što su čarobnjaci jaki i žilavi, već zato što se ne daju zastrašiti.“

Ovakva vrsta informacija obično spada pod teoriju zavjere ili new agersko pre*ravanje. Pa čak i oni koji imaju nekakvog znanja o tome, prihvaćaju to samo kao ideju i smatraju da su bespomoćni oduprijeti se takvim moćnim i superiornijim bićima kao što su Lizzardi. Prema don Juanu i mnogim drugim istražiteljima istine postoje načini koji su dostupni svakome od nas. Istinsko znanje o psihopatiji, psihologiji, o zdravlju i prehrani, te u izučavanju svega oko nas jedini je način na koji se možemo osloboditi ovakvog zatvora:

„Na koji način disciplina čarobnjaka postaje sredstvo za anulaciju zastrašivanja?“

„Čarobnjaci kažu da disciplina – znanje čini da blistavi omotač svijesti postane neukusan za letače predatore. Tada grabljivci postaju zbunjeni. Blistavi nejestivi omotač svijesti, ne predstavlja dio njihovog saznanja i interesa. Kada su zbunjeni, nemaju drugog izbora već odustati od mete i potražiti hranu koja je ukusna. Ako se grabežljivci izvjesno vrijeme ne hrane našim blistavim omotačem svijesti, taj energetski omotač će početi rasti.“

A kada taj energetski omotač počne rasti početi će rasti i vaša svijest i volja za nastavak borbe. Mijenjati će se prioriteti, način razmišljanja i donošenje odluka. Jednom kad počnete stvari gledati iz perspektive svjesnije ‘kokoške’ ništa više neće biti isto.

Osobi koja traga za istinom, bi nakon usvajanja ovih informacija vjerojatno bilo loše, kao i učeniku don Juana, no s druge strane depresije koje uslijede nakon dobivanja informacija, su ništa drugo nego li vrijeme kada se usvojeno znanje asimilira, u isti vrijeme se događa i stanovita dekristalizacija, razbijaju se laži koje su se kristalizirale, okamenile i nataložile u našem umu, a sve pod budnim okom predatora u svijetu matrice.

Za one koji sumnjaju u ovakav grozan scenarij ili žele više saznati o ovoj temi molimo da pročitaju sljedeće članke:

Fizičari tvrde: Moguće je dokazati da živimo u kompjuterskoj simulaciji – matrici ili „matrixu“

Izvanzemaljska poruka je možda zabilježena u našem genetskom kodu.

Ruski premijer tvrdi da vanzemaljci žive među nama

Nalazimo se u vremenu kada su naši osobni izbori važniji nego ikad. Da bi donosili ispravne odluke potrebno nam je znanje. Zato uvijek iznova ponavljamo poznatu izreku Kasiopejaca “Znanje štiti, neznanje ugrožava”. Želite li više saznati o Kasiopejcima, “kanaliziranom izvoru” s kojim je Laura Knight Jadczyk 1994. stupila u kontakt ili čitati Kasiopejske transkripte to možete učiniti na stranici Kasiopejski eksperiment.

U sljedećem dijelu baviti ćemo se člancima u kojima smo se pozabavili načinima kako preživjeti u svijetu psihopata. Koje su karakteristike psihopata, narcisa i na koji način na se ‘vampiri’ hrane nama, te kako se obraniti od njih. Te zašto je za svaku osobu važno da se upozna s pojmovima patokracije i ponerizacije i kakav to utjecaj ima na njegov osobni život.

 

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.