Pod povećalom MW-a

Kako sačuvati zdravlje i zdrav razum u psihopatskom društvu – patokracija

Autor: Anamarija Vukojević

U prvom dijelu Kako sačuvati zdravlje i zdrav razum u psihopatskom društvu – metafizika smo se bavili člancima koji nam mogu dati odgovore na vječna pitanja “tko smo, što smo, gdje smo i zašto smo tu”. U skladu s tim, u ovom dijelu ćemo se baviti predatorskim umom koji su nam dali ‘naši’ Lizzardi. Poznata latinska izreka “Ignota nulla curatio morbi.”/Ne pokušavaj liječiti ono što ne razumiješ na najbolji način objašnjava našu sljedeću temu – psihopatiju.

Ignota nulla curatio morbi. (Ne pokušavaj liječiti ono što ne razumiješ.)

Ljudska bića još uvijek imaju egocentrične i teracentrične predodžbe o odnosima nas i univerzuma. U prošlom dijelu Kako sačuvati zdravlje i zdrav razum u psihopatskom društvu – metafizika smo otkrili da prvo stanje stvari uopće nije niti približno tako. Da bismo krenuli od početka, što je potrebno za povezivanje točkica potrebno je saznati na kojem i u kojem smo mi zapravo položaju. U tome nam najviše može pomoći tekst u kojem smo se bavili denzitetima Dokazi o postojanju, života poslije smrti, različitih denziteta i inteligentnog života van Zemlje u multidimenzionalnim realitetima.

Najbolje skrivena tajna

Postoji tajna koja je puno veća od političkih spletki i igara, farmakoloških i medicinskih makinacija, uništavanja slobode, sponzoriranja znanosti pa čak i prikrivanja i mijenjanja činjenica iz svekolike povijesti ljudske vrste. Ta tajna ostaje potpuno neotkrivena – čak je se i osuđuje  od strane znanstvene zajednice – pa ipak ovo je najvažnija tajna o svemu što postoji. Da, baš o svemu što postoji.

Tajna glasi ovako:

Mi opstajemo nakon fizičke smrti naših tijela. Naša svijest nadilazi fizičko postojanje na način koji je toliko moćan i nevjerojatan da ljudski jezik ne može niti započeti s njegovim objašnjenjem.

Za one koji su pratili naše članke u kojima smo puno puta govorili o radu Gurdjieffa, Ouspenskog i Castanede poznate su ove informacije no one su nužne ponavljati kako bi svi čitatelji dobili priliku upoznati se sa znanjem koje je esencijalno za život pojedinca i donošenje njegovih odluka koje mogu biti glavna okosnica eventualnog izlaska iz ovog zatvora, koji je moguć koliko god ta ideja zvučala nemogućom.

Druga tajna govori o dvojni polaritet univerzuma (kao mogućnost izbora) i postojanje denziteta koji su nužni kako bismo shvatili gdje se nalazimo u razini svijesti.

…moći ćemo svekoliki univerzum podijeliti prema ZNANJU i načinu na koji se to znanje odražava, točnije, prema količini svjesnosti i načinu djelovanja te svijesti. Da, dobro ste pročitali, to je glavni način na koji se denziteti ili gustine – razine svjesnosti razlikuju. Osim razina svjesnosti – denziteti se razlikuju i prema polaritetima.

Što znači OPS/negativan polaritet?

Okrenuti prema služenju i pomaganju sebi, točnije, negativno „nabijena“ svijest koja se „hrani“ isisavanjem energije iz istog ili nižih denziteta. OPS entitet ima ljubavi samo za sebe, i želi znati više od drugih bez želje za dijeljenjem znanja i saznanja. Ovakvi entiteti određeno vrijeme, točnije, kroz određene denzitete, mogu napredovati no nakon toga staje njihov razvoj zbog limita zadržavanja znanja i saznanja samo za sebe i zbog nemogućnosti dugotrajne suradnje s drugima i borbe unutar hijerarhije. OPS entiteti obožavaju materijalno postojanje i materijalna sredstva bez obzira kakva ona bila. OPS uopće neće mariti za tuđu slobodnu volju i svoju volju će nametati drugim entitetima.

Što znači OPD/pozitivan polaritet?

Okrenuti prema služenju i pomaganju drugima, točnije, pozitivno „nabijena“ svijest koja omogućava drugima učenje i napredovanje prema većim denzitetima. OPD entiteti surađuju i volontiraju. OPD entitet ima ljubavi prema drugima više nego li prema sebi. Zahvaljujući suradnji, OPD ima mogućnosti prebacivanje u nove denzitete i naravno pravilan razvoj znanja to jest svijesti. OPD entiteti nisu fokusirani na materijalno niti imaju želju za djelovanju u hijerarhiji. OPD će, ako je to potrebno, uskratiti informacije OPS entitetu zbog prirode OPS-a, točnije, zbog njegova djelovanja na druge entitete. OPD će poštovati tuđu slobodnu volju osim ako „ta slobodna volja“ neće uništavati slobodnu volju drugih entiteta.

Slijedi još jedna tajna koja se neće sviđati mnogima, pogotovo onima koji su navučeni na new agersku koja proklamira ljubav, ljubav i samo ljubav:

Bez obzira sviđalo se to vama ili ne, ljudsko biće je OPS entitet. Mi isisavamo energiju iz našeg i nižih denziteta, mi jedemo biljke i/ili životinje, pijemo vodu, udišemo zrak, a poneki ljudi su čak kanibali i jedu pripadnike istog denziteta. Živimo u hijerarhijskom društvu, koristimo oružja i oruđa s kojima uništavamo postojanje entiteta iz nižih denziteta, uništavamo prirodu, ne poštujemo svoj ni tuđi život i konstantno se uplićemo u tuđu slobodnu volju kroz: filozofiju, znanost, religije, vojsku, policiju, zakone, legalne obveze, namete, itd.

Iako je ovo samo sažeto objašnjenje tisuće stranica metafizičkih spisa, molimo sve čitatelje koje zanima tematika da se sami upuste u vlastito istraživanje:

Najbolje objašnjenje OPS-a naspram OPD-a možete dobiti od istraživačice i povjesničarke Laure Knight-Jadczyknaročito kroz njene serije knjiga naslovljene “The Wave”, određene dijelove možete pročitati, ovdje, a želite li saznati više, knjige možete kupiti ovdje. No, prije svega vam predlažemo gledanje sljedećih videa (kliknite na podnaslove kako biste mogli što bolje razumjeti ovu temu).

Sljedeća tajna vezana je uz denzitete i kako se oni dijele prema razini svijesti to jest znanja?

Prvi denzitet:

U prvom denzitetu bi se nalazili; minerali, biljke,  kristali, voda, itd. Ovaj denzitet je iznimno materijalan i ima najmanje razine svijesti. Pročitate li više o istraživanjima dr. Masaru Emota, moći ćete djelomično shvatiti kako djeluje svijest u prvom denzitetu. Prvi denzitet nema samosvijest i zbog toga ne pripada ni jednom polaritetu točnije nisu ni OPS niti OPD karaktera.

Kristali vode dan prije potresa u Japanu 11.03.2011. godine.

Drugi denzitet:

Ovaj denzitet je još uvijek ogrezao u materijalnom to jest fizičkom postojanju, no kod razvijenih primjeraka drugog denziteta se počinje razvijati samosvijest. U drugom denzitetu bi se nalazile životinje. Iako metafizičari dvoje o tome koliko su i jesu li ovi entiteti OPS i OPD karaktera, držimo da ćemo morati više uobličiti drugi denzitet zbog boljeg shvaćanja.

Sve životinje su na neki način predatori, čak i oni koji su biljojedi jer koriste energiju dobivenu iz biljaka, dok su biljke (pasivni) predatori prvog denziteta jer isisavaju energiju iz tla, točnije, minerala i vode. S druge strane, neki metafizičari smatraju da su određene vrste kukaca OPD karaktera, kao što su mravi, pčele i termiti, no zapravo držat ćemo se pretpostavke da entiteti (koje mi poznajemo na Zemlji) imaju tendenciju pomicanja prema OPS-u što više razvijaju samosvijest, a što najbolje vidimo na primatima i visoko razvijenim socijalnim strukturama društvenih sisavaca koji se uobličavaju u hijerarhiju ili vladajuću piramidu na čijem vrhu je alfa mužjak i/ili alfa ženka dok se u bazi nalaze omege ili najniži članovi krda ili čopora.

Treći denzitet:

U trećem denzitetu se nalazi čovjek. Iako je čovjek fizičko biće koje se fizički hrani, ljudsko biće ima tendenciju razvijanja metafizičkog dijela, točnije, ima mogućnost psihičke evolucije i podizanja razina spoznaje i samospoznaje. Naravno da mi, osim ljudskog bića, nemamo primjer drugih entiteta u trećem denzitetu, no imamo ostatke diljem planete koji pokazuju da su nekada na planeti postojali drugi pripadnici trećeg denziteta kao što su: Neandertalci i Denisovanci.

Karakteristika bića u trećem denzitetu je da ima priliku razvijanja svoje duše. Ovdje stvari postaju dosta usijane jer brojni metafizičari tvrde kako svi pripadnici trećeg denziteta nemaju dušu te da je samo dio ljudske rase sačinjen od onih koji imaju potencijal razvijanja viših centara i pun potencijal razvitka duše, dok drugi (kao što su organski portali i psihopate – psihički i fizički predatori) nemaju mogućnost ostvarivanja potencijala duše. O tome smo više pisali u tekstu pod nazivom: „LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?“.

Nemojmo zaboraviti da ovo krajnje pojednostavljeno objašnjenje dualnosti univerzuma i njegova podjela prema razinama svijesti tj. znanja, nije ništa novo. Do ljudskih bića to znanje milenijima dolazilo u varijacijama iskrivljenih mističnih i religijskih učenja. Potražite li na internetu, naći ćete brojne prikaze „Drva života“ koje je do nas uglavnom došlo uz pomoć Kabale.

Kabalističko drvo života, možete li sami prepoznati denzitete i polaritete?

Ljubav podiže razinu svijesti? Netočno!

Znanje podiže razinu svijesti.

Za objašnjenje gornje tvrdnje sve što je potrebno je da se okrenete oko sebe ili pogledate dnevne vijesti pa da vam bude jasno da uvjerenje da ljubav pomaže jednostavno nije točno. U ovom tekstu smo pisali i o tome:

Globalna ljudska svijest mijenja svijet u kojem živimo, ali zašto je onda planeta za većinu pakao?

Iako mnogi New Ageri te najveće monoteističke religije smatraju da ujedinjene u meditaciji, molitvi ili koncentriranju na ljubav, boljitak i sreću može aktivno promijeniti svijet, čini se kako je istina potpuno drugačija. Ne zaboravite da se od 90-tih godina vode ekumenske ceremonije molitve za mir, te meditacije za mir, pa ipak mira nema, zapravo živimo u konstantnom širenju “rata protiv terorizma.”

No, ako ljubav ne pomaže, kako onda promijeniti svijet? Još jedna zabluda koju vjerojatno većina ljudi otkrije u poodmaklim godinama, kad shvate da su jedino mogli promijeniti sebe. Ta promjena mora doći kroz edukaciju (koju na žalost ne možemo dobiti u regularnim školama). To je jedini način na koji imate šansu za dalje.

Ovaj tekst bi trebao poslužiti kao nit vodilja, samo natuknice za tražitelje istine, stoga vas molimo da pratite linkove u tekstu kako biste povezali točkice.

Slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (1873.-1949.) je početkom XX. vijeka napisao:

Značajan postotak ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici su potpuno prazni iznutra kao da su već mrtvi. Sretni smo što ne znamo i ne možemo vidjeti koji ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi među nama ustvari mrtvo i da takvi upravljaju našim životima, poludjeli bi od strave.“

Nevjerojatno i stravično, pa ipak svjedočimo tome svaki dan.

Zombirani zaljubljenici u tehnologiju više niti ne razgovaraju međusobno.

U tekstu pod nazivom “LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?” bavili smo se psihopatijom i što je o njoj otkriveno:

No neki od modernih znanstvenika su primjetili određene razlike između normalnog ljudskog bića i onih koji nam psihološki i karakterno uopće ne sliče, njih znanstvenici nazivaju psihopate. Prije nepunih tri decenije smatralo se da psihopati uglavnom dolaze iz kriminalnog miljea, iako je povijest pokazala da su psihopati puno puta upravljali državama, carstvima, vojskama, tajnim službama, politikom, javnim životom, znanošću, religijom, no samo je šačica znanstvenika predočila istinu koja je zaista strašna baš onako kako je to Gurdjieff rekao.

Mislite li da svi ljudi imaju dušu? I znači li da ako netko ima dušu da to znači da je dobar čovjek?

Gnostika Borisa Mouravieffa.

U seriji knjiga pod nazivom Gnostika, koje je napisao metafizičar Boris Mouravieff, stoji da ljudsko biće, koje ima dušu, posjeduje potencijal za aktivaciju viših emocionalnih i intelektualnih centara koji se donekle ako ne i u potpunosti poistovjećuju s višim čakrama. Mouravieff dvije ljudske vrste dijeli na Adamičnog i pred-Adamičnog čovjeka. U trećem dijelu Gnostike, Mouravieff piše:

„U prvom dijelu Gnostike smo se dotakli koegzistencije dvije esencijalno različite rase na planeti, jedna je ljudska, a druga je antropoidna. Adamični čovjek i pred-Adamični čovjek se u biti fizički uopće ne razlikuju (iako smo mi već otkrili neke razlike u mozgu koje možete vidjeti ovdje i ovdje) zbog genetičkog miješanja među dvije rase. Danas je uobičajeno da se karakteristike oba tipa mogu naći u svakoj obitelji.“

Mouravieff je također naveo da pred-Adamični čvojek nema više centre dok Adamični čovjek ima mogućnost prave spiritualne evolucije koja može doći jedino s buđenjem svijesti i učenjem, osim toga jedan ima dušu, a drugi je nema. Osim ovih razlika obje vrste su gotovo identične, obje rase imaju niže centre, istu strukturu, no esencija im je potpuno različita kao i nastanak.

Gurdjieff je također bio svjestan mogućnosti razvoja čovjeka s dušom, o onima bez duše nije puno ni pisao jer je njihova mogućnost napretka iznimno limitirana ako je uopće i ima. Gurdjieff je otkrio da ljudi bez duše nemaju mogućnost samo-opservacije i spiritualnog napretka to jest buđenja, on je napisao:

Samo-opservacija pomaže čovjeku da shvati kako je potrebno da se mijenja. Kada ljudsko biće opservira samo sebe tada će samo-opservacija dovesti do sigurnih promjena u unutrašnjem procesuiranju. Ljudsko biće tada počinje razumijevati kako je samo-opservacija instrument samo-promjene, točnije način buđenja.”

Razmišljaju li svi ljudi jednako o unutrašnjim procesima i napretku?

Ovaj citat na jednostavan način objašnjava zašto neki ljudi razmišljaju o unutrašnjim procesima i napretku, a neki ne, sasvim je logično zaključiti da ljudi bez duše koji nemaju mogućnost spiritualnog napretka i povezivanjem sa svojim „višim ja“ niti ne mogu razmišljati o stvarima koje nas muče.

No, cijela stvar nije tako crno bijela

Univerzum nije napravljen u isključivo crno bijeloj tehnici, postojanje u biti jeste dualno; negativno, okrenuto ka sebi – sebično i pozitivno; okrenuto ka pomaganju drugih – nesebično ali između ekstrema postoje svakakve nijanse sive. Ako bismo na jednu stranu postojanja ljudi na ovoj planeti stavili materijalnog čovjeka koji nema trunku morala, empatije i kajanja – čovjeka bez duše – ultimativnog energetskog vampira koji jedino želi zadovoljavanje svojih potreba kroz materijalnu i energetsku satisfakciju i ako bismo na drugoj strani ljudskog postojanja stavili čovjeka s dušom, s empatijom i osjećajem za suradnju i pomaganje drugima, moramo shvatiti da su obje strane ekstremi jedne slike.

Ako uzmemo u obzir obje stvari vrlo je moguće i logično da između dva ekstrema ljudi bez duše i ljudi s dušom postoje i oni koji se zbog nekog razloga približavaju jednom od ekstrema u nizovima različitih nijansi.

Što su to organski portali?

Metafizičari sve ljude koji nisu krenuli putem preobrazbe, propitivanja i učenja, jednom riječju buđenja nazivaju organski portali, psihopate smatraju pokvarenim ili defektnim organskim portalima.

Greška koju većina ljudi radi je uvjerenje da su psihopati okorjeli kriminalci ili da se nalaze visoko na pozicijama moći, no raznih je vrsta psihopata, od malih, većih i najvećih, osim toga svi se u sebi borimo s nekim karakteristikama psihopatije:

Knjiga “The Mask of Sanity” detaljno objašnjava način na koji psihopate razmišljaju i djeluju.

Harvey Clickey je u svome djelu The Mask of Sanity iznimno dobro opisao nekoliko najčešćih vrsta pokvarenih i defektnih organskih portala od klasičnog psihopate i sociopate do narcisa koji je ustvari mali ili vrtni psihopat.

Većina ljudi bez duše ili u krajnjem slučaju organskih portala neće kršiti zakon, u stvari bit će stup društva, imat će poslove, kuću, obitelj, hobije, naći ćemo ih svuda oko nas na svim razinama hijerarhijske ljestvice, no još jednom moram ponoviti njih neće interesirati stvari koje interesiraju ljude s dušom koji su krenuli na put buđenja. S druge strane organski portali će i te kako izvlačiti energiju iz onih koji imaju potencijal razvitka duše, te će ih svjesno odvlačiti od traženja spiritualnih istina koje su s vremenom postale korumpirane ili dobro skrivene.

Tek kada shvatimo da u stvari na zemlji postoje dvije usporedne vrste, kad shvatimo da smo se s vremenom toliko pomiješali da u jednoj obitelji možemo naći entitete s dominacijom oznaka obje vrste, tada pradavne priče o „miješanju krvnih linija“ dobivaju potpuno novo značenje.

O nama ovisi kojim ćemo putem krenuti.

Važno je i shvatiti da sve do trenutka kada počnemo s učenjem i potragom za istinom svi smo mi neka vrsta portala, čak i ako imamo dušu, Mouravieff je jasno rekao radi se o potencijalu razvoja viših centara, na nama je želimo li krenuti tim putem ili ne.

Koje su razlike između nas?

Naše dvije DNK su se toliko izmiješale da se sa stanovišta današnje genetike ne može vidjeti razlika između jedne i druge vrste, postoje tragovi, postoje uzorci ponašanja, karakterne osobine, genetski materijal obje rase se toliko pomiješao da ne možemo predočiti koliko nam je DNK „zaprljana.“ Organizirana silovanja kroz ratove i mirnodobska silovanja, ubijanja, genocidi, democidi, vjenčanja unutra određenih obiteljskih krvnih linija i ugovoreni brakovi sada dobivaju potpuno novo značenje, zar ne?

Što više posjedujete znanja o psihopatiji to vam je veća zaštita od “soulsmashinga”.

Vjerojatno se pitate kakvi su to ljudi s dušom koji ne razvijaju svoje potencijale, je li moguće da su to ljudi koje su psihopati mučenjem doveli do ruba ponora, koji se u metafizičkom svijetu naziva „soul smashing“ ili ubijanje duše, osobno me ovakva stvar i mogućnost najviše strave ali poznajući način na koji sociopate djeluju, jedan od perfektnih zločina im je prisiljavanje normalnih ljudi da počine nevjerojatne zločine uz indoktrinaciju, mučenje, kondicioniranje i dehumanizaciju, jedan od načina smo opisali u tekstu pod nazivom: „Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu,“ a drugi način smo opisali u tekstu: „ Djeca vojnici – gdje je kraj vladavini psihopata?“ Pretpostavljam da i jedan i drugi način (a vjerojatno ih ima još koliko god hoćemo) sprječavaju ostvarenje potencijala, napretka i rasta.

Za sve one koji se zgražavaju svakodnevnim “novim” i šokantnim vijestima evo još jedna vijest: Društveni sustav se nije „pokvario“ već je tako napravljen!

Ponerogeneza i razvoj psihopatskog društva

Teško je zamisliti kako je društvo napravljeno na našu vlastitu štetu, no pokazatelji su svuda oko nas, društvo ne daje nikakve odraze ljudskosti i osjećajnosti prema onima koje bi trebalo zaštiti. Znanstvenu studiju o nastanku vladavine psihopata je objavio slavni Andrzej Lobaczewski, na žalost njegov znanstveni rad je toliko dobro opisivao društvo u kojem živimo, nastanak zla među ljudima i način borbe protiv psihopata na vlasti da je njegova knjiga izašla tek pred kraj života i dan danas je objavila samo jedna neovisna izdavačka kuća, dok su prijevod na naš jezik objavili neovisni entuzijasti volonteri te je njihov prijevod moguće dobiti samo u pdf formatu, umjesto da se prodaje po svim knjižarama.

Podijeli pa vladaj!

Mi smo gotovo nesvjesni ponavljanja povijesti jer ne učimo iz događaja u našoj prošlosti, no takvo stanje možemo ponovno zahvaliti iskonski zlim entitetima koji s ljudima nemaju ništa slično osim humanoidnog izgleda. Tamna trijada, bezosjećajnih, manipulativnih, lažljivih i zlih psihopata uživa u  stalnom prekrajanju povijesnih i arheoloških knjiga, zapravo mi smo toliko umno kontrolirani da ne znamo niti vlastito podrijetlo, a o nastanku života na zemlji i zasijavanju ljudske rase se još uvijek vode žestoke borbe između različitih „klanova“ koji nas vucaraju od Darwina do kreacionista, tjerajući nas na mišljenje kako istina nije nešto sasvim drugo što uvelike ima veze s multidenzitetskim univerzumom.

Religija – neprijatelj broj 1

Može li Katolička crkva i Vatikan izigravati moralnog vođu s grijesima koji se ne mogu ignorirati poput otvorenog sljubljivanja s nacistima i fašistima u Drugom svjetskom ratu.

Jedan od najboljih modusa operandi društva pod vladavinom neljudi je naravno religija. Oni koji vjeruju u svoje organizirane religije smatraju kako su svi izvan njihove „vjerske konklave“ bezočne neznalice i potencijalni neprijatelji. Pogledamo li naše društvo u prošlosti shvatit ćemo kako su se najveća zvjerstva, ubijanja, progoni i silovanja dogodila zbog vjere i vjerovanja. Unatoč činjenici kako sve religije propagiraju ljubav i oprost, dovoljno je vidjeti da ne postoji religijska opcija koja zbog svoje „ljubavi prema bogu i bližnjim svojima“ nije „zakrvavila ruke“ pretvarajući vjerske sljedbenike u sociopate.

Unatoč 10 tisuća različitih organiziranih religija na planeti od kojih su najmnogobrojnije politeističke inačice vjerovanja (vjerovanje u mnoge bogove), najveće grozote su počinili pripadnici monoteističkih religija poput judaizma, kršćanstva (ortodoksnog i katoličkog i protestantskog), islama i budizma.

Religijske organizacije su stvorene kao i ostatak sustava, one kontroliraju ljude da žive u strahu, bez obzira što same organizirane religije nemaju osjećaja i suosjećaja kako prema svojim vjernicima tako prema ljudima izvan njihove pastve.

Ljudska bića uvjerena u činjenicu da svi imaju dušu, lako postaju plijen bezdušnih entiteta proklamiranih u duhovnim zajednicama, takvim entitetima se oprašta sve i svašta dok im se šalje „ljubav i svjetlost“ da bi navodno postali bolji i prosvjetljeniji.

George Bernard Shaw je rekao:

“Čuvajte se lažnog znanja, ono je opasnije od samog neznanja.”

Koliko vaše stanje određuje vaša percepcija bila je glavna tema članka Život u strahu je život u neznanju!

Svi oni koji krenu u potragu za istinom, naići će na raznorazne prepreke, jedna od najvećih prepreka će postati naša percepcija, još je Leonardo da Vinci znao koliko je percepcija kamen spoticanja u traženju istine, on je davno zapisao: „Sve znanje koje posjedujemo proizlazi iz naše percepcije.“

Koliko nas subjektivna percepcija ometa u viđenju objektivne istine?

John Moore je zapisao:

„Tvoje mišljenje je tvoje mišljenje, tvoja percepcija je tvoja percepcija – nemoj ih zamjenjivati s „činjenicama“ ili „istinom.“ Ratovi su se vodili, milijuni su umrli zbog nemogućnosti ljudi da shvate kako svi imaju različita stanovišta.“

Vjerojatno se pitate kako percepcija može biti kamen spoticanja u potrazi za znanjem, u biti odgovor je vrlo jednostavan, naša realnost je oblikovana našom percepcijom, ako u procesu traganja za istinom ne odlučimo mijenjati sebe i našu vlastitu percepciju, tada će ta potraga najvjerojatnije neslavno završiti jer subjektivna „istina“ uglavnom ima jako malo dodirnih točaka s objektivnom istinom.

Često se u procesu dugotrajne igre skrivanja istine o nama samima na putu ispriječe dva lica jednog te istog poricanja i bježanja od sebe samih u vidu depresija i grandioznosti (epizode narcizma), Martha Stout smatra da su to dva naličja jedne te iste medalje, grandioznost je obično problematičnije stanje i ljudi koji žive s visokim mišljenjem o sebi obično padnu u depresiju kad im život ne ide onako kako su zamislili i kada im se rasprše baloni sapunice koji su ih držali visoko u oblacima samo-važnosti i egoizma, s druge strane oni koji počnu s putem samo-otkrivanja i potrage za istinom u sebi i drugima, će proći kroz faze dugoročnih depresija, no nakon konačnog i dugotrajnog otkrivanja djelića istine depresije se obično zamjene s razumijevanjem sebe i okoline i životarenje se pretvori u život.

Informacija nije znanje

Mnogi ljudi na našoj malenoj plavoj planeti uzimaju informacije koje plasiraju različite vrste propagande kroz masovne medije, kao znanje. Informacije koje dobivaju poistovjećuju s istinom bez kritičkog sagledavanja i dodatnog ispitivanja o istoj.

Albert Einstein je to jako dobro znao kada je rekao:

„Informacija nije znanje.“

Informacije ne moraju biti istinite i uglavnom nisu, naročito ako se dobivaju od ljudi ili organizacija koje prate vlastite sebične stavove ili programe. Znanje je moć, patokracija to dobro zna zbog toga nam uglavnom servira polulaži koje mi upijamo kao istinu. O propagandi kao načinu oblikovanja javnog mijenja smo već pisali ovdje, o ako pogledamo malo bolje modernu povijest vidjet ćemo koliko zvanične informacije služe propagandu na najbolji mogući način – varanjem onih koji su gladni informacija.

Jedna od naših najvećih neprijatelja, no istovremeno i “prijatelja” je osjećaj straha. Pogotovo kada su u pitanju promjene i nepoznanice koje one nose:

Čovjek se boji svega što mu je nepoznato, neki od nas su spremni podržavati status quo – za kojim patokracija toliko žudi – jer se boje promjena, jer se boje nepoznanica. Ljudsko biće će se radije držati „starog zla“ nego li kušati novo i nepoznato, no to nije prirodno stanje ljudskog bića čiji su preci još prije nekoliko milijuna godina odlučio krenuti u nepoznato i naseliti cijelu planetu. Strah od nepoznatog je kondicionirano stanje s kojim su nas eutanazirali samoprozvani vladari planete.

Elan Golomb je u fenomenalnoj knjizi „Trapped in the Mirror – Adult Children of Narcissists in Their Struggle for Self“ napisala sljedeće:

„Inflacija narcisoidne osobe služi kako bi ista izgledala velebnija, veća i važnija, narcis sebe pretvara u sjajnu figuru od velike grandioznosti okruženu neprobojnim zidovima. Cilj ovog samozavaravanja je užasan strah od vanjskog kriticizma i iznurenosti u vlastitom oceanu sumnja i nepoznanica. Narcis se boji otkrivanja istine.“

Kada govorimo o narcizmu, ne govorimo o jednom ili više pojedinaca, problem nastaje što narcisoidne osobe prave narcisoidne obitelji, učlanjuju se u snobovska društva i narcisoidne organizacije. Najveći problem je da obitelj koja bi trebala biti osnovna karika svakoga društva sve više i više postaje narcisoidna:

„Problem narcisoidne obitelji je potpuno negiranje negativnih osjećaja o sebi i održavanje maske društvene nadmoćnosti nad svime i svačime. Iza grandioznosti – narcisoidne osobe se osjećaju prazno, ustrašeno i bezizlazno, no zbog straha od otkrivanja istine lagat će, zastrašivat, podramljivat i uništavat sve oko sebe.“

Što više čitamo Golombovu to nam je jasnije kako narcizam – mali kućni psihopat – u stvari opisuje facete patokracije.

„Narcisi ne poznaju sebe, stoga su potpuno prestravljeni i puni fobija prema sebi, drugima i prema društvu. Narcisoidne osobe kao i sve druge koje žive u strahu, savršeno prave projekcije i transfere agresije na druge stvarajući primarne i sekundarne traume kroz svoj bijes, nihilizam prema drugima i bijes koji ne mogu kontrolirati.

Možda mislite da vam narcis u vama i drugima neće praviti probleme u potrazi za istinom no promislite još jednom jer narcisoidne osobe jako interesira povezivanje sebe s bilo čim što im može donijeti osjećaj velebnosti, fenomenalan primjer državnog narcisa je Luj XIV. koji je volio govoriti: „L’etat c’est moi!“ što znači: „Država to sam ja!“.

Što znači ponerologija i patokracija i zašto su ta dva pojma toliko važna za nas?

Ponerologija

Ovo su informacije koje psihopati na vlasti ne žele da znate. Politička ponerologija je knjiga koju bi preporučili svakom tražitelju istine, a spas bi nas svima bio kad bi se takvo štivo uvrstilo u obveznu školsku literaturu:

Ne pokušavajte izliječiti ono što ne razumijete: Pregled Političke ponerologije Andrzeja Lobaczewskog

…autor je otkrio kako psihopatski sustavi čine zdrave ljude neurotičnima. Pa ipak, oni su se brzo izliječili kada bi im autor znanstveno objasnio što im se dogodilo i zašto. S tim znanjem ljudi, koji su bili neurotični, bi bili u stanju znati koji ljudi su zdravi, a koji nisu i tako su mogli načiniti strategiju kako efektivno izaći na kraj s psihopatima na vlasti. To je bila puno bolja opcija nego da su upropastili sve odnose s ljudima. Osobe koje su obolijevale su tako s tim znanjem mogli razdijeliti zdrave od nezdravih ljudi i povećati svoj imunitet na isisavanje energije te na nezdravu kulturu sustava.

Je li doista moguće da znanje ima toliku moć da nas može izvući iz ovog pakla? Koliko puta se pitate zašto je to sve tako kako jest, no pri tome smo i dalje uvjereni da mislimo svojom glavom te da su naše misli i osjećaji vrijedni, stvarni, pravični (ili barem opravdani) te da donosimo sud na osnovu objektivnih činjenica koje skupljamo promatranjem i usporedbom. No, upravo zbog tih čvrstih uvjerenja mi u startu padamo na tom zadatku. Bertrand Russel je još davne 1924. godine izjavio sljedeće:

„Svi mi imamo tendenciju uobličavanja svijeta prema vlastitim predrasudama. Kako bi shvatili neke činjenice koje prkose mišljenju većine, potrebno je uložiti stanoviti napor, potrebno je pokrenuti um. Mnogi ljudi bi radije umrli nego bi započeli razmišljati svojom glavom, zapravo takve osobe jedino to i naprave – umru.“

O ovome smo podrobno pisali u tekstu: Povezivanje točkica

“Neznanje je blagoslov!”

Netočno!

Mnogi čitatelji će odustati od čitanja ovog teksta jer smatraju kako je svijet pun loših vijesti, teorija zavjera, smrti, mučenja, silovanja i svih oblika psihopatskog izričaja, oni će odlučiti ne vidjeti istinu i odbijati svaku negativnu informaciju jer smatraju kako je „neznanje blagoslov.“ Razlog zbog čega živimo u patokraciji je pretvaranje empatičnih ljudi u apatične robote koji ne žele čuti ništa loše, ne žele vidjeti ništa loše i ne žele reći ništa loše.

Istina boli!

Kad god procesuiramo neku istinu, upadamo u depresiju, a depresije su veće i jače što je naša iluzija bila veća i jača.

No koje su nam opcije?

Bertrand Russell je o tome napisao sljedeće:

Tajna sreće je u tome da se suočimo s činjenicom kako je svijet užasno, užasno, užasno mjesto.

Mozak je toliko složen da najmodernija znanost tek otkriva neke od njegovih tajni. Mozak i um su povezani kako zbog fizičkih faktora koji su očigledni svima, tako i zbog stanja i značajki koji su tek odnedavno otkriveni. Jedan od takvih nenadanih primjera otkrića neuroznanosti je funkcioniranje kolikulusa u srednjem mozgu – gornji kolikulus (Coliculus Superior) i kolikulusa u moždanom deblu koji diktira upravljanjem motorike očnih mišića. Kolikulus kontrolira naše oči gdje će one biti usmjerene i što ćemo vidjeti. Sve ove informacije bi bile iznimno suhoparne i dosadne da se nije otkrilo kako kolikulus pripada emocionalnom dijelu mozga, koji je aktivniji što su predrasude veće.

Drugim riječima što smo mi više subjektivni to manje vidimo!

Zašto većina ljudi ne može vidjeti istinu?

Oni ne mogu vidjeti ISTINITU SLIKU zato što njihovi emocionalni centri ne prihvaćaju ISTINITU SLIKU zbog niza predrasuda.

No, jesmo li svi u istoj gabuli?

Svi mi imamo potencijalnog izdajicu u našoj vlastitoj glavi, izdajicu koji čuči u našem umu, bilo kroz djelovanje hormona ili nedostatak visoko važnih neurotransmitera poput acetilkolina.

Zašto je važan duhan za naše zdravlje?

Oni jedino mogu normalno djelovati uz pomoć ionotropskih nikotinskih receptora (nAChR), koji se naravno napajaju nikotinom. Iako smo o ovome već pisali u nekoliko tekstova, javnost gotovo niti ne zna koliko i kako duhan pozitivno djeluje na ljudski um, a ponajviše kao pomagalo protiv hipnoze i zombiranja. No vratimo se na trenutak na neurotransmitere.

Acetilkolini su zaduženi za: učenje i pamćenje, no također su zaduženi za opuštanje i smirivanje i racionalno razmišljanje, no najvažnije od svega je da acetilkolini utječu na pravilan rad imunološkog sustava, utječu na sprječavanje pojave upala i trovanje krvi, utječu na pravilan rad crijeva, pravilan rad kardiovaskularnog sustava te odgovaraju za održavanje svijesti.

Ljudi s normalnim brojem acetilkolina su jako teška meta za manipulaciju, takav um ne prihvaća indoktrinaciju, a posebno interesantno je da nikotin uz pomoć acetilkolina ubrzava rad mozga nekoliko puta te taj efekt ostaje do 12 sati nakon pušenja cigareta.

Vjerojatno vam sada već postaje jasno zašto „svjetski lutkari – psihopate“ na sve moguće načine žele otežati, a potom i kriminalizirati korištenje duhana i duhanskih proizvoda. Nedavnim zakonom EU moći ćemo kupovati najviše 20 cigareta, a sama pakiranja će biti ukrašena  „liječničkim“ upozorenjima bilo riječima ili slikama tumora i rakova navodno načinjenima zbog pušenja duhana i to na površini većoj od 65% kutijice s cigaretama ili s duhanom.

Zašto su kazein i gluten tako opasni, i to ne samo po naše fizičko zdravlje?

Acetilkolini su samo jedna vrsta neurotransmitera, koji pripadaju vrsti lignada (kemijskih ključeva za otvaranje stanica), no 95% lignada u mozgu pripada takozvanim peptidima, u njih spadaju mliječni peptidi poput kazeina koji služi kao značajan neuroblokator (osim što usporava mozak, djelotvorno otupljuje paljenje empatičnih moždanih centara). Kazeinu je najsličniji još jedan peptid pod nazivom gluten, njega se može u ogromnim količinama pronaći u žitaricama. Gluten ne samo da služi kao neuroblokator već smanjuje djelovanje ljudskog imunološkog sustava i (kod većine ljudi) uzrokuje propusnost i upalu crijeva te brojne psihičke i fizičke bolesti i poremećaje koje naši vrli liječnici na sve moguće načine zanemaruju jer jednostavno rečeno, nemaju znanja o tome jer, gle čuda, medicinski fakulteti i sveučilišta samo prate patokratske naputke i znanost.

I kazein i gluten su zapravo vrste bioplastike (ljepila), koje se uspješno lijepe za sve živo u našem organizmu.

Ljudsko tijelo je u stanju probaviti mlijeko s kazeinom do 6-8 mjeseca života, no nakon toga naš probavni sustav s dojenačkog prelazi na odrasli modus operandi, naša flora u crijevima se u potpunosti mijenja, a koliko je veliko značenje crijevne flore i probiotika možete otkriti kroz niz tekstova koji ne samo da se bave probavom i ljudskom prehranom već na efektan način objašnjavaju suovisnost pravilnog rada kranijalnih živaca i ljudskog uma, i pravilnog rada neovisnog upravljačkog centra za probavu u ljudskom mozgu.

Peptidi kazein i gluten nas čine bolesnim, tupim i povodljivim, s velikom mogućnošću razvijanja mentalnih poremećaja, depresije i shizofrenije.

Činjenica koja je mnogima teška za prihvatiti, jer smo odmalena učeni da pokorno slušamo autoritet je:

Treba li se onda čuditi što patokratska znanost na „velika zvona“ tvrdi kako su mlijeko i žitarice najvažniji i NAJZDRAVIJI dio ljudske prehrane?!

Osim što nam ovakve informacije mogu pomoći u svjesnom mijenjanju i prilagođavanju prehrane, za što je potrebno puno više informacija nego što smo ih dali u našim tekstovima razlog zašto su ove informacije toliko važne za vaš životni put su objašnjene ovdje:

Povezivanje točkica nije jednostavan podvig, odlučite li se započeti istraživati sebe i svijet oko sebe, otkrit ćete mnoge informacije koje vam se neće svidjeti, koje će vas duboko pogoditi i svekoliko promijeniti, mogli biste doživjeti životne depresije, mogli biste noćima plakati s puno više pitanja u svom umu nego li valjanih odgovora, no u konačnici nagrada za spoznavanje objektivne istine donosi zaštitu od napada patokratskog svijeta na način koji mi ne možemo opisati riječima. Oni koji su krenuli putem spoznaje najbolje znaju o čemu pišemo, no nadamo se da će s povezivanjem točkica otvoriti vrata drugačijeg, ako ne vanjskog, tada drugačijeg unutarnjeg svijeta.

O tome kako doći do toliko potrebitih informacija, koje ne možemo dobiti u mainstream medijima smo pisali ovdje:

POVEZIVANJE TOČKICA: Kako preživjeti u patokratskom svijetu?

Chomsky naglašava da je  određene istine teško otkriti kao “usamljeni pojedinac” jer  pojedinac “nema pristup alternativnim izvorima informacija”.

“Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjemu  svijetu, u kojemu vlada nekoliko korporacija i u kojemu  mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu komande ili kontrole.“

Kako razlikovati istinu od laži?

Pokret otpora i zašto znanje štiti

Neovisna mreža neovisnih građanskih novinarskih portala je jedan od oblika koji je zapravo najteže uništiti na internetu, kada se jedna stranica uništi, proda, vrbuje ili blokira, iznikne nova, a oni koji traže alternativne informacije lako znaju prepoznati je li se tko „prodao“ ili ne.

Sustav širenja alternativnih izvora informacija može opstati jedino ako se ponaša u skladu sa jednostavnim zakonitostima koje su koristile grupe pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu, svi imaju zajednički cilj (borbu protiv psihopata u obliku nekadašnjih nacista ili današnje naoko nepostojeće tajne svjetske vlade), alternativni izvori informacija mogu opstati i zbog činjenice kako nisu centralizirani, te izbjegavaju domino efekt rušenja, zapravo građansko neprofitno novinarstvo je nemoguće iskorijeniti.

Zašto je važno uvijek napraviti vlastito istraživanje, pa čak i u svakodnevnom rješavanju problema?

Do sada smo u brojnim tekstovima naglašavali koliko je važan utjecaj znanja, da znanje zaista štiti, možemo vidjeti kada se „oboružamo informacijama“ prije nego li krenemo kod obiteljskog liječnika, ili kada napravimo vlastito istraživanje prije nego li krenemo u kakvu ozbiljniju kupovinu.

Najviše smo ranjivi kada vjerujemo u laži ili kada nemamo pojma o onome što se događa oko nas ili pak u nama samima. O tome koliko je važno poznati sebe smo pisali u seriji tekstova pod nazivom „Najveća tajna“, a koliko je važno ono što se događa oko nas svakodnevno otkrivamo zajedno s vama kroz zajednički rad i istraživanja.

Većina ljudi se barem nekoliko puta zapitala zašto je svijet takav kakav jest. Nama se čini da se svi odgovori nalaze u psihopatiji. Kako bismo mogli shvatiti svoj položaj i zašto nam je tako kako jest ako ne bi poznavali psihopatiju.

Postoji li fizička razlika u mozgu psihopate i normalnog čovjeka?

Izvor svega zla su ljudi bez duše – psihopati

Jedna od velikih, fizičkih razlika između normalnog ljudskog mozga i mozga psihopate je činjenica da psihopati imaju iznimno malu aktivnost u dijelu mozga koji se naziva frontalni i temporalni režanj koji su zaduženi za empatiju, moralnost i etičnost, te iskrenost, samokontrolu i suosjećajnost.

U članku, u kojem smo razotkrili podrijetlo zla među ljudima i objasnili da većina psihopata ima defekt u dijelu gena koji kontroliraju transport serotonina u mozgu, te zbog toga takve osobe imaju tendencije ka agresivnom i društvenom neprihvatljivom ponašanju:

S druge strane psihopate imaju stalnu potrebu za dopaminskom reakcijom kako bi, na neki način, stalno bili zadovoljavani, na ovakav ili onakav način. Djeca psihopate imaju jaku potrebu za zadovoljštinom, bez obzira je li to prevelika roditeljska pažnja, ili je u pitanju pobjeđivanje suparnika ili ako sve drugo ne uspije, uništavanje drugih ljudi i njihova eliminacija.

Tipičan psihopata neće imati obzira prema ičijoj slobodnoj volji, u stvari psihopat sebe uvijek stavlja na prvo mjesto, ispunjenje njegovih potreba i želja je jedina stvar koja ga se tiče. Slobodna volja drugih ljudi, ne predstavljaju prepreku osobama s karakternim poremećajima.

S obzirom na sve to jasno je takvom jednom biću vrlo lako napredovati, utjecati i stvarati jedno društvo podređeno njihovim željama. Kao parazit koji se nemoguće riješiti a koji se širi kao najgori korov bilo je lako ostvariti utjecaj zbog kojega danas živimo u patokraciji:

No, što to zapravo znači za naše društvo i za naš vlastiti život?

  • Supresija individualizma i kreativnosti.
  • Osiromašivanje umjetničkih vrednota.
  • Osiromašivanje moralnih vrednota: socijalna struktura bazirana na samo-interesu i kultu ličnosti, a ne na altruizmu.
  • Fanatična ideologija: često u korumpiranoj formi održivih vrijednosti „trojanske“ ideologije koja je postala perverzna patološka forma, ima malo sličnosti sa originalom.
  • Netolerantnost i sumnjičavost prema svakome tko je drugačiji, ili tko se ne slaže sa državom.
  • Centralizirana kontrola.
  • Korupcija.
  • Tajne aktivnosti unutar vlade, i nadgledanje populacije u cijelosti. (Za razliku od zdravog društva koje ima transparentne procese vladanja, i respekt prema privatnosti individualnih građana).
  • Paranoidna i reakcionarska vlada.
  • Prekomjerna, arbitrarna i nepoštene, nefleksibilne zakonske norme; moć odluka je reducirana/maknuta iz svakodnevnog života građana.
  • Licemjeran stav koji demonstriraju akcije vladajuće klase, prema idealima za koje tvrde da ih prate, a za koje se predstavljaju građanima da ih reprezentiraju.
  • Kontrolirani mediji, njima dominira propaganda.
  • Ekstremna nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih.
  • Endemično korištenje korumpiranih psiholoških rezoniranja kao što je para-moralizam, konverzivno razmišljanje i dvosmislenost.
  • Vladanje uz pomoć upotrebe sile ili uz pomoć zastrašivanja silom.
  • Ljudi se smatraju „resursom“ da bi se iskorištavali (po tome imamo izraz „ljudski resursi“), umjesto vrednovanja svake individue po njegovim vrijednostima.
  • Spiritualni život je ograničen na ne-fleksibilne indoktrinirane sheme.
  • Svatko tko pokuša poći iza ovih granica se smatra heretikom ili luđakom, i zbog toga se klasificira kao opasan.
  • Arbitrarna podjela populacije (po klasama, etničkom opredjeljenju, rođenju) što stvara konflikt među različitostima.
  • Supresija slobode govora – javnih debata, demonstracija, protesta.
  • Povreda osnovnih ljudskih prava, na primjer; restrikcija osnovnih životnih potrepština kao što su hrana, voda, stanište; zatvaranje bez suđenja; mučenje i zlostavljanje; robovski rad.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.