Autor: Ljubica Šaran

Na Valentinovo Zapadnjaci pokleknu pod dobro osmišljenim marketinškim trikom te rastegnu novčanike i više od svojih mogućnosti kako bi svojoj odabranici ili odabraniku “iskazali” ljubav. Dok se na Zapadu pravo na odabranika i životnog partnera uglavnom povezuje s ljubavlju, dotle u najmnogoljudnijim zemljama na svijetu ljubav nema ama baš nikakve povezanosti s brakom. Za sina koji će u kuću donijeti miraz čine sve, djevojčice se operacijama pretvaraju u dječake, ili se čak niti ne rađaju već se abortiraju, a ako nema druge onda se još kao djeca prodaju za par koza i ovaca. Ljubav prema mirazu je toliko jaka da nam se pamet okreće.

O problemu vjenčavanja djece ispod legalne razine u Indiji se piše podosta, no o problemu prisiljavanja djevojčica na bolne operacije promjene spola ne želi gotovo nitko pisati.

Prije sedam godina u javnost su izašle informacije o neljudskim pothvatima indijskih roditelja. Naime Indijci su oduvijek smatrali kako je sin puno važniji od kćeri jer je kćer poprilično opterećenje, odgajaš je, ulažeš u nju, hraniš je i oblačiš je i na kraju je trebaš otpremiti u tuđu kuću s povelikim mirazom, a trebaš platiti i njeno vjenčanje. Zbog toga su indijski roditelji odlučili iskoristiti modernu medicinu kako bi prekinuli “obiteljsku nesreću”. Svoje su malene kćeri primorali na promjenu spola, pretvarajući ih u dječake bolnim operacijama prisiljavajući ih k tome na doživotno uzimanje hormona koji izazivaju brojne poremećaje i eventualno kancerogena oboljenja.

Djevojčice se prisiljavaju na udaju s čak dvije godine, djevojčice – dječaci se prisiljavaju na ženidbu čim im zarastu rane od operacija.

Ova nehumana i divljačka praksa je postala toliko raširena u mnogoljudnoj Indiji koja ne zna kako izaći iz kastinskih razlika i devastirajućih običaja, da su o njoj pisali i zapadnjački medij. Pa ipak, reakcija međunarodne javnosti je bila neprimjetna, UN, udruge za prava djece, EU i razvijeni Zapad su takvo što u potpunosti ignorirali. Zbog toga su indijski “roditelji” dobili krila, više ih nitko nije mogao zaustaviti u lukrativnom poslu pretvaranja djevojčica u dječake.

Najgore je stanje u indijskoj državi Madhya Pradesh, samo tijekom 2011. godine u toj državi je 300 djevojčica kirurški pretvoreno u dječake, roditelji su za svaku operaciju trebali izdvojiti oko 2000 funti. Indijske udruge žena su reagirale smatrajući kako je riječ o “opasnoj praksi” i “društvenom pomamom” koja se odmah treba prekinuti. No indijska država ništa nije željela učiniti glede toga, jer bi političari izgubili potporu glasača ako bi se miješali u obiteljsku politiku, u ovom slučaju politiku stvaranja dječaka koji će u budućnosti u kuću s mladom donijeti miraz.

Brak u Indiji je stvar dogovora, a ne ljubavi. Mlada se prodaje za miraz, ako je miraz odgovarajući ugovara se brak, po mogućnosti što ranije jer je djecu lako prisiliti na nešto što ne žele.

Ovaj podatak uopće ne bi došao do javnosti da se nisu stvorili redovi u klinikama koji se bave “promjenom spola”, na žalost klinike su takve operacije predstavljale kao “kirurško ispravljanje” pa je dan danas jako teško shvatiti o kolikim se brojkama radi i koliko je dječjih života nepovratno uništeno bolnim operacijama i prije puberteta. Ne treba napominjati kako se takvim djevojčicama povezuju jajnici, a nekima se skidaju i maternice, te se od kože na leđima stvaraju penisi. Te djevojčice/dječaci su naravno neplodni i bit će prisiljeni kada napune 14-18 godina oženiti se sa ženama koje će zajedno s mirazom u kuću donijeti njihovi roditelji. Te djevojčice će morati raditi sve poslove koji se očekuju od ženika, uključujući i razdjevičenje mlade i brak s njom bez obzira koje su seksualne orijentacije.

Indijke žene-muškarci žive u užasnom limbu, žive život koji su im odredili roditelji, prisiljene na uzimanje hormona, promjenu spola, igranje uloge muškarca te vjenčavanje za žene koje donose miraz.

Indijski aktivisti su također iznjeli još jednu užasavajuću informaciju, naime s obzirom da neki roditelji žele promijeniti svoju sramotu – kćeri u dječake – ponos što ranije, stvaraju brojne zdravstvene probleme, naime djevojčice koje se prije puberteta pretvore u dječake su ne samo neplodne već i impotentne, a u slučaju da se genitoplastika (stvaranje muškog spolovila) napravi u ranoj dobi, takve genitalije ne rastu i nemaju nikakvu svrhu u kasnijem životu.

Osim kiruškog pretvaranja djevojčica u dječake, Indija na svojoj “duši” nosi još jedan psihopatski trag, naime one žene koje nose kćeri se prisiljavaju na abortus. Samo tijekom 2001. u glavnom gradu Indije je rođeno 886 djevojčica, a 1000 dječaka. 2011. ta brojka je bila još gora, naime rođeno je 866 djevojčica i 1000 dječaka. Pored toga, žene koje ne mogu obaviti abortus se često prisiljavaju na ubijanje djeteta, naročito ako već imaju jednu kćer.

Pogledamo li svjetske odnose u zastupljenosti spolova, žena je oko 51-52%, a muškaraca 48-49%. U Kini i Indiji se zbog politike abortusa neželjenih djevojčica stvaraju razlike. Kina je još 2013. imala 10 milijuna muškaraca više od žena, u Indiji je stanje najvjerojatnije gore jer oficijelnih podataka nema, no neki smatraju kako je najmanje sedam milijuna muškaraca više od žena, dok drugi smatraju kako je danas oko 20 milijuna muškaraca više negoli žena na samom potkontinentu.

Igranje “boga” nije pametna stvar, a naročito ako se kompletna društva toliko poneriziraju da utječu na kompletnu demografsku sliku. S kim li će se oženiti ti muškarci koji su višak? Što li će se dogoditi u budućnosti kada ih bude još više jer se politika u Indiji i Kini ne mijenja, i nema namjeru promijeniti.

U Kini je sve više neoženjenih muškaraca jer žena nema, abortirale su se od 70-tih godina XX. vijeka do 2010. Zbog toga će na deseci milijuna Kineza ostati neženje.

Kina se morala nositi s još jednom pošasti, naime još 2005. kineske su vlasti shvatile kako nakon rođenja djevojčice misteriozno umiru. Iako je već tada odnos rođenih dječaka bio veći od rođenja djevojčica, 117 dječaka na 100 djevojčica, država je morala posegnuti za čuvanjem tek rođenih djevojčica jer su netom nakon rođenja umirale pod sumnjivim okolnostima. Tek 2010. je Kina donijela brojne odluke s kojima se selektivno rađanje, točnije abortus djevojčica smatra ilegalnim, no takva politika je zaživjela samo u urbanim sredinama dok se u nerazvijenim dijelovima Kine još uvijek smatra kako su kćeri nesreća za svaku obitelj.

Jedna odgovarajuća mladenka na stotinu ženika. Kina je u velikim problemima.

I Indija i Kina trenutačno ima poprilično briga jer mnogi muškarci ostaju nevjenčani jer odgovarajučih mladenki ima sve manje, a vrijednost miraza “leti u nebo”. Problem u Kini je dijelom još i veći jer mnogi mladi Kinezi traže educiranu i emancipiranu mladu koju jednostavno ne mogu naći.

Trinaestogodišnja Kineskinja udata za 40 godina starijeg muškarca.

U ruralnim sredinama roditelji ugovaraju brakove svojih kćeri, iako kineski zakon zabranjuje vjenčanja maloljetnih djevojčica poznato je kako se mlade Kineskinje vjenčavaju u 13 godini za puno starije muškarce. S obzirom na veliki nesklad između rođenih muškaraca i žena, Kinezi su mlade počeli “kupovati” u Vijetnamu. Južne kineske provincije svoje nade ulažu u okolnim zemljama i roditeljima koji su voljni prodati svoje kćeri.

Zašto se djevojčice prisiljavaju na udaju?

Dječji brakovi su se do sada uglavnom opravdavali tradicijom. U mnogim slučajevima su razlozi ekonomski točnije miraz koji je “kulturan” naziv prodaje kćeri, da bi se netko oslobodio svoje neželjene kćeri treba potplatiti “udomitelja”. Rodbinski pritisak je također jedan od važnih razloga prisiljavanja djevojčica na udaju, nakon toga slijedi navodna sigurnost djevojčica, problem i vlasništva nad zemljom i siromaštvo. Na drugom se mjestu nalaze raznorazni razlozi, a veliki dio od toga spada na prisile djevojčica i djevojaka da se udaju za svoje silovatelje.

Dječji brakovi.

Iako su Kina i Indija posebno problematične jer obje zemlje imaju preko milijardu stanovnika, najviše se djevojčice prisiljavaju na brakove u Maliju, Etiopiji, Nigeriji, Nikaragvi i naravno Indiji. Na žalost zemlje poput Konga, Jemena, Afganistana, Pakistana, Nepala, Butana, Somalije i oba Sudana su izostavljene iz istraživanja iako je poznato kako one tradicionalno imaju strahovite probleme s prodajom djevojčica i njihovim prisiljavanjem na brakove.

28-godišnji Nigerijac se oženio za 10-godišnju curicu. Kako je moguće da se u XXI. vijeku takve stvari još uvijek događaju?

Takve informacije obično dolaze do zapadnih medija tek u malenim obimima i to samo ako je u pitanju kakav esktreman slučaj, na žalost svako malo imamo priliku čuti kako je negdje umrla mala djevojčica zbog posljedica seksa tijekom prve bračne noći ili zbog rađanja djeteta. O tome koliko je pedofilija opasna pišemo često, no jako je teško pisati o užasima i mukama takvih slučajeva, naročito zbog činjenice kako Zapad uopće ne mari za ljudske standarde ili pak međunarodni pritisak na zemlje u kojima se takve stvari događaju jer sam Zapad ima svoje pedofile. Medicinski su jako poznati užasavajući efekti koje proživljavaju djevojčice majke. O tome kroz kakvu traumu prolazi djevojčica prisiljena na promjenu spola ili kakve muke prolaze djevojčice koje roditelji ubijaju jer ih ne žele, ne možemo niti zamisliti.

Činjenica je da su ovakve prakse česte je dovoljna da se zapitamo: u kakvom mi to svijetu živimo?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Indians pay surgeons to turn girls into boys

Forced Sex Change On Young Girls A Growing Concern In India

Indian daughters transform into sons to avoid dowry (Slideshow)

Indijci plaćaju kirurzima da bi njihovu žensku djecu pretvorili u dječake

Indians pay surgeons to turn girls into boys

Indian Girls Forced to Undergo Sex Reassignment Surgeries

Sex Change Operations Turn Little Girls into Boys: Indian Parents Think They’re Cheaper to Keep

U Kini obavljeno 330 milijuna abortusa od 1971. godine

Zašto toleriramo ulazak djece u prisilne brakove?

The ongoing war against daughters in India

Where are India’s millions of missing girls?

Female infanticide in China

Infanticide is on the rise in Pakistan

Female Infanticide in India and China