PONERIZACIJA DRUŠTVA

VLADAVINA PSIHOPATA: Političari nas lažu, iskorištavaju i uništavaju

Autor: Ljubica Šaran

Ne postoji osoba na planeti koja barem jednom u životu nije lagala, no što se dogodi kada laganje postane profesija i kada osobe koje konstantno lažu postanu naši predsjednici, ministri, premijeri, direktori, generali i političari istaknute javne i religijske osobe?

liars

Nema kraja političkoj psihopatiji.

U Wikipediji stoji: Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.

Bill Clinton zbog laži je morao odstupiti.

Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su čimbenika koja posebno, jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje.

Kad se premaši granica, stručnjaci govore o “perverznim osobnostima” – to su one koje neprestano prekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se više vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionski poremećaj: to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuđu pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili čak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih… Opazi li se da se prelazi granica i da se nije moguće vratiti, najbolje je što prije se obratiti stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru. Isto vrijedi i za djecu. Ako ponekad lažu u trećoj, četvrtoj ili petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to često sa 10, 11 ili 12 godina to je već znatno opasnije.

Tony Blair se morao povući s pozicije premijera Velike Britanije zbog laži.

Nije nužan poligraf da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:

  • Lice: crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji…
  • Ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze…
  • Nemirno pokreće noge ili ruke
  • Pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće…
  • Kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje
  • Ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače
  • Ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati
  • Govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti

No što je s onima koji su plaćeni da lažu ili koji lažima dolaze do svojih ciljeva?

Richard Nixon zbog laži je morao odstupiti.

Obratimo pozornost na one koje najlakše uhvatimo u laži, a to su POLITIČARI.

Političar je osoba koja se bavi politikom, a može podrazumijevati službenika ili kandidata za javnu instituciju.

demokratskim društvima se ovaj termin većinom koristi za osobu koja je sudjelovala na nekim izbornim procesima i na taj je isti način izabrana, dok se manje koristi za svakog pripadnika birokracije. U nedemokratskim društvima je obrnuto.

U jednoj zemlji, političari čine izvršnu granu državnog tijela i tvore državni vrh (osim u slučaju kraljevstva). Dakle političari bi trebali biti uzor primjerenog građanina koji govori istinu i koji služi nama, biračima koji smo ih odabrali na njihove funkcije.

Silvio Berlusconi, zbog laži je ostao bez mjesta premijera Italije.

Ali naši političari nisu primjer poštena čovjeka, kod svih smo prijetili uzorke uzastopnog laganja.

Kada smo pisali o Anatoliju Fomenku čovjeku koji je otkrio da je naša cijela povijest splet falsifikata i laži, pisali smo i o političarima koji su nas bez imalo problema, grižnje savjesti i kajanja lagali:

  • Nisam imao seksualne odnose sa tom ženom, sa gospođicom Levinsky. Nikad nisam nikomu lagao, ni jedanput, nikada. Ove optužbe su lažne. Trebam se vratiti nazad na posao za američki narod. Hvala vam. To je rekao bivši američki predsjednik Bill Clinton, 26.01.1998.
  • Nisam prevarant, rekao je bivši američki predsjednik Richard Nixon, odbijajući napade i optužbe za svoje sudjelovanje u Watergate skandalu
  • Pronašli smo oružje za masovno uništenje, obavještajne službe ove i ostalih vlada su prikupile podatke o tome da iračka vlada i vođa proizvode neke od naj ubitačnijih oružja ikada proizvedeni na kugli zemaljskoj. Sadam Husein je opasnost jer radi sa Al Qaedom. Izjavio je bivši američki predsjednik George Bush. 17.03.2003.
  • Njemačka vlada želi sve probleme s drugim vladama riješiti na miroljubiv i civiliziran način….,… Nijemci neće nikoga napadati i neće okupirati nikoga. Rekao je Adolf Hitler 01.01.1939.
  • Siguran sam da će uslijediti otkriće oružja za masovno uništenje. Mi na tome upravo sada i radimo. Rekao je Colin Powell 04.05.2003.
  • USS Marine je potopljena od strane španjolske mine u Havanskoj luci na Kubi, američki narod je zgrožen takvim ničim isprovociranim brutalnim napadom. Rekao je bivši američki predsjednik McKinley i dao potporu za Američko – španjolski rat
  • Suočite se sa činjenicom, američki ratni brod napali su komunisti u internacionalnim vodama i na taj način pojačali neprijateljstvo. Rekao je bivši američki predsjednik Johnson 04.08.1965. i tako počeo Vijetnamski rat. Lyndon Johnson je komentirao sljedeće: Koliko ja znam, naša vojska tamo puca na kitove.
  • Mislim da nitko nije mogao predvidjeti pucanje brana u New Orleansu. Rekao je to ABC jutarnjim vijestima, bivši američki predsjednik George Bush nakon što je uragan Kathrina sravnio New Orleans.
  • Nikad nisam lagao. Niti sam ikad pomislio lagati ljudima. Rekao je to bivši britanski premijer Tony Blair 2005. na TV postaji Sky News
  • Lee Harvey Osvald je sam djelovao u ubojstvu na predsjednika Kennedyja i ranjavanju teksaškog guvernera Jhon Conallyka. Izvod iz 888 stranica finalnog izvješća danog bivšem predsjedniku Johnsonu malo nakon Kennedyjeve smrti
  • Atomska bomba je spasila milijune života, svijet će primijetiti da je atomska bomba bačena na Hirošimu pala na vojnu bazu. To je zato jer smo željeli u ovom prvom napadu da izbjegnemo koliko god možemo više ubojstva civila. Izjavio je bivši američki predsjednik Truman 06.08.1945.

Jasno vam je da se dan danas nije ništa promijenilo mogli bismo nastaviti s takvim primjerima u nedogled.

Zbog laži Georgea Busha, Amerika je započela nekoliko ratova i upala u ekonomsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet.

Je li problem u nama što smo izabrali takve ljude koji nam lažu ili mi jednostavno nemamo drugih mogućnosti jer su se na vrhove vlasti, religije, vojske i javnog života uvukli profesionalni lašci?

Jedinu prihvatljivu teoriju za ovo ponašanje ljudi na vlasti nam je dao Andrzej Lobaczewski koji je sa svojim timom kolega kliničkih psihologa i psihijatara otkrio da osoba koja laže bez trunke grižnje savjesti, koja nema suosjećanja, osjećaja morala i koja radi jedino da bi ostala na vrhu piramide je u stvari PSIHOPAT!

Lobaczewski je ustvrdio kako je određen postotak ljudstva rođen s karakternim poremećajima. Te ljude poznajemo pod skupnim nazivom – psihopati. Ovaj poljski psiholog kojem dugujemo neizmjernu zahvalnost zbog preko 60 godina istraživanja je nekoliko puta iznova morao započeti sa svojim radom jer sovjetske i ine službe nisu željele objavljivanje istraživanja kojim bi se kompromitirala vladajuća vrhuška. Lobaczewski je također ustvrdio da postoji određena ljudska manjina koja prati psihopate bez pogovora dok velika većina ljudi ne pada na psihopatske smicalice no na žalost šuti i trpi sve dok psihopatija ne postane nepodnošljiva. Većina empatičnih i normalnih ljudi ima poteškoće s razumijevanjem da su neki ljudi drugačiji, da su neki ljudi psihopati ili da se tako ponašaju. Zbog neshvaćanja razlike između ljudi s karakternim poremećajima i empatičnih ljudi, zbog nemogućnosti uočavanja predatorskog ponašanja, zdrava populacija biva obmanjena i porobljena.

Po Lobaczewskom podrijetlo svakog zla je u VLADAVINI PSIHOPATA – koja se stručno naziva patokracija. To je oblik vladavine u kojoj pojedinci s karakternim poremećajima (naročito psihopatskim poremećajima), zauzimaju vladajuća mjesta u društvu i politici. Kada psihopati preuzmu sve pozicije od vlasti tada politički ustroj postaje totalitarni bez obzira ima li sama država demokratski, monarhijski ili kakav drugi nazivnik.

Zbog laži propagandne mašinerije Adolfa Hitlera započeo je Drugi svjetski rat.

Lobaczewski je usvojio termin patokracije tako što je posudio određene nazivnike iz teologije, točnije dijela teologije koja se bavi iskonskim zlom (starogrčki: poneros i logos: svijet to jest PONEROLOGIJA: grana nauke koja se isključivo bavi ZLOM među ljudima). Prema procjeni Lobaczewskog, sva društva variraju između perioda prosperiteta, kada se napredna psihološka saznanja o opasnosti psihopatoloških elemenata stavljaju na stranu i za vrijeme supresije i previranja kada su intelektualci  i društvo u cjelosti prisiljeni ponovo razotkriti ovo usko specijalizirano znanje da bi mogli obnoviti društvo u mentalno zdravijim parametrima. Lobaczewski je jasno dao do znanja da sretno društvo i prosperitet pretpostavljaju onemogućavanje psihopata da dođu do vlasti i upravljanja državama, i da prije toga ljudsko društvo mora iskusiti njihov jaram da bi se moglo boriti protiv njih i da bi ih se moglo prepoznati.

Lobaczewski definira mnoge specifične oblike „karakteropatije“ što bi u zapadnjačkoj psihologiji označavalo termin „poremećaj karaktera“ koji označava put za ultimativnu vladavinu „esencijalnog psihopata“ u društvu koji nosi naziv „patokracija.“

Koliko je ovo ozbiljno vidimo iz samog naputka o patokraciji:

  • Patokracija je totalitarni oblik vladavine u kojoj se zlorabi apsolutna politička vladavina koju vodi psihopatska elita.
  • Patokracija može imati mnoge oblike i može se ubaciti u bilo koji naizgled, pravedan sustav ili ideologiju. Kao takav se može maskirati u privid demokracije ili teokracije kao i u mnogo otvorenije opresivne režime.
  • Termin patokracija reflektira ispitivanje fenomena koji ima poveznice s bolešću ili patologijom na makrokozmičkom nivou.

Karakteristike

  1. Supresija individualizma i kreativnosti.
  2. Osiromašivanje umjetničkih vrednota.
  3. Osiromašivanje moralnih vrednota: socijalna struktura bazirana na samo-interesu i kultu ličnosti, a ne na altruizmu.
  4. Fanatična ideologija: često u korumpiranoj formi održivih vrijednosti „trojanske“ ideologije koja je postala perverzna patološka forma, ima malo sličnosti sa originalom.
  5. Netolerantnost i sumnjičavost prema svakome tko je drugačiji, ili tko se ne slaže sa državom.
  6. Centralizirana kontrola.
  7. Korupcija.
  8. Tajne aktivnosti unutar vlade, i nadgledanje populacije u cijelosti. (Za razliku od zdravog društva koje ima transparentne procese vladanja, i respekt prema privatnosti individualnih građana).
  9. Paranoidna i reakcionarska vlada.
  10. Prekomjerna, arbitrarna i nepoštene, nefleksibilne zakonske norme; moć odluka je reducirana/maknuta iz svakodnevnog života građana.
  11. Licemjeran stav koji demonstriraju akcije vladajuće klase, prema idealima za koje tvrde da ih prate, a za koje se predstavljaju građanima da ih reprezentiraju.
  12. Kontrolirani mediji, njima dominira propaganda.
  13. Ekstremna nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih.
  14. Endemično korištenje korumpiranih psiholoških rezoniranja kao što je para-moralizam, konverzivno razmišljanje i dvosmislenost.
  15. Vladanje uz pomoć upotrebe sile ili uz pomoć zastrašivanja silom.
  16. Ljudi se smatraju „resursom“ da bi se iskorištavali (po tome imamo izraz „ljudski resursi“), umjesto vrednovanja svake individue po njegovim vrijednostima.
  17. Spiritualni život je ograničen na ne-fleksibilne indoktrinirane sheme. Svatko tko pokuša poći iza ovih granica se smatra heretikom ili luđakom, i zbog toga se klasificira kao opasan.
  18. Arbitrarna podjela populacije (po klasama, etničkom opredjeljenju, rođenju) što stvara konflikt među različitostima.
  19. Supresija slobode govora – javnih debata, demonstracija, protesta.
  20. Povreda osnovnih ljudskih prava, na primjer; restrikcija osnovnih životnih potrepština kao što su hrana, voda, stanište; zatvaranje bez suđenja; mučenje i zlostavljanje; robovski rad.

Problem postaje još veći kada vidimo da se takozvanim demokratskim operacijama i alatima koriste većinom osobe koje odgovaraju „pokvarenom“ uzorku čovjeka s psihopatskim karakteristikama i kada mi više nismo u stanju shvatiti da li uopće imamo mogućnost otkriti „normalnog“ čovjeka kojeg bi odabrali ili birali demokratskim sredstvima.

Sve više ljudi birača ne izlazi na izbore, mišljenje da nema koga izabrati i da su sve stranke i političari isti pretvorilo se u planetarnu letargiju i razočaranost u demokratske odlike društva i biranja jer MI VIŠE NISMO USTANJU PREPOZNATI ISTINU, a laž se dobro prikriva ili jako nalikuje istini, i što je još teže obično prođe dosta vremena dok se istina ne otkrije.

Na nama je hoćemo li samo ostati nijemi svjedoci dok lašci i psihopate upravljaju našim životima i planetom ili ćemo se probuditi iz začaranosti i tim istim demokratskim sredstvima maknuti takve iz utjecaja na svekoliko društvo!

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.