Autor: Ljubica Šaran

„Čuvajte se lažnog znanja, ono je opasnije od samog neznanja,“ George Bernard Shaw.

Strah je jedan od osnovnih ljudskih osjećaja, svi u sebi nosimo pečate različitih fobija, neke nosimo od djetinjstva, neki strahovi se pojavljuju i nestaju s vremenom u zavisnosti od socijalnih događaja i klime, no većinu strahova „liječimo“ stjecanjem znanja i iskustva, učimo se na vlastitim pogreškama, učimo kroz iskustva drugih. Bez obzira htjeli mi to ili ne htjeli priznati život nam se sastoji od borbe s različitim strahovima.

Prije samo sedam godina malena grupa volontera entuzijasta je pokrenula ovu stranicu u nadi da će zajedno s čitateljima tragati za djelićima istine i znanja koje je iznimno teško razlučiti i pronaći u tehnokratskom, eugeničkom i patokratskom društvu koje pozira medijima i javnom mnijenju pod krinkom demokracije i popularizma.

Objektivna istina protiv subjektivne „istine“

Potraga za znanjem nije jednostavna i često vodi u slijepu ulicu, no to ne znači da od nje trebamo odustati, već naprotiv trebali bi je tražiti isto kao što je Potjeh – lik iz priča iz davnina Ivane Brlić Mažuranić neumorno tragao za njom, čak i ako je istina strašna, jezovita pa čak i odvratna.

Iako nismo ljubitelji citiranja ikakvih religijskih štiva, jer na našoj maloj iscjepkanoj i podijeljenoj planeti ima na tisuće vjera i sekta, koje sve do jedne tvrde da su pravi i jedini put ka božanskom, spomenut ćemo odlomak iz evanđelja po Ivanu 8:32 u kojem stoji:

„Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.“

Martha Stout – istaknuta znanstvenica u domeni ljudske psihe. AP Photo/Fotografija vlasništvo: Farrar, Straus & amp; Giroux, Amanda Kielley.

Marta Stout, istaknuta istraživačica i spisateljica koja je javnosti najviše poznata po remek djelima pod nazivom „The Myth of Sanity“ i „Sociopath Next Door“ je na više mjesta napisala:

„Svi smo mi pomalo ludi, svi se borimo s nekom vrstom disocijacije od sebe samih zbog različitih trauma i strahova, no uviđanje istine i potraga za njom je jedino što nas može osloboditi.“

Svi oni koji krenu u potragu za istinom, naići će na raznorazne prepreke, jedna od najvećih prepreka će postati naša percepcija, još je Leonardo da Vinci znao koliko je percepcija kamen spoticanja u traženju istine, on je davno zapisao: „Sve znanje koje posjedujemo proizlazi iz naše percepcije.“

John Moore je zapisao:

„Tvoje mišljenje je tvoje mišljenje, tvoja percepcija je tvoja percepcija – nemoj ih zamjenjivati s „činjenicama“ ili „istinom.“ Ratovi su se vodili, milijuni su umrli zbog nemogućnosti ljudi da shvate kako svi imaju različita stanovišta.“

Vjerojatno se pitate kako percepcija može biti kamen spoticanja u potrazi za znanjem, u biti odgovor je vrlo jednostavan, naša realnost je oblikovana našom percepcijom, ako u procesu traganja za istinom ne odlučimo mijenjati sebe i našu vlastitu percepciju, tada će ta potraga najvjerojatnije neslavno završiti jer subjektivna „istina“ uglavnom ima jako malo dodirnih točaka s objektivnom istinom.

Potraga za „pravim ja“

Otac moderne metafizike George Gurdjieff je izjavio sljedeće:

George Gurdjieff, otac moderne metafizike.

„Samo-promatranje pomaže čovjeku da shvati kako je potrebno da se mijenja. Kada ljudsko biće promatra samo sebe tada će samo-promatranje dovesti do sigurnih promjena u unutrašnjem procesuiranju. Ljudsko biće tada počinje razumijevati kako je samo-promatranje instrument samo-promjene, točnije način buđenja.”

Predivan i upečatljiv citat nam može pomoći u početku traganja za našim vlastitim sebstvom no svakako nam neće pomoći da dosegnemo do same biti „pravog ja“ jer u trenutku kada budemo gotovo sigurni da smo shvatili što je naše pravo sebstvo ono će se promijeniti i potraga će krenuti nanovo na višem i većem nivou.

Pearl Bailey je izjavila:

„Nikada nećete otkriti sebe ako se ne budete željeli suočiti s istinom.“

Potraga za pravim ja je jedan od najvažnijih koraka u otkrivanju i priznavanju istine, kako možemo otkriti istinu oko sebe ako prije toga ne otkrijemo istinu o nama samima?

Često se u procesu dugotrajne igre skrivanja istine o nama samima na putu ispriječe dva lica jednog te istog poricanja i bježanja od sebe samih u vidu depresija i grandioznosti (epizode narcizma), Martha Stout smatra da su to dva naličja jedne te iste medalje, grandioznost je obično problematičnije stanje i ljudi koji žive s visokim mišljenjem o sebi obično padnu u depresiju kad im život ne ide onako kako su zamislili i kada im se rasprše baloni sapunice koji su ih držali visoko u oblacima samo-važnosti i egoizma, s druge strane oni koji počnu s putem samo-otkrivanja i potrage za istinom u sebi i drugima, će proći kroz faze dugoročnih depresija, no nakon konačnog i dugotrajnog otkrivanja djelića istine depresije se obično zamjene s razumijevanjem sebe i okoline i životarenje se pretvori u život.

Prema Stoutovoj, istina u vidu samospoznaje oslobađa kako u liječenju mentalnih problema tako i u stvarnom životu. Baš onako kako je to objasnio Gurdjieff.

Strah od znanja i spoznaje

No čak i ako odlučimo tragati za istinom, čak i ako smo pokrenuli procese samospoznaje i suočavanja s našim vlastitim ja, istina će najčešće biti skrivena na različite eksterne načine koje je ponekad teško „preživjeti“ i „proživjeti.“ Dovoljno je da se sjetimo određenih dijelova naše uglavnom nesretne ljudske povijesti, i bit će nam jasno da s druge strane imamo jasno izražene strahove od stjecanja znanja i spoznaje.

Jedno od “remek djela” Inkvizicije, masovno spaljivanje ljudi koji su prkosili dogmama Katoličke crkve.

Sjetimo se na primjer mračnog srednjeg vijeka, Katolička je crkva zbog straha od pobijanja religijskih dogmi, počinila democid nas svima koji su predstavljali prijetnju svemu što je Crkvu moglo skinuti s pijedestala apsolutne moći nad ovozemaljskim i onozemaljskim.

Patokracija – vladavina psihopata nije nova stvar, ovaj bolesni način vladanja manjine nad većinom stanovništva ima cilj koji se nije promijenio milenijima, a to je kontrola nad resursima i znanjem pod svaku cijenu.

Patokracija je makjavelizam u najgrotesknijem i najmalignijem obliku, ne budemo li prihvatili i tu odvratnu činjenicu nikada nećemo moći shvatiti odgovore na pitanja: „Zašto je svijet pun patnje?“, „Zašto se ratovi ne mogu izbjeći?“, „Zbog čega milijarde ljudi umiru od gladi i žeđi?“, „Zašto zvanično ne postoji lijek od raka?“ i tako dalje.

Informacija nije znanje

Mnogi ljudi na našoj malenoj plavoj planeti uzimaju informacije koje plasiraju različite vrste propagande kroz masovne medije, kao znanje. Informacije koje dobivaju poistovjećuju s istinom bez kritičkog sagledavanja i dodatnog ispitivanja o istoj, Albert Einstein je to jako dobro znao kada je rekao:

„Informacija nije znanje.“

Informacije ne moraju biti istinite i uglavnom nisu, naročito ako se dobivaju od ljudi ili organizacija koje prate vlastite sebične stavove ili programe. Znanje je moć, patokracija to dobro zna zbog toga nam uglavnom servira polulaži koje mi upijamo kao istinu. O propagandi kao načinu oblikovanja javnog mijenja smo već pisali ovdje, a ako pogledamo malo bolje modernu povijest vidjet ćemo koliko zvanične informacije služe propagandu na najbolji mogući način – varanjem onih koji su gladni informacija.

Život u strahu

Čovjek se boji svega što mu je nepoznato, neki od nas su spremni podržavati status quo – za kojim patokracija toliko žudi – jer se boje promjena, jer se boje nepoznanica. Ljudsko biće će se radije držati „starog zla“ nego li kušati novo i nepoznato, no to nije prirodno stanje ljudskog bića čiji su preci još prije nekoliko milijuna godina odlučio krenuti u nepoznato i naseliti cijelu planetu. Strah od nepoznatog je kondicionirano stanje s kojim su nas eutanazirali samoprozvani vladari planete.

U strahu su velike oči.

„UBIJ GA ON/ONA JE DRUGAČIJI!!“ to je logika zakona džungle zasnovana na neznanju i strahu od nepoznatoga, ovakav način razmišljanja je za Marthu Stout kriv za stotine milijuna mrtvih ljudi koji se nisu uklapali u društvene, religijske, rasne, seksualne, nacionalne i druge odlike većine. Najbolji smo primjer mogli vidjeti na pitanju godišnjeg organiziranja Pridea u Splitu, medijski ispadi „strašljivaca“ homofoba su jasno pokazali koliko smo mi još daleko od ljudskosti i humanosti, a koliko nam zakon džungle još uvijek visi nad glavama kao kakva giljotina.

Što je istina?

Ne postoji jednostavno objašnjenje za istinu, filozofi su se milenijima mučili s ovom krhkom, lako kvarljivom robom koja nam se dan danas čini neuhvatljiva i magličasta. Istina bi trebala biti objektivna informacija koja se ne može pobiti. No jesmo li mi – ljudi – uopće u stanju napraviti skok i zaboraviti na našu subjektivnost i percepciju kako bi prihvatili istinu onakva kakva jeste?

Martha Stout je za vrijeme istraživanja o našoj psihi napisala kako bi meditacija trebala pomoći da dosegnemo stanje ‘vispane’ kako bismo mogli vidjeti stvari onakvima kakve zaista jesu, a ne kakvim ih želimo vidjeti, točnije kako bi se otklonili od naših subjektivnih stanovišta. O meditaciji smo puno puta pisali i slažemo se s Stoutovom da su tehnike meditacije odlična pripomoć u potrazi za istinom u sebi, no edukacija i kritičko razmišljanje bez narcisoidnosti nam i te kako može pomoći i u potrazi za istinom izvan nas.

Problem potrage za istinom u patokratskom društvu u kojemu cvjetaju narcisi!

Trapped in the Mirror – adult Children of Narcissists in Their Struggle for Self.

Elan Golomb je u fenomenalnoj knjizi „Trapped in the Mirror – adult Children of Narcissists in Their Struggle for Self“ napisala sljedeće:

„Inflacija narcisoidne osobe služi kako bi ista izgledala velebnija, veća i važnija, narcis sebe pretvara u sjajnu figuru od velike grandioznosti okruženu neprobojnim zidovima. Cilj ovog samozavaravanja je užasan strah od vanjskog kriticizma i iznurenosti u vlastitom oceanu sumnja i nepoznanica. Narcis se boji otkrivanja istine.“

Golombova nije samo stala na jednom narcisu, narcisoidne osobe prave narcisoidne obitelji, učlanjuju se u snobovska društva i narcisoidne organizacije. Najveći problem je da obitelj koja bi trebala biti osnovna karika svakoga društva sve više i više postaje narcisoidna:

„Problem narcisoidne obitelji je potpuno negiranje negativnih osjećaja o sebi i održavanje maske društvene nadmoćnosti nad svime i svačime. Iza grandioznosti – narcisoidne osobe se osjećaju prazno, ustrašeno i bezizlazno, no zbog straha od otkrivanja istine lagat će, zastrašivat, podramljivat i uništavat sve oko sebe.“

Što više čitamo Golombovu to nam je jasnije kako narcizam – mali kućni psihopat – u stvari opisuje facete patokracije.

„Narcisi ne poznaju sebe, stoga su potpuno prestravljeni i puni fobija prema sebi, drugima i prema društvu. Narcisoidne osobe kao i sve druge koje žive u strahu, savršeno prave projekcije i transfere agresije na druge stvarajući primarne i sekundarne traume kroz svoj bijes, nihilizam prema drugima i bijes koji ne mogu kontrolirati.

Možda mislite da vam narcis u vama i drugima neće praviti probleme u potrazi za istinom no promislite još jednom jer narcisoidne osobe jako interesira povezivanje sebe s bilo čim što im može donijeti osjećaj velebnosti, fenomenalan primjer državnog narcisa je Luj XIV. koji je volio govoriti: „L’etat c’est moi!“ što znači: „Država to sam ja!“.

Skrivanje od istine

Od istine se možemo skrivati, možemo je negirati, ignorirati, čak se možemo praviti da je istina potpuna ali ugodna laž. Od istine najčešće bježimo kroz: posao, seks, alkoholizam, prejedanjem, izgladnjivanjem, konzumacijom droga i lijekova, pa čak i ubojstvom i samoubojstvom, naravno od istine se možemo skrivati dobro prokušanom tehnikom „stvaranja osjećaja grijeha“, „griješenja“ i sramote.

Golomb je lijepo napisala sljedeće:

„Kada se udaljimo od potreba uma i tijela, kada se udaljimo od našeg „pravog ja“ tada ne razumijemo poruke koje nam šalje um i tijelo. Tijelo je oruđe emocija i jako lijepo reflektira naše unutrašnje stanje duha. Bez obzira na vještine koje nas se uči u zapadnjačkom svijetu kako da prepoznamo potrebe tijela, važno je zapamtiti da je karakter važniji od vještina.“

Stoutova je bila još direktnija kada je napisala:

„Sve je skriveno u umu, ako ne priznajemo svoje sebstvo u malenom dijelu svjesnosti, ono će primijeniti formu i nestati u izgubljenim particijama uma koje se nalaze u ogromnom nemjerljivom dijelu nesvjesnog, u mnogo čemu naše nesvjesno dirigira s nama ako patimo od fobija i ako nikada nismo imali priliku upoznati svoje vlastito ja, ako nikada nismo imali priliku saznati istinu o sebi.“

Rekli bi i o drugima!

Mnogi filozofi i znanstvenici su svojim poznatim citatima o znanju i stjecanju znanja pokazali koliko je ono u stvari neuhvatljivo i nemjerljivo, evo nekoliko primjera:

Sokrat je davno rekao: „Pravo znanje stječemo tek onda kada uvidimo da ne znamo ništa.“

Konfucije je napisao:

„Pravo je znanje kada uvidimo koliko u stvari ne znamo.“

John. F. Kennedy je rekao:

„Što je više naše znanje, to smo svjesniji našeg ne znanja.“

„Znanje se mora poboljšavati, propitivati i stalno povećavati, inače će nestati,“ Peter Drucker.

„Znanje je hrana za dušu,“ Sokrates.

„Trebali bi znati istinu, iako će vas ta istina razljutiti,“ citat Aldousa Huxleya.

„Želio sam promijeniti svijet, no otkrio sam da jedino mogu promijeniti sebe,“ citat Aldousa Huxleya.

No stjecanje znanja koje je povezano s objektivnom istinom nije lako ako u našem društvu dominiraju narcisoidni arhetipi problem je još veći ako se taj isti napuhani, preuveličani i lažljivi arhetip “pali” i u nama. Golombova je otišla korak dalje i napisala: „Djeca izrasla u narcističkoj obitelji (mi bi dodali i u društvu) su dresirana i kondicionirana da budu „vjernici“, da vjeruju u sve što im se govori.“

Budemo li vjerovali u sve što nam se govori nikada nećemo otkriti istinu, nikad se nećemo osloboditi od strahova koji nas proganjaju, nikada nećemo doživjeti pozitivnu promjenu u nama i u društvu u kojem živimo.

Stari Grci su često govorili:

„Panta rei.“

Sve se mijenja, jedino promjena ostaje konstantna.

Neka ta promjena bude zato što ste je vi odlučili napraviti, jer želite saznati istinu kako biste se oslobodili laži i strahova, mijenjanjem sebe mijenjamo i društvo. Možda jednog dana na svijetu bude puno više ljudi koji pokrenu procese samo-spoznaje i spoznaje da se i društvo promijeni na lik i nalik čovjeka koji je pobjegao iz okova laži i fobija.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.