MISTERIJE

Emocije iskrivljuju percepciju vremena

Autor: Ljubica Šaran

Prolaznost vremena je za ljude uređena konvencijama uz interesantan prastari sustav iz Sumera, koji je baziran na brojci 60. Zbog toga imamo 60 sekundi u jednoj minuti i 60 minuta u jednom satu. Iako sekunde na našim preciznim atomskim satovima svugdje isto traju, “osjećaj” prolaznosti vremena varira od jednog do drugog ljudskog bića, te percepcijske vremenske anomalije se događaju zbog različitih procesa koji se simultano odvijaju u najrastrošnijem organu u našem tijelu. Naš mozak je kriv što su nekima sekunde duge “kao minute”, dok drugima dani prolete “za sekundu”.

Do sada smo imali prilike vidjeti brojne radove znanstvenika i metafizičara koji su raspravljali o tome je li ljudsko biće u stanju pojmiti „objektivno vrijeme“ i njegovu prolaznost.

Prof. dr. Julian Barbour je napravio detaljan i opširan rad koji objašnjava iluziju vremena, čak što više, ovaj akademski „pobunjenik“ je univerzalnim matematičkim jezikom, koji običnom laiku može nalikovati na „kinesko pismo,“ dokazao kako vrijeme u stvari ne postoji, te da ono što mi smatramo prošlošću, sadašnjošću i budućnošću označava „sadašnjost“. Više o tome možete saznati u tekstu pod nazivom „Vrijeme ne postoji.“

Metafizičari kao što su G.I. Gurdjieff i P.D. Ouspensky su smatrali kako je prošlost, sadašnjost i budućnost „proširena stvarnost,“ po njima ljudski um nije u stanju shvatiti objektivnu stvarnost pa po tome ne može shvatiti ni objektivno vrijeme, određene mistične istočnjačke škole su išle još jedan korak dalje smatrajući kako je sve oko nas iluzija, uključujući i „protok vremena.“

Koliko naš mozak iskrivljuje percepciju vremena?

Znanstvenici su također počeli otkrivati kako naše emocije utječu na individualnu percepciju vremena, istraživači sa Sveučilišta Stanford su objavili rad u kojem je otkriveno da situacije koje izazivaju pozitivno strahopoštovanje, iskrivljuju doživljaj vremena, točnije – usporavaju njegov protok. O tome možete više pročitati u tekstu pod nazivom: „Strahopoštovanje može proširiti vrijeme i unaprijediti dobro raspoloženje.“

Naš mozak na razne načine izvrće percepciju vremena. Michael Siffre je još davne 1962. otkrio koliko je to točno. Mozak simultano obrađuje brojne podatke, na subjektivnu percepciju o vremenu može utjecati bilo što, ljudskom biću se obično čini kako vrijeme usporava kada se nalazi u negativnim i opasnim situacijama, dok se vrijeme navodno ubrzava kada prolazi kroz lijepe i ugodne trenutke. Ponekad mozak toliko pobrka naše „lončiće“ da nam se čini kako je vrijeme stalo. O tim i sličnim fenomenima možete više pročitati u tekstu pod nazivom „10 načina na koji um izvrće naš osjećaj za vrijeme.“

U stvari, najnovija istraživanja pokazuju kako je vrijeme koje mozak doživljava – točnije naša vlastita percepcija vremena – nasljedni i subjektivni fenomen, a taj fenomen postaje još više subjektivan kada smo konfrontirani s događajima koji uzrokuju stvaranje snažnih emocionalnih reakcija. U zadnjih desetak godina – od kada je neuroznanost snažno napredovala s najnovijim tehnološkim pomagalima – otkrivene su brojne anomalije koje naš mozak stvara na polju percepcije vremena i prostora, te da se one pojačavaju negativnim i pozitivnim iskustvima.

Web stranica redOrbit je objavila tekst koji se podrobno bavi navedenim fenomenima. U istom uratku se navodi primjer istraživanja u kojemu su sudionici eksperimenta imali prilike pregledavati slike s erotskom tematikom i slikama s ubojstvima koje su se na zaslonima pokazivale s istom brzinom, no sudionicima eksperimenta se činilo kako su slike s erotskim sadržajem na zaslonima bile puno kraće prikazivane nego li one koje su prikazivale ubojstva.

Jedna od znanstvenica koja je objavila ovu studiju, Simona Buetti sa Sveučilišta u Illinoisu, je izjavila sljedeće:

„Mi smatramo da perfektno percipiramo vrijeme, no to zapravo nije istina. Ako vidimo odvratne fotografije od kojih se grozimo, tada će nam se činiti kako ih promatramo puno duže nego li ih zaista promatramo, dok će nam se sa zabavnim i erotičnim slikama percepcija vremena potpuno obrnuti.“

Više o ovoj studiji  možete saznati ovdje.

U seriji tekstova pod nazivom „Najveća tajna“ otkrili smo koliko i kako subjektivna percepcija utječe na potpuno iskrivljenu sliku o sebi i drugima, na žalost malo tko se usudi preispitati koliko zapravo malo znamo o sebi, ljudi će se radije poigravati s preispitivanjem tuđih stanovišta nego li se zagledati u vlastite pogreške unutar najdubljih zakutaka vlastitog uma.

Znanstvenicima je još uvijek gotovo nepoznato kako mozak „konstruira“ iskustvo subjektivnog vremena, no zahvaljujući studiji koju je napravio tim znanstvenika koji se okupio oko dr. Virginie van Wassenhove, su otkrivena dva značajna saznanja koja bi mogla baciti potpuno drugačije svjetlo „protok vremena.“

Tijekom interesantnog eksperimenta u kojem su sudionici morali promatrati točku na zaslonu kompjutera koja se povećavala i smanjivala, strukture u središnjem dijelu mozga su se aktivirale za vrijeme povećavanja točke na ekranu, točnije iluzije primicanja te iste točke. Te strukture u mozgu se uključuju u trenutku samo presuđivanja ili presuđivanja o drugima. Interesantno je da je mozak aktivirao centre za „razmišljanje o sebi“ svaki put kada bi se točka na ekranu povećavala, drugim riječima, mozak je bio zauzet kalkulacijom odnosa „nas“ prema svijetu.

Drugo otkriće iz ove studije je da su se aktivirali dijelovi mozga u prednjoj lijevoj insuli za vrijeme odmicanja to jest smanjivanja točke na ekranu. Ovaj dio mozga je zadužen za kompleksno emocionalno presuđivanje, prednji lijevi moždani režanj je povezan s pozitivnim osjećajima kao što je sigurnost ili osjećaj ugode, dok je desni prednji režanj asociran s opasnošću i negativnim afektima. Mozak je objekt koji se odmiče od nas – točku koja se smanjuje – procesuirao na takav način da se možemo opustiti, dok je primicanje iste smatrao kao opasnost, s time su sudionici eksperimenta imali i različite percepcije poimanja vremena u zavisnosti je li se točka povećavala ili smanjivala. Ovaj kompleksni mehanizam se naziva emocionalna asimetrija i o njemu će se u budućnosti zasigurno više istraživati.

Možemo li mi uopće shvatiti zašto nam se čini da “vrijeme” ubrzava ili usporava”?

U tekstu pod nazivom „Zašto vrijeme leti?“ otkrili smo detalje iz prethodnog eksperimenta kao i zaključak znanstvenika koji smatraju da količina energije potrošena za vrijeme kognicijskih procesa – razmišljanja i stvaranja iskustava – određuje subjektivnu percepciju vremena. Da pojasnimo, što nam je više potrebno energije za stvaranje stimulacije to će iskustvo vremena izgledati dulje. Objekt koji se nama primiče, za mozak ima više značaja nego li objekt koji se od nas odmiče, za vrijeme primicanja – mozak signalira da se moramo pripremiti za to što nam se primiče, pa nam se zbog toga čini da je vrijeme usporilo.

Kako god bilo naš mozak i te kako igra značajnu ulogu o tome kako percipiramo vrijeme, sigurni smo da će buduća istraživanja donijeti brojna nova otkrića o ovoj interesantnoj temi.

Slijedi nastavak.

Prvi dio teksta možete pročitati ovdje.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.