Autor: Anamarija Vukojević

Tako dobro zvuči ta riječ, opraštanje. Imaš osjećaj ako si spreman oprostiti da si bolji čovjek. Još ako si spreman oprostiti neoprostivo time si još veći. Dobro su nam smjestili. Od kršćanstva pa sve do new age filozofije. Praštanje je čin “dobrog i velikog čovjeka”. A onaj koji ne prašta smatra se tvrdoglavim, zatvorenim i nehumanim čovjekom koji se često nađe marginaliziran u društvu. 

No, što uopće znači “opraštanje” po definiciji:

Oprost je namjerni i dobrovoljni proces kojim žrtva prolazi kroz promjenu osjećaja i stava u vezi s prekršajem, otpuštanje negativnih emocija poput osvetoljubivosti, odbacivanje želje kažnjavanja počinitelja, bez obzira je li to pravno ili moralno opravdano, i s povećanom sposobnošću da poželi dobro počinitelju.

Općenita definicija koja je sama po sebi suluda, što svatko tko se imalo bavio psihopatologijom razumije. Ako znamo i razumijemo da se društveni sustav se nije „pokvario“ već je tako napravljen, onda je jasno da naučene vrijednosti u tom istom društvu svaki pojedinac treba preispitati za sebe.

Citati koji slijede dokazuju koliko smo povijesno kondicionirani da je opraštanje dobar i velik čin:

Alexander Pope (engleski pjesnik iz 18. stoljeća) je rekao:

Griješiti je ljudski, opraštati božanski.

Josiah Bailey (američki demokrat koji je bio senator North Caroline između 1931. i 1946.) je rekao:

Onima koji najviše praštaju najviše će se oprostiti.

Slavni Mahatma Gandhi je rekao:

Slabi ne mogu praštati. Oprost je odlika jakih.

Robert Frost (američki pjesnik, živio je između 1874. i 1963. godine) je rekao:

Biti društven znači opraštati.

Internet je prepun religijskih i newagerskih citata i poruka kako je opraštanje čin dobrote i ljudskosti. No, je li doista tako?

Svako malo možemo čuti papu Francisa kako traži oprost za grijehe Crkve u prošlosti, za progone, masovna ubijanja, pokrštavanje, za pedofilske zločine koji su svećenici izvršili i dan danas izvršavaju prema djeci. No, što to zapravo znači za žrtve? Mogu li i trebaju li oni pronaći mir u “priznavanju krivnje” a da pri tome ne postoje institucionalni mehanizmi koji kažnjavaju iste zbog njihovih zločina?

To sve poprilično ide u prilog aristokratskoj klasi koja je stvorila i iskoristila (iskorištava i dan danas) institucionalne mehanizme koji bi, po logici stvari, trebali zaštititi nemoćne od moćnika, pa ipak oni ih koriste u svoje svrhe.

Vlade i mediji su potkupljeni kako bi se nastavilo opraštanje neoprostivih prijestupa i zločina te smo stoga vrlo često svjedoci da oni bez moći nastradaju zbog sitnih prijestupa kao što je samo jedan od primjera, baka Minka koja je zbog 100 kuna duga završila u zatvoru. S druge strane, mnogi vlastodršci svakodnevno kradu milijarde bez ikakvog osjećaja grižnje savjesti i krivnje, te bez ikakvih konzekvenci. Čak i kad ih se dovede pred sud i predoči javnosti dokaze, samo suđenje se protegne na godine pa nekad i desetljeća, s tim da na kraju počinitelj ne bude kažnjen. Zapravo, u ovakvom današnjem društvu on i dalje ima svoje “sljedbenike” koji se ponose njime a njegova djela opravdavaju na načine koji su neobjektivni i nelogični.

Kao da smo, po rođenju, zaraženi blagonaklonim i opraštajućim stavom prema kriminalcima i psihopatima. Naše društvo definitivno korijen svojih problema može naći u neobjektivnom i nerealnom sagledavanju koliko opraštanje može biti pogubno po pojedinca, kao i društva u cjelini.

Naše društvo je licemjerno i dvolično. Izokrenute su vrijednosti i pravila i ne postoji oprost koji mijenja počinitelja prijestupa ili zločina. To ne može promijeniti njegovu prirodu i njegov karakter. Zapravo, opraštanjem pridonosimo razvijanju njegovih loših karakteristika jer za zločinca, a prvenstveno pod tim mislimo psihopata vaš oprost znači da vas je nasamario. Za njega ste vi ovca koja je nasjela na njegovu dobro odglumljenu predstavu.

Koliko ste puta okrenuli “drugi obraz” i bili nokautirani?

Cijeli koncept opraštanja itekako je prisutan i u našim privatnim odnosima. U odnosu u kojem je netko zlostavljan, sama žrtva, kao i počinitelj pa i institucije traže da se opraštanje ponavlja sve dok to ne dovede do pozitivne promjene kod zlostavljača jer je tvrdo ukorijenjeno uvjerenje da opraštanjem, ljubavlju, tolerancijom i razumijevanjem utječemo na kriminalni um. No, kako to da je kriminala, zlostavljanja i ubijanja onda sve više? Nešto ne štima u tom konceptu i filozofiji opraštanja.

Da biste shvatili da je opraštanje precijenjeno dovoljno je da povremeno pogledate ili pročitate vijesti. Taj koncept jednostavno ne funkcionira koliko god nama dobro zvučalo “ljudski je opraštati”.

Naravno, to ne znači da ne treba nikada opraštati. No, kada, kako i kome pitanje je na koje svatko treba samome sebi dati odgovor u datom momentu. Ako u odnosu postoji kontinuirani progres i u kojem se dvoje ljudi međusobno prilagođava i čini kompromise tada opraštanje ima svrhu, jer se radi o razumijevanju druge strane uz koju neminovno dolazi i čin oprosta. No, ako postanete svjesni da netko koristi vaša opraštanja kao element zbog kojeg vas smatra naivnim, pretjerano dobrim i da vas je lako iskoristiti, možda biste trebali razmisliti je li ta osoba vrijedna vašeg vremena, energije i životnog prostora.

Na koncu, oprost je nešto što činite zbog sebe, zbog svoje vlastite dobrobiti, i to onda kad ste spremni osloboditi sami sebe od energetske zavrzlame. Oni koji su uistinu naučili vrijednost autentičnog opraštanja ne trče okolo i drugima propovijedaju da bi trebali oprostiti drugima nepravde, jer takvi ljudi ne shvaćaju da vam nije potrebna njihova pomoć ili dopuštenje da oprostite nekome.

Kako oprostiti ratne i ine zločine? Ova fotografija je jedna od rijetkih zabilježbi američkih ratnih zločina u Vijetnamu. Vojnici su mučili, silovali i ubili nebrojene žene, djecu i mlade u centralnom Vijetnamu.

No, kako se nositi s teškim teretom zla koje nam drugi učine a koje ostavlja ožiljke na našoj psihi, emocijama pa čak i fizičkom zdravlju?

Proučavanjem i razumijevanjem geneze zla. Politička ponerologija je odlična knjiga na tu temu i preporučujemo ju svakome tko želi razumjeti zlo na razini pojedinca, ali i društva. Druga knjiga koja izvrsno objašnjava kako funkcionira “kriminalni um” je Inside The Criminal mind.

Čovjeku je dan izuzetno težak zadatak razdvajanja kukolja od žita, istine od laži, i to je primjenjivo ne samo u traženju istine kroz knjige, članke i informacije, već i kad su u pitanju drugi ljudi. Oprost je dragulj, posebna vrijednost koja bi se trebala koristiti u trenutcima kad možete vidjeti autentičnu želju za promjenom kod drugih, pa tako i kod samih sebe. Treba znati prepoznati obrazac ponašanja koji će to opraštanje iskoristiti, u odnosu na one kojima će isto biti pokretač i stimulans za promjenu. I zapravo uopće nisu važne te riječi “opraštam ti” već vokaliziranje zašto smo nešto učinili na određeni način (kao dio “počinitelja uvrede/povrede”) i pokušaj razumijevanja zašto je nešto učinjeno upravo tako (kao dio onoga koji u tom momentu oprašta, iako je to stalno promjenjiva stvar). Uz kvalitetnu osobu i onu koja je spremna rasti iz odnosa ovakvi sukobi mogu postati alat u prepoznavanju samoga sebe kao i osobe s kojom smo u odnosu.

U sljedećem video uratku Jordan Peterson sjajno objašnjava zašto je važno biti siguran kad nekome nešto opraštamo. Čak i ako je 95% vas uvjereno da je spremno oprostiti nekome neki čin, onih 5% će uvijek pronaći taj glas, koji će u nekom budućem trenutku uništiti cijeli proces opraštanja i gradnje novog povjerenja, koje je zapravo uvijek najlakše izgubiti.

Također nije preporučljivo opraštati samo zato što mislite o sebi da ste bolji nego što ste jeste, to jednostavno dugoročno ne pomaže i ne funkcionira.

Opraštanje bi, po Jordan Petersonu, trebalo biti mudro opraštanje. Zašto biste sebe dovodili u nepovoljan položaj zbog nekoga tko nije u stanju učiti kroz svoje vlastite greške?

Oprostite kad ste spremni, na način na koji ste spremni i onome tko to zaslužuje. Na taj način ne samo da svjesno određujete koji će ljudi ostati u vašem životu i činiti ga boljim, nego možete razvijati i empatiju koja predstavlja sposobnost neke osobe da razumije drugu osobu iz njegove vlastite perspektive.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, dijeljenje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Forgiveness? Forget about it

Catholic churches hold “Mass of forgiveness” after priest sex abuse report

Forgiveness Is Overrated

Papa zatražio oprost od žena prisiljenih na prostituciju optužujući katolike za zločin protiv čovječnosti