U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Jeste li u stanju priznati pogrešku?

Autor: Anamarija Vukojević

Svi povremeno griješimo, stara narodna kaže ljudski je griješiti, no koliko često smo spremni priznati da griješimo i zašto neki ljudi jednostavno ne žele priznati da nisu u pravu. Mogu li se isti uopće razvijati i koliko je teško živjeti sam sa sobom i s osobom koja ne želi priznati grešku i s kojom je zbog toga nemoguće graditi odnos? Vjerojatno svi imamo u svom životu, ili smo i sami takvi, osobu koja ne želi priznati da je pogriješila, čak i kad se radi o nebitnoj pogrešci kao npr. tko je ostavio praznu bocu u hladnjaku?

Postati svjestan da si u nečemu pogriješio je poprilično neugodan osjećaj, čak i kad se radi o maloj pogrešci. No, ne reagiraju sve osobe isto kad im se ukaže na neku njihovu grešku. Postoje i različite razine greške, npr. nije isto odbijati priznati da si zaboravio kupiti mlijeko u trgovini i tvrdoglavo ostati pri svojoj tvrdnji da je netko kriv iako su mu dane činjenice iz kojeg je očevidno da je osoba nevina. Još je gore ako nevina osoba završi u zatvoru zbog takvog rigidnog stava.

Neki ljudi jednostavno i lako priznaju da su pogriješili, no vjerojatno su takve osobe rijetkost u nekoj zajednici, iako je zapravo najlakše reći: “Oh, oprosti, u pravu si. Pogriješio/la sam.”

Pa ipak, iako to zvuči tako lako, zašto neki ljudi ne žele priznati da su pogriješili čak i kad im podastrete činjenice, zašto neki jednostavno ne žele prihvatiti niti u jednoj životnoj situaciji da nisu u pravu?

Jeste li vi od onih koji ne vole priznati kad su u krivu?

Odgovor je povezan s njihovim egom, njihovim viđenjem samih sebe. Neki ljudi imaju toliko snažan ego, toliko nisko samopouzdanje, slabu psihološku ‘konstituciju’ da bi priznavanje greške ili toga da nisu u pravu bilo previše prijeteće prema njihovoj egu da bi to tolerirali. Kada bi prihvatili da su u krivu, njihovo viđenje realnosti bi se uzdrmalo, zato njihovi obrambeni mehanizmi u potpunosti izvrću realnost jer se ne mogu nositi s njom. Njihov obrambeni mehanizam štiti njihov krhak ego mijenjajući činjenice u njihovom umu koje im “pomažu” da ostanu u uvjerenju da nisu pogriješili.

Primjer:

Recimo da ste ukazali suprugu na činjenicu da je zaboravio kupiti mlijeko i da sad više nema mlijeka u hladnjaku. On bi mogao odgovoriti da se ispričava i da je zaboravio kupiti, te da drugi put neće zaboraviti. Mogli biste ući u raspravu u kojoj bi on na kraju priznao da je pogriješio. No, koliko se to zapravo u realnom svijetu često događa? Najčešći odgovor je optužba: “Provjerio sam jutros, bilo je mlijeka, netko ga je sigurno popio!” Kada takvu osobu suočite s činjenicom da jutros nikoga nije bilo kod kuće tko bi popio mlijeko, ona neće posustati i dalje će vas tvrdoglavo uvjeravati da je očigledno da je netko bio, jer mlijeka nema. Na kraju ćete morati, kroz šalu, zaključiti da mora da je bio vrlo žedan provalnik.

Iako se ovdje radi o benignom primjeru u odnosu na primjer u kojem “očevidac” optužuje nevinog čovjeka koji zbog toga završi u zatvoru, pa ipak, takvih situacija tijekom života je previše da to ne bi bila velika zapreka u ljudskim odnosima kao i u samorazvoju.

Nisu li naši političari i javne ličnosti pravi primjer rigidnosti?

Psihološka fleksibilnost (suprotnost rigidnosti) je fundamentalna za zdravo življenje, kao i za zdrav razvoj romantične veze. Biti u vezi i balansirati želje i potrebe partnera i naših vlastitih interesa zahtijeva puno malih i velikih kompromisa kao i sposobnost prilagođavanja, vještine koje pokriva fleksibilnost.

Prema knjizi Helping Clients Deepen Intimacy and Maintain Healthy Commitments Using Acceptance and Commitment Therapy and Relational Frame Theory  (Pomaganje klijentima da prodube intimnost i održe zdravih obveza korištenjem prihvaćanja i predanosti terapije i realtivne teorije), autorice JoAnne Dahl PhD:

Način na koji ljudi rješavaju konflikte, pogotovo razinu rigidnosti ili fleksibilnosti koju donose u odnos oblikuje njihove veze i određuje njenu vitalnost.

Rigidnost, odnosno nefleksibilnost u vezi je jedan od glavnih faktora zašto većina veza završava neuspjehom.

Četiri obrasca psihološke rigidnosti koji slijede stručnjaci smatraju velikim čimbenicima zašto neke veze propadaju tako lako:

1. Neprisutnost u sadašnjosti

Ako razmislite o posljednjem sukobu koji ste doživjeli u vezi vjerojatno je da je preveliki naglasak dan na probleme iz prošlosti ili na eventualne probleme u budućnosti.

Parovi koji mnogo vremena provode brinući se ili se raspravljajući u svezi “nepravde” koja se dogodila ranije u vezi, trpe puno više nego oni koji su spremni krenuti prema naprijed. Ako se sadašnjost promatra kroz objektiv prošlosti, ljepota sadašnjosti postane iskrivljena. Odjednom ispunjenost trenutaka u sadašnjosti postane nedostupna.

Slično tome, kad postanemo zabrinuti tjeskobnim mislima o budućnosti i što se može dogoditi ili ne, propuštamo prednosti življenja u sadašnjosti. To nas također blokira od primanja lijepih trenutaka druženja s partnerom u momentu.

2. Smanjena ili nimala povezanost s onim što je važno

Naše su vrijednosti poput našeg kompasa. One nam pomažu i vode nas prema onome što nam je važno. Kada smo izvan dodira s našim vrijednostima, naše će ponašanje vjerojatno zalutati od puta koji smo željeli za sebe. Alternativno, kada održavamo čvrstu povezanost s našim vrijednostima, uvijek možemo provjeriti da vidimo je li naše ponašanje – bilo kao pojedinci ili kao pripadnici parova – usklađeno s onim što je smisleno.

Jedna alternativa življenju prema vrijednostima je živjeti nešto proizvoljno prema određenim konstruiranim pravilima. Taj način života može pružiti osjećaj kontrole koji trenutačno može smanjiti nelagodu, ali pritom nas može odvratiti ili odvratiti od onoga što je doista važno. O tome Dahl piše u svojoj knjizi:

Ljudi koji imaju tendenciju da slijede pravila, a ne vlastite vrijednosti, mogu biti manje vješti i fleksibilni u rješavanju složenih problema koji mogu nastati u dugoročnom, intimnom odnosu. Pravila povlače ljude daleko od prirodne kontingencije ili života. Biti na “pravoj” strani pravila ne zamjenjuje vitalnost odnosa.

3. Opterećivanje partnera s pričama o sebi i svojoj prošlosti

Način na koji definiramo tko smo i zašto može biti istovremeno i korisno i destruktivno kada je riječ o našim intimnim odnosima. Pričanje priča iz prošlosti ne samo o nama, nego i o našim odnosima, našim partnerima i kako su postali takvi kakvi jesu mogu lako stvoriti pogrešnu sliku o nama.

Važno je zapamtiti da te priče nude samo subjektivne perspektive. Ne daju konkretne i istinite informacije, ali naš um nas često prevari u zaboravljanju ove činjenice. Priče mogu biti štetne za intimnost, ili u nekim slučajevima mogu biti korisne. Bez obzira na to, zbog identifikacije s pričama iz prošlosti vezana je uz rigidnost koja će u budućnosti vjerojatno uzrokovati probleme. Kada se spojimo s našim pričama, promjena postaje vrlo teška.

Zapamtite da su fleksibilnost i kompromis od najveće važnosti u romantičnim odnosima. Svakako ne trebamo promijeniti tko smo i što smo kako bismo pronašli sklad u vezi, ali moramo imati određenu razinu fleksibilnosti u načinu na koji smo se odlučili kako gledati na stvari.

Neizbježna nova ponašanja i nove situacije koje nastaju u vezi zahtijevaju da oba partnera preuzmu novu perspektivu o sebi i odnosu. Stoga je važno da partneri fleksibilno razmotre jedno drugo, dopuštajući im da integriraju ta nova iskustva.

4. Kontroliranje i izbjegavanje

Ovaj obrazac se ponekad javlja nakon nekog impulzivnog sukoba, kada slijedi emocionalno ili fizičko povlačenje ili odbijanje sudjelovanja kada se pojavi problem koji zahtijeva pažnju oba partnera. Ovakvo izbjegavanja može uključivati i nevjeru i povlačenje od sudjelovanja od aktivnosti koje su prije bile dio zajedničkog druženja između partnera.

Izbjegavanje omogućuje privremeno olakšanje ili bijeg od neželjenog unutarnjeg iskustva, no kao što i sami možete zaključiti, to može biti izvor velike napetosti, isključivanja ili pogrešne komunikacije u odnosima.

Drugi primjer psihološke rigidnosti kroz uzorak izbjegavanja je osoba koja izbjegava intimnost kako bi održala sigurnu udaljenost od partnera.

Izbjegavanje intimnosti s partnerom siguran je put za neuspjeh veze.

Na kraju, netko tko čini stvari samo da bi zadovoljio svog partnera također je uhvaćen u ovom obrascu. Iako je moguće da se na taj način uskladite s dugoročnim ciljevima odnosa, radeći stvari isključivo u cilju zadovoljstva ostalih, ostavlja manje mjesta da djelujete u skladu s vlastitim vrijednostima.

Osim što rigidnost onemogućava razvoj i zdrav odnos, postoji i pogrešno uvjerenje, koje je u našem društvu izrazito rašireno. Obično takve ljude doživljavamo snažnim karakterima, što zapravo nije točno. Psiholozi smatraju rigidnost psihološkom slabošću, a ne snagom. Obično se misli da takvi ljudi čvrsto stoje na zemlji, no to je samo slika koju žele prikazati na van. Ovakvi ljudi ne izabiru sami da “stoje čvrsto na zemlji”, oni su “prisiljeni” na to kako bi “sačuvali” svoj krhki ego. Potrebna je određena količina emocionalne snage i hrabrosti kako bi se suočili s realnošću i vlastitim greškama.

Činjenica je da je u našem društvu puno više rigidnih ljudi koji ne vole i ne žele priznati greške i vjerojatno je jako teško prihvatiti da se takvi ljudi nikada neće promijeniti. No, ako polazimo od uvjerenja da svijet možemo mijenjati mijenjajući sebe, možda doista u pogledu rigidnosti svatko treba poći od sebe. Naša realna slika o sebi često je zamućena nepoznavanjem sebe. Jesmo li mi i sami rigidni i kako to prepoznati u sebi?

Rigidnost se u psihologiji često povezuje sa samokontrolom.

Rigidno ponašanje je obrambeni mehanizam u namjeri da se osoba prikazuje snažnom, dosljednom i s pozitivnim stavom o svojoj vrijednosti. Ljudi koji su previše zaokupljeni kontrolom (sebe i drugih) vjerojatno se bore s većim problemima samozadovoljstva od drugih.

Krute osobe svaki događaj promatraju kao da je konstruiran protiv njih. Ne vole iznenađenja. Strahuju od budućnosti. Manje su spontani od osoba koje nemaju potrebu za preuveličanom samokontrolom. Takve osobe strahuju ako otpuste svoju kontrolu da će se njihov svijet raspasti. Ne vole impulzivnost, jer ona može prekinuti njihovu krutu odlučnost.

Također, jedna od karakteristika ovih osoba je perfekcionizam (odnosno visoka razina samokontrole), koji uključuje postavljanje uzvišenih ili nerealnih standarda. Perfekcionisti se natječu sami protiv sebe i ništa ih ne zadovoljava. Teret očekivanja perfekcionista je poznata svakome tko se ikada borio s nekom lošom navikom. Svaki neuspjeh prekidanja loše navike smatraju povratkom na staro stanje. Ovu krutost i očekivanja koja imaju prema sebi prenose i na druge.

Rigidnost je tvrdo ukorijenjena u našem društvu, vjerojatno se svi u većoj ili manjoj mjeri borimo s njom. Možda je nismo niti svjesni ili smo uvjereni da smo izrazito fleksibilna osoba a da smo okruženi tvrdokornim i tvrdoglavim osobama koje nikada ne žele priznati da nisu u pravu. Ako se radi o osobama koje vam nisu važne i možete se lako maknuti iz njihovog života problem je lako riješen. No što ako je to vama neka bliska osoba koju volite i s kojom želite proživjeti život? Jedan od načina je povećavanje vlastite fleksibilnosti. Ako ste svjesni da rigidni ljudi imaju problem sa samopouzdanjem i egom, pokušajte svoje ukazivanje na njihove greške omekšati i ne optuživati ih, pogotovo ako se radi o nekoj benignoj stvari, kao što je nespuštanje toaletne daske. Popustite u zahtjevima prema sebi i prema njima i promatrajte dolazi li do promjene. Ne zaboravite poznatu Ghandijevu izreku: budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Za kraj pogledajte kako natjecatelji na X Factoru u Velikoj Britaniji reagiraju kad im se otvoreno kaže kako ne znaju pjevati. Odličan primjer rigidnosti koja je njihovom slučaju pogubna za njih zbog toliko velikog auditorija koji je svjedočio njihovom lošem karakteru:

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Why Some People Can Never Admit They’re Wrong

6 ways nice people master conflict

The dark side of self-control

Four Ways Psychological Rigidity Hurts Relationships