PONERIZACIJA DRUŠTVA

Sveučilišta bi trebala odustati od aplaudiranja i zastrašujućih VELIKIH SLOVA – milenijsko zaglupljivanje nema granica

Autor: Ljubica Šaran

Početkom ove godine sveučilište Manchester je moralo zabraniti aplaudiranje jer stvara anksioznost kod studenata, a prije nekoliko tjedana uprava sveučilišta Trinity je zamoljena da se uzdrži od korištenja velikih slova jer su “ZASTRAŠUJUĆA”. Kako je krenulo još malo pa će studenti moliti profesore da ih ne ocjenjuju jer su slabe ocjene također zastrašujuće i stvaraju tjeskobu.

Kakva li nas budućnost čeka s ljudima koji se užasavaju aplaudiranja i velikih slova?

Kada smo pisali ovaj članak razmišljali smo u koju bi ga kategoriju stavili, naime globalna eksplozija nebuloza studentskih zahtjeva je tragi-komična, no nakon dublje analize jasno je da takovo stanje upućuje na srozavanje društva i njegovu sve žešću ponerizaciju.

Mladi ljudi bi sa sveučilišta trebali izaći naoružani znanjem, trebali bi biti spremni za samostalni život. Na sveučilištu bi se mladi ljudi trebali ojačati moralno i karakterno – studenti bi tijekom školovanja na sveučilištima trebali “odrasti”. No, umjesto stvaranja odraslih osoba spremnih za rad i neovisnost, današnja sveučilišta stvaraju “mekušce” kojima sve smeta.

Kako bi inače mogli objasniti zabranu aplaudiranja na sveučilištu Manchester ili pak skoru zabranu korištenja velikih slova na sveučilištu Trinity u Leedsu. Je li moguće da je aplauz toliko “opasan” po mlade umove, dok su VELIKA SLOVA jednaka najgorem hororu?

Manchester je umjesto korištenja aplauza prešao na “jazz pozdrav” – još jednu glupost koju su milenijalci izmislili kako bi pokazali svoiju “nadmoć” nad zastarjelom i divljačkom metodom javnog izražavanja koje uključuje “mahnito” pljeskanje ruku. Zabrana aplaudiranja je u samo nekoliko mjeseci došla i do sveučilišta u Australiji, a zbunjeni i nespremni “psihološki” stručnjaci su ostali “bez teksta” jer tako to obično biva kad “dječurlija” upravlja s akademskim standardima.

Inače korištenje velikih slova je jako lijepo objašnjeno u pravopisima svih mogućih  priznatih svjetskih jezika. Velikim slovima pišemo početna slova osobnih imena, prezimena, gradova, država, pokrajina, regija, rijeka, jezera, mora i tako dalje. Tisak često koristi velika štampana slova za naslove najvažnijih članaka kako bi se naglasili, parole tijekom prosvjeda se također pišu velikim slovima kako bi bile što čitljivije, prva slova rečenica se pišu velikim slovima itd. Velika slova nisu ništa STRAŠNO ona su potrebna jednako kao i mala slova. Na žalost milenijalci su (ne)kulturu komunikacije na društvenim mrežama U KOJOJ JE KORIŠTENJE VELIKIH SLOVA IZJEDNAČENO S AGRESIJOM, DERANJEM I DIVLJAŠTVOM – prenijeli na sveučilišta.

Društvene mreže su pune divljaštva, neukusa i kiča, pa ipak mladim ljudima to ne smeta, smetaju im velika slova jer tako izgleda kao da se sveučilišta na njih deru.

Memorandum osjetljivih studenata Trinityja je prvi objavio Express, a nakon toga su ga prenijele gotovo sve novine na svijetu. Osim zamolbe profesorima da ne koriste velika slova, studenti su također ODLUČILI da se predavanja pišu u “ugodnom tonu, da se izbjegava oficijelni jezik, negativne instrukcije i najvažnije od svega da su predavanja KORISNA.”

Razmislimo malo o gornjem zahtjevu, dopustimo da nam sve te informacije SJEDNU na svoje mjesto. Što nam zahtjevi studenata Trinityja govore?

Studenti koji traže da se profesori prema njima ponašaju kao prema maloj djeci su razmaženi do krajnjih granica i nespremni za život koji ih očekuje nakon školovanja. Najgore od svega je što današnji studenti uglavnom i dobiju ono što žele jer ako im se profesori suprotstave, mediji od toga naprave pompu te na koncu dobijemo još jedan “Me too pokret” u kojemu je zakon i razum nepotrebni uteg.

Da stvar bude gora, memorandum o zastrašujućim velikim slovima su organizirali studenti katedre za novinarstvo što nas još više baca u “afanu” jer daje do znanja kakvi će to biti novinari, izvještavači, komentatori, spikeri i voditelji.

Genijalnost ima granicu, glupost nema.

Albert Einstein je zaista bio u pravu kada je izrekao sljedeće:

“Razlika između genija i budale je ta da genijalnost ima granicu.”

Studenti koji su tražili zabranu aplaudiranja i zabranu korištenja velikih slova nisu nikakvi genijalci, njihova glupost i razmaženost zasigurno nema granica. Možda bi svijet bio bolje mjesto kada bismo to shvatili, inače će nam s takvim ljudima budućnost biti sve osim ružičasta.

I za kraj jedna prigodna pjesmica za studente koji doživljavaju nervni slom od aplaudiranja i velikih slova.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Clapping banned in university to avoid triggering anxiety

UK university requests lecturers avoid using capital letters – They can ‘generate anxiety and discourage students’

Univ. says profs shouldn’t use capital letters: They can ‘generate anxiety,’ ‘discourage students’

Lecturers at university told not to use capital letters in communications with students

Leeds Trinity University staff told not to use ‘don’t’ or ‘frightening’ capitals

University encouraged sign language clapping ‘to avoid triggering anxiety’ with students told to do jazz hands instead

A University Just Banned Clapping Because It “Triggers” Students, Must Use “Jazz Hands” Instead