Pod povećalom MW-a

In memoriam Janusz Korczak – zaboravljeni heroj kojem dugujemo zahvalnost

Autor: Danijela Nemeček

U mračno doba 2. svjetskog rata, točnije 7. kolovoza 1942. godine, ugašeno je 193 života u Treblinki, poljskoj inačici Auschwitza. Zašto bi život dr. Janusz Korczaka i njegove “djece” bio imalo važniji od drugih? Među milijunima izgubljenih života u tih 6 godina diljem svijeta, čini se da je brojka 193 samo kap u oceanu. U današnje vrijeme kada smo svjedoci svijeta koji više ne poznaje pravdu, požrtvovnost i moral, u svijetu gdje vlastiti roditelji ubijaju svoju djecu ili ih prodaju pedofilima, gdje liječnici prodaju svoju zakletvu za prljavi novac, ovaj in memoriam je svojevrsna poruka i pouka nama svima, trenutak u kojem moramo zastati i zapitati se kakav bi bio svijet danas kada bi bilo više ovakvih ljudi – heroja ljudskosti.

Janusz Korczak se mogao spasiti od sigurne smrti, no nije želio ostaviti svoju “djecu” kako bi spasio vlastiti život. S obzirom koliko je psihopata oko nas, ovakvi heroji su svijetla točka u našoj nesretnoj povijesti.

Janusz Korczak je zapravo pseudonim Henryka Goldszmita, dječjeg i vojnog doktora, istaknutog poljskog pisca literature za djecu, te uvaženog pedagoga koji je sirotišta u Poljskoj, početkom 20. stoljeća, doveo na novu razinu. Njegov rad se protezao čak na područje dječjih sudova, na kojima je branio dječja prava.

Janusz Korczak sa svojim štićenicima. Sirotišta prije Janusza su nalikovala na zatvore, krajem Drugog svjetskog rata. Zapad je prihvatio njegove norme te je prva djece uvrstio u povelju UN-a.

Janusz Korczak je rodjen je 22.7.1878. u Varšavi kao poljski Židov. 1896. umire mu otac, te je primoran pomagati majci. Školovao se na varšavskom Visokom učilistu, te 1905. završava svoj studij medicine. Korczak je kao Židov rođen u Poljskoj osjećao da je osoba dvojnog identiteta, te ne iznenađuje da je svojim radom uvelike potpomagao židovsku zajednicu onog doba u Varšavi. No Janusz se nije osjećao kao posebno religiozna osoba, te je vodio kasnije i katoličko sirotište. 1905. je bio regrutiran kao vojni doktor. Iste godine vraća se u Poljsku i radi kao pedijatar u dječjoj bolnici. U nekoliko navrata stažirao je u Parizu, Berlinu i Londonu. Njegova prva knjiga za djecu Dijete salona omogućila mu je veliku popularnost, te je postao željeni pedijatar kreme društva. Tu sretnu okolnost iskoristio je tako da je mogao bogatim roditeljima naplatiti svoje usluge, kako bi liječio siromašnu djecu. Nikada se nije ženio niti imao vlastite djece, no uvelike je shvaćao važnost obitelji i obiteljskog okruženja za razvoj djece i njihovu dobrobit.

Najveći poljski dobročinitelj sa svojim štićenicima – djecom kojima je postao roditelj.

1912. osniva prvo židovsko sirotište u Varšavi s idejom da i siromašna djeca mogu imati jednake prilike razviti svoj potencijal kao i njihovi vršnjaci iz visokog društva. Za Korczaka su sva djeca bila ista.

Heroj sa svojom djecom.

1914. počinje novi rat, i dobri doktor je nanovo regrutiran. Zbog bolesti je premješten, od strane ruskih vlasti, na rad u dječju bolnicu. Njegov cjelokupni rad obilježila je osjetljivost na krhak dječji svijet, vjerojatno zato jer je uživo gledao posljedice rata i siromaštva na one najmlađe i najranjivije. Možda je upravo iz tog razloga Janusz Korczak 5.8.1942. učinio ono po čemu će ga pamtiti cijeli svijet.

Nacisti napadaju Varšavu. Poljska nije imala šanse protiv Hitlerove vojne mašinerije. Poljska je trebala poslužiti kao primjer što će se dogoditi Slavenima nakon nacističke okupacije.

Okupacija Poljske od strane nacista 1939. bila je užasan emocionalni izazov za doktora, no to ga nije spriječilo da i dalje obavlja svoj životni poziv. U jesen 1940. njegovo sirotište se moralo preseliti u varšavski geto. Situacija je bila gotovo nemoguća, no on je pružao životne napore da za djecu osigura hranu, te da im se rutina života ne poremeti ratnim događanjima.

1942. njemačke vlasti odlučuju zatvoriti varšavski geto, te sve njegove žitelje transportiraju u koncentracioni logor Treblinku na masovno istrebljenje.

Poljska kao i sve slavenske zemlje su se najviše napatile u Drugom svjetskom ratu. Osim Treblinke i drugih konc logora, nacistički zločinci su stvorili i varšavski geto u kojemu su na malom prostoru ugurali sve varšavske Židove s malo vode i gotovo nimalo hrane. Poljaci su automatski streljani ako su dobavljali hranu nesretnim ljudima u getu.

Među tisućama ljudi koji su koračali prema smrti našao se i Janusz Korczak sa svojih gotovo 200 štićenika. Djeci je na dan polaska rekao neka obuku svoju najljepšu odjeću i uzmu najdraže igračke i knjige, jer kreću na izlet. Djeca su vjerovala da napokon idu na livade, na zelena polja, pjevajući i radosno se držeći za ruke. Janusz je bio uz njih, držeći najmlađe na rukama i veselio se s njima. Znao je da ih ne može spasiti, ali je znao i da ih ne može ostaviti. Poznavao ih je cijeli njihov život i oni su mu vjerovali. Njegova siročad – bila su njegova djeca.

Svaku ponudu da spasi svoj život ili priliku za bijeg je odbio. U Treblinku je ušetao sa svojom djecom, držeći ih za ruke. 7.8.1942. je potvrđeno da su dobri doktor i njegova djeca ugušeni u plinskim komorama.

Izvori:

Janusz Korczak

Janusz Korczak Association – Biography

Janusz Korczak | Polish physician | Britannica.com

Janusz Korczak | Wiki & Bio | Everipedia

Vaš odgovor:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s