PONERIZACIJA DRUŠTVA

Tuži roditelje jer ga nisu pitali za pristanak želi li se roditi

Autor: Anamarija Vukojević

Roditeljstvo je jedna od najtežih i najodgovornijih zadaća na Zemlji. Većina ljudi niti ne promišlja o odluci žele li biti roditelji ili ne. Stvoriti obitelj, prenijeti svoje gene, proširiti i nastaviti svoju lozu je za mnoge ljude smisao života. No, što ako vas vaše dijete, kad ga othranite, odvede na sud jer ga niste pitali za dopuštenje da ga dovedete na ovaj svijet?

Indijac tuži toditelje jer ga nisu pitali za pristanak želi li se roditi, što je sljedeće? Razgovor s fetusima, traženje znakova prije “pravljenja” djece ili “razgovor” s duhovima koji čekaju reinkarnaciju u društvu obiteljskog odvjetnika. Šalu na stranu, čini se da je svijet odavno prolupao i nema mu pomoći.

Indijac Raphael Samuel (27 godina) je ‘anti-natalist’ koji smatra da je pogrešno dovesti na svijet dijete koje mora proživjeti životne patnje samo zato da bi roditelji proživjeli zadovoljstvo imanja djeteta.

Njegova Facebook grupa broji tek par tisuća pratitelja no anti-natalistički pokret postaje trend među mladim ljudima u Indiji zbog društvenog pritiska koij traži od roditelja da imaju što više djece.

Samuel je izjavio za The Paper:

Želim reći svim Indijcima da ne duguju ništa svojim roditeljima. Volim svoje roditelje i imamo odličnu vezu, ali oni su me donijeli na ovaj svijet zbog njihove vlastite radosti i zadovoljstva. Moj život je bio nevjerojatan, ali ne vidim zašto bih ja imao djecu i doveo ih na svijet da se pate kroz rigorozno školovanje i pronalaženje karijere, pogotovo kad nisu tražili postojanje.

Indijci bi trebali imati opciju da nemaju djece i trebali bi pitati svoje roditelje zašto su ih uopće i rodili.

Koliko god to zvučalo dramatično, anti-natalisti poput Samuela nemaju negativan stav prema djeci ili životu, već jednostavno vjeruju da dijete koje nije dalo svoj pristanak za život ne bi trebalo biti doneseno na svijet. Drugim riječima, ako se dijete nije složilo s rođenjem – i time bilo podložno životnim teškoćama – majka nema pravo na njegovo rođenje.

Ako roditelji doista znaju što je dobro za njihovu djecu, zašto su ih uopće i imali?

No, Samuel nije usamljen u ovoj ideji, on je zapravo dio novog pokreta u Indiji tzv. Voluntary Human Extinction Movement [Pokret dobrovoljnog izumiranja ljudske vrste] koji vjeruju da se djeca ne bi više trebala donositi na svijet. Njihov cilj je uspostaviti organizaciju na nacionalnoj razini koja bi trebala raditi na širenju svijesti o životu bez djece.

Na čelu pokreta je Pratima Naik, diplomirani inženjer u Bengaluruu. Poput Samuela, Naik je mlada (28 godina) i predana odluci da nema djecu.

Ovo je potpuno dobrovoljan, nenasilan pokret. Ne želimo nikome nametati svoja uvjerenja, ali sve više ljudi treba razmisliti zašto rađati djecu jednostavno nije u redu.

Naik smatra da postoji mnogo razloga za pridruživanje ovom pokretu – od ne podlijeganja društvenom pritisku reprodukcije do ublažavanja pritiska na Zemljine resurse. Osim toga, postoji mnogo djece koja trebaju usvajanje.

Zapravo ovaj trend suzdržavanja od imanja djece mladih, urbanih Indijaca traje već nekoliko godina, unatoč stigmi vezanoj uz nju. Ali indijski pokret za rađanje djece nastoji ublažiti teret tog izbora na pojedincima i parovima pružanjem solidarnosti i podrške, istodobno zagovarajući kraj rađanja kako bi “spasio Zemlju”.

Činjenica je da je život na Zemlji, većinu vremena, pravi pakao. Patokracija i ponerizacija, teme o kojima najčešće pišemo, su pravi pokazatelj stanja društva u kojem živimo. No, apsurdno je da neka osoba tuži svoje roditelje jer ga nisu pitali za dopuštenje za rođenje ako ste upoznati s temom o reinkarnaciji o kojoj smo pisali brojne tekstove o čemu možete pročitati ovdje. Naime znanstvena istraživanja o reinkarnaciji na uzorku od nekoliko desetina tisuća sudionika su pokazala kako sami odabiremo lekcije za učenje u životu uključujući i roditelje koji će nas “napraviti”. Uzmemo li u obzir takvo što tada Samuelovo tuženje roditelja “pada u vodu”. No pozabavimo se malo tim istim istraživanjima kako bismo dobili bolji uvid u problematiku reinkarnacije koja je u zapadnjačkom društvu poprilično “stavljena” na stranu jer ne odgovara našim zapadnjačkim identifikacijama.

Podsjetimo se što je otkrio Ian Stevenson, biokemičar i psihijatar u svezi reinkarnacije:

  1. Sjećanja u ranom djetinjstvu vezana za reinkarnaciju se otkrivaju između 2-7 godina starosti djeteta, no nakon šeste ili sedme godine nepovratno nestaju.
  2. Mnogi ispitanici imaju vještine i interese koji su vezani za vještine i interese iz prošlih reinkarnacija.
  3. Najjača sjećanja se pojavljuju kod onih koji su u prošlom životu preminuli nenadanom ili nasilnom smrću.
  4. Ispitanici često imaju pregršt detalja iz prethodnih života koje mogu znati (i potvrđuju) samo ukućani, rodbina i prijatelji preminule osobe. Drugim riječima takvi se podaci ne mogu falsificirati jer nisu zabilježeni osim u memoriji još uvijek živućih poznanika i rodbine preminulih.
  5. Reinkarnacijski ciklusi nisu poredani na način kako ih mi strogo linearno razmatramo, ponekad je prvi prošli život, „linearno“ gledano bio dalje u prošlost nego li druga ili treća reinkarnacija unazad, koja se „linerano“ gledano dogodila bliže našoj vremenskoj poveznici.
  6. Zabilježeni su slučajevi u kojima se ispitanici sjećaju prošlih života u BUDUĆNOSTI, još jedan dokaz da naše linearno poimanje vremena ima velike mane, točnije da mi vrijeme, kao takvo, ne razumijemo i ne shvaćamo u potpunosti.
  7. 35% ispitanika na sebi imaju raznorazne urođene oznake na tijelu ili koži ili imaju različite defekte i boljke s kojima su se rodili. Obično boljke ili obilježja na tijelu korespondiraju s bolestima ili načinom smrti prethodne reinkarnacije. Mnoge oznake na koži su tek mala područja bez pigmenta ili fleke s više pigmenata no nalaze se na mjestima koja su bila, smrtne povrede, ubodne rane, i slično. Stevenson je takve oznake i sjećanja potvrdio s medicinskim nalazima ili uzrocima smrti preminulih iz prošlih reinkarnacija.
  8. Deformacije i bolesti na djeci ispitanicima su najčešće u slučajevima nasilne smrti, na primjer djeca rođena s defektnim udovima su se obično sjećala amputacija tih udova, ili djeca koja su preminula od raka na plućima ili tuberkuloze su u sadašnjem životu imala astmu i druge probleme s plućima i tako dalje.
  9. Stevenson je smatrao kako je reinkarnacija najbolje iako ne i jedino objašnjenje za najbolje slučajeve kojima se bavio jer o reinkarnaciji kao mehanizmu mi još uvijek ne znamo puno to jest tek smo je počeli istraživati.

Dr. Helen Wambach je istraživanje o reinkarnaciji započela kako bi dokazala da takvo nešto ne postoji. No, umjesto da otkrije kako je reinkarnacija prevara dr. Wambach je došla do zaključka da je reinkarnacija nešto što ne smijemo i ne možemo zanemariti te da je to tema s kojom bi se znanstvenici trebali ozbiljno baviti.

Njena istraživanja su počela 1968. godine, uz pomoć znanstvene analize na preko 10.000 volontera došla je do začuđujućih dokaza vezanih za reinkarnaciju:

50,6% prijavljenih slučajeva prošlih života se odnosio na reinkarnacije u muškom tijelu, dok je 49,4% osiguran za reinkarnacije u ženskom tijelu, što je odgovaralo biološkim činjenicama u prošlim vremenima (vjerojatno je reinkarnacija u muškom tijelu bilo više zbog činjenice da su muškarci više ginuli u ratovima i različitim sukobima, dok su žene uglavnom umirale od bolesti, kao kolateralne žrtve ili na porodu).

Broj ljudi koji su prijavljivali živote u gornjim klasama tadašnjih društava su u točno onolikom omjeru koliko je u datom vremenu bilo ljudi u višim klasama društva.

Sjećanja na obuću, odjeću, alate, pribor za jelo je bio bolji nego li stoji u popularnim povijesnim knjigama. Ona je ponovo i nanovo otkrivala kako ispitanici iz njenih eksperimenata znaju puno više o datom periodu nego većina povjesničara, kada je provjeravala podatke kod najvećih eksperata o određenom periodu, tada su se podaci njenih ispitanika pokazivali do u tančine točni.

Jedna od njenih najkontroverznijih nalazaka je otkriće da ljudi imaju neku vrstu izbora o narednom životu i da ljudska duša ne ulazi u fetus do pred samo rođenje.

„Duša obično ulazi u tijelo fetusa pred samo rođenje i ima mogućnost odabira u koji će fetus ući. U slučaju da se dogodi abortus, moguće je odabrati drugo tijelo. U nekim slučajevima duša koja je ušla u neki fetus, u doticaju s dušom majke, može utjecati na odluku majke o samom abortusu.“

Ovaj život jest patnja, velikim dijelom, no poznata rečenica Laure Knight Jadczyky – no pain, no gain [bez muke nema nauke] – odlično sažima smisao života. Učenje lekcija na planeti Zemlji, u određenim uvjetima, izborom određenih roditelja koji se komplementiraju s lekcijama naš je izbor koji donosimo u petom denzitetu o kojem smo pisali ovdje:

Peti denzitet:

Peti denzitet bi bio prvi stalni eterični ili energetski nivo, no pasivne konteplacijske uloge. Po metafizičkim učenjima, peti denzitet je mjesto na kojemu se nađemo nakon što umremo. Na njemu obitavaju svi entiteti koji se „recikliraju“, točnije, koji umiru i ponovno se „rađaju“ od prvog do četvrtog denziteta. Jasno nam je da ovo može biti iznimno nezgodno za sve one koje „ne vjeruju u reinkarnaciju“ ili za one čija vjera nije zasnovana na reinkarnacijskim ciklusima, no mi jednostavno pratimo metafizička saznanja i nemamo se želje sukobljavati s vašim osobnim stanovištima. Ako su vaša uvjerenja drugačije prirode, sada je najbolje vrijeme da prestanete čitati ovaj tekst jer mi ne želimo utjecati na tuđu slobodnu volju.

U petom denzitetu se usvaja naučeno iz prošlih života. Također se odabiru lekcije u budućim reinkarnacijama. Metafizičari smatraju da se prebacivanje iz jednog u drugi denzitet ne mora događati samo preko petog denziteta; kada se nauče sve potrebne lekcije iz jednog denziteta može se preći u viši denzitet bez potrebe „posjeta“ petom denzitetu.

Povrh svega toga, za svakog roditelja je danas važnije nego ikada oboružati i sebe i svoje dijete znanjem o svijetu, jer je to jedina zaštita koja mu treba što bi bilo nemoguće da nismo sami izabrali učenje lekcija na ovoj i upravo ovakvoj planeti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Man wants to sue his parents for giving birth to him ‘without his consent’ as part of ‘anti-natalist’ movement that says having children is morally wrong

Nihilanand

Son, 27, ‘wants to sue his parents because he didn’t CONSENT to being born’

Man Wants to Sue Parents for Giving Birth to Him Without His Consent

Indian man wants to sue parents for birthing him without consent

The Childfree Choice

‘We’re NOT having a baby!’ Colombian couple’s vasectomy announcement sparks fierce debate after they claim they don’t want to ‘bring another human to contaminate’ the world

These Indians don’t want you to have babies because life sucks

The Voluntary Human Extinction Movement