Autor: Ljubica Šaran

Hrvatska je odavno banana država, nakon divljačkih privatizacija “za kunu” i harača većeg negoli u vrijeme Frane Tahija, dočekali smo samo jad i čemer, čini se da kraja bananiziranju hrvatskih umova nema, pa čak i kad nam teško oboljela djeca ostaju bez lijekova dok se milijuni kuna pljuju u susjednu “tako dragu” neovisnu zemlju gdje žive Hrvati veći od onih rođeni na tlu Republike Hrvatske. Iz zemlje bježi tko može, a premijer nas uvjerava da će se svi vratiti jer u Hrvatskoj se “sve bolje živi”. Ako je suditi po životu uhljeba i njihovim basnoslovnim kućama, stanovima, skupocjenim autima i bahatosti, tada je jasno tko živi dobro, a tko “sisa veslo”. Kažnjene bakice koje na placu prodaju visibabe, šparoge i koje prave malo rakije da bi nekako preživjele, sigurno ne žive super, djeca koja idu gladna u školu sigurno ne žive super, radnici Uljanika sigurno ne žive super, 300.000 građana s blokiranim računima sigurno ne živi super.

Tragedija ili komedija – odlučite sami.

Premijeri, ministri, parlamentarci i svi javni radnici koji se plaćaju iz državnog proračuna, od naših novaca koje su nam silom ili milom oteli iz novčanika, bi se najviše trebali pridržavati zakona. Oni bi trebali biti primjer poštenja i čovječnosti, no čini se da na takove stvari možemo zaboraviti.

Kako se to danas bolje živi u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj?

Uhljeba je danas više negoli ikad, oni se ponašaju poput pravih pravcatih parazita, njihovo pravo lice možemo najbolje vidjeti kad naprave kakav belaj, tada bahatost, arogancija i zloba “bode u oči”.

Zbog sličnosti u karakternim manama, uhljebi se međusobno brane i podupiru, jasno je ako se jednog jedinog parazita osudi i kazni, da će drugi doći na red. Takvo što se ne smije dozvoliti. Raja i kmetovi moraju znati gdje im je mjesto, a to je uz kontejnere, u redovima za pučku kuhinju i zavodu za zapošljavanje, a oni malo “osjetljiviji” mogu na “godišnji odmor” na račun države u ludare. Uhljebima ne smeta kada krše zakon, a naročito gluposti poput vožnje s isteklom vozačkom dozvolom, o tome mora brinuti jedino raja koju se i kažnjava za sve i svašta.

Kmetovi koji laju dobiju po repu, kmetovi koji šute dobiju po džepu. Ništa se nije promijenilo od 1848. kada je ban Jelačić objavio odluku o ukidanju kmetstva. Čak što više, plavokrvne parazite su zamijenili politički paraziti obraza debljega od džona, koji bi prodali i vlastitu majku samo da namaknu još koju privilegiju, stan, kuću, skupocjeni sat, utegnutu sponzorušu, ponovni izbor i koji milijun eura da se nađe za “crne dane” kad država konačno pođe putem Cipra i Grčke.

Uhljebi naročito paze da osiguraju još po koji krug sigurnih glasova, podmićivanjem ‘Rvata većih od nas. U zadnje tri godine bolnica u Mostaru je dobila 120 milijuna kuna pomoći kako bi opstala, a za bolesnu djecu u matičnoj državi, tko mari, ne zna se, ali zna se komu odgovara takovo kupovanje vjernosti. Nemamo ništa protiv da se pomaže svim potrebitim ljudima, no prvo je potrebno pomoći potrebitima u svojoj zemlji i srediti katastrofično stanje u našem zdravstvu, a nakon toga pomagati zdravstvo u drugim državama.

Ali mi smo čudan narod, nama je sasvim sve jedno što uhljebi brljaju budalaštine, neki od njih ne znaju osnove komunikacije i zemljopisa, a kamoli što drugo.

Koliko je politički sustav u “nekada lijepoj našoj” istrulio i koliko zaudara “na kilometar”, najbolje vidimo po dodjeli počasnih doktorata. Ako mislite da je takvo što nešto novo ili pak neobično, dovoljno je da se posjetimo kako je Zagrebačko sveučilište 99-ti počasni doktorat dodijelio Draganu Čoviću za očuvanje “hrvatskog identiteta u BiH”.

Za one koji misle kako u Hrvatskoj teče med i mlijeko dovoljno je pokazati sljedeći video, pa da se zapitamo je li u redu da uhljebi žive kao bubreg u loju dok umirovljenici kopaju po smeću kako bi nadomirili ono malo crkavice što imaju?

Sigurni smo da odgovor od uhljeba nećemo dobiti, pa ipak, iluziju o sve boljem životu u Hrvatskoj treba srušiti, jer istina je sasvim drugačija od političke propagande i statistike koja se posebno “turira” kako bi je uhljebi iskorištavali do besvijesti.

Umirovljenici nisu jedini gladni, svako pete dijete u Hrvatskoj živi u siromaštvu! Takvu stvar bi trebalo nabiti “u tikvu” svakome uhljebu kad laprda o povećanju standarda i boljem životu dok mu je na pameti jedino kako lažirati imovinsku karticu da se ne vidi nova kuća, novi stan, novi mercedes u dvorištu, egzotične punjene životinje, vrijedne umjetničke slike, crvena haljinica, dizajnerske torbice i drugi luksuz.

Da stvar bude gora, mladi i sposobni ljudi su prokužili da ih u RH čeka jedino jad i čemer, u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je zatvoreno 18.000 obrta, iz Slavonije je pobjeglo trbuhom za kruhom 71.000 ljudi, dok je Irska postala nova Meka za Hrvate kao što je nekada to bila Njemačka. U Irskoj trenutačno radi i živi 60.000 hrvatskih građana i mnogi od njih se ne misle vratiti nazad niti se imaju čemu vratiti. Čak što više, najveći broj hrvatskih Iraca smatra da je donio dobru odluku, jer u Hrvatskoj nema života.

Iako populacija Hrvata u Irskoj najbrže raste spomenut ćemo kako je samo tijekom 2014. i 2015. u Njemačku trbuhom za kruhom otišlo 95.000 ljudi. To su stravične brojke. U zemlji ostaju samo uhljebi, političke priležnice, oni koji još uvijek mogu živjeti od “sezone”, zaposleni u javnom sektoru i oni koji ne mogu ostaviti svoje stare i nemoćne roditelje. Hrvatska je po prvi put u modernoj povijesti spala ispod četiri milijuna stanovnika, takvo što bi cijelu vladu trebalo “dignut” na zadnje noge, no umjesto planova kako obnovit ekonomiju, kako poboljšati demografski standard naši uhljebi su sve bezobrazniji i bezobzirniji.

Od EU smo dobili samo jednu dobru stvar, otvorene granice i mogućnost odlaska trbuhom za kruhom.

Teško je ostati pribran i normalan nakon tako teških informacija, a još je teže reći što učiniti u zemlji kojoj se crno piše. Kako je krenulo za 50 godina Hrvati i Hrvatice će postati raritet ili će se asimilirati u zemlje koje trebaju sposobnu radnu snagu. Istina, kakva god bila je bolja od najljepše i najšarenije laži. To je početak promjene, ako u ničemu drugome tada u nama samima.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.