Autor: Anamarija Vukojević
Pedofilija, sado-mazohizam, ‘fisting’, bestijalnost, pornografija, silovanje, incest, voajerizam, uživanje u tjelesnim tekućinama poput urina ili krvi, duga je lista seksualnih devijacija koje su sveprisutne ne samo na pornografskim stranicama već i u filmovima koji se prikazuju u udarnim terminima, a ograničenja dobne granice je sasvim neprimjerena. No, iste su već godinama postale dio školskih nastavnih programa pod izlikom da se radi o “seksualnoj edukaciji”. Pitamo se: kakav će utjecaj imati takvi “programi” na djecu i mladež?
Oni koji su već duboko ponerizirani do te mjere da su im seksualne devijacije postale normala smatraju da se radi o izričaju slobode ljudskog duha, neka s opravdanjem da svatko može raditi sa svojim tijelom što ga je volja. Za one koji se još uvijek pitaju što se događa i jel to stvarno moguće odgovor je u psihopatiji o kojoj je pisao poljski psihijatar Andrzej Łobaczewski u Političkoj ponerologiji. On je psihopate opisao kao virulentne patogene organizme unutar društva, koji napadaju tamo gdje smo najslabiji i zbog toga cijelo društvo biva gurnuto u situacije koje neizbježno dovode do tragedije i užasa velikih razmjera. To potvrđuje i informacija koja je nedavno u javnost procurila da se u školama u Kaliforniji podučava djecu o pedofiliji.
Službenici državnih škola u Kaliforniji smatraju da je “doista važno” podučavati djecu o pedofiliji i pederastiji u učionici jer je to “seksualna orijentacija” i dio je povijesti čovječanstva.
[Pogledajte video od 0:53 sekunde]
Zapanjujuće priznanje uslijedilo je nakon roditeljskog informativnog sastanka prošlog mjeseca za školski okrug Brea Olinda. Stephanie Yates, osnivačica Informed Parents of California upitala je školske dužnosnike zašto podučavaju pedofiliju u školi za učenike prvog razreda srednje škole.
Pomoćnica nadzornika kurikuluma Kerrie Torres je odgovorila:
To je nešto što se dogodilo u povijesti, tako da je to stvarno važno za nas da to uključimo u program obrazovanja.
Koliko god šokantno zvučale ovakve informacije one su zapravo samo dio psihopatske agende koja se odvija toliko dugo da se čini, zbog količine prisutnosti u društvu, da je prožeta u svakom njegovom segmentu te da je ovo kulminacija razvratnosti i devijantnosti.

Prije nekoliko godina je održana “izložba” u Parizu koja je navodno trebala seksualno educirati i osloboditi maloljetnu djecu od straha od seksa i seksualnosti?
O pedofiliji u religijama smo pisali podrobno, od Katoličke crkve, ortodoksnih zajednica židova do prisilnih brakova djevojčica koji su i u 21. stoljeću jednako zastupljeni. Reakcija prijašnjeg pape Benedikta da je dječja pornografija “normalna stvar” je zgrozila javnost i na tome je ostalo. Omiljeni papa vjernika papa Franjo istovremeno moli i poziva na molitvu vjernike za žrtve seksualnog zlostavljanja u redovima Crkve pa ipak smanjuje kazne svećenicima pedofilima a kada kazne i uslijede radi se o dvije, tri godine zatvora jer se smatra da bih ih prevelike kazne dotukle. S takvim psihopatskim razmišljanjem se slaže i šef policije za područje Engleske i Walesa Gavin Thomas koji smatra da je nemoguće zatvoriti sve pedofile jer ih je previše. Ovo je nedvojbeno pedofilska civilizacija i s pravom se pitamo Tko će zaštititi našu djecu?

Jedan od svećenika u Hrvatskoj optuženih za pedofiliju. Dok se narod straši s LGBTQI zajednicom, dotle Crkva štiti pedofile u svojim redovima.
Ako vam se ove informacije čine pretjerane ili vas dovode do ludila kao i svako normalno biće, koliko god one zvučale strašno i gotovo nemoguće da povjerujete da se to sve stvarno događa u našem društvu, morate shvatiti da je ovo samo ‘mali’ dio psihopatske agende i ona nije nužno vezana samo uz pedofile. Pedofilija je biznis jer trgovina djecom donosi više prihoda od trgovine oružjem i drogom. To nije vezano samo uz seksualne devijacije pojedinaca unutar religijskih organizacija, to je namjerna normalizacija seksualne devijantnosti u djece i odraslih kako bi se zarađivale milijarde dolara i učinilo društvo patološki devijantnim, u skladu s psihopatskom patološkom bestidnošću.
To potvrđuje i činjenica da neki priznati znanstvenici smatraju pedofiliju poremećajem a ne zločinom. A mnogi drugi smatraju (pa i neki naši čitatelji) da je rješenje pedofilije u prodaji seksi lutkica koje liče na djevojčice, iako većina znanstvenika, još uvijek, smatra da takvo “rješenje” može biti samo privremeno jer dugoročno gledajući vrlo je vjerojatno da će seksi lutkica pedofilu postati dosadna, a nakon toga pedofil bi vrlo lako mogao poželjeti to doživjeti s pravim djetetom.
Dok se znanost još uvijek “bavi” tim pitanjem najveća društvena mreža Facebook i najveći pružatelj video usluga You Tube promoviraju pedofiliju. Ako vas to nije dovoljno prestravilo podsjetiti ćemo vas na sve glasniju činjenicu da se seksualna edukacija uvodi u škole, pa čak i u vrtiće diljem naše planete.
Iako je tema pedofilije jedna od najčešćih o kojima se piše u medijima i koja definitivno zaslužuje svu pozornost koju može dobiti zapravo se radi o čitavom paketu seksualnih devijacija koje se želi normalizirati.
U duhu neoliberalne agende Kalifornija je jedna od američkih država koja prednjači pred drugima u seksualnom “oslobođenju” svih, počevši od djece u školama. Naravno da to “oslobođenje” nema nikave veze s edukacijom već normalizaciji seksualizacije djece i njihovoj prijemčivosti za pedofile i druge seksualne predatore.
Kalifornijski odbor za edukaciju je nedavno odobrio knjigu Heather Corinne S.E.X. The All You Need To Know Sexuality Guide to Get You Through Your Teens and Twenties [SEX Priručnik za sve ono što trebate znati o seksualnosti kako biste lakše prošli kroz vaše tinejdžersko doba i dvadesete, op. prev.]
Knjiga je namijenjena djeci u srednjim školama. Iako je čitava knjiga u najmanju ruku kontroverzna, postoje teme koje su šokantne i uznemirujuće kao što je tema ‘fistinga’ o kojoj se u knjizi piše pod nazivom Deeper manual sex [Dublji manualni seks, op. prev.]:
U većoj mjeri, kao što je rečeno, ručni seks se kolokvijalno naziva ‘fisting’, ali to nije zbog toga što gurate cijelu šaku i pokušavate ući u vaginu ili anus, što bi vjerojatno bilo bolno, ako ne i nemoguće. Umjesto toga, ovakva vrsta ručnog seksa podrazumijeva započinjanje s jednim ili dva prsta u rukavici (s lubrikantom, dodavajući ga postepeno kako ulazite u vaginu ili anus) i polako ulazite više i samo ako je – ugodno za receptivnog partnera. Ako oba partnera žele cijelu ruku, a s četiri prsta se osjećaju ugodno, partner u izvođenju tada može ugurati palac u dlan ili unutar prstiju kako bi cijelu ruku učinio što manjom, a zatim lagano uklizio u vaginu ili anus. Nakon što je sve unutra, partner može okrenuti ruku naprijed-nazad, polako otvoriti prste prema gore nježno i ritmično, ili ići gore i dolje, kako je ugodno partneru.
Podsjetimo, ovdje se radi o seksualnoj edukaciji tinejdžera. Osim ‘fistinga’ koji se prema kalifornijskom odboru za edukaciju čini sasvim primjerenim za djecu tog uzrasta knjiga također spominje Body fluid ili Blood Play [tjelesne tekućine ili igra s krvlju, op. prev.]:
Neki ljudi seksualno uživaju u svakojakim tjelesnim tekućinama: muškim izlučevinama pri ejakuliranju, vaginalnim tekućinama, menstruaciji, mokraći ili krvi. Oni jednostavno mogu uživati u degustaciji, osjećaju ili mirisu tijekom seksualnih aktivnosti, ili se mogu uključiti u aktivnosti specifične za uživanje u tim tekućinama, kao što su “golden showers” [“zlatni tuševi” – uriniranje po partneru, op. prev.] ili ako na njima ima muških izlučevina pri ejakulaciji partnera. Neki uživaju u tome jer se osjećaju kao da krše tabu jer imaju intimni kontakt s tjelesnim tekućinama. Za druge, fluidna igra može biti ugodna jer postoji određena intimnost ili svetost u fluidnom povezivanju.
U članku Zašto se pornografija želi prikazati kao zdravstveni odgoj? smo podrobno objasnili i prikazali kako to radi neprofitna organizacija Planned Parenthood Federation of America koja je oslobođena poreza vlade SAD-a i smatra se glavnom organizacijom u seksualnoj edukaciji mladih. U istom članku smo naveli i hrvatski primjer knjige “Zmajevi i vukodlaci” od našeg poznatog dječjeg pisca Zvonimira Baloga u kojoj stoji:
Juha je prava tek ako mrkva u nju zabode svoj žuti nos. Juha je čarobna ako kupus u njoj opere svoju zelenu glavu. Juha je prava kad krumpir u njoj opere svoje bubrege. Ludilo od juhe nastane ako vrganju padne u juhu šešir. Juha pozeleni od bijesa ako krastavac u njoj opere svoj zeleni pimpek’.
Svako normalno biće se mora zapitati tko su ti ljudi koji namjerno i ciljano normaliziraju i poneriziraju našu djecu? Andrzej Łobaczewski je opisao psihopate kao žderače duša ili psihofage.
Laura Knight-Jadczyk je u predgovoru Političke ponerologije napisala:
Martha Stout, koja je predano radila sa žrtvama psihopata piše: “Zamislite, ukoliko to ikako možete, da nemate savjesti. Niti trunku savjesti, nikakve osjećaje krivnje ili žaljenja, bez obzira što god da učinite, nikakvog osjećaja za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja, pa čak i članova familije. Zamislite da vas nikada ne muče osjećaji srama, ni jednog trenutka u životu, bez obzira na to koliko ste sebični, lijeni, štetni za druge ili nemoralni.
Zamislite da vam je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, osim kao jedan teret kojeg drugi olako prihvaćaju, kao neke naivne budale. Ukoliko ste sve ovo uspjeli zamisliti još dodajte svemu i sposobnost da sakrijete od drugih ljudi činjenicu da se vaša psiha znatno razlikuje od njihove. Budući da svatko jednostavno prihvaća da je savjesnost univerzalna pojava među ljudskim bićima, sakrivanje vaše prave prirode ne predstavlja gotovo nikakav problem.
Nema tih osjećaja krivice i sramote koji vas mogu zaustaviti, a drugi vas nikada neće prozvati zbog vaše hladnokrvnosti. Ova ledena krv koja teče u vašim venama je toliko bizarna, toliko strana osobnom iskustvu većine ljudi da će rijetko bilo tko posumnjati kakvi ste vi u stvari.
Łobaczewski također objašnjava kako se u psihopata javljaju snovi u vidu utopije o „sretnom” svijetu i socijalnom sistemu koji ih neće odbacivati, niti nagoniti da prihvate zakone i običaje, čije je značenje nerazumljivo za njih. Oni sanjaju o svijetu u kome bi njihov jednostavan i radikalan način doživljavanja i opažanja realnosti mogao dominirati; (lažući, podvaljujući, uništavajući i koristeći druge. prim. ured.) gdje bi njima, naravno, bila osigurana sigurnost i prosperitet.
U tim utopijskim snovima oni zamišljaju da će ti drugi, različiti, ali tehnički umješniji od njih, biti primorani raditi kako bi postigli ciljeve za psihopate i druge njihove vrste. „Mi, napokon” – kažu oni – „kreiramo novu vladu, vladu pravde.” (samo za psihopate, nepravdu za sve ostale. prim. ured.) Oni su spremni boriti se i patiti da bi ostvarili taj vrli novi svijet i da pri tom, naravno, prouzokuju patnju drugih. Ovakva vizija opravdava ubijanje ljudi, čija patnja kod njih ne izaziva sažaljenje jer oni nisu sasvim specifični. Oni ne shvaćaju da će uvijek nailaziti na opoziciju, pa makar to stanje trajalo i generacijama. („Ubij ih sve, Bog će prepoznati svoje”, izgleda da je jedna od metoda koju su izumile psihopate prim. ured.)
Iako se smatra da psihopata u našem društvu ima samo 1% čini se da je ova procjena vrlo konzervativna jer je iste jako teško otkriti testovima i psihološkim obrascima (te postoje mnoge varijacije narcisoidnih osoba koje su također jedna vrsta psihopatije jer i takve osobe imaju mnoga svojstva tipičnog psihopate) s obzirom na raširenost psihopatskih odlika u svim segmentima društva. Postavlja se pitanje tko su svi ti ljudi koji čine ovakve zločine, pri tome ne mislimo samo na pedofile, već i na čitave organizacije, od škola do vlada koja sudjeluju o normaliziranju seksualnih devijacija u društvu, a pogotovo prilikom seksualne edukacije djece i mladih?
Princip „cilj opravdava sredstva” otvara vrata različitim vrstama ličnosti, koje koriste veliku ideju da bi oslobodili sebe neugodnog pritiska normalnih ljudskih običaja. Tako svaka velika ideologija sadrži opasnost, pogotovo za slabe umove. Otuda svaki veliki društveni pokret i njegova ideologija može postati domaćin, na kome će neka patokratija razviti svoj parazitski život.
Djelovanje ovog fenomena obuzima čitavo društvo, počevši od vođa i infiltrirajući se u svako selo i svaki grad. Patološka socijalna struktura postupno prekriva čitavu zemlju, stvarajući „novu klasu” unutar nacije. Ova privilegirana klasa, sastavljena od devijantnih pojedinaca, se neprestano osjeća ugroženom od „drugih”, većine normalnih ljudi. Patokrate ne gaje nikakve iluzije u pogledu njihove vlastite sudbine u slučaju povratka u sistem normalnog čoveka.
Tako psihološko, biološko, moralno i ekonomsko uništavanje normalnih ljudi postaje za patokrate „biološka” neophodnost. Mnoga sredstva služe ovom cilju, počevši od koncentracijskih logora i uključujući ratovanje s tvrdoglavim, dobro naoružanim neprijateljem koji će razoriti i iznuriti ljudsku silu poslanu na njega, naime onu silu koja ugrožava patokratsku vladavinu: sinovi normalnog čoveka poslati da se bore za iluzorni „više cilj”. Pošto su bezbjedno mrtvi, vojnici će biti dekretom proglašeni za heroje, opjevani u pesmama, korisni za podizanje nove generacije, odane patokratiji i čak spremne da ode u smrt da bi je zaštitila. Svaki rat, pokrenut od patokratske nacije, ima dva fronta, unutrašnji i spoljnji. Unutrašnji front je važniji za lidere i vladajuću elitu i unutrašnja prijetnja je odlučujući faktor za upuštanje u bespoštedni rat. Pri donošenju odluke da li da se započne rat protiv patokratske države druge nacije treba primarno uzeti u obzir činjenicu da takav rat može biti iskorišten kao dželat nad običnim ljudima, čija rastuća moć predstavlja primarnu prijetnju za patokratiju. Na kraju, patokrate ne vode posebno računa o krvi i patnjama ljudi za koje smatraju da ne pripadaju njihovoj vrsti. Kraljevi su možda osećali dolični bol zbog smrti svojih vitezova, ali patokrate to nikada ne čine: „Imamo ovde mnogo ljudi.” Ipak, ako situacija u ovakvoj zemlji jeste ili postane zrela, svako ko pruži pomoć naciji, biti će blagosloven time; svako ko je ne pruži, biti će proklet.
Psihopati na vlasti ne smiju izgubiti tu privilegiju kreiranja svijeta jer oni sami ne posjeduju nikakav praktični talent koji bi im omogućio život u normalnom društvu:
Normalan čovek, kome je oduzeta privilegija ili visoka pozicija, će se truditi da pronađe i obavlja neki posao koji će mu omogućiti zaradu za život; ali patokrate nikada ne poseduju nikakav solidan praktični talenat; i vremenski okvir njihove vladavine eliminira posljednje ostatke svake mogućnosti za prilagođavanje zahtjevima normalnog rada. Ukoliko bi zakon normalnog čoveka bio ponovo uspostavljen, oni i njihovi bi bili izloženi presudi, uključujući i moralnu interpretaciju njihove psihološke devijacije; njima bi prijetio gubitak slobode i života, ne samo gubitak položaja i privilegija. Budući da su nesposobni za ovakvu vrstu žrtve, opstanak sistema koji je najbolji za njih postaje moralni imperativ. Protiv ovakve prijetnje se mora boriti svim psihološkim i političkim sredstvima, primjenjenim bez skrupula prema tim inferiornim ljudima. Ova sredstva mogu biti šokantna u svojoj bezočnosti.
Nametanje seksualne edukacije u vrtiće i škole dio je puno veće agende od one koje otkrivaju teoretičari zavjere koje se smatra ludima. Mi smo podastrijeli činjenice sa izvorima i time svoju domaću zadaću učinili. Ostalo je na svakom od vas, želite li zabiti glavu u pijesak jer je suočavanje s ovim informacijama prestravljujuće ili se želite educirati, zbog sebe i zbog svojih najmilijih.
Utješna je činjenica da je svaka patokratska civilizacija do sada propala, a parazit ne zna da će i on umrijeti sa smrću domaćina.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Izvori:
Pedophilia Being Taught As “Sexual Orientation” in California Schools
California Leads the Way Teaching LGBT History to Schoolchildren
California becomes 1st state to approve LGBTQ+-inclusive K-8 history textbooks
Informed Parents of California
America’s dirty little secret – Sex with children has become big business
Education in the United States
ŠOKANTNA IZJAVA AMERIČKOG RABINA: Djecu nam siluju oni koji bi ih trebali štititi!
Hoćemo li dočekati kraj pedofilije unutar različitih religioznih organizacija?!
Zašto toleriramo ulazak djece u prisilne brakove?
PEDOFILSKA CIVILIZACIJA: Tko će zaštititi našu djecu?
KRŠĆANSKO LICEMJERJE: Papa Franjo smanjuje kazne svećenicima pedofilima!
Svećenici pedofili osuđeni po dvije godine zatvora “jer bi ih više kazne dotukle”
Trgovina djecom donosi više prihoda od trgovine oružjem i drogom
Pedofilija je poremećaj, a ne zločin?
Mogu li seksi lutke nalik djevojčicama pomoći pedofilima u suzbijanju nagona?
You Tube promovira pedofiliju kao seksualnu orijentaciju
FEJS NA STRANI PEDOFILA: Bi li pedofili trebali imati opciju pitati djecu da im šalju “seksi fotke”?
Seksualna edukacija ili pedofilija?
Kategorije:BORBA PROTIV PEDOFILIJE, Pod povećalom MW-a