KNJIŠKI MOLJAC

Može li znanost prepoznati budućeg kriminalca?

Autor: Anamarija Vukojević

Nova istraživanja u genetici i neuroznanosti otkrivaju da bi u budućnosti skeniranjem mozga mogli predvidjeti budućeg kriminalca ili psihopatu? Nova pod-disciplina biokriminologije i kriminologije – neurokriminologija koristi sken mozga i principe neuroznanosti za razumijevanje, predviđanje i prevenciju kriminala. Vodeći stručnjak u toj oblasti, Adrian Raine smatra da, kako se do sada smatralo socijalni i životni uvjeti nisu jedini čimbenici u razvitku kriminalnog uma.

Kad je dr. Adrian Raine počeo istraživanje skena mozga ubojica u američkim zatvorima, bio je među prvim istraživačima koji su primijenili ovu evoluirajuću znanost pri razumijevanju nasilnog kriminala. Njegova najopsežnija studija, još 1994. godine, PET [pozitronska emisijska tomografija] skeniranje je provedeno na uzorku od 41 osuđenog ubojice, usporedno su snimili “normalnu” kontrolnu skupinu od 41 osobe slične dobi i profila. Bez obzira na mali uzorak, slike u boji, koje su pokazivale metaboličku aktivnost u različitim dijelovima mozga, izgledale su nedvojbeno drugačije. Mozgovi ubojica, su pokazali značajno smanjenje razvoja prefrontalnog korteksa – izvršne funkcije, u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Na lijevo normalan mozak, na desno mozak ubojice Antonio Bustamante, koji je trebao biti osuđen na smrtnu kaznu, no ove slike su promijenile presudu na doživotnu kaznu zatvora.

Napredak u razumijevanju neuroznanosti sugerira da bi takav nedostatak rezultirao povećanom vjerojatnošću niza ponašanja, od manje kontrole nad limbičkim sustavom koji generira emocije kao što su ljutnja i bijes, zatim veća ovisnost o riziku, smanjenje samokontrole te loše vještine rješavanja problema, sve osobine koje mogu predisponirati osobu na nasilje.

Rainova knjiga The Anatomy of violence: The Biological Roots of Crime [Anatomija nasilja: biološki uzroci kriminala] prikaz je 35-ogodišnjeg istraživanja u području biološke i medicinske predispozicije za buduće antisocijalno i kriminalno ponašanje osobe. Ova knjiga i je izašla tek 2014. godine i još uvijek nije prihvaćena u znanstvenim krugovima jer se još uvijek smatra (prema frenologiji iz 19. stoljeća) da kriminalno ponašanje proizlazi zbog oblika lubanje. Frenologija je bila vrlo utjecajna u kaznenom pravu i u SAD-eu i u Europi sredinom 19. stoljeća i često se koristila kao potpora grubim rasnim i klasnim stereotipima kriminalnog ponašanja.

Knjiga “The Anatomy of Violence” u potpunosti mijenja način na koji gledate kriminalce i psihopate. Razumijevanjem neuroznanostvenog pristupa kriminalnog uma pomaže nam i da razumijemo karakteristike kriminalnog uma koji također, manje više, posjedujemo svi.

Interesantna je činjenica da je dr. Raine jednom prilikom skenirao svoj mozak, sa zanimanjem očekivajući rezultate snimka. Otkrio je, na svoje zaprepaštenje, da struktura njegovog mozga dijeli više osobina s psihopatskim ubojicama nego s kontrolnom “normalnom” skupinom. No, kad se sjetio neki pokazatelja u djetinjstvu: oduvijek je imao nizak broj otkucaja srca (što je njegovo istraživanje pokazalo da je vezano uz nasilno ponašanje), napukle usne što je dokaz nedostatka riboflavina, te problemi pri porođaju rezultati nisu više bili tako iznenađujući. S pet godina je odveden u bolnicu na ispumpavanje želuca jer je popio puno alkohola, bio je poprilično antisocijalan, družio se s bandama, palio igračke i poštanske sandučiće kao i činjenica da se puno tukao. Kad se trebao odlučiti za studiranje shvatio je ga je u mladenačkoj dobi zanimalo zašto se tako ponašao u djetinjstvu. To ga je ponukalo da počne istraživati razloge nasilnog kriminala. No, što ga je spasilo? Unatoč njegovoj neobičnoj strukturi mozga, nije imao niži IQ koji je vrlo čest kod ubojica.

Eksperimenti promatranja mozgova trogodišnje djece, koje je proveo dr. Adrian Raine, otkrili su da postoje znakovi potencijalnih problema u budućnosti.

Amigdala normalnog ljudskog bića je simetrična, dok je kod psihopata uvijek jedna strana nerazvijenija od druge.

Oni, koji su u to vrijeme, imali slabu funkciju amigdale, bili su skloniji postati počinitelji kaznenih djela kasnije u životu, u vremenskom razdoblju od 20 godina tijekom kojeg su ih znanstvenici slijedili. Amigdala je područje mozga koje se povezuje sa strahom, a čini se da njihov poremećaj kod kriminalaca uvjetovan strahom.

Iako svaki kriminalac ne mora biti psihopat, svaki psihopat je potencijalno kriminalac.

Čini se, prema istraživanjima da odrasli psihopati imaju 18% smanjen volumen amigdale u usporedbi s ne-psihopatima. Ta razlika može biti objašnjenje zašto psihopatima nedostaje osjećaj kajanja, straha i krivnje.

Također je primjećeno da područje mozga koje se naziva orbitalni frontalni korteks ima tendenciju da se povezuje s antisocijalnim ponašanjem ako je njegov volumen manji. Jedan od razloga zašto muškarci u cjelini teže zločinu više nego žene jer muškarci u globalu imaju manji volumen istog od žena.

Uz to, otkriveno je i da je corpus callosum, vezni put koji pomaže u prijenosu informacija između dvije hemisfere mozga, često povećan kod osoba s psihopatskim sklonostima.

Pa ipak, dr. Raine razumije da PET sken nije savršen alat za predviđanje. On ove podatke smatra korelacijskim što znači da ne može dokazati da ove abnormalnosti mozga uzrokuju kriminalno ponašanje. No, korištenjem različitih područja znanosti, pa tako i ove nove pod-discipline moglo bi se ukazati na eventualne potencijalne zločince u budućnosti. Uz to osobine koje uključuju nedostatak krivnje zbog pogrešnih djela, odsustvo osjećaja i empatije i neljubaznost prema drugoj djeci mogu biti pokazatelji da neka djeca imaju te predispozicije.

Koliko god ova istraživanja zvučala obećavajuće postavlja se pitanje: ako su psihopati takvi zbog abnormalnosti njihovog mozga ili genetskih utjecaja, trebaju li biti jednako kažnjeni kao i drugi kriminalci? Ako da, to nas vraća korak nazad jer iz toga proizlazi da nitko nije odgovoran za svoje postupke, jer sve akcije i ponašanja dolaze iz našeg mozga.

Postavlja se pitanje, ako je zločin društvena konstrukcija kako je moguće da se ljudi rađaju sa predisponiranim mozgom za nasilno ponašanje? Također, vezano uz psihopatiju, dr. Raine se pita dovodi li smanjena aktivnost u mozgu do psihopatije ili ponašanje mijenja funkciju i strukturu mozga?

Na žalost, biologija još uvijek traži odgovore na ovakva pitanja, no mi znamo da psihopati vladaju svijetom i da su “posijani” ovdje s razlogom. U članku Psihopate – ljudska predatorska podvrsta podrobno smo objasnili razloge zašto se psihopatija nikada neće doista istraživati i zašto nikada neće dospijeti u Diagnostic Statistical Manual of Mental Disorders:

Znanstvenici su se potrudili da psihopatija ne dospije u Diagnostic Statistical Manual of Mental Disorders. U brojnim izdanjima ove psihijatrijske i psihološke „Biblije“ psihopatija nije predstavljena kao mentalna bolest jer zaokuplja iznimnu raznovrsnost simptoma, osim toga znanost smatra kako ne mogu proglasiti nekoga mentalno bolesnim ako se ponaša u skladu s društvenim normama pa čak i ako ima očigledne anatomske i psihološke odlike psihopata.

  • Pa ipak, ta ista znanost je različite vrste hominida klasificirala prema razlikama u mozgu i njegovim funkcijama, stoga se s pravom pitamo: zašto se psihopate još uvijek smatraju ljudskim bićima, kada su njihove odlike sasvim drugačije od naših?
  • Jesmo li mi zaista svjedoci neograničenog širenja predatora na dvije noge koji toliko dobro oponašaju naš izgled, da na njihov površinski šarm i karizmu padaju gotovo svi empatični ljudi, a ponajviše oni koji imaju velike emocionalne ožiljke?
  • Hoće li širenje psihopatije po svijetu izazvati kolaps, ne samo ekonomije, ekologije, već i nas samih, hoće li nas psihopate uvući u kakvu globalnu kataklizmu iz koje se ljudi neće lako izvući?
  • Jesmo li mi sudionici u patokraciji – vladavini psihopata ako na pozicije od važnosti izabiremo (ne)ljude koji nemaju niti trunku suosjećaja i empatije u sebi?
  • Širi li se takva podvrsta brzinom virusa, i hoće li takav virus povući u grob „tijelo“ koje je inficiralo?
  • Ima li lijeka za vladavinu psihopata, ako je većina ljudske populacije potpuno letargična i nesvjesna situacije u kojoj se nalazimo?

Ovo su samo neka od pitanja, na koja biste vi sami mogli dati odgovor, sigurni smo da će se i u budućnosti objavljivati znanstveni radovi s ovom temom, te da ćemo za „protutežu“ imati znanstvene studije u kojoj će se psihopatija pokušati provući s „ljudskim naličjem“ i „peglanjem imidža.“

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Interview with Adrian Raine: How to spot a murderer’s brain

Kids’ Brains May Hold Clues to Future Criminals

Using brain scanners to detect violent criminals before they act – but what about psychopaths?

Functional Families, Dysfunctional Brains: If Murderer’s Upbringing Provides Few Clues, Brain Dysfunction May Explain The Crime

Study Links Brain and White-Collar Crime

USC study finds faulty wiring in psychopaths

Omega-3 lowers childhood aggression in short term, Penn research shows

Could Brain Scans ID Potential Criminals?

Out of Order

First Evidence Of Brain Abnormalities Found In Pathological Liars

Neurocriminology