KNJIŠKI MOLJAC

Može li netko počiniti zločin izvan svog karaktera?

Autor: Anamarija Vukojević

Lektor: Dubravka Ritz, prof.

S vremena na vrijeme u vijestima osvanu slučajevi strašnih zločina običnih ljudi ili javnih osoba koji neočekivano počine nezamisliva kriminalna djela. Ove vijesti šokiraju njihove zajednice i zbunjuju čak i pojedince koji ih jako dobro poznaju. Roditelji, supružnici, rodbina, prijatelji, susjedi, radni kolege i drugi koji imaju bliske, čak intimne odnose s tim ljudima, ne razumiju što se dogodilo. Kada saznaju za zločin, dok gledaju večernje vijesti ili čitaju jutarnje novine, njihova prva misao je da osoba koju poznaju ne može biti počinitelj, jer je to potpuno „izvan njihovog karaktera“. No, američki psiholog Stanton E. Samenow, koji se specijalizirao za ocjenjivanje i liječenje maloljetnih i odraslih počinitelja, smatra da je izvršenje zločina koji se čini izvan karaktera počinitelja, zapravo u potpunosti u skladu s istim..No, američki psiholog Stanton E. Samenow, koji se specijalizirao za ocjenjivanje i liječenje maloljetnih i odraslih počinitelja, smatra da je izvršenje zločina koji se čini izvan karaktera počinitelja, zapravo u potpunosti u skladu s istim.

Sjećate se pjesme “I believe I can fly”? Radi se o hitu dobro poznate zvijezde Robert Sylvester Kelly iliti nama znanog R. Kellya. Iako je imao nevjerojatnu karijeru, između ostaloga, napisao je za Michael Jacksona hit “You Are Not Alone” i osvojio brojne nagrade početkom devedesetih su u javnost prvi puta izašle optužbe da je R. Kelly pedofil i silovatelj maloljetnica. Iako je 2002. godine optužen prema 13 točaka optužnice za dječju pornografiju, no 2008. su odbačene sve optužbe. Ipak, nakon dokumentarne serije Surviving R. Kelly i mnogih drugih optužbi silovanih žena ponovo je podignuta optužba nakon koje je 22. 2. 2019. R. Kelly optužen za 10 točaka seksualnog zlostavljanja.

Od 1970. do 1978. godine, zajedno s dr. Samuelom Yochelsonom, dr. Stanton E. Samenow radio je kao psiholog za klinička istraživanja u sklopu Programa za istraživanje kriminalnog ponašanja u bolnici St. Elizabeth u Washingtonu, DC. Njihova istraživanja objavljena su u tri knjige pod nazivom The Criminal Personality [Kriminalna osobnost]. Od 1978. godine dr. Samenow radio je u privatnoj praksi kao klinički psiholog u Aleksandriji, Virginia.

Dr. Samenow često izvodi psihBiološke procjene počiniteljevog karaktera u obiteljskim sudskim predmetima u SAD-u. Napisao je nekoliko knjiga: The Criminal Personality, Volumes I, II & III (1976., 1977., 1986.), Inside the Criminal Mind (1984.), Before It’s Too Late (1989.), Straight Talk About Criminals (1998.), In the Best Interest of the Child (2002.), Inside the Criminal Mind: Revised and Updated Edition (2004.) i The Myth of the Out of Character Crime (2007.)

U svojoj posljednjoj knjizi “The Myth of the out of Character Crime” dr. Samenow je uspio sažeti sva svoja istraživanja koja otkrivaju pogreške u načinu razmišljanja ne samo kod kriminalca koji je počinio zločin nego isto tako pogreške u načinu razmišljanju kod svakoga od nas koji nas onemogućavaju u boljem životu i boljim odnosima s drugima.

Kao što sam rekao na početku, svi s vremena na vrijeme činimo pogreške u razmišljanju. Tko od nas nije bio ponekad usredotočen na sebe? Tko nije pretjerano osjetljiv na kritike? Tko nije imao nerealna očekivanja? Skriveni kontrolori su ekstremni u ovim i drugim greškama u razmišljanju. Njihova temeljna pretpostavka je da se život treba vrtjeti oko njih. Oni arogantno vjeruju da drugi moraju ispuniti njihova očekivanja. Oni drže takvo napuhano, premda nesigurno mišljenje o sebi da doživljavaju čak i malu kritiku, razočaranje ili frustraciju kao prijetnju cijeloj vlastitoj vrijednosti. Ti pojedinci čine sve što je u njihovoj moći da kontroliraju druge, ali im često takva kontrola izmiče. Zbog toga, oni su neprestano nezadovoljni i kipe od ljutnje prema svijetu koji im ne daje ono što vjeruju da zaslužuju. Njihovo ponašanje je izraz dugotrajnih, ali nevidljivih pogrešaka u razmišljanju. Jednom kada se to mišljenje razotkrije, postaje jasno da se njihovi zločini nalaze duboko unutar njihovih karaktera.

Karakter, prema The Random House Dictionary, definiran je kao “skup značajki i osobina koje tvore vidljivu individualnu prirodu neke osobe ili stvari.” Osobnost se definira kao “ukupan zbroj fizičkih, intelektualnih sposobnosti, emocionalnih i društvenih karakteristika pojedinca.” Ako primijetimo da se osoba ponaša u skladu s njenom naravni, to znači da je ponašanje bilo u skladu s njenom osobnošću kakvu poznajemo. ‘Izvan karaktera’ bi značilo ne u skladu s tom osobnošću.

Svatko od nas, tijekom života, razvija karakteristične načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja koji čine jezgru onoga što svatko od nas jest. Ovi obrasci su konzistentni tijekom vremena. Oni igraju ključnu ulogu u tome kako se nosimo s događajima u svakodnevnom životu. U kombinaciji jedni s drugima, čine nas jedinstvenima. Oni su trajni i tvore temelj naše osobnosti.

Samenow smatra da je potrebno vrijeme da bi se dovoljno dobro utvrdile različite dimenzije osobnosti pojedinca i da bi se moglo točno procijeniti što je nečiji “karakter”. Ono što osoba javno predstavlja često se radikalno razlikuje od onoga što je ona privatno. Briljantan i suosjećajan liječnik s kojim ste se godinama savjetovali možda neće biti tako divan ako živite s njim. Ljubazan i uslužan susjed s kojim uživate u ćaskanju može biti grub, neosjetljiv tiranin obitelji koja ga intimno poznaje.

Lee Boyd Malvo je osuđeni ubojica s kojim je dr. Samenow proveo 34 sata procjenjivanja njegovog karaktera. Čak je i dr. Samenow smatrao da je Lee Malvo karizmatični pojedinac, a sva Lee-ova robina je bila uvjerena da nije kriv. Ipak, Malvo je zajedno s John Allen Muhammadom ubio 13 ljudi tijekom Beltway sniper attacks, iako nikada prije nije bio osuđivan za kriminalno djelo.

Postoji snažna ljudska potreba razumijevanja šokantnog ponašanja koje je teško dokučiti. Kada se dogodi zločin ‘izvan karaktera’ i sasvim običnom čovjeku intrigantno je shvatiti zašto je neka osoba učinila nešto i što ju je potaklo na takav čin. Kako bi dr. Samenow pojasnio što podrazumijeva pod razmišljanjem i djelovanjem ‘izvan karaktera’ on objašnjava:

‘Izvan karaktera’ znači da nije unutar karaktera pojedinca. Na primjer, stol nije napravljen za letenje i nikada neće letjeti. No, za ljudska bića se ponekad misli da se ponašaju na način koji je stran njihovoj prirodi. Kao da zlokobne snage napadaju i preuzimaju osobnost što uzrokuje da pojedinac učini nešto potpuno neočekivano.

Ponašanje je izravna posljedica načina na koji osoba razmišlja. Ovo je vrlo stara koncepcija artikulirana u izreci: “Ono si što misliš.” Kao psiholog koji se bavi kriminalnim ponašanjem, Samenow je otkrio da su pogreške u načinu razmišljanja uzročne u svakom slučaju kriminalnog djela.

Činjenica je da pogreške u razmišljanju uvijek rezultiraju povredom drugih!

Postoji velika razlika, kvantitativno i kvalitativno, između osobe koja ponekad laže i osobe kojoj je laganje način života. Ako ste ikada živjeli ili radili s kroničnim lažovom, znate kako je to uznemirujuće. Osoba prikriva zločin, ili izmišlja priču nakon što otkrijete nešto što je učinio i suočite se s njim. Jednako je uznemirujuće to što laže bez ikakvog razloga. Takvim osobama se laži otkotrljaju s jezika automatski, kao i disanje. Povremeno govori istinu o nečemu važnom. No, vjerojatnije je da koristi dio istine i daje dojam da je potpuno iskren. Uspostavljanje minimalnog povjerenja koristi ga za kasnije. Laži za koje se čini da nemaju smisla zapravo imaju svrhu kada shvatite mentalitet kroničnog lažljivca. S njegove točke gledišta, laganje je uzbudljivo. On laganjem čuva sliku sebe kao pojedinca koji lako može nadmudriti druge. Manipuliranje drugima je uzbudljivo i pojačava njegov osjećaj moći.

Ovoj knjizi možete prići na dva načina. Jedan je upoznavanje karakteristika kriminalnog uma kod drugih, a drugi je prepoznavanje pogrešaka u razmišljanju kod vlastitog “kriminalnog uma”. Oba načina su potrebna kako biste skupili dragocijeno znanje i primjenili ga u vlastitom životu. Slijede pogreške u razmišljanju koje vam mogu poslužitimu provjeri omjera koliko ste blizu ili daleko kriminalnom načinu razmišljanja:

Energičnost – zločinac je izuzetno energičan. Njegova visoka razina mentalne aktivnosti usmjerena je na tijek ideja o tome što bi život učinilo zanimljivijim i uzbudljivijim.

Strah – kod zločinaca strahovi su izraženi, uporni i intenzivni, posebno strah da ih netko ne uhvati u kršenju zakona, strah od ozljede ili smrti, kao i strah od propasti.

‘Zero’ stanje – ovo je periodično iskustvo kad se netko osjeća u potpunosti kao ‘nula’; osjećaj apsolutne bezvrijednosti, beznađa i uzaludnosti.

Ljutnja – ljutnja je osnovni dio načina života kriminalca. On ljutito reagira na sve što se tumači kao suprotstavljanje onome što želi. Bijes je za kriminalca glavni način kontrole ljudi i situacija.

Ponos – ponos kriminalca je ekstremno visoka procjena samoga sebe. Ideja da je bolji od drugih, čak i kada očito nije tako. Krutu sliku o sebi kao moćnoj, potpuno samoodređenoj osobi kriminalac održava ponosom.

Pritisak želje za moći – kriminalcima je potrebna kontrola i moć nad drugima. Najveće uzbuđenje u osjećaju moći je činiti zabranjeno i proći nekažnjeno. Potreba za moći, kontrolom i dominacijom pokazuje se u svim područjima njihovog života. U trenutku kada kriminalci pokazuju zanimanje za neku odgovornu aktivnost, znači da misle da će imati priliku provoditi vlast i kontroliti ljude ispod sebe.

Sentimentalnost – zločinci su često pretjerano sentimentalni prema svojim majkama, starim ljudima, invalidima, životinjama, bebama, njihovim ljubavnim vezama i planovima za budućnost.

Religija – kriminalci koriste religiju kako bi podržali svoj način razmišljanja kao i svoj kriminal. Njihove vjerske ideje obično su vrlo doslovne i konkretne. Suprotno logici religija (kao i sentimentalnost) ne odvraća kriminalca od kriminalnog razmišljanja i djelovanja, zapravo održava ih u zabludi da su dobre i pristojne osobe.

Konkretno razmišljanje – kriminalci imaju tendenciju razmišljati u smislu određenih predmeta i događaja, a ne općih i apstraktnih pojmova.

Fragmentacija – ovo je vrlo bitna značajka kriminalne osobnosti. Odnosi se na radikalne fluktuacije u mentalnom stanju kriminalca koje se događaju u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Postoji obrazac za pokretanje projekata, no i vrlo brze promjene mišljenja i ostavljanja projekta nedovršenog. Kriminalci će se obvezati iskrenošću i elanom, a zatim će prekršiti te obveze unutar jednog sata. Mogu osjećati sentimentalnu ljubav prema svojoj djeci, a zatim uzeti obiteljski novac za kupovinu droge. Njihova osobnost je skup različitih, izoliranih i kontradiktornih fragmenata.

Unikatnost – kriminalci naglašavaju svoju ukupnu različitost od drugih ljudi. Osjećaju se kao posebni, jedinstveni.

Perfekcionizam – kriminalci imaju ekstremne standarde savršenstva, iako sporadično i nedosljedno primjenjuju te standarde.

Sugestivnost – kriminalci su vrlo sugestivni u odnosu na svako ponašanje koje vodi do onoga što oni žele kao i vrlo otporni na sugestije prema odgovornom razmišljanju i ponašanju.

Usamljenost – kriminalci vode tajni privatni život, oni protiv svih (uključujući i druge kriminalce). Osjećaju se odvojenima od drugih, iako su izvana aktivni i društveni.

Seksualnost – kriminalci imaju mnogo seksualnog iskustva, ali malo ih je ikada doživjelo senzualno zadovoljstvo, a nemaju ni stvarnog iskustva u ljubavi i intimnosti. Osvajanje je najbitnije, a partnera smatraju svojim vlasništvom.

Laž – krivično laganje je njihov način života. Laganje je inkorporirano u njihov život i hrani njihove druge kriminalne obrasce. Češće nego laganje s predumišljajem, kod njih je laganje sasvim automatsko. Kriminalac definira stvarnost svojim lažima i tako održava kontrolu.

Jeste li ikada sumnjali u namjere premijera dok je bio na vlasti?

Zatvoreni kanal komunikacije – da bi se netko ‘izliječio’, ključan je otvoreni komunikacijski kanal, jer on zahtijeva otkrivanje, prijemčljivost i samokritiku. Umjesto toga, kriminalac ima tajnovit, zatvoren um koji je uobražen, arogantan i ne želi se mijenjati.

Uloga žrtve – u skladu s vlastitom neodgovornošću krive druge i prikazuju se kao žrtve. Okolina im ne daje ono što očekuju i u skladu s time osjećaju da se s njima loše postupa. Osjećaju se kao žrtva.

Nedostatak vremenske perspektive – čak i više od same želje, kriminalci ono što žele, žele to odmah. Oni zahtijevaju trenutačno posjedovanje i uspjeh. Moraju biti najbolji, imati najbolje i to sve odmah i sad.

Neuspjeh u razmatranju povređivanja drugih – životi zločinaca uključuju ekstenzivne ozljede onih koji ih okružuju. Međutim, oni sebe ne smatraju odgovornim za ozljeđivanje drugih. Kada ih se optuži za neodgovornost, smatraju se oštećenima.

Ne vole obveze – pojam obveze u potpunosti je stran kriminalnom načinu razmišljanja. Pojam obveze ulazi u područje njihovih želja. Obvezu doživljavaju kao poziciju slabosti i ranjivosti prema kontroli drugih. Za kriminalce bveze su iritantne, a kada su pod pritiskom, reagiraju ljutnjom i agresijom.

Ne vole preuzimati odgovorne inicijative – kriminalac odbija poduzeti odgovorne inicijative, jer one ne pružaju uzbuđenje i moć zabranjenih aktivnosti, ne pružaju jamstvo uspjeha i trijumfa i često se boje da će prihvaćanje odgovornih zadataka razotkriti njihov nedostatak znanja i nesposobnosti.

Vlasništvo – kriminalac jednostavno doživljava svojim vlasništvom ono što pripada nekom drugom. Pripadnost nečega uspostavljena je u njihovom umu, u smislu da se osjećaju savršeno opravdano na svom putu. Kriminalci se smatraju pristojnim ljudima koji s pravom mogu učiniti sve što im odgovara. Oni svijet doživljavaju kao njihov, a druge ljude kao pijune koji čekaju njihovu odluku o tome kako će s njima postupiti. Ovakvo mišljenje je sasvim uobičajeno među kriminalcima.

Strah od straha – zločinci se boje straha i prezira. Kada u drugima prepoznaju strah, oni ga ismijavaju i iskorištavaju. Kada se u njima pojavi strah, on potiho dovodi u pitanje njihovo samopouzdanje. To vrijedi i za mnoga stanja koja označavaju stupnjeve straha – sumnje, brige i tjeskobe. Oni to poriču samima sebi, ali kad isto vide u drugima, spremni su napasti.

Odbijanje ovisnosti o drugima – kao i svi drugi ljudi, kriminalci ovise o drugim ljudima kada su u pitanju neke stvari u životu.. Međutim, oni sebe ne vide na taj način. Oni ne vjeruju da je stupanj neovisnosti nužan dio postojanja. Za njih, ovisnost je slabost, jer ona daje prostor ranjivosti

S vremena na vrijeme, svatko od nas, koristi ono što Samenow naziva “greške u razmišljanju”. Tijekom godina ovaj izraz usvojili su korektori i stručnjaci za mentalno zdravlje koji rade s počiniteljima u zajednicama i institucionalnim programima osmišljenim kao pomoć u promjeni pogrešnog razmišljanja, odnosno djelovanja. Kada su ove ‘greške’ prisutne u ekstremnom smislu, u međusobnoj kombinaciji, greške u razmišljanju uzrokuju neodgovorno ili nezakonito ponašanje. Na primjer, vrlo odgovoran pojedinac može nešto izgovoriti bez razmatranja posljedica, a zatim, na svoje zaprepaštenje otkriti da je povrijedio nečije osjećaje. Čak i najodgovornija osoba može povremeno pogrešno razmišljati, no on, kao takav, nije dio kriminalnog obrasca. Takav pojedinac odražava nedostatak u predviđanju, osjetljivosti i prosudbi. Za osobu koja sebe vidi kao središte svemira, zanemarivanje utjecaja njegovog ponašanja na druge ljude je uzorak, a time i endemski za njegov način života. Sa stajališta pojedinca koji tako razmišlja on ne čini pogrešku. On samo želi živjeti svoj život. Njegove misli su njegove i one čine osnovu onoga što on čini i govori. Pogreška je u procesu razmišljanja koji obično rezultira ponašanjem koje narušava ili, u najmanju ruku, ometa druge. Što je obrazac pogreške razmišljanja opsežniji, to je šteta veća.

Ovo definitivno daje novu težinu poznatoj Gandhijevoj izreci:

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

The Myth of the Out of Character Crime by Stanton E. Samenow

Las Vegas and the Myth of the “Out of Character” Crime

Stanton Samenow

Raine, Samenow, Fallon: Neuropsychology & The Work