BORBA PROTIV PEDOFILIJE

Na što Crkva troši milodare?

Autor: Ljubica Šaran

Katolici diljem svijeta ostavljaju milodare Crkvi smatrajući da je to čast i dužnost svakog pobožnog vjernika, no ne znaju gdje sav taj novac završava. Neki će pomisliti kako novac od milodara završava u rukama potrebitih – što nije točno, neki pak mogu pomisliti da se novac daje za održavanje sakralnih objekata – što također nije točno. Zapravo razloga za trošenje milodara je mnogo, neki su hvale vrijedni, a neki su više tehničke naravi. Pa ipak, kada bi katolici zaista znali gdje završava novac koji svakog tjedna ostavljaju Crkvi i te kako bi promislili hoće li u budućnosti “odriješiti kesu”.

Gdje završava novac koji pobožni katolici diljem svijeta daju Crkvi u obliku milodara?

Milodari nisu novina, zapravo nastali su kada i prve organizirane religije, stoga ne čudi da je Katolička Crkva nastavila i usavršila ovu praksu te da se barem jedanput tjedno od preko milijardu štovatelja na vatikanske bankovne račune slije golema količina novca. Uzimajući u obzir spomenutu tradiciju, sasvim je normalno da se zapitamo – gdje završavaju silni novci od milodara?

Caritas i potpora Crkvi?

Prvo što bi svakome imalo empatičnom i suosjećajnom ljudskom biću palo na pamet je Caritas, jer potrebitih je puno i njihove patnje su nemjerljive, naročito u zemljama Trećeg svijeta.

Ta da – lova leti iz našeg proračuna na račun Vatikanskih ugovora.

Na žalost, Caritas se ne financira od milodara, zapravo zemlje poput Italije, Španjolske i Hrvatske Caritas “pune” direktno iz državnog proračuna, a manji dio novca se namakne uplatama vjernika na račune samog Caritasa. Iz našeg državnog proračuna KC će ove godine, samo po pitanju Vatikanskih ugovora, biti predano gotovo 300 milijuna kuna.

Za duhovnu skrb?

Drugo što bi nam palo na pamet je da se milodari troše na plaće i mirovine svećenika, te da se na takav način pobožni katolici zahvaljuju za duhovnu skrb klera.

Vojni ordinarijat dobiva goleme svote novca iz državnog proračuna.

No, milodari ne završavaju u rukama svećenika u obliku plaća, mirovina ili pak zahvale za dušebrižništvo, naime sve države u kojima je katolička vjera državna religija direktno iz proračuna “zahvaljuju” ljubljenoj religiji za duhovnu skrb. Naša država će 2019. izdvojiti preko 12 milijuna kuna samo na “duhovnu skrb vojnika” kroz djelovanje Vojnog ordinarijata.

Za edukaciju mladih svećenika i sjemeništa?

Sljedeće što bismo mogli pomisliti je da milodari završavaju na računima sjemeništa i katoličkih sveučilišta, no takvo što nema veze sa činjenicama.

Tko plaća studije budućih svećenika – odgovor je svi mi!

Slično kao i u prva dva slučaja, države potpisnice Vatikanskih ugovora direktno financiraju takve ustanove iz državnog proračuna. Republika Hrvatska će ove godine izdvojiti gotovo 19 milijuna kuna za Katoličko sveučilište u Zagrebu.

Don Mauro Inzoli – jedan od vatikanskih pedofila – kojeg je papa pomilovao kako bi pokazao “kršćansko milosrđe”.

Zapravo, mogli bismo nastaviti s nabrajanjem u nedogled. Normalno ljudsko biće, neopterećeno patogenezom i jarmom psihopatije, te neupućeno u patokraciju i djelovanje psihopata, naročito u religijskim redovima, ne bi moglo ni pomisliti gdje završava novac koji je pobožni katolik “odvojio od usta”.

Činjenice su zastrašujuće i za sve one koji nisu upoznati s ovom temom one bi mogle biti poražavajuće i teško probavljive.

Naime novac od milodara se troši na sudske i izvansudske nagodbe za rješavanje na stotine tisuća slučajeva svećeničke pedofilije diljem svijeta.

Nama nije u interesu da omalovažimo bilo čije religijske osjećaje, dapače, svećenici pedofili uništavaju duhovnu sferu Crkve i trebali bi se odstraniti iz klera ako Crkva želi ostati temelj društva na koji se oslanja znakoviti dio populacije.

Politička moć kardinala Dolama je golema, a među njegovim prijateljima se nalazi i bivši predsjednik Obama.

Samo je u Sjedinjenim Američkim Državama Katolička Crkva potrošila 3.994.797.060,10 dolara za odštetu žrtvama svećeničkih silovanja. Slučajevi koji su se do sada riješili obuhvaćaju period od 1950. do današnjih dana, na žalost 28% svećenika koji su krivi za najgore zločine nad djecom i mladima su preminuli s punim svećeničkim počastima, niti jednom zločincu Crkva nije skinula počasti nakon što su na sudu dokazana njihova zlodjela.

Na sumu od gotovo četiri milijarde dolara je NCR došao nakon što su zbrojene novčane kazne u 7.800 sudskih presuda koje je pratila LexisNexis Akademija zajedno s reporterima National Catholic Reporter (NCR)-a, a čije su podatke dobili od Konferencije katoličkih biskupa SAD-a. Ta suma je gotovo milijardu dolara viša od one koju su pretpostavljali američki mediji, no naravno ova brojka nije konačna jer se vodi još nekoliko tisuća sudskih procesa i istraga o svećeničkoj pedofiliji i silovanjima.

Američka biskupska konferencija je potrošila i dva milijuna dolara kako bi spriječila izglasavanje zakona s kojim bi djeca žrtve pedofilije dobila veća prava i zaštitu uz ukidanje zastare za pedofilske sudske slučajeve. Američka je biskupska konferencija, pod vodstvom kardinala Timothy Dolana koristila poznate lobističke tvrtke poput Wilson Elser Moskowitz Edelman & DickerPatricia Lynch & AssociatesHank Sheinkopf te Mark Behan Communications kako bi onemogućila nastanak zakona o zaštiti djeci žrtava pedofilije te kako bi spriječila nastanak brojnih drugih regulativa koje bi olakšale pravne bitke žrtava svećeničke pedofilije i onemogućavanje zastare istih.

Melanie Blow, voditeljica kampanje “Stop Abuse” (Prekinite zlostavljanje), javno je objasnila što misli o crkvenom lobiranju:

“Crkva je voljna potrošiti beskonačna sredstva kako bi onemogućila da zli dečki plate za svoje zločine. Mislim da takvo što rade samo zato što ne žele plaćati odštete žrtvama.”

Američka je biskupska konferencija izjavila kako bi čak i jednogodišnje poništenje zastare u slučajevima svećeničke pedofilije moglo izazvati potpuni bankrot Katoličke crkve. S druge strane, ovo krovno tijelo Katoličke crkve u Americi nije ni malo obratilo pažnju na pokajanje i traženje oprosta od onih čije su duše trebali “čuvati”, čak štoviše, u potpunosti su se ogradili od bilo kakve javne komunikacije koja bi sugerirala kako je Katolička crkva svjesna težine nedjela njihova klera.

Biskup Devenporta se zaklinje na Bibliju da će šutjeti o svećeniku pedofilu.

Neprofitna organizacija Bishop Accountability koja se specijalizirala za praćenje sudskih slučajeva svećeničke pedofilije Katoličke crkve je potvrdila kako je ista organizacija od 1980. do danas potrošila preko četiri milijarde dolara za sudske procese te da je novac namaknut na sve moguće načine od prodaje crkvenog zemljišta do milodara. Katolička Crkva se našla pred bankrotom nakon što je otkriveno kako su se vatikanski prinčevi – katolički biskupi zaklinjali na Bibliju da će šutjeti o zlodjelima svećenika pedofila. Milodari su samo kap u moru potrebnog novca, no Crkva se još uvijek ne želi riješiti skupljenog blaga poput basnoslovnih umjetnina i nekretnina kako bi “oprala obraz”.

Koliko je problem pedofilije u redovima KC uzeo maha, najbolje možemo vidjeti po činjenici da su se poznate odvjetničke tvrtke počele baviti istim i to sve više na strani žrtava jer je postalo jasno kako su dokazi protiv Crkve neosporivi na sudu.

Svećenik Ivan Čuček, osuđeni pedofil. Koliko je još pedofila u crkvenim redovima?

NRC je otkrio stravične podatke čileanskog istraživanja u kojemu stoji kako je u zadnjih 30 godina KC potrošila po 2,3 milijarde dolara godišnje kako bi zataškala svećeničku pedofiliju no također su uračunati i gubitci od smanjenja aktivnih vjernika. U istraživanju pod nazivom “Gubitak vjere” ekonomisti Nicolas L. Bottan i Ricardo Perez-Truglia zaključuju kako je Katolička Crkva najviše izgubila na milodarima koji su tvorili najveći i najsigurniji prihod Crkve u obimu od 25% što je identično cifri koju je Crkva godišnje trošila na slučajeve svećeničke pedofilije. Milodari pobožnih katolika diljem svijeta su korišteni i još uvijek se koriste za plaćanje odštete svećeničke pedofilije.

Istraživanje Jacka Ruhl i Diane Ruhl iz 2004. je došlo do istog zaključka uz tvrdnju kako je riječ o “iznimno konzervativnim” ciframa jer je riječ o slučajevima koji su došli do suda, te da je Katolička Crkva ekstremno šutljiva o svim slučajevima koji su riješeni izvansudskim nagodbama.

Čak su i nesposobne i duboko korumpirane Ujedinjene nacije 2013. godine objavile izvješće o pedofiliji u svećeničkim redovima Katoličke crkve, sa zaključkom da Vatikan i Sveta stolica rade premalo na sankcioniranju silovatelja pedofila te da u mnogočemu skrivaju iste i onemogućavaju sudsko procesuiranje svećenika pedofila. Vatikan je na takvo izvješće reagirao sa zgražanjem i uvredom tvrdeći kako “čini sve što može”.

I za kraj.

Papa Franjo je nekoliko puta izjavio kako je “pedofilija kuga” u Katoličkoj crkvi te se također ispričao žrtvama svećeničke pedofilije, tvrdeći kako “treba pomoći žrtvama na sve moguće načine” uz zaključak “svi koji su to činili će odgovarati”. Franjo je također izjavio kako je bolje biti ateist negoli licemjerni katolik. Pa ipak, papa Franjo je odlučio smanjiti kazne određenom broju svećenika pedofila s objašnjenjem kako treba pokazati “kršćansku milost”.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Where Do Church Donations Go? The Catholic Church Has Used Almost $4 Billion Settling Child Molestation Lawsuits

One in 50 priests is a paedophile: Pope Francis says child abuse is ‘leprosy’ infecting the Catholic Church 

Researchers find drop in giving in areas hit by sex abuse scandal

Editorial: The deep, lasting financial cost of sex abuse

NCR research: Costs of sex abuse crisis to US church underestimated

Ever Wonder Where Church Donations Go?

Bishop Accountability