Pod povećalom MW-a

Balkanski sindrom je Slavene pretvorio u Indijance Europe

Autor: Ljubica Šaran

Slaveni su najmnogoljudnija etnička skupina Europe, ta činjenica je smetala i još uvijek smeta vladarima iz sjene koji su tijekom milenija naučili kako primjenom psihopatske tehnike “zavadi pa vladaj” baciti Slavene na samu političku marginu kontinenta, stvarajući pri tom generacije koje mrze svoju etničku braću više od samoga vraga, dok slave svoje neokolonijalne tamničare iz rascjepkanih prezaduženih državica.

Balkanizacija

Balkanizacija je politički termin koji je postao popularan tijekom krvavog raspada Jugoslavije, a označava fragmentaciju države na manje dijelove koji postaju ekstremno neprijateljski jedni prema drugima. Unatoč primjeni balkanizacije na Afriku, Bliski istok i nekadašnji SSSR (a potom i na pokušaj balkanizacije Rusije), prešućuje se činjenica kako balkanizaciju prati ponerizacija uz potpuno sužanjstvo i gubitak suverenosti unatoč zapadnjačkoj propagandi koja “krvavi raspad” smatra demokratizacijom i stvaranjem “slobodnih, otvorenih kapitalističkih društava”.

Teško je reći kada su točno Slaveni postali “Indijanci” Europe, no balkanizacija nekadašnje države Južnih Slavena je dodatno pojačala jaz između “kauboja” i “Indijanaca”.

Balkanizacija je na izmučenim dušama brdovitog Balkana, stvorila nekoliko moćnih psiholoških boljki koje su se epigenetički širile poput šumskog požara na nove generacije. Spomenimo neke:

Južni Slaveni su postali ovisni o Stockholmskom sindromu – jer su se emocionalno vezali za vlastite vjekovne agresore i mučitelje.

Južni Slaveni su efekt aureole uvijek preslikavali na najveće kolaboratore koji su doprinijeli balkanizaciji njihove zemlje, regije ili pokrajine. Efekt aureole onemogućava viđenje nečijih grešaka te se od psihopata, ulizica, političkih manipulatora i narcisa stvaraju sveci sa supermoćima.

Ako ne učimo iz povijesnih lekcija, povijest se ponavlja, jedna od najvećih lekcija je da prestanemo misliti “tuđom” glavom i da “vođe” ne pratimo poput krda.

Instinktom krda se onemogućava kritičko razmišljanje i racionalizacija političkih zamki balkanskih Slavena te su zahvaljujući istome palili i žarili nacionalno nabijeni režimi pod čizmom zloćudnih vanjskih sila. Instinkt krda označava uobičajenu tendenciju ljudi da prihvate djelovanje i reakcije većine kako bi se osjećali sigurnije ili kako bi izbjegli eventualne konflikte.

Dunning-Krugerov efekt je omogućavao slavljenje svega glupavoga i poremećenoga dok je u narodu budio osjećaj nacionalne superiornosti, naročito nad etničkom braćom s kojom dijele jezik, običaje i podrijetlo. Balkanizacijom opterećene zemlje su postale toliko opterećene veličanjem i ljubljenjem ljudske gluposti, da se isti obrazac glorifikacije budala može vidjeti od politike do svijeta zabave.

Jugoslavija između dvije vatre na zimskoj Olimpijadi u SAD-u 1980. godine, zapravo Južni Slaveni su uvijek bili “između dvije vatre”. Istočna braća su nas smatrala “zapadnjacima”, a zapadnjaci su nas smatrali “divljačkim Slavenima s Balkana”.

Ovu zapaljive psihološke začkoljice su psihopati svih boja i oblika čuvali i razvijali na Slavenima kao “oči u glavi”. Moderna povijest je svjedok zgražanja Zapada nad zločinima koji su se u zadnjih 20-tak godina dogodili na području bivše države, uz tvrdnju kako su Južni Slaveni sami krivi za nacionalnu i vjersku netrpeljivost te psihopatiju koja je postala “nova normala” u vidu ratnog profiterstva, tajkunizacije, ilegalne privatizacije, uništenja socijalističke infrastrukture, zaduživanja novonastalih država, rasprodaja svega i svačega, i tako dalje. Balkanski Slaveni moraju nositi breme svojih zločina, no iskonsku krivcu za balkanizaciju i balkanski sindrom moramo tražiti van naših područja u dalekim centrima europske i globalne moći.

Došljaci ili starosjedioci?

Svi smo u školama učili o seobi naroda i dolasku Slavena na ove prostore. No koliko je “seoba naroda” utemeljena? I ako nije zašto nam se stalno nameće?

Teolog i katolički povjesničar Goran Šarić je u medijima podigao dosta prašine kada je iznio teze da su Slaveni Indijanci Europe te da se na Balkanu razvila prva europska civilizacija i da se veza između te civilizacije, preko vremena Ilira može pratiti do današnjih stanovnika bivše države. U intervjuu koji je prvotno objavio Logično, a nakon toga hrvatska inačica Sott-a, stoji sljedeće:

Zbog čega sve pada teorija o dolasku Hrvata u 7. stoljeću na ove prostore?

Goran Šarić: Zbog toga što su istraživanja iz dvadesetak znanstvenih disciplina neovisno jedna o drugoj jasno dokazala da u 7. stoljeću nije bilo seobe. I bez da znamo za najnovije znanstvena otkrića, dovoljno je samo malo zdrave logike da se ospori doseljavanje Slavena. Postoje dvije mogućnosti. Da su dolazili u malim grupama ili da je došla velika masa. Ako su dolazili u malim grupama od nekoliko tisuća ljudi koje bi osvojile neki grad, recimo Sisak, onda bi se svi okolni gradovi oko Siska digli, rođaci i sunarodnjaci pokorenih stanovnika Siska bi protjerali i pobili te navodne slavenske osvajače. Ako su dolazili u velikim skupinama, po nekoliko stotina tisuća ljudi, gdje su arheološki tragovi doseljavanja, gdje su zapisi o velikim bitkama, a prije svega gdje su motivi? Što bi moglo natjerati nekoliko stotina tisuća Slavena da napuste plodnu zemlju Ukrajine i dođu na škrtu dalmatinsku zemlju? Možda glad ili napad nekog drugog naroda, ali da bi se takav put od nekoliko mjeseci i tisuća kilometara prešao, potrebne su ogromne zalihe hrane, tegleće stoke, konja i kola, a narod koji ima toliko hrane i stoke, nije gladan i ima dovoljno sredstava da formira vojsku ili je unajmi. Da je neka vojna sila natjerala Slavena na seobu, to bi značilo da su Slaveni vojno inferiorni, a onda najednom ti vojno inferiorni Slaveni osvajaju pola svijeta, od istočne Njemačke do Sibira, od Finske do Jadrana i Grčke?! I koliko je Slavena živjelo iza Karpata, kad su navodno u tako kratkom vremenu naselili tolika nepregledna prostranstva?! 

Još je krajem osamdesetih godina 20. stoljeća, jedan od vodećih jugoslavenskih arheologa dr. Đuro Basler na temelju dugogodišnjih arheoloških istraživanja odbacivao ideju velike seobe Slavena. Najveći arheolog sa ovih prostora, pokojni profesor dr. Đorđe Janković ostao je bez profesorskog zvanja na fakultetu jer je javnost upoznao sa rezultatima svog cijelo životnog rada. On je otkrio da su Slaveni živjeli na Balkanu i u vrijeme Rima. Da su Slaveni na ovim prostorima i prije 7. stoljeća, tvrdi i vodeći svjetski ekspert za srednjovjekovnu povijest Slavena, dr. Florin Curta, profesor na Sveučilištu u Floridi. Današnja arheologija priznaje da je narod poznat kao Limiganti koji je od 1. stoljeća živio na području Vojvodine slavenskog porijekla. Također, prošle godine je kod Murske Sobote u Sloveniji nađena slavenska keramika, identična onoj u Ukrajini i Češkoj, dvjesto godina starija od navodne seobe Slavena, koja dokazuje da su Slaveni u Sloveniji živjeli daleko prije 7. stoljeća. 

Osim arheoloških, ne postoje ni historiografski dokazi za seobu. Ne postoji niti jedno djelo nekog suvremenika navodnih seoba koji bi ih opisao. Da su se zaista dogodile takve tektonske promjene i seobe nezapamćenih razmjera, o njima bi tadašnji autori pisali. Ali nema ni jedne jedine riječi. Upravo suprotno, centralni izvor za rekonstrukciju povijesti ranog srednjeg vijeka, “Anali franačkog kraljevstva” (Annales regni Francorum) spominje Srbe u Dalmaciji u 8. stoljeću, bez ikakve ideje da su oni tu stigli pedesetak godina ranije. U djelu “Čuda svetog Dimitrija” piše o prodoru Slavena u Soluna u 6. stoljeću, ali ne slavenskih došljaka, nego “naših slavenskih susjeda”. Ako su u 6. stoljeću Slaveni susjedi Soluncima, to znači da su i tada živjeli u Makedoniji i na Balkanu, kao i danas. Jordan, povjesničar i biskup iz Donje Mezije (današnja sjeverna Bugarska) 551. godine piše da Slaveni žive sve do Osijeka, opet, ne dajući nam nikakve naznake da su se tek doselili. Zbog toga su i vodeći povjesničari srednjovjekovne povijesti iz Hrvatske poput Nevena Budaka ili Srbije, pokojnog Tibora Živkovića odbacili ideju o nekoj masovnoj seobi Slavena. 

Dr. Olga Oštrić, najveća hrvatska etnologinja zaključila je da ne postoji ni jedan trag nekog velikog doseljavanja u fizičkoj i duhovnoj baštini na ovim prostorima. Da su se Slaveni doselili na Balkan u 7. stoljeću, to bi ostalo i u usmenom predanju. Ali nikakve predaje ni kod Slavena, ni kod okolnih naroda o seobi Slavena nema, ali zato do danas postoje predaje u našem narodu o rimskim carevima, Trajanu sa kozjim ušima, Galeriju, caru govedaru, o mladićima koji idu u rimske legije. Posebno je zanimljiva predaja o Atili. I danas je u Istri Atila najomraženija ličnost sa kojom bake plaše svoje unuke. Atila je Istru poharao 441. godine, dvjesto godina prije navodnog dolaska Slavena. Odakle Istrijanima sjećanje na Atilu, ako nisu bili tamo? Na otoku Svecu, a i drugdje po Dalmaciji postoje predaje o Teuti, ilirskoj kraljici. Kako narod na Svecu zna za Teutu, ako su došli gotovo tisuću godina nakon njezine smrti? Čak i da zna, zašto bi im bila važna neka kraljica koja je poražena od Rima? Na otoku Mljetu i danas postoji predaja o apostolu Pavlu, a on sam u 15. glavi poslanice Rimljanima piše da je propovijedao u Iliriku. 

Hipotezu o doseljavanju Slavena osporila su i saznanja iz antropologije, što mi je osobno potvrdio najveći antropolog sa ovih prostora, akademik Srboljub Živanović, četrnaesti čovjek koji je doktorirao u SFRJ i ugledni britanski profesor, direktor “European Institute of Early Slavonic Studies” iz Londona. On je vršio forenzičke analize kostura od kamenog doba, pa sve do vremena Ilira i Rima, i nedvosmisleno je utvrdio da se radi o ljudima koji su naši preci. Još od kamenog doba na lubanjama sa ovih prostora uočavamo proces brahikranizacije, odnosno kratoglavosti, lubanja se u kontinuitetu smanjuje. Taj proces bi svakako bio poremećen da se u 7. stoljeću ovdje doselilo nekoliko stotina tisuća došljaka. 

Koja je to zajednička povijest Slavena i Balkana i od kada ona seže?

Goran Šarić: Zajednička povijest Slavena seže bar desetak tisuća godina u nazad, još od prve europske, a možda i svjetske civilizacije, koje sa razvila na Dunavu. Tu su se prema svemu sudeći susrele dvije populacije ili dva plemena, mirnih panonskih ratara i ratobornih dinarskih stočara. Od kada su se stopile u jedan etnos, možemo govoriti o praslavenima i protoslavenskom jeziku. Najveći svjetski paleolingvist, prof. dr. Mario Alinei piše da su tehnološke inovacije u Podunavlju omogućile nagli demografski rast stanovništva i razvoj jezika i kulture. Alinei je ustvrdio da su Južni Slaveni bili originalni pokretači nove zemljoradničke revolucije, zanata, umjetnosti, religije, jezika i prvih urbanih kultura Europe, ovdje na Balkanu. Alineieve teze definitivno su potvrdila genetička istraživanja objavljena u prestižnom časopisu Nature, u drugom mjesecu 2018. Zaključak studije u kojoj je sudjelovalo i deset hrvatskih znanstvenika, a provedena je na 225 genoma izoliranih iz prapovijesnih koštanih ostataka s brojnih nalazišta širom Balkana, je da je prva civilizacija koja je imala razvijenu poljoprivredu, stočarstvo, obradu keramike, gradnju kuća i sjedilački način života u Europu stigla sa Balkana prije 8000 godina. 

Nađeni su brojni lokaliteti dunavske civilizacije, najstariji je Lepenski vir u Đerdapskoj klisuri, slijede Starčevo, Vinča i Blagotin u Srbiji, Vučedol i Danilo-Hvarska kultura u Hrvatskoj, Butmirska u Bosni i Hercegovini, Cakran-Dunavec u Sjevernoj Albaniji, itd. Bila je to briljantna civilizacija koja je svoje tragove ostavila od Alpa do Crnog Mora, od Ukrajine do Jadrana, a njezin epicentar je bio na Dunavu, nekoliko kilometara od današnjeg Beograda. Njezina dostignuća su nama na Balkanu gotovo potpuno nepoznata. U školama učimo o Sumeru, Akadu, Babilonu, Egiptu, Asiriji, Grčkoj i Rimu, ali ne i o dunavskoj civilizaciji koja im je prethodila. Dr. Harold Harman, vodeći svjetski sumerolog i ekspert za drevne civilizacije u svojoj knjizi “Zagonetka dunavske civilizacije” piše da se prva civilizacija nije razvila u Sumeru, nego ovdje, na Balkanu. I zaista, prvi kotač sa osovinom ne nalazimo u Iraku, nego pored Ljubljane, prvu kuću na svijetu sa centralnim grijanjem kod Iloka, u Bapskoj, prvu peć za kruh i prvi urbanistički plan na svijetu u Blagotinu, prvi kalendar kod Smederevske Palanke, prvo topljenje rude u Srbiji i Bugarskoj, čak i prvo protopismo na brojnim lokalitetima po Srbiji i Rumunjskoj. Poznati američki lingvist dr. Shan Winn je na tom protopismu doktorirao. Kada su prije sto deset godina otkopali Vinču, arheolozi su mislili da je riječ o nekoj koloniji Grčke ili Rima, ali kada su stigli rezultati datiranja shvatili su da su Grčka i Rim nastali na razvalinama dunavske, odnosno vinčanske civilizacije. 

Tko su to bili Iliri i imaju li ikakve veze sa Slavenima? 

Goran Šarić: Sada smo rekonstruirali put jednog djela naših predaka koji je krenuo sa Balkana prije 4500 godina, da bi se prije 3300 godina na Balkan vratili. Oni koji su na Balkanu ostali, postepeno su se spuštali sa dinarskih planina i u drugom tisućljeću prije Krista podizali svoja naselja i obrambene tvrđave, poznate kao gradine. I danas možemo naći ostatke njihovih sjajnih megalitskih gradova, Nedinuma, Sidrone, Ansiuma, Aserije i Varvarije u Dalmaciji, Daorsona, Zvonigrada, Studenaca, Martinović gomile i Mokrog u Hercegovini, Meduna u Crnoj Gori… Mnoge građevine još leže neotkopane i zaboravljene, poput misteriozne kamene ceste od Splita do Brača, koja se danas cijela nalazi pod morem. Zahvaljujući privatnoj donaciji, 2014. je otkriven i istražen podvodni grad u Pašmanskom kanalu kod Zadra. Iako su arheolozi grad datirali na 500 god. prije Krista, analiza ugljikom, c-14 drvenih artefakata pokazala je da je grad tisuću godina stariji. Nastao je proširivanjem plaže. Kakva je to civilizacija koja je gradila nasipavanjem obale? Baš te drvene pregrade kojim su proširili plažu, su ostale sačuvane i one su nam otkrile starost. I uvijek su najstariji slojevi megalita, velikih kamenih blokova teži, veći i složeniji nego kasnija rimska gradnja. Prema tome, to svakako ne mogu biti građevine primitivnih pastira i nomada, nego domišljatih arhitekata. To su potvrdila i istraživanja arheologa dr. Dinka Radića i dr. Igora Brozića u grobu kod ilirske gradine Kopila na Korčuli koja su pokazala da su Iliri bili superiorni u odnosu na Grke. Međutim, 280. prije Krista Kelti su provalili na Balkan i prodrli sve do unutrašnjosti Grčke. To je oslabilo ilirsku civilizaciju, koja će se nakon rata sa Keltima, idućih 250 godina boriti protiv Rima, koji ih je konačno od 6. do 9. godine nove ere pokorio, ali ipak im dajući građansko pravo. 

Taj narod sebe nikad nije zvao Ilirima, Iliri su samo jedno malo pleme sa područja današnjeg crnogorskog i albanskog primorja, koje je s vremenom kod rimskih autora postalo skupni naziv i za područje Balkana – Ilirik, i za narod Balkana – Iliri. Kako su se oni sami nazivali, ne znamo, ali znamo dosta o njihovom načinu života, običajima, kulturi. I ta saznanja nam nedvosmisleno dokazuju da se radi o našim direktnim precima. Prema najvećem engleskom stručnjaku za Ilire, dr. Johnu Wilkesu Iliri su imali iste ceste, kuće i ognjišta kao i slavensko stanovništvo nakon 7. vijeka, na isti način su palili vatru kresanjem kamenja. Kod Bihaća je nađen srednjovjekovni kalupa za pečenje hljeba identičan onome kojeg su u antici upotrebljavali Iliri. Imali su isti način lijevanja metalnih predmeta i izrade keramike kao i južni Slaveni nakon 7. stoljeća

I kod Ilira i kod južnih Slavena u kontinuitetu nalazimo istu numerički sistem i simboliku – svastike, križeve, drvo života, ukrase sa prevladavanjem geometrijskih motiva, isti način izrade tih ukrasa. Također, odjeća i obuća je ista kod Ilira i kod južnih Slavena – kožni opanci, šubare, kratki haljetak, vunene hlače sa pojasom, marame za glavu, ogrtač od krzna ili sukna, lička kapa koja se do danas zadržala u Lici, Crnoj Gori i djelu Makedonije, prisutna je još u vrijeme ilirskog plemena Japoda koje je živjelo u Lici. Tetoviranja Ilira, zadržalo se do 20. stoljeća u Bosni i dijelovima Srbije. Nebrojeni su identični običaji Ilira i južnih Slavena – od slave, preko istog načina pokapanja i gradnje grobova, plesova i kola, frule, načina pjevanja ojkanjem, itd. Na otoku Pagu se do danas zadržao običaj ponovne raspodjele zemlje nakon određenog broja godina, koje je ilirsko društvo prakticiralo još prije dolaska Rimljana. Širom Balkana nalazimo brojne ilirske toponime za koje je jasno da dolaze iz slavenskog jezika kao što su Bila Zora, Crevena, Promina ili Promjena, Trsatika ili Trstika, Knin, Istra, Dunav, Sava, Drava, Morava… Najčešće ilirsko ime u antičkoj Hercegovini je Ande, a danas Ante, ilirska imena Desa ili Dasa, Bata, Tato, neodoljivo podsjećaju na ista takva imena kod južnih Slavena… Mnoga plemena zabilježena u antičkim izvorima poput Svačića, Terzića ili Srdoča do danas žive na Balkanu, neki čak na istim lokacijama gdje su ih zabilježili antički autori. Tako Deretići do danas žive u Hercegovini, Čeranići u Crnoj Gori u Dubrovskom, Labovići prema Albaniji, a sve njih na istim mjestima spominju grčki i rimski pisci. 

Ovaj poduži izvod iz teza Gorana Šarića bi nas trebao natjerati na razmišljanje i eventualno vlastito istraživanje jer težinom činjenica puca direktno u zapadnjačku ponerizaciju i psihopatskom ponašanju velikih sila prema Slavenima za koje je Šarić sasvim prikladno ustvrdio da su “Indijanci Europe”.

Veliki crkveni raskol iz 1054. je najveću štetu načinio upravo Slavenima, od tada su oni i postali pravi pravcati Indijanci Europe jer ih više ništa nije moglo ujediniti.

Politika zavadi pa vladaj je u najvećem dijelu bila uspješna jer se bazirala na religijskoj podjeli. Stari Slaveni su imali svoja božanstva koja u u narodu još uvijek ostala poznata, naročito u Dalmaciji i Zagori, poput Peruna, Triglava, Velesa, Dažboga, Striboga, Mokoš i pomagače poput svarožića koji su se nakon toga pretopili u bajke, a koje je dijelom tako dobro zapisala Ivana Brlić Mažuranić. Podjelom Slavena na religijski zavađene strane, poglavito katolike i pravoslavce – je onemogućena njihova suradnja te je širom otvorilo vrata za stvaranje trajnoga “crnoga vilajeta” kojeg će moćnici kontrolirati i “podgrijavati” kad god im se poželi.

Slaveni su najveće žrtve Drugog svjetskog rata, no to ništa ne znači, nikad ni nije značilo centrima moći jer Slaveni nisu “božji izabrani narod” .

Hitler je u Drugom svjetskom ratu iskorijenio nešto više od 30 milijuna Slavena što je polovica svih žrtava. Dakle, najbrojnije kolektivne žrtve najvećeg globalnog sukoba su upravo Slaveni, pa ipak u školama o tome ne učimo, ne postoji memorijalni dan za slavenske žrtve, ne postoji slavenski holokaust, jer Slaveni nisu “izabrani” božji narod.

Zatočenik fašističkog konc-logora na Rabu za vrijeme Drugog svjetskog rata u kojeg su uglavnom zatvarani Hrvati, Slovenci i Židovi.

Nacisti su smatrali kako su Slaveni neljudi, tek nešto više od životinje i da ih treba većinom uništiti, a ono što ostane pretvoriti u roblje. Sve je to jako lijepo opisano u “Mein Kampf” koja je izdana 1925., a na čije ideje se “razvijeni” Zapad uopće nije bunio.

Pogledamo li malo bolje nesretnu slavensku povijest, jasno je da je Hitler samo “ispolirao” ideje koje su korištene stoljećima ranije. Slaveni su smetali Mlećanima, Turcima, Nijemcima, Austrijancima, smetali su Talijanima, Mađarima, moglo bi se nabrajati unedogled. Zapravo Slaveni su smetali svima onima koji su na ovakav ili onakav način željeli stvoriti novi “lebensraum”.

Na žalost, povijest se ponavlja, a uzmemo li u obzir današnje “feudalne” zavade između južnoslavenskih naroda, te zapadnjački animozitet prema Rusiji, tada bismo mogli zaključiti kako se ništa nije promijenilo. Slaveni će ostati “Indijanci Europe” sviđalo se to nama ili ne, slagali se mi s tim ili ne.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

South Slavs

Slaveni

Balkanization

Stockholmski sindrom

Nije bilo velike seobe, Slaveni su na ovim područjima i prije 7.stoljeća, smatra Goran Šarić, katolički povijesničar i teolog

INTERVJU – Goran Šarić: “Na Balkanu se razvila prva europska civilizacija”

Slavenska mitologija

Anti-Slavic sentiment

Chart: World War II Casualties as a Percentage of Each Country’s Population

World War II in Yugoslavia

Soviet Union in World War II

Crkveni raskol

Koncentracijski logor Rab

Dunning–Kruger effect

Herd behavior

Racial policy of Nazi Germany