PONERIZACIJA DRUŠTVA

Treba li ponovno otvoriti kompleks Goli otok i uvesti kaznu doživotne robije?

Autor: Ljubica Šaran

Građanima i građankama kojima prijeti deložacija jer nisu platili TV pretplatu ili su uzeli kredit u “švicarcima”, ili pak koji godinama imaju blokirane račune jer su pošteno radili u “tajkunskom” kapitalizmu koji je njihove nekada uspješne poslodavce bacio u stečaj da bi zajedničku dakle ničiju stečevinu rasprodao po kunu, sigurno padne na pamet svašta, a ponajviše vrijedi li se pošteno živjeti u nepoštenom sustavu u kojemu oni koji kradu stotine milijuna eura ne dotiču zakoni dok raja zbunjena čak i “oporezivanjem zraka” ne može doći do daha jer je “pijavica” toliko da se čini kako opet sigurno tonemo u govna još veću ekonomsku depresiju. U takvom stanju čovjek se lako sjeti Gologa otoka i zasigurno se zapita – je li šteta da takav otok zjapi prazan?

Kompleks Golog otoka zjapi prazan, a zašto kad je kandidata za njega jako puno naročito ako se sjetimo koliko je bogatuna nastalo jer je opljačkalo sve što je u našoj državi imalo vrijedilo.

SFRJ je nakon Drugog svjetskog rata i raskola sa SSSR-om sve nepodobne slala na Goli otok, na njemu se skupljala šarena klijentela, od likova koji su glorificirali Hiću ili pak Staljina, pa do glavešina organiziranog kriminala. Oni koji vole prepisivati povijest s “ukrasima” koji odgovaraju njihovim vlastitim ciljevima često sasvim “slučajno” zaborave kako robijanje na najrazvikanijem otoku Jadrana nije bilo rezervirano isključivo za političke kažnjenike. Naime, nakon što je kompleks Golog otoka 1956. došao pod administrativnu upravu SR Hrvatske u njega su se počele zatvarati osobe koje su počinile najteže zločine: krađe, silovanja, ubojstva i tako dalje, no to je bilo moguće samo zato što su po zakonima ondašnje države najteži kriminalci osuđivani na robiju točnije zatvaranje uz težak rad.

Je li šteta da kompleks Goli otok zjapi prazan i propada?

Pustimo na trenutak da nam se dojmovi slegnu, te da ako možemo još jednom zaboravimo na politički aspekt Golog otoka jer Juga je odavno “rasprčkana” i jer danas živimo u neovisnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj u kojoj se živi “bolje negoli u Švicarskoj“.

Jesmo li već postali Švicarska, ili nam se na novim izborima opet treba obećavati isto?

Šalu na stranu, Hrvatska je na samom začelju europskog ekonomskog i političkog “vlakića” ma što nam glavešine i gazde govorile. Na koncu konca, najbolji omjer je prosječna plaća, prosječnog građanina i njegova poluprazna potrošačka košarica.

Irska postaje nova postojbina Hrvata, kako je to moguće?

Vlada nam može trubiti kako lijepo i krasno živimo, no neka to kaže onima koji su otišli trbuhom za kruhom u Irsku (novu postojbinu Hrvata), ili pak bakici na socijali koja je zbog prodaje par šparoga završila u zatvoru, ili bakici koja zbog par litara rakije mora platiti kaznu veću od tri njene mirovine.

Ma nema kriminala u Rvackoj, a još manje organiziranog kriminala, sve je to predizborna “laža” kako bi se naštetilo vladajućima.

Hrvatska je zemlja slučaj, kao i gotovo sve države nastale raspadom Jugoslavije. Naše najveće breme je ono kojeg se ne možemo otarasiti i zbog kojega zemlja ne može naprijed. Pitate li se o čemu je riječ tada vas molimo da pažljivo pročitate naše članke o ponerizaciji točnije pogubnom utjecaju psihopata na društvo.

Zar je moguće da se hrvatska ekonomija slabi, ali kako kada vlada tvrdi da nam je sve bolje i bolje, ono, samo što nismo postali Švicarska.

Ponerizacija nije ništa novo, no u nas je doživjela svojevrsnu “renesansu”, podsjetimo se najupečatljivijih slučajeva:

Bivši premijer na izletu u sudnicu.

Sljedeći na redu je:

Još jedan interesantni hrvatski političar.

Takvih je primjera unedogled, a gomilaju se poput imena afera koje su sasvim “slučajno” nakon bombardiranja “hvale vrijednih” državnih medija – pali u zaborav i u dobrom slučaju “zastaru”.

Jad i čemer, što drugo reći.

Oni koji nas vode čitajte kradu na sve moguće načine žele stoku “kratke pameti” i još “kraćeg vezala” jer stoka koja se “dere” na sav glas i koja bježi “preko granice” ne puni državnu blagajnu. Stoka je svedena na prosjački štap jer se pred izbore vode “bitke” treba li izabrati “plavu”, “crvenu” ili pak “crnu” haračku bandu s apetitom za “jamljenje” većim od “rupe bez dna”, a nakon izbora “mačak u vreći” postaje “mačak s rukama u tuđim džepovima”, a sve to, kao i uvijek plaćamo svi mi, raja na “brdovitom Balkanu”.

Dokumentarac koji treba pogledati – više puta.

Da u RH postoje drakonske kazne za one koji su silovali, ubili, krali i koji još uvijek kradu, sigurno bi takvi nekoliko puta promislili prije nego li “jame” milijune.

Prava pjesma za Rvacku i njene građane.

U sustavu koji je nakrivo napravljen od početka ne možemo očekivati čuda, no eto možemo, još uvijek, pisati članke o onome što nas kolektivno najviše dira.

Pitanje, iz naslova ovoga članka ostavljamo otvorenim, te molimo sve čitatelje da na njega odgovore sami.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

1 reply »

Vaš odgovor:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s