U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Kako oksalati uništavaju naše zdravlje?

Autor: Ljubica Šaran

Koliko znate o oksalatima? Najvjerojatnije malo ili nimalo, pa ipak ovi biljni spojevi imaju katastrofičan učinak na ljudsko zdravlje. Velika je mogućnost da vi muku mučite s brojnim poremećajima i bolestima nastalima akumulacijom oksalata u vašem tijelu te da se ne možete otarasiti problema jer se i dalje “trujete”. Prvi korak ka zdravlju je informiranje.

Oksalati su glavni uzročnik reumatoidnog artritisa. Naši stari su svi odredom od njega patili, no to ne znači da moramo i mi.

Kad god smo pisali o skrivenim “trovačima” u našoj svakodevnoj prehrani, čitatelji bi uzvraćali s odgovorima: pa što jesti, sve je zatrovano? Te bi na kraju zaključivali – na koncu ćemo morati živjeti od “zraka” jer nam ništa nije preostalo. Koliko god ludo zvučalo moramo imati na pameti da, naši stari, naši preci nisu živjeli sa supermarketima na svakom koraku, sa zalogajnicama brze hrane u svakoj ulici, s “konzerviranim” gotovim jelima koje je dovoljno podgrijati u mikrovalnoj ili pak sa gomilom šećera koje su postale glavni izvor kalorija. Mi smo u zadnjih nekoliko desetljeća promijenili kompletni režim prehrane i to na gore. Naši stari nisu imali toliki “izbor” škart hrane, njihov meni je bio puno jednostavniji, no bio je organski – točnije hranili su se od onoga što su sami proizveli ili pak što su sami ulovili. Takvo što ne smijemo zaboraviti kad god čitamo o opasnostima moderne prehrane. No ipak, najvažnije od svega je da smo mi kao vrsta iznikli na hrani koja se bazirala na lovu, ribolovu i skupljanju gomolja i bobica, a ne na “mekićima” i “grickalicama”.

Unatoč brojnim prednostima prehrane naših predaka, neke stvari su ostale iste – poput problema s oksalatima.

Oksalati su jednostavni biljni spojevi s golemom mogućnošću povezivanja s mineralima, a njihov utjecaj na ljudsko zdravlje je toliki da se s pravom pitamo: zašto mi o tome znamo malo ili nimalo?

Oksalati su majušne molekule sastavljene od kisika i ugljika koji imaju strahovitu moć spajanja s različitim mineralima s kojima stvaraju soli. Njihova moć kristalizacije je tolika da ih se uglavnom poznaje pod zajedničkim nazivnikom “kamenci” jer su na primjer jedan od glavnih uzročnika stvaranja bubrežnog kamenca.

Biljke nemaju “noge i ruke” kako bi se zaštitile od mogućih predatora no zato su stvorile široku lepezu zaštite da bi svojim “ubojicama” na sve moguće načine “zagorčale život” kemijskim “oružjem” točnije spojevima poput glutena, lektina i naravno oksalata.

Oksalati stvaraju brojne poremećaje i bolesti jer izazivaju upalne procese, autoimune reakcije, disfunkciju staničnih mitohondrija, mineralni i vitaminski disbalans u tijelu, uništavaju integritet vezivnog tkiva, te uništavaju crijevne funkcije i djelovanje mokraćnog sustava. Tuga je da moderna medicina ne razmišlja o tome što je prouzročilo određene bolesti, već za svaku bolest imamo skupe patentirane lijekove kojima se moramo vraćati jer nismo otklonili uzročnik same bolesti.

Ovaj biljni spoj je uz gluten najveći uzročnik obolijevanja i poremećaja vezanih za štitnjaču i moždane funkcije kao i djelovanje perifernog nervnog sustava.

Da stvar bude gora, oksalati se s vremenom akumuliraju u tijelu te se u obliku soli lijepe za arterije i vene, crijeva, mokraćovod, zglobove i stanice sala. Ako je naše zdravlje već načeto utjecajem glutena, oksalati će dodatno “zakomplicirati stvar” te će onemogućiti oporavak crijeva zbog svoje nevjerojatne sposobnosti da se vežu za druge minerale i tako se poput kristala nakupljaju u oslabljenom tkivu.

Oksalati su najčešći uzročnik fibromijalgije i autoimunih oboljenja poput reumatoidnog artritisa te lupusa.

Sasvim dovoljno da se zapitamo: zašto bismo uopće unosili namirnice s oksalatima u tijelo?

Nevjerojatno je kako je negativni učinak oksalata na ljudsko tijelo bio jako dobro poznat u znanstvenoj zajednici od 1850. pa do početka XX. vijeka te se “trovanje” oksalatima smatralo regularnim događajem povezanim za proljetnu i ljetnu berbu “zelenjave” kada su ljudi u velikoj količini konzumirali omiljeno povrće. S Prvim svjetskim ratom poznavanje regularnih ciklusa trovanja s oksalatima je nestalo, a na scenu je stupilo doba super moćne farmacije.

Kristali kalcijevog oksalata u bubrežnom kamencu.

Iako se oksalati, u najvećim količinama, nalaze u zelenom povrću, oni su također prisutni u sjemenkama, orašastim plodovima i ostalim vrstama povrća. Zanimljivo je da se oksalati najviše “vole” spajati s kalcijem, zbog toga zeleno povrće u golemim količinama po svojim listovima ima nano kristale kalcij oksalata. Veće konstrukcije kalcij oksalata u obliku piramida, dijamanata i štapića se obično nalaze u peteljkama i stabljikama i to iz očiglednih razloga – jer ih biljke koriste kao sredstvo za zaštitu. Od istog spoja se stvara kamenac u bubrezima, no medicina ga jednostavno naziva kalcijevim kamencem i ne obazire se na stvarnog uzročnika. Kad se “liječi” bubrežni kamenac, liječnici će nastojati “otopiti” ili “razbiti” kamenac no neće odstraniti “kamence” iz ostatka tijela niti će vam zabraniti unošenje novih količina oksalata.

Korisni spojevi djeluju poput antioksidansa, za razliku od njih, oksalati su aktivni oksidansi koji “kvare” masnoće u tijelu do te mjere da one postaju opasne po naše zdravlje. Dodamo li k tome i činjenicu kako gljivice i plijesni proizvode veliku količinu kristaliziranih oksalata te se smatraju glavnim uzročnikom upala sinusa i očiju, tada imamo još više razloga za zabrinutost. Jedan od najvećih uzročnika upala kod žena je gljivica Candida albicans, a od kandidijaze pati gotovo 80% žena, dok je njen udio u zarazi kompletne odrasle populacije stoji između 40-60%. Candidu obično nalazimo u crijevima i vagini.

Oksalati su poznati po stvaranju srčanih aritmija, srčanih zastoja i endotelnih poremećaja. Endotelne stanice su glavne vezivne stanice našeg tkiva i nalaze se svugdje uključujući i u arterijama, venama i kapilarima. Oksalati koji krvožilnim sustavom slobodno “plove” našim tijelom se na koncu “lijepe” za endotelne stanice te ih oštećuju.

Zdrava papica za naše bebe? Pa baš i ne.

Dodamo li k tome činjenicu kako su oksalati povezani sa stvaranjem autizma kod djece, tada bi i te kako trebali razmišljati o korištenju “papica” za bebe od blitve, marelice, kruške ili sličnih stvari punih ovog biljnog spoja.

Čudna je naša moderna medicina, gotovo bi se reklo kako nas ne želi liječiti, već samo zaliječiti.

Ne zaboravimo da oksalati stvaraju mineralni disbalans u tijelu, nakupljanje kalcija u tijelu je samo jedan primjer. Zbog toga se povećava opasnost od poremećaja elektrolita koji se na koncu pretvara u “dehidraciju” tkiva. Štucanje, točnije štucanje dijafragme je znak koji bi nas trebao uputiti na negativno djelovanje oksalata, jer je najvažniji živac u tijelu LUTAJUĆI ŽIVAC (nervus vagus) i kompletna dijafragma je do te mjere zatrovana da se “prevrće”. Inače, znanost je zabilježila kako je zadnji simptom miša zatrovanoga oksalnom kiselinom upravo štucanje.

Zubni kamenac i karijes je još jedan pokazatelj prevelike količine oksalata u tijelu. Zbog kroničnog utjecaja oksalata, možemo iskusiti bol u sinusima, očima, zubima, vilici, te žlijezdama slinovnica koje vole nakupljati biljne oksalate. Naravno, ne smijemo zaboraviti bolove tako tipične za sve ljude koji vole jesti zeleno povrće, a to je bol u zglobovima, prstiju, ruka i nogu, te bolne probleme s koljenima i kralježnicom.

Kemijski rat kojemu su biljke vične se vodi na staničnom nivou, iako su kristali oksalata majušni i vide se tek pod mikroskopom, na staničnoj razini oni su golemi i predstavljaju nepremostiv problem. Naše stanice se ne mogu boriti i izboriti s oksalatima, mi nemamo prirodnu zaštitu od tog biljnog spoja.

Namirnice s velikom količinom oksalata su: krumpir, kikiriki, orasi, špinat, repa, blitva, kupus, kelj, raštika, masline, crni papar, peršin, mandarine, naročito klementine, marelice, avokado, kruške, bazga, tofu, špinat, sve vrste grahorica, sve vrste sjemenki (poput suncokreta), čokolada – kakao, borovnice, kivi, smokve, heljda, quinoa, soja, batati i sve vrste žitarica.

Oksalati se jedino mogu “isprati” juhama od kostiju, ribljim juhama, unošenjem velike količine omege 3 (ribljeg ulja) te konzumacijom svinjske i guščje masti točnije keto prehranom. Važno je napomenuti kako je potrebno barem osam mjeseci da se pročisti vezivno tkivo u ljudskom organizmu i to pod uvjetom da prestanemo konzumaciju trovača poput oksalata, lektina ili pak glutena.

Interesantno je napomenuti kako su masline pune oksalata, no maslinovo ulje ima mali udio oksalata u sebi, isto je s uljem kikirikija. Iako mnogi smatraju kako je generalno govoreći sigurno koristiti ulje napravljeno od uljarica i sjemena s velikom dozom oksalata, čini se da je prvenstveno važno je li ulje dobiveno hladnim prešanjem, a ne rafiniranim industrijskim načinom poput ulja soje i suncokreta.

Oksalati stvaraju snažne rekacije u tijelu, te onemogućavaju naš imuni sustav da se s njima izbori na pravilan način. Ovaj biljni spoj stvara upalne procese jer uništava osnovne građevne blokove vezivnih stanica u tijelu, bez obzira jesu li u pitanju stanične stijenke crijeva, stijenke arterija, ili pak stanice ljudskog sala. Naša tijela se najviše oporavljaju tijekom noćnog sna tijekom “vladavine” melatonina, no oksalati onemogućavaju regeneraciju i djelovanje imunog sustava zbog toga se naše zdravlje konstantno pogoršava.

Oni koji odluče kako se žele maknuti od oksalata, to moraju napraviti polako, jer radikalno izbacivanje oksalata iz tijela točnije njihovo “ispiranje” može podići razinu istih do zbilja toskičnih razina u svim tjelesnim tekućinama.

Pored ketogene prehrane, za smanjenje oksalata u tijelu se preporuča limunska kiselina, te kokosovo mlijeko ili pak vodica, i kalcijev citrat, magnezijev citrat i kalijev citrat, uz napomenu kako tada ne trebate uzimati vitamin D jer on pojačava akumulaciju oksalata u tijelu.

Nedavne studije su pokazale kako vitamin C, askorbinska kiselina blago povećava stvaranje oksalata u tijelu, no nema utjecaj na stvaranje kamenaca oksalata, čak što više vitamin C ima diutretičko svojstvo te zaglađuje tkivo, drugim riječima izbacuje oksalate iz tijela i zaliječuje oštećene stanice. Iako su brojni znanstvenici prebrzo okrivili nesretni vitamin C za stvaranje bubrežnih kamenaca kod muškaraca, trebali bi se zapitati: zašto je to tako?

Odgovor bi mogli pronaći u činjenici kako je vitamin C jedan od bezbrojnih prirodnih panacea – univerzalnih lijekova koji automatski smanjuju potrebu za konzumacijom patentiranih lijekova. Prirodni spojevi poput vitamina C se ne mogu patentirati s time poput brojnih drugih istinskih darova majke prirode postaju “neprijatelji” velike farmaceutske mafije.

Na koncu će se poremećaji pretvoriti u bolesti, a liječnici neće ni pomisliti da se ključ našeg zdravlja nalazi u crijevima. Točnije, oštećena crijevna stijenka će nastaviti akumulaciju oksalata sve dok ne prestanemo s unošenjem istih u tijelo, dodamo li k tome često korištenje antibiotika, osjetljivost na gluten, trovanje s glifosatom, akumulaciju radijacije iz tehnologije i atmosfere te preveliki psiho fizički stres modernog života, dobili smo gotovu formulu uništenja svekolikog ljudskog zdravlja na globalnoj razini.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Keto Getaway: Eat Less Plants and Feel Better! – Sally K. Norton

The Role of Oxalates in Autism and Chronic Disorders

Sally Norton: The damaging effects of oxalates on the human body

The Damaging Effects of Oxalates on the Human Body

Candida albicans

Objective:Health: #9 – The Hidden Dangers of Oxalates in Your Food‌ – Interview With Sally K. Norton

Kidney Stones Becoming More Common in Kids?

What really causes kidney stones (and why vitamin C does not)

Six misleading health and nutrition fake news items