Autor: Anamarija Vukojević

[UPOZORENJE: Tekst sadrži šokantne informacije i fotografije neprimjerene maloljetnim osobama.]

Šokantan naslov? Nije nam namjera šokirati čitatelje i tako pribaviti nove lajkove. Zapravo se i sami još uvijek šokiramo kad pročitamo što nam sve nude društvene norme koje rapidno propadaju. U članku koji slijedi radi se o doslovnom vaginalnom pletenju. U performansu Casting off my womb [Odbacivanje moje maternice] umjetnica Casey Jenkins izvodeći ovaj performans protestira protiv nepravedne uloge žene u društvu.

Prema Wikipediji umjetnost je osobita ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike.

Umjetnost i njezin svijet, u suvremenom društvu, ne čini samo ono što vidimo, čujemo, čitamo, opipavamo, ono što percipiramo kao umjetnički objekt, nego i cijeli jedan “nevidljivi” svijet znanja o umjetnosti, o njezinoj povijesti, njezinom jeziku, njezinim brzim i aktualnim kretanjima, posredovanim različitim i brojnim kulturalnim institucijama.

Prije par godina smo pisali o slovenskoj umjetnici koja je oplodila svoju stanicu s psećom, dojila psića i dobila prestižnu umjetničku nagradu. Tada smo mislili da ne može gore od toga, no prevarili smo se.

Casey Jenkins je umjetnica sa sjedištem u Melbourneu, Australija. Prema njezinoj stranici:

Njezin rad istražuje socijalnu i institucionalnu dinamiku moći i pojmove intimnosti, temporalnosti i identiteta s posebnim naglaskom na feminizam i rod. Njena djela kreću se od meditativnih do razarajućih i predstavljeno je u tradicionalnim, netradicionalnim i novomedijskim umjetničkim prostorima, privlačeći publiku i suradnike na lokalnoj i svjetskoj razini.

Zapravo njen rad pokazuje pletenje s klupkom u vagini.

Njen video Vaginal Knitting, objavljen 2013. godine na You Tubeu je pogledan preko 8.000.000 puta.

Performans Casting Off My Womb se sastojao u tome da je umjetnica 28 dana provela u pletenju s klupkom koje se nalazilo u njenoj vagini. U trenutku kada je o njenom projektu pisao DailyMail bila je na pola svog projekta.

Casey Jenkins o svom pogledu na vaginu:

Ako dobro i bez srama pogledate svoju stidnicu shvatiti ćete da je to samo kao i svaki drugi dio tijela. Tu nema ništa šokantno niti strašno, ništa što će vas prestrašiti ili pojesti. Moj uradak je povezivanje s mojim vlastitim tijelom.

Izvadak iz intervjua za Daily Mail.

Performans je izgledao ovako, svaki dan bi sjedila u galeriji obučena u vuneni džemper, ispod pasa gola i plela je svoje ‘remek djelo’ koje je visjelo preko vješalica koliko je god dugačko, dok joj je klupko vune ‘ležalo’ u rodnici. Na pitanje novinara je li joj umetanje novog klupka vune u vaginu bolno odgovorila je da to iskustvo nije bolno no prilično je ograničavajuće jer se ne možete kretati te ste prisiljeni samo plesti.

Kako je ovaj performans trajao 28 dana, došlo je vrijeme mjesečnice. Znate ono kad žena krvari i kad bi joj, vjerojatno došlo malo opuštajućeg kukičanja i pletenja, ali ne s klupkom u vlastitoj vagini. E pa Casey Jenkins na to ima za reći ovo:

Performans ne bi bio pravi performans ukoliko bi ga prestala izvoditi kad dođe do menstrualnog ciklusa. No, kad imam menstruaciju to poprilično otežava pletenje jer je klupko vune puno teže jer je puno krvi i teško ga je izvlačiti.

Cilj ovog umjetničkog performansa, prema Casey Jenkins, je izazvati negativno i uznemirujuće viđenje ženskih genitalija. Očekivanja umjetnice su da bi njen performans kod ljudi trebao izazvati strah i odbojnost.

Nakon što je njen performans izazvao, očekivani, šok javnosti umjetnica je napravila novi performans s malo manje truda. Naime, snimila je video u kojem čita zgražajuće komentare ljudi koji su vidjeli njezin performans.

No, Casey Jenkins nije prva umjetnica koja se izražava menstrualnom krvlju, zapravo ju je čileanska umjetnica Carina Ubeda preduhitrila jer je izložila svoju umjetničku izložbu prije Jenkins. Pet godina je skupljala svoju menstrualnu krv na komadićima platna koje je zatim pretvorila u umjetnost obješivši ih na konope i izloživši na umjetničkoj izložbi. Sve o tome možete pročitati ovdje.

No, postoje li granice u izražavanju umjetnosti i što ako autor samo želi skandaloznim i bizarnim načinom izražavanja privući na sebe pažnju? Radi li se onda o kreativnosti i maštovitosti, talentu i vještini ili se iza takve “umjetnosti” kriju različite psihopatološke devijacije? Kako biste otkrili što i tko se krije iza ovakvih “umjetničkih” performansi morate se suočiti, koliko god to teško bilo, s njihovim devijantnim umom. Andrzej Lobaczewski je rekao ‘ignotas nulla curatio morbi’ (ne pokušavajte liječiti ono što ne razumijete) no da bismo razumjeli potrebno je povremeno se suočavati s onim što je nama, kao normalnim ljudskim bićima, nepojmljivo. Kako ćemo inače prepoznati kako psihopati kroz ponerizaciju pokušavaju uništiti ljudske vrijednosti i istovremeno nameću svoje “vrijednosti”?

Što više napredujemo u umjetnosti razumijevanja ljudskih uzroka, biti će nam lakše osloboditi ljudsku ličnost od toksičnih efekata kondicioniranja koje je bespotrebno ograničilo njenu slobodu za pravo razumijevanje i odgovarajuće donošenje odluka.

Andrzej Lobaczewski, Politička ponerologija

Nasuprot njihovim nedostacima u psihičkom i moralnom znanju, oni razvijaju vlastito znanje, kojim raspolažu, nešto što nedostaje ljudima s prirodnim pogledom na svijet. Oni uče prepoznavati jedni druge u gomili još od djetinjstva i razvijaju svest o postojanju pojedinaca koji su im slični. Oni također postaju svjesni da su drugačiji od svijeta drugih ljudi koji ih okružuju. Oni nas promatraju s izvjesne distance, kao neki para-specifičan varijetet. Prirodne ljudske reakcije koje ne izazivaju interesiranje normalnih ljudi jer se promatraju kao samorazumljive, pogađaju psihopate kao neobične, i zanimljive, pa čak i komične. Oni nas zbog toga promatraju, izvodeći zaključke, formirajući svoj vlastiti svijet koncepata. Postaju eksperti za naše slabosti i ponekad izvode bezosjećajne eksperimente. Patnja i nepravda koju proizvode ne izazivaju u njima osjećaj krivice, jer su takve reakcije drugih jednostavno posljedica toga da su oni drugačiji i odnose se samo na te „druge ljude” koje ne promatraju kao specifične. Niti normalna osoba, niti naš prirodni pogled na svet ne može zamisliti, niti na odgovarajući način procijeniti postojanje tog svijeta drugačijih koncepata.

Andrzej Lobaczewski, Politička ponerologija

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:
She didn’t learn THAT at WI: ‘Vaginal knitter’ spends 28 days making scarf from wool stored inside her 

MAMA: Issue 38 – Casey Jenkins & Amy Watkins

Psychological Endurance Performance Artwork

I’m the ‘vaginal knitting’ perfomance artist – and I want to defend my work

Melbourne artist Casey Jenkins’ vaginal knitting prompts social media disgust

Vagina knitter Casey Jenkins ‘will not apologise’ for her 28 day art performance

‘Vaginal Knitting’ Is Here To Make Everyone Afraid Of Performance Art Once Again (NSFW)